Ultrazvuk dijafragme dijagnostička je metoda kojom se može utvrditi dijafragmalna disfunkcija ili paraliza. Dijafragmalna disfunkcija može uzrokovati otežano disanje i intoleranciju napora. Rijetko ...se utvrđuje u kliničkoj praksi te prava incidencija nije poznata. Javlja se u nekih neuromišićnih bolesti poput multiple skleroze, amiotrofične lateralne skleroze, poliomijelitisa, lezije
N. phrenicusa
te u nekih bolesti vezivnog tkiva, plućnim bolestima ili idiopatski. Za razliku od ranije upotrebljavanih metoda procjene dijafragmalne funkcije poput elektromiografije, mjerenja transdijafragmalnog tlaka i fluoroskopije, ultrazvuk je neinvazivna i jednostavna pretraga koja ne izlaže bolesnike ionizirajućem zračenju. Cilj je ovog rada opisati pregled dijafragme ultrazvučnom metodom te primjenu ultrazvuka u kliničkoj praksi uz pregled literature.
Ultrasound of the diaphragm is a diagnostic method that can determine diaphragmatic dysfunction or paralysis. Diaphragmatic dysfunction can cause dyspnea and exercise intolerance. It is rarely diagnosed in clinical practice and the true incidence is unknown. It can occur in some neuromuscular diseases such as multiple sclerosis, amyotrophic lateral sclerosis, poliomyelitis, phrenic nerve lesions, and in some connective tissue diseases, lung diseases or it can be idiopathic. Unlike previously used diagnostic methods of assessing diaphragmatic function such as electromyography, transdiaphragmatic pressure measurement and fluoroscopy, ultrasound is a fast, non-invasive and simple examination, which does not expose patients to ionizing radiation. The aim of this review is to describe the examination of the diaphragm using the ultrasound method and its application in clinical practice along with a review of the literature.
Izhodišča: Vstavitev trajnega drenažnega plevralnega katetra (TDPK) nudi možnost trajnega paliativnega zdravljenja malignega plevralnega izliva (MPI). Namen naše raziskave je oceniti uporabnost in ...varnost zdravljenja naših bolnikov s TDPK pri ponavljajočih se MPI.
Metode: V retrospektivno kohortno raziskavo smo vključili 105 bolnikov z MPI, pri katerih smo med aprilom 2009 in julijem 2017 na Univerzitetni kliniki Golnik vstavili TDPK. Analizirali smo demografske podatke, indikacijo za vstavitev TDPK, zaplete in delež spontane plevrodeze.
Rezultati: Med pogostejšimi vzroki MPI pri vključenih bolnikih so bili pljučni rak (59,0 %), mezoteliom (9,5 %), rak dojke (6,7 %) in rak jajčnikov (4,8 %). Razlog za vstavitev TDPK namesto opravljene plevrodeze je bil nepopolno razpenjanje pljuč pri 50 (47,6 %) bolnikih, slaba splošna zmogljivost, kratko pričakovano preživetje ali pridružene bolezni pri 50 (47,6 %) in dotlej neuspešno opravljene torakoskopske plevrodeze pri 5 (4,8 %) bolnikih. Do zapletov je prišlo pri 14 (13,3 %) bolnikih: zamašitev katetra pri 7, izpad katetra pri 3, zatekanje ob katetru pri 2 in okužba pri 2 bolnikih (empiem pri enem bolniku in celulitis pri enem bolniku). Plevrodeza, ki je omogočila odstranitev katetra, je bila dosežena pri 10 (9,5 %) bolnikih.
Zaključek: Vstavitev TDPK je varna in učinkovita metoda trajnega paliativnega zdravljenja MPI.
Izhodišča: Bolniki s plevralnim izlivom pogosto potrebujejo razbremenilno plevralno punkcijo (RPP), po kateri navajajo bolj ali manj izrazito olajšanje dispneje. Zaradi varnosti se priporoča, da se ...med RPP odstrani do 1.500 mL tekočine.
Metode: V raziskavo smo vključili 96 bolnikov, pri katerih je bila potrebna RPP. Zbirali smo ocene stopnje dispneje na lestvici VAS pred, takoj po in 2 uri po RPP, pri 73 bolnikih pa še 24 ur po RPP ter beležili količino odstranjene tekočine. Med RPP smo z vodnim manometrom merili plevralne tlake, iz katerih smo izračunali elastanco plevralnega prostora in na podlagi meritev bolnike razdelili v skupine z različnimi elastančnimi krivuljami.
