Psihički poremećaji koji dolaze u komorbiditetu s karcinomom drastično smanjuju kvalitetu života i utječu na ishod bolesti, povećavaju mortalitet, a prema literaturi smatra se da se javljaju kod 50 % ...pacijenata s dijagnozom karcinoma. Rana detekcija psihičkih poremećaja, probir, odabir adekvatnih dijagnostičkih ljestvica i odabir adekvatne terapije preduvjet su poboljšanja kvalitete života takvih bolesnika i utjecaja na povoljniju prognozu. Cilj ovog preglednog rada bio je odgovoriti na pitanja: koji su to psihički poremećaji koji se javljaju, kakva je kvaliteta života, postoje li specifične ljestvice za procjenu, dobivaju li psihijatrijski pacijenti adekvatnu skrb, postoje li specifičnosti terapije kao i interakcija onkološke terapije te može li terapija onkološkog pacijenta inducirati nastanak psihičkog poremećaja. Pretraživali smo literaturu koristeći bazu podataka US National Center for Biotechnology Information (NCBI) Σ Medline/Pubmed sistem. Uzimali smo u obzir publikacije tijekom zadnjih deset godina. Psihološke reakcije i psihički poremećaji su brojni, a rezultat su same dijagnoze koja podrazumijeva doživotno liječenje, agresivnih medicinskih tretmana, promjena u načinu života, no i direktnog utjecaja tumora. Većina studija ukazuje na protektivnu ulogu shizofrenije i psihofarmaka, no neke nuspojave psihofarmaka dovode se u direktnu vezu s kancerogenim učinkom. Postoje specifične ljestvice za procjenu psihičkog stanja kod pacijenata koji boluju od malignih bolesti. Što
se pak tiče skrbi, pacijenti koji boluju od karcinoma, a u komorbiditetu imaju psihičke poremećaje ili bolesti ne dobivaju adekvatan tretman važeći prema današnjim smjernicama za liječenje karcinoma. To znanje pak ukazuje na važnost timskog, multidisciplinskog pristupa koji jedini može pravovremeno, kvalitetno pomoći takvim bolesnicima.
Sažetak. Cilj istraživanja: Prikazujemo vlastita iskustva s laparoskopskom splenektomijom (LS) u liječenju imunosne trombocitopenije (ITP), uz osvrt na ulogu splenektomije u kontekstu primjene ...agonista trombopoetinskih receptora (TPO-RA). Ispitanici i metode: U ovoj retrospektivnoj studiji prikazujemo rezultate liječenja 35 bolesnika operiranih tijekom razdoblja od 12 godina. Splenektomirano je 26 žena i 9 muškaraca s medijanom dobi od 50 godina (u rasponu između 19 i 85 godina). Svi su bolesnici prije splenektomije liječeni glukokortikoidima s dodatkom intravenskih imunoglobulina ili bez njih, a sedam bolesnika dobivalo je i rituksimab. Medijan vremena od postavljanja dijagnoze do LS-a jest sedam mjeseci (raspon od 1 do 103 mjeseca). Rezultati: U četiri (11%) bolesnika nije se povećao broj trombocita nakon LS-a, a šest ih je u kasnijem praćenju doživjelo recidiv bolesti. Tijekom praćenja (medijan 33 mjeseca) preostalih 25 bolesnika (71%) nije trebalo nikakvo daljnje liječenje. Procijenjena stopa petogodišnjeg odgovora iznosi 59%. Bolji dugotrajni odgovor imali su bolesnici splenektomirani do 12 mjeseci od postavljanja dijagnoze u odnosu prema onima kod kojih se sa splenektomijom čekalo dulje (P = 0,048). Nije bilo razlike u ishodu s obzirom na dob i spol. Četiri bolesnika imala su rane teške postoperativne komplikacije: trombozu portalne vene, duboku vensku trombozu, sepsu i krvarenje koje je nalagalo reviziju. Nije bilo letalnih ishoda ni kasnih teških infekcija. Na umor nakon operacije žalilo se deset (29%) bolesnika. Zaključci: Stopa izlječenja od oko 60% odgovara do sada objavljenim studijama, s time da je opažen bolji dugotrajni odgovor ako je splenektomija učinjena prije. Smatramo da je LS i dalje sigurna, uspješna i financijski povoljna druga linija liječenja ITP-a, posebno za bolesnike koji žele brzo i u velikom postotku trajno izlječenje. Međutim, kao i u svijetu, primjena TPO-RA zasigurno će smanjiti broj splenektomija u Hrvatskoj.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji. Prvi simptomi ovog poremećaja najčešće se javljaju u dobi od ...9 do 13 godina. U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB -10) nalazi pod oznakom F.42. MKB-10 dijeli OKP na tri oblika: oblik s prevladavajućim opsesijama, oblik s prevladavajućim kompulzijama i mješoviti oblik, koji je ujedno i najčešći. Opsesije ili obuzetosti objašnjavamo kao ponavljajuće i perzistentne misli, doživljaje ili osjećanje koje osoba doživljava kao intruzivne i neprimjerene, a uzrokuju anksioznost ili nelagodu. Kompulzije ili prisile su pak ponavljane radnje ili ponašanje koje osoba smatra nužnima izvršiti kao odgovor na opsesiju te koje služe smanjenju anksioznosti. Sadržaj opsesija i kompulzija mijenja se s