Orazio Bonetti jedan je od brojnih furlanskih kipara djelatnih u 18. stoljeću, a koji je u Hrvatskoj bio gotovo posve nepoznat. Rodio se oko 1700. godine najvjerojatnije u Veneciji gdje je započeo ...školovanje da bi potom otišao u Furlaniju te Ljubljanu postavši suradnik Francesca Robbe. Zbog oskudnih dokumenata te izgubljenih radova, majstorov život i stvaralački itinerari velikim su djelom ostali nepoznati i nepovezani. Ovom prigodom Bonettiju se pripisuju kipovi u salezijanskom samostanu u San Vito al Tagliamento, crkvi San Cristoforo u Udinama, župnoj crkvi u Nogaredo di Prato i u Adegliaccu. U drugoj polovici četrdesetih godina 18. stoljeća Bonetti je s obitelji živio u Ljubljani te je ostvario suradnju s riječkim kiparom Antonijem Michelazzijem izradivši kipove na oltaru Gospe Karmelske u župnoj crkvi u Pazinu. Potom se preselio u Rijeku, da bi se nakon 1763. godine zaputio prema Dalmaciji. U Orlecu na Cresu isklesao je kipove za glavni oltar župne crkve, a 1766. mramornu dekoraciju oltara Bezgrešnog začeća u zadarskoj katedrali. Monumentalne kipove sv. Silvestra i sv. Tome, danas u Lovreću, izradio je 1768. za nekadašnju crkvu Sv. Silvestra u Zadru. Majstorova prisutnost u Zadru indirektno je potvrđena pronalaskom zapisa o smrti njegove žene Catarine koja je pokopana 1770. u crkvi Svete Marcele.
Analiza gradiva z najdišča Mužac (Moggio Udinese; Videm, Italija) ponuja vpogled v proces romanizacije v dolini Bele (Fella). Naselbina je ležala ob pomembni trgovski poti, po kateri je potekal ...rimski prodor v vzhodne Alpe. Tod je vodila rimska cesta iz Italije v Norik in pozneje proti limesu ob Donavi.
U članku se raspravlja o kasnogotičkoj skulpturi Pietà koja se nalazi u stalnom postavu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci. Riječ je o drvenom kipu sa slabo sačuvanim tragovima ...polikromije i pozlate. Skulptura je nađena 1920. na tavanu župne crkve Marijinog Uznesenja u Rijeci. O kipu je pisala Vanda Ekl te ga je datirala u kraj treće četvrtine 15. stoljeća, ne odredivši mu pobliže krug nastanka ni povijest. Putem stilske analize, kao i niza tipoloških i oblikovnih podudarnosti, Riječku Pietà moguće je povezati s drvorezbarom Leonardom Thannerom iz bavarskog Landshuta aktivnom u Furlaniji u drugoj polovici 15. stoljeća. Za komparaciju s kipom u Rijeci ključna je Thannerova drvena polikromirana grupa Oplakivanja Krista iz crkve Santa Maria della Fratta u San Daniele del Friuli nastala 1488. godine. Na temelju arhivskih podataka rekonstruira se povijest te izvorni smještaj kipa. U tekstu se po prvi puta objavljuje skulptura Oplakivanja Krista recentno pronađena u Rijeci, a može se povezati uz radionicu ili krug furlanskog kipara Giovannija Martinija i okvirno datirati u prvu četvrtinu 16. stoljeća.
Avtor izseljevanje iz Beneške Slovenije v ZDA v prvih desetletjih 20. stoletja analizira na podlagi seznamov ladijskih potnikov, ki so jih v vstopnih pristaniščih sestavljale ameriške oblasti. ...Razpravlja o dinamičnih in strukturnih vidikih ter pomenu preusmerjanja od kontinentalnih k atlantskim delovnim migracijam, ki so delno ohranjale začasno naravo in konzervativno ekonomsko vlogo, večinoma pa prehajale v trajno naselitev izseljencev v Ameriki. Opozarja na prelomni značaj pojava, s katerim se je začelo stalno izseljevanje iz beneškoslovenskih dolin in prikazuje logistična in socialna stališča ter vlogo družbenih mrež, ki so delovale kot oporni sistem izseljevanja in ohranjanja čezoceanskih vezi.
The results of the international collaboration of the three institutions from Austria, Italy and Slovenia (Alpen-Adria-Universität Klagenfurt, Università degli studi di Udine and ...Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Inštitut za arheologijo of Ljubljana) are being published in the Studia Alpium et Adriae series.New discoveries and the re-examination of old ones is offering new insights into the Roman army and the historical questions related to its presence and activity in the regions of the northern Adriatic and the eastern Alps. The first volume of Studia Alpium et Adriae contains the contributions of twenty-one authors from four countries (Italy, Slovenia, Croatia and Austria) who present the results of their work conducted in recent years within different research groups and projects.
The national significance of Conspiracy in which Fran Krsto Frankopan was involved, its European context and situation with respect to potential alliance with the Turks as well as the arrangement of ...other systems-of-goverment in the 17th century influenced the ascent of contributions to biographical and bibliographical facts about life and work of Fran Krsto Frankopan. Historiographic contributions highlighted the historical status of his family name, discussed the genealogical facts in a broader sense of the family origin (Roman, Croatian, Friulian, Molise Frankopan) and referred to his connections with the Barberini family, his Roman heritage and the title of Marguess of Nemi. Over a century of research forty autographs of Fran Krsto Frankopan have been found, which is a negligible number to the overall documentation of Conspiracy. Although the researchers dealed with the Croatian and larger European archives, they overlooked materail in the private archives of Friulian Frankopan family which consequently led to genealogical (Orfeo Frankopan), cultural-literary (the orientation of Fran Krsto to northeastern Italy) and archival disagreemet (fund in Archivio Frangipane, Joannis).
Uzletu bio(biblio)grafskih priloga domaće historiografije o Fran Krstinom životu i radu pogodovalo je nacionalno značenja Urote čiji je bio sudionik, njezin europski kontekst i položaj s obzirom na ...potencijalni savez s Turcima kao i razmještaj ostalih državno-političkih aktera u 17. stoljeću. Historiografski prilozi ističu povijesni status njegova obiteljskoga imena, problematiziraju genealoška pitanja, u širem smislu podrijetla obitelji (rimski, hrvatski, friulski, moliški Frankopani), dotiču se Fran Krstinih veza s rimskom obitelji Barberini, njegova rimskoga nasljedstva i titule markiza od Nemija. Tijekom jednog stoljeća istraživanja pronađeno je četrdeset Fran Krstinih autografa što je u odnosu na cjelokupnu urotničku dokumentaciju zanemariv broj. Iako su istraživani i hrvatski i veći europski arhivi, istraživači su gotovo previdjeli građu u privatnom arhivu friulske obitelji Frankopan, što je posljedično dovelo do genealoških nesporazuma (Orfeo Frankopan), kulturalno-literarnih (Fran Krstina orijentacija prema sjeveroistočnoj Italiji) i arhivističkih (fond arhiva Frangipane, Joannis).