Rezultati: Med začetnim plevralnim tlakom in količino odstranjene tekočine ter olajšanjem dispneje po opravljeni RPP smo ugotovili statistično značilno povezanost. Pri največjem deležu bolnikov smo RPP zaključili zaradi pojava simptomov, zaradi meritev plevralnega tlaka pa smo RPP prekinili pri 16 bolnikih (16,7 %). V skupino z normalno elastančno krivuljo smo uvrstili 74 bolnikov, nezmožnost razpenjanja pljuč pa smo ugotovili pri 22 bolnikih. Med RPP ni bilo pomembnih zapletov, kljub temu da smo več kot 1.500 mL izliva odstranili pri 32 (33 %) bolnikih.
Zaključek: Višji začetni plevralni tlak je šibko povezan z višjo začetno stopnjo dispneje in večjim olajšanjem dispneje po opravljeni RPP. Najbolj uporabna je dinamika sprememb plevralnega tlaka, s katero lahko že med RPP prepoznamo nezmožnost razpenjanja pljuč. Med RPP s plevralno manometrijo lahko varno odstranimo tudi več kot 1.500 mL tekočine.
Cilj: Cilj rada je prikazati slučaj s višestrukim rijetkim komplikacijama laringokele. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj 71-godišnje pacijentice s višestrukim komplikacijama laringokele. Pacijentica ...se prvi put javlja u kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Rijeka u veljači 2008. te biva podvrgnuta traheotomiji zbog epizode akutnog epiglotitisa. Godinu dana kasnije pacijentica se vraća na kliniku zbog odinofagije i disfagije. Postavlja se dijagnoza parafaringealnog apscesa te se on incidira i drenira. Godine 2010. pacijentica biva ponovno hospitalizirana zbog mase na vratu te se započinje s dijagnostikom. Nekoliko dana kasnije pacijentica se otpušta, ali se ubrzo samoinicijativno vraća na kliniku dispnoična. Učini se magnetska rezonancija vrata i postavi se dijagnoza laringokele koju se liječi kirurškom ekstirpacijom. Zaključak: Naša pacijentica prezentira se nizom zanimljivih i vrlo rijetkih komplikacija koje čine ovaj slučaj vrijednim prikazivanja. Pretpostavljamo da je pacijentica u ovom slučaju laringokelu razvila zbog traheotomije 2008. godine. Pretražujući literaturu, pronašli smo samo jedan slučaj koji povezuje traheotomiju s nastajanjem laringokele. Nadalje, laringokela je pacijentici uzrokovala po život opasnu opstrukciju dišnog puta, što je samo po sebi vrlo rijetka komplikacija. Možemo pretpostaviti da bi ranija dijagnoza i adekvatno liječenje omogućilo ovoj pacijentici da izbjegne sve komplikacije te se nadamo kako će ovaj slučaj podići svijest o laringokeli i smanjiti incidenciju komplikacija u budućnosti.
Objective: The aim of this case report is to present a case with multiple rare laryngocele complications. Case review: This case report follows a 71-year-old female patient with multiple complications following the formation of a laryngocele. The patient first arrives at the Otorhinolaryngology, head and neck surgery clinic in February 2008 and undergoes a tracheotomy for acute epiglottitis. A year later, the patient returns to the clinic complaining about odynophagia and dysphagia. A diagnosis of parapharyngeal abscess is made and the patient is treated with incision and drainage. In 2010 the patient is re-hospitalized for a neck formation and a diagnostic procedure is initiated. A few days later, the patient is discharged, but soon returns to the hospital dyspnoeic. Magnetic resonance imaging of the neck is performed, and a diagnosis of laryngocele is made. The patient undergoes surgical extirpation of the laryngocele. Conclusion: The patient in this case has an interesting combination of rare complications which makes this case worth representing. Firstly, we assume that this patient has developed a laryngocele following a tracheostomy. We were able to find only one case of post-tracheostomy laryngocele formation in the literature. Secondly, the laryngocele caused this patient a life threating airway obstruction which is in itself a very rare complication. We can speculate that an earlier diagnosis and treatment could have saved the patient of all the complication she had, and we hope this case can contribute to lower the incidence of laryngocele complications in the future.
Prikaz primera najstnice s pljučno embolijo Ribič Senica, Tjaša; Ilovar, Saša; Zupan, Andraž ...