dobi djeteta, opsesivna zabrinutost oko redoslijeda i simetrije javlja se kod 2/3 predškolske djece, u osnovnoškolskoj dobi prevladavaju opsesivne misli i kompulzivne radnje vezane za školu. Adolescenti kao najčešću opsesiju navode strah od trovanja i misli o ozljeđivanju sebe ili nekih poznatih osoba, a najčešće kompulzije su rituali vezani za pranje, čišćenje, provjeravanje i uređivanje. OKP se prema težini kliničke slike može podijeliti na tri oblika: lakši, srednji i teški. Brojne su teorije o etiologiji OKP-a, u biološkoj teoriji spominju se poremećaji u količini pojedinih neurotransmitera, strukture, elektrofiziološke i neuroendokrine promjene te u novije vrijeme neuroimunološka teorija koja povezuje OKP s infekcijom beta-hemolitičkim streptokokom u djetinjstvu, kao i psihološke i sociološke. Različiti su načini liječenja OKP-a, farmakoterapijski, psihoterapijski, kao i drugi. Istraživanja pokazuju vrlo dobre rezultate korištenja samo kognitivno – bihevioralne terapije, iako se u praksi nerijetko koristi kombinacija psihoterapije i lijekova. Tijek bolesti je kroničan, a oporavak može biti dug i spor ovisno o težini bolesti i odgovoru na terapiju.
Obsessive-compulsive disorder belongs to the group of anxiety disorders, and is characterized by the appearance of obsessive thoughts and compulsive actions. The first symptoms of this disorder most often occur between the ages of 9 and 13. In the International Classification of Diseases (ICD -10), it is under the designation F.42. ICD-10 divides the OCD into three forms: a form with the prevailing obsessions, the form with the prevailing compulsions and the mixed form, which is also the most common. Obsessions or obsessions are explained as repetitive and persistent thoughts, experiences or feelings that a person perceives as intrusive and inappropriate, and cause anxiety or discomfort. Compulsions or compulsions are repeated actions or behaviors that a person deems necessary to perform in response to obsession and that serve to reduce anxiety. The content of obsessions and compulsions changes with the age of the child, obsessive concerns about order and symmetry occur in 2/3 of preschool children, in primary school age obsessive thoughts and compulsive actions related to school prevail. Adolescents cite the fear of poisoning and thoughts of harming themselves or some celebrities as the most common obsession, and the most common compulsions are rituals related to washing, cleaning, checking and editing. According to the severity of the clinical picture, OCD can be divided into three forms: lighter, medium and heavy. There are numerous theories about the etiology of OCD, biological theory mentions disorders in the amount of individual neurotransmitters, structure, electrophysiological and neuroendocrine changes, and more recently neuroimmunological theory that connects OCD with infection with beta – hemolytic streptococcus infection in childhood, as well as psychological and sociological. There are different ways of treating OCD, pharmacotherapeutic, psychotherapeutic. Research shows very good results of using only cognitive – behavioral therapy, although in practice a combination of psychotherapy and medication is often used. The course of the disease is chronic, and recovery can be long and slow depending on the severity of the disease and the response to therapy.
Vaskulitisi vezani uz ANCA dobro su poznata kliničko-patološka skupina sustavnih bolesti koja obuhvaća mikroskopski poliangiitis, granulomatozni poliangiitis i eozinofilni granulomatozni ...poliangiitis. U ovome preglednom članku prikazano je suvremeno liječenje ovih bolesti s opširnim osvrtom na literaturne podatke. Liječenje ovih bolesti stupnjevito je i dijeli se na indukcijsko liječenje te terapiju održavanja. Standardno indukcijsko liječenje čini kombinacija glukokortikoida i ciklofosfamida, a terapiju održavanja kombinacija niske doze glukokortikoida i azatioprina ili metotreksata. Vodeća svjetska reumatološka i nefrološka društva imaju jasne smjernice za liječenje tih bolesti. S obzirom na to da je riječ o relativno rijetkim bolestima, malo je randomiziranih kliničkih istraživanja te posljedično tomu i visokih razina dokaza i preporuke glede liječenja. U većine bolesnika postigne se remisija bolesti, ali su relapsi česti. Osnovni problem u liječenju osim često relabirajuće bolesti jesu i refrakterni oblici bolesti te potencijalni štetni učinci liječenja, posebice ciklofosfamida. Buduća istraživanja bit će usmjerena na traženje manje toksičnih imunosupresiva, ponajprije bioloških lijekova.
