Ovaj članak, nastao kao seminarski rad unutar kolegija „Hrvatska povijest ranog novog vijeka“ pod vodstvom prof. dr. sc. Stjepana Ćosića, obuhvaća burno razdoblje u istarskoj povijesti: kraj 16. i ...početak 17. stoljeća. Istra je tada bila područje sukoba velikih sila, posebno Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, čije će uprave ovaj rad analizirati. Ovaj period karakteriziraju dva velika sukoba: Uskočki rat i Rat Cambreyske lige. Navedeni događaji, kao i proces kolonizacije, turski upadi, epidemije, kuge, suše i pomor stoke, značajno su utjecali na demografsku sliku Istre. To je dovelo do nastajanja diferencija, na koje će se ovaj rad posebno osvrnuti.
The Habsburg Monarchy carried out its first modern official population census in 1857. Since 1869, censuses were conducted every ten years with the critical date of 31 December. The censuses took ...into account the present population. From 1880 onwards, they also included a section on everyday language/language of communication, on the basis of which it was thenceforth possible to determine the national structure of the population in the country, even though the question thusly formulated did not yield accurate results. It was especially before the census of 1910 that the Slovenes and other Slavic nations in the monarchy demanded the elimination of the section on everyday language (lingua d'uso, Umgangssprache) and the introduction of a new section on nationality or mother tongue. The last Austrian population census of 1910 is a characteristic and important event from the political history of the Slovenes in the Austrian Littoral: characteristic because of the conduct of city authorities carrying out the census, and important because it represented a political victory of the Slavic population, after the established inaccuracies forced the authorities to order a revision of the census. Both the Yugoslav and Italian sides used the census of 1910 as evidence in setting their territorial claims during the peace negotiations after the First and Second World Wars.
U radu se uz kratki politički portret političkog djelovanja Stjepana Radića tijekom Velikog rata (1914. — 1918.) autor fokusira na jedan povijesni izvor, odlomak iz memoara člana češke Maffie Hrvata ...i Dubrovčanina Rudolfa Giunia koji govori o “političkom preokretu” Stjepana Radića u proljeće 1918. godine iz habsburškog legitimista u pristašu južnoslavenskog ujedinjenja. Rad razmatra kako su taj izvor hrvatska i jugoslavenska historiografija tumačile i upotrebljavale. Prema izglednim pretpostavkama hrvatski povjesničar Bogdan Krizman pronašao je taj izvor krajem 1950-ih i često ga koristio u svojim radovima, uglavnom samo prepričavajući ili sažimajući njegov sadržaj, ali nikada ga ne navodeći u cjelini ili kao povijesnu građu u bilješkama. Stoga se ovdje taj odlomak iz Giunijevih memoara, koji govori o Radićevu djelovanju u to vrijeme, zbog njegove važnosti daje na kraju ovoga rada u prijepisu. Cjeloviti memoari R. Giunia čuvaju se u rukopisu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
In addition to presenting a short political biography of Stjepan Radić and his political activities during the Great War (1914 — 1918), the author of this article focuses on one particular historical source: a paragraph from the memoirs of a member of Czech “Maffia” Rudolf Giunio, a Croat from Dubrovnik, in which he wrote about a “political turnabout” of Stjepan Radić in Spring 1918 – from legitimising the Habsburg system to a supporter of unification of South Slavs. This paper examines the existing interpretation of this source by Croatian and Yugoslav historiography so far. The author argues that Croatian historian Bogdan Krizman had often used Giunio's memoirs since 1950s by retelling or summarizing its contents, sometimes without fully acknowledging it as historical source. For this reason, the author publishes this paragraph of Giunio's memoirs in full at the end of this paper. The original manuscript of Giunio's memoirs are kept in National and University Library in Zagreb.
Ovaj rad donosi pregled arheoloških nalaza glinenih lula s ranonovovjekovnih lokaliteta na području Republike Hrvatske interpretirajući ih kroz prizmu ekonomske i kulturne historije. Arheologija ...novoga vijeka relativno je mlada grana hrvatske arheologije zbog čega autor u prvome dijelu rada donosi kratak pregled trenutnoga stanja istraženosti te uvod u pojmove bitne za daljnje razumijevanje teksta. U drugome dijelu rada autor iznosi konkretne primjere nalaza lula po regijama. Stoga je cilj rada iznijeti kratak osvrt na dosadašnje stanje istraženosti glinenih lula u Hrvatskoj i ukazati na njihov značaj u istraživanju ekonomskih promjena i kulturnih transfera na ovome području.
U radu se uz kratki uvod o habsburškoj protuosmanlijskoj ofanzivi tijekom Velikog (Bečkog) rata (1683.-1699.) donosi prijevod memoranduma srpskog diplomata i pustolova Đorđa Brankovića iz 1688. ...godine upućen habsburškom kralju i caru Leopoldu I. U njemu Branković nudi pomoć caru u njegovim pohodima protiv Osmanlija i traži osnivanje «Ilirskog Kraljevstva» na prostoru jugoistočne Europe oslobođenog od Osmanlija pod dinastijom Brankovića. To kraljevstvo će, prema Brankoviću, biti prijatelj Habsburškoj Monarhiji i njezin vjerni saveznik.
U radu se u osnovnim crtama prikazuje izgled naselja i okolice Vele Luke prema katastru Franje I., uz inicijalnu analizu različitih povijesnih, graditeljskih, demografskih i krajobraznih čimbenika i ...procesa, na temelju katastarske dokumentacije i literature. Vela Luka je 1836. godine bila već formirano naselje s lučkim pristaništem. Na zapadnim dijelovima današnje općine nalazila su se isključivo šumska prostranstva, na kojima će se tek narednih desetljeća 19. stoljeća „izriti“ karakteristični terasasti tereni s vinogradima. Osim neposrednih promjena u prostoru zapanjuje izrazito velik broj ruševnih građevina u neposrednoj okolici Vele Luke koje se dijelom mogu interpretirati kao napuštena ili čak preostala živuća staništa (stani) pojedinih rodova.
Članak analizira uzroke koji su doveli do stvaranja socijalističkog Radničkog vijeća u Rijeci (Fiume) 1918. godine i prikazuje biografije osoba spomenutih među trideset i jednim članom vijeća. ...Polazeći od nacionalnih historiografija koje uglavnom ne spominju ovu radničku organizaciju, pokazujem kako radničko-klasna identifikacija, shvaćena politički, ne smije biti izostavljena iz povijesnog razmatranja. Osporavajući klasične nacionalne narative, članak naglašava kako socijalisti nisu bili anacionalna snaga. Socijalisti su smatrali nacionalnu identifikaciju stvarnim faktorom, ali nisu smatrali nužnim prigrliti nacionalnu državu kao politički oblik. Također, smjernice djelovanja Radničkog vijeća svjedoče uključivanju socijalista unutar lokalnog riječkog Habsburškog društva. Stoga socijalistička aktivnost pokazuje kako multinacionalno iskustvo Habsburške monarhije nije bilo zaboravljeno 1918 godine. Međutim, to iskustvo je bilo oživljeno i preoblikovano u drugačijim oblicima poput zahtjeva za uzdