U radu je sadržano ozbiljno upozorenje da je jadranski prostor kao najkvalitetniji prirodni i proizvodni prostor zanemaren, izostavljen i zapostavljen u svim razmišljanjima i u izradi tzv. razvojnih ...i gospodarskih dokumenata, pa i iz onih o pravilnom upravljanju i gospodarenju vodama u RH.U radu je dan osvrt na koncepciju, sustav i praksu zaštite Jadranskoga mora od godine 1991. do danas, a riječ je o niskoj brizi za razinu i izvore ugrožavanja s naslova antropogenih emisija Hrvatske i Europe, pa i svijeta.Isto je tako u radu opisan novi pristup filozofiji ekologije Jadrana. Sadržaj rada pokazuje namjenu drugačijeg razumijevanja zaštite Jadrana, a to se očituje u zalaganju za filozofiju kulture umjesto za filozofiju politike; za geobiosocijalno razumijevanje opstanka i razvijanje života umjesto geopolitičkog razumijevanja opstanka života u jadranskome prostoru (umjesto sankcije – traži se prevencija).
Opus Pavla Vuk-Pavlovića obuhvaća i stavove o nauku britanskog filozofa Johna Lockea, posebice o njegovoj spoznajnoj teoriji, filozofiji odgoja i filozofiji politike. Te stavove Vuk-Pavlović je iznio ...u monografiji Spoznaja i spoznajna teorija, zatim u spisu Mogućnost i granice estetskog uzgoja u vidu individualne i socijalne pedagogike te u članku »Misaoni put J. J. Rousseaua (O 180. obljetnici smrti)«. Sadržaj Vuk-Pavlovićevih stavova ukazuje na njegovu upućenost u Lockeove zapise objavljene u djelu Ogled o ljudskom razumu, u djelu Neke misli o odgoju i u djelu Dvije rasprave o vladi.
Najbrojnija Vuk-Pavlovićeva očitovanja o Lockeu nedvojbeno su ona o spoznajnoj teoriji. Vuk-Pavlović je izrazio neslaganje s Lockeovim promišljanjima o supstanciji, kauzalitetu i zakonu, a onda i s tim što Locke nije razgraničio primarne od sekundarnih kvaliteta, kao ni senzaciju od refleksije. No, Vuk-Pavlović je podržavao Lockeovu filozofiju odgoja. Međutim, kada se očitovao o Lockeovoj filozofiji politike, Vuk-Pavlović je ponovno bio vrlo kritičan: Lockeov konstitucionalizam ocijenio je promašenim.
Marko Antun de Dominis istaknut je predstavnik novovjekovnog razdoblja. Školovao se u Italiji, kolijevci renesanse, no djelovao je također u Hrvatskoj i Engleskoj gdje ostavlja neizbrisiv trag. ...Najpoznatiji je po svojem djelu O Crkvenoj državi koje je nakon objavljivanja postalo svjetska senzacija. Navjestitelj je novog doba, koji na sukobu između starog i novog znanja, skolastike i novovjekovne filozofije, gradi novu sliku čovjeka i društva. Svoj doprinos dao je na području filozofije znanosti, gdje ga smatraju pretečom otkrića u optici i teoriji duge, kao i na području filozofije politike osobito zbog prijedloga o strogoj podjeli autonomije između državne i crkvene vlasti te ostalih naprednih političkih ideja. Na planu politike bio je inspiracija i jednom od najvećih velikana filozofije politike, Thomasu Hobbesu.
Članak je nastojanje da se razmisli o budućnosti komparativne političke i socijalne filozofije na temelju interakcije s empirijskim i teorijskim istraživanjima u društvenim znanostima i humanistici. ...Sastoji se od četiri dijela: 1. Kratke prezentacije izvora »komparativnog zaokreta« i četvrtog vala kritike eurocentrizma; 2. Razmišljanja o problemu »višestrukih moderna« (»nove moderne«) kao posljedice »komparativnog zaokreta« i izazova za ideju društva i politike temeljene na konceptu sekularnog javnog uma; 3. Reference na izazov klasičnoj postavci javne sfere (ukorijenjene u idealu javnog uma) razvijene od strane Nilüfer Göle koja je istraživala novu »islamsku javnu vidljivost kao kritiku sekularne verzije javne sfere« u Zapadnoj Europi.
Filozofija politike danas je u krajnje ozbiljnoj krizi. Kriza političkoga posvuda
se pokazuje. Političko tumačenje u uvjetima suvremenoga doba ozbiljno
je pokolebano. Time je u pitanje doveden ...segment društva koji tvori bitan
dio kulturnoga identiteta Zapada. Možda nitko u 20. stoljeću nije tako temeljito
ispitivao položaj politike kao Hannah Arendt. Njezin doprinos naročito
je velik u promišljanju odnosa između filozofije i primjene njezinih principa
u politici, s osnovnom ocjenom da je primjena principa filozofskog mišljenja
na politiku imala razorne posljedice. Premda je filozofija kao metafizika od
Platona do Hegela dala izuzetno velik doprinos razmatranju političkoga, Hannah
Arendt ipak smatra da se u takvoj filozofiji izgubio izvorni smisao političkoga
i da je primjenom principa filozofskog mišljenja na politiku došlo
do zaborava političkoga. U tekstu se ukratko precizira Platonovo shvaćanje
odnosa filozofije i politike prema kojemu se postulira filozofski ideal da se
zbiljska politička zajednica (polis) mora mjeriti na filozofskom mišljenju, i to
iz principa konstitucije samoga mišljenja. Nasuprot tome, Aristotel se poziva
na ethos postojećeg polisa, ali političko analizira uvijek pod primatom filozofskih
principa. Arendt stoga misli da je i za Aristotela mjerodavno znanje političkoga
filozofske naravi. Arendt naglašava da je politička filozofija uvijek
diskriminirala mnijenje i raznolikost, a time i političko kao takvo. Iz te osude
djelomice izuzima Aristotela i Kanta. Budući da političke kategorije nastale u
filozofiji politike određuju i danas naše razumijevanje politike, Arendt ih podvrgava
kritici. Njezino drukčije razumijevanje političkoga očituje se u njezinim
analizama temeljnih političkih kategorija (vladavina, moć, sila, autoritet,
sloboda), koje se mogu primjereno pojmiti samo iz međusobnog odnosa ljudi,
a ne iz nekog supstancijalnog i neupitnog područja.
PDF