Prema definiciji Međunarodnog udruženja za proučavanje bola (IASP), bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme ...takvog oštećenja. Ovisno o patofiziološkom mehanizmu koji dovodi do nastanka bola, bol možemo podijeliti na nociceptivnu, neuropatsku i inflamatornu. Karcinomski bol objedinjuje sva tri mehanizma. Nociceptivni bol nastaje podraživanjem nociceptora (slobodnih živčanih završetaka koji predstavljaju periferne receptore za bol). Neuropatski bol nastaje kao posljedica oštećenja perifernog ili središnjeg živčanog sustava, bez istodobnog podražaja nociceptora. Djelovanje analgezijskog sustava posredovano je putem endogenih opijata (encefalini, endorfini i dinorfini). Oni djeluju kao neurotransmiteri i neuromodulatori te vezivanjem za mi, kapa i delta opioidne receptore uzrokuju analgeziju. Maligni bol liječi se prema osnovnim načelima palijativne medicine, a to su brzo i djelotvorno uklanjanje bola, liječenje “totalnog” bola i plansko liječenje bola. Liječenje malignog bola uključuje farmakoterapijske pripravke, invazivne postupke i kognitivno-biheviorističke metode. Zlatni standard u liječenju malignog bola su opioidi. Morfij i njegovi agonisti široko se koriste u liječenju karcinomskog bola. Opstipacija, emeza, sedacija, konfuzija, halucinacije, retencija urina i vrtoglavica češće su nuspojave tijekom upotrebe opioida, dok je respiratorna depresija izuzetno rijetka nuspojava. Farmakoterapijskim pristupom, poštujući smjernice “trostupanjske ljestvice” ili “modela lifta” može se u preko 90 % bolesnika zadovoljavajuće liječiti bol. Liječenje intraktabilnog bola, liječenje bola u starijih bolesnika i male djece, opioidna rotacija, upotreba kortikosteroida, placebo u liječenju bola i brojna etička pitanja za sada još uvijek predstavljaju pravi izazov kako za istraživače, tako i za kliničare, doktore primarne zdravstvene zaštite i etičare.
Eozinofilni pleuralni izljev (EPI) ubrajamo u skupinu eksudativnih izljeva. Označava ga prisutnost od najmanje 10% eozinofilnih granulocita u pleuralnoj tekućini.1 Najčešća stanja povezana s EPI jesu ...maligne bolesti, infekcije, postkirurška i posttraumatska stanja, hipersenzitivnost, sistemske autoimunosne bolesti, srčana dekompenzacija, ciroza jetre, plućna embolija, azbestoza i reakcija na lijekove.2–4 U sistemskim autoimunosnim bolestima pleuralni se izljev najčešće nalazi u bolesnika sa sistemskim eritemskim lupusom5,6 i reumatoidnim artritisom,6 a rjeđe u sistemskoj sklerozi i polimiozitisu6 dok je iznimno rijedak u Churg-Straussovu sindromu.7 U 14 do 25% bolesnika uzrok EPI ostaje nepoznat i tada EPI nazivamo idiopatskim.2–4 Liječenje EPI zasniva se na liječenju primarne bolesti, a idiopatski oblik liječi se primjenom glukokortikoida. U radu smo prikazali bolesnika s idiopatskim eozinofilnim pleuralnim izljevom i dijagnostički postupak kojim su isključene druge bolesti ili stanja te liječenje metilprednizolonom koje je dalo odličan klinički odgovor uz izlječenje
Uvod: Prikazujemo rijetku ventrikularnu tahikardiju nepoznata uzroka (idiopatsku) s ishodištem u blizini stražnjeg snopića (fascikula) lijeve grane Hisova snopa, koja se očituje četirima osnovnim ...obilježjima: široki QRS-kompleksi, blok desne grane, lijeva (superiorna) električna os i osjetljivost na verapamil. Od 1981. godine, kada je Belhassen sa suradnicima otkrio osjetljivost na verapamil, često se naziva Belhassenova tahikardija. Cilj: Osnovna svrha ovog prikaza jest podsjetiti da se već ispravnom interpretacijom EKG-a može postaviti točna dijagnoza ove potencijalno opasne aritmije. Prikaz bolesnika: Do sada zdrava djevojčica adolescentne dobi došla je u hitnu službu zbog palpitacija, dispneje i presinkopalne krize. Na 12-kanalnom EKG zapisu našli smo čak tri od četiri obilježja stražnje idiopatske fascikularne ljevoventrikularne tahikardije, a konverzijom u sinusni ritam nakon intravenske primjene verapamila zadovoljeno je četvrto obilježje i time je potvrđena elektrokardiografska sumnja. Zbog učestalih recidiva ventrikularne tahikardije uza sve češće subjektivne tegobe srčane naravi (palpitacije, prekordijalne opresije, vrtoglavice, presinkopalne krize), a usprkos sve višoj peroralnoj dozi verapamila te uzevši u obzir pozitivnu obiteljsku anamnezu na iznenadnu smrt, upućena je na elektrofiziološko ispitivanje i liječenje radiofrekventnom ablacijom. Zaključak: Temeljitom i dobrom analizom 12-kanalnog EKG-a može se postaviti točna dijagnoza vrste tahikardije, što je uvjet daljnjeg ispravnog postupanja i liječenja.