Zdravniški vestnik (Ljubljana, Slovenia : 1992),
02/2023, Letnik:
92, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pljučna embolija je v otroškem in najstniškem obdobju zelo redka bolezen. Zaradi raznolike klinične slike se diagnoza pogosto postavi pozno ali pa se spregleda. Za razliko od odraslih, pri katerih so ...Wellsova merila in genevski točkovnik v precejšnjo pomoč pri postavitvi suma na pljučno embolijo, se pri otrocih in mladostnikih tovrstni točkovniki doslej niso izkazali za dovolj zanesljive. Pomembno je, da se pljučno embolijo vključi med diferencialne diagnoze pri otroku ali mladostniku z dispnejo, tahipnejo, tahikardijo, bolečino v prsnem košu in kašljem. Ob tem moramo biti še posebej pozorni, ali so v anamnezi prisotni dejavniki tveganja za venske trombembolizme. Ti so pri različnih starostnih skupinah različni, vedno bolj poznani in nam lahko pomagajo, da na pljučno embolijo prej pomislimo.Prispevek bo predstavil klinični primer 17-letnega dekleta s pljučno embolijo, pri katerem je bila diagnoza pljučne embolije postavljena kasno, čeprav je imela jasen sprožilni dejavnik – jemanje hormonske kontracepcije. Želimo namreč opozoriti na tovrstno patologijo pri najstnicah, ki jemljejo hormonsko kontracepcijo, in povečati zavedanje zdravnikov pri obravnavi te bolezni.
Abstract Aim The aim of this study was to estimate the effects of a pulmonary rehabilitation programme (PR) on the functional capacity and respiratory muscle strength of patients with post-COVID ...syndrome. Methods A cross-sectional study was conducted using hospital data on patients who participated in a pulmonary rehabilitation programme at the Clinic for Lung Diseases, University Hospital Centre Zagreb, Croatia, between January 2021 and December 2022. Data on the spirometry, respiratory muscle strength, and functional exercise capacity of patients were collected at baseline and three weeks after the start of rehabilitation. The study included 80 patients (43 females, 37 males) with a mean age of 51±10 years. Results A significant increase in respiratory muscle strength (P<0.001) was observed after pulmonary rehabilitation, with effect sizes ranging from small to large (Cohen’s d from 0.39 to 1.07), whereas the effect for PImax expressed as a percentage was large (Cohen’s d=0.99). In addition, the pulmonary rehabilitation programme significantly improved the parameters of the six-minute walk test in patients, and the parameters of lung function, FVC, FEV1, and DLCO also improved significantly after PR (P<0.05). Conclusion The results showed that the pulmonary rehabilitation programme has clinically significant effects on functional capacity and respiratory muscle strength in patients with post-COVID syndrome.
Občutek težkega dihanja (dispneja) je pogost simptom v zadnjih dneh življenja. Bolnik je zaradi dispneje zelo prizadet in velikokrat prestrašen. Ključno je, da ob takem bolniku ukrepamo hitro in ...pravilno. Pogoste napake so pretirana uporaba nepotrebnih diagnostičnih metod in neustrezno lajšanje simptomov. V prispevku prikazujemo obravnavo bolnika z dispnejo v terminalni fazi bolezni, ko vzročno zdravljenje ni več mogoče in je v ospredju lajšanje težav. Definiciji dispneje sledijo patofiziološka razlaga in praktični nasveti za uporabo farmakoloških in nefarmakoloških ukrepov. Na koncu so opisani ukrepi pri terminalnem hropenju in akutni obsežni krvavitvi iz dihal.
Bolesnik s dispnejom Bulj, Nikola
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2016, Letnik:
25, Številka:
2 Kardiologija danas
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Dispneja ili zaduha subjektivni je osjećaj nedostatka zraka u čijem nastanku sudjeluje više čimbenika. Aktivacija receptora gornjih i donjih dišnih putova, parenhima pluća i torakalne stijenke snažno ...podražuje centar za disanje u središnjemu živčanom sustavu koji putem kompleksnih neuromuskularnih mehanizama pridonosi stvaranju osjećaja zaduhe. Dispneja je jedan od najčešćih simptoma bolesti čija etiologija i diferencijalna dijagnoza obuhvaćaju brojna klinička stanja od blagih, kratkotrajnih bolesti pa sve do akutnih, hitnih stanja opasnih za život. Klinička procjena bolesnika s dispnejom najčešće se temelji na dobro uzetoj anamnezi i statusu bolesnika koje je potrebno nadopuniti uobičajenim laboratorijskim i slikovnim nalazima. U svakodnevnom radu, posebno u jedinicama hitne medicinske pomoći i ordinacijama liječnika obiteljske medicine, razlučivanje respiratorne od srčane dispneje najčešće je klinički problem koji definira i usmjerava daljnju strategiju liječenja dispnoičnih bolesnika.