Primarni kirurški zahvat i danas se još smatra temeljem liječenja lokalno uznapredovalog epitelnog raka jajnika. Kemoterapija uobičajeno slijedi nakon provedene operacije. No, preživljenje bolesnica ...s uznapredovalim epitelnim rakom jajnika, prema International Federation of Gynecology and Obstetrics (FIGO) stadiji IIIC i IV, koje čine više od 75% svih bolesnica s rakom jajnika još ne zadovoljava. U tih bolesnica često nije moguće provesti adekvatnu resekciju svih promjena u abdomenu (optimalni »debulking« – odstranjenje svih vidljivih tumorskih promjena u abdomenu) pa je učinkovitost citostatika smanjena. Zbog toga se kao mogući optimalni pristup nameće prijeoperativna kemoterapija (neoadjuvantna) koja dovodi do smanjenja primarnog tumora i mogućih presadnica po abdomenu. Takvim pristupom omogućava se kraći i jednostavniji kirurški zahvat nakon 3–4 ciklusa kemoterapije uz veću vjerojatnost optimalnog smanjenja tumorskih masa u abdomenu. Neoadjuvantna kemoterapija (NAC) epitelnog raka jajnika danas je jedna od mogućnosti uspješnog liječenja uz značajno smanjenje postoperativnih komplikacija u bolesnica lošijeg općeg stanja ili primarno inoperabilne bolesti.
Sažetak. Kronični hepatitis C (KHC) prepoznat je kao javnozdravstveni problem visokog prioriteta. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) postavila je globalni cilj sniženja smrtnosti za 65% i ...prevalencije za 90% do 2030. godine. Preduvjet za ostvarenje ovog cilja jest otkriće izravno djelujućih antivirusnih lijekova (DAA). Cilj je ovog rada prikazati prva iskustva u liječenju kroničnog hepatitisa C (KHC) trojnom kombinacijom antivirusnih lijekova ombitasvir/paritaprevir/ritonavir + dasabuvir (PrOD) uz dodatak ribavirina. Upotrebom matematičkog modela procijenjeni su prevalencija i broj komplikacija terminalne bolesti jetre ovisno o broju liječenih bolesnika do 2030. godine. Uključeno je 117 bolesnika s infekcijom HCV-om genotipa 1 i genotipa 4 koji su liječeni terapijom PrOD ± RBV. Izlječenje je postignuto u 97% liječenih, bez znatnijih nuspojava i prekida terapije. Liječenjem 450 bolesnika na godinu postigao bi se cilj sniženja smrtnosti za 65%. Pojačanim probirom (screeningom) osoba s rizikom, udruženim epidemiološkim naporima za otkrivanje asimptomatskih bolesnika i njihovim pravodobnim uključivanjem u medicinsku skrb omogućilo bi se da Hrvatska bude među prvim zemljama koja može ostvariti ciljeve SZO-a u kontroli virusnih hepatitisa.
Granulomatoza s poliangiitisom (Wegenerova granulomatoza) ubraja se u vaskulitise malih krvnih žila povezane s antineutrofilnim citoplazmatskim protutijelima. Najčešće su zahvaćeni gornji i donji ...dišni sustav te bubrezi. Obilježja bolesti uključuju granulomatoznu upalu dišnog sustava i nekrotizirajući vaskulitis malih do srednje velikih krvnih žila. U većine je bolesnika pri postavljanju dijagnoze zahvaćeno više organskih sustava te mogu biti prisutni i opći simptomi, dok je u oko četvrtine bolesnika inicijalno prisutan lokalizirani oblik bolesti sa zahvaćanjem najčešće gornjega dišnog sustava ili pluća. U radu smo prikazali dvadesetjednogodišnju bolesnicu s kroničnim rinitisom, razvojem sedlaste deformacije nosa i subglotičnom stenozom traheje koja je hospitalizirana zbog inspiratornog stridora. Zbog respiratorne insuficijencije učinjena je hitna traheotomija. U bolesnice je dijagnosticirana granulomatoza s poliangiitisom ograničena na gornji dišni sustav. Liječenje glukokortikoidima i metotreksatom dovelo je do kliničkog poboljšanja.
PDF