Obostrana pareza glasnica s posljedičnom opstrukcijom dišnoga puta nastaje kao rezultat lezije rekurentnog laringealnog živca tijekom operacije štitne žlijezde. Inicijalni postupci kojima se ...osigurava dišni put kod ovih bolesnika uključuju različite endo-ekstralaringealne zahvate te samu traheotomiju, koji se izvode u općoj anesteziji. Subglotična visokofrekventna jet ventilacija (VFJV) je alternativna tehnika ventilacije koja se koristi u kirurgiji dišnog puta. Ova tehnika ventilacije pruža optimalne endolaringealne uvjete za kirurški rad. U ovoj prospektivnoj studiji VFJV se rabio kod 20 bolesnica s obostranom parezom glasnica. Subglotična VFJV je provedena preko jet katetera postavljenog između glasnica u totalnoj intravenskoj anesteziji. Na kraju operacije je jet kateter zamijenjen laringealnom maskom sve do uspostavljanja spontanog disanja. Tehnika subglotične VFJV je upotrijebljena kod 20 bolesnica podvrgnutih endo-ekstralaringealnoj laterofiksaciji u suspenzijskoj mikrolaringoskopiji. Srednje vrijeme kirurške intervencije je bilo 32,25 minuta, srednja dob bolesnica 47,35 (SD 9,75) godina i srednji indeks tjelesne mase 26,39 (SD 5,03) kg m-2. Srednja vrijednost PaCO2 5 minuta prije početka kirurške intervencije je bila 5,39 (SD 0,86) kPa, 5 minuta nakon primjene jet ventilacije 6,19 (SD 0,91) kPa, a na kraju kirurške intervencije 5,93 (SD 0,99) kPa. Uočena je značajna korelacija između vrijednosti PaCO2 dobivenih 5 minuta prije početka kirurške intervencije i 5 minuta nakon početka primjene jet ventilacije (p<0,05). Komplikacije vezane za primjenu VFJV nisu primijećene. Tijekom perioperacijskog razdoblja nije bilo potrebe za traheotomijom. U zaključku, subglotična VFJV je sigurna tehnika ventilacije koja se primjenjuje tijekom endoskopskih intervencija kod bolesnika s obostranom parezom glasnica.
Uvod/cilj: Dispneja predstavlja subjektivni osjećaj nedostatka zraka. Riječ potječe iz grčkog jezika: „dys“- što znači teško, otežano, i „pneuma“- što znači disanje, u doslovnom smislu otežano ...disanje. Ovaj rad utvrđuje najugroženije skupine bolesnika prema dobi i spolu za razvoj dispneje respiracijskog ili kardijalnog podrijetla te važnost i učinkovitosti anamneze, pridruženih simptoma i dijagnostičkih postupaka u brzom razgraničenju i postavljanju dijagnoze.
Materijali i metode: Istraživanje je provedeno u Centru za hitnu medicinu KB „Sveti Duh“. U istraživanje je uključeno 60 bolesnika, retrospektivno odabrano iz povijesti bolesti. Svi ispitanici došli su na odjel hitne medicine s dijagnozom dispneje. Analizirani su dob i spol bolesnika, simptomi, pridružene bolesti, dijagnostički i terapijski postupci te ishod liječenja ovisno o uzroku dispneje. Bolesnici
su podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu je činilo 30 bolesnika s dijagnozom dispneje respiracijskog podrijetla, a drugu skupinu 30 bolesnika s dispnejom kardijalnog podrijetla.
Rezultati: Dobiveni rezultati pokazuju da je učestalost muškaraca veća nego žena u obje ispitivane skupine. Muškarci i žene u skupini kardijalne dispneje bili su značajno starije životne dobi od muškaraca i žena u skupini respiracijske dispneje.
Veću učestalost boli u prsima imali su bolesnici s kardijalnom dispnejom, dok su kašalj i temperatura češće bili zastupljeni kod bolesnika s repiracijskom dispnejom. Bolesnici s kardijalnom dispnejom češće su zadržavani u bolnici.
Zaključak: Temeljito uzeta anamneza uz kliničke pokazatelje dovodi do pravovremenog dijagnosticiranja uzroka dispneje te poboljšava liječenje bolesnika s obzirom na kritičnu važnost ventilacije i oksigenacije te poboljšava ishode liječenja
bolesnika s dispnejom.
PDF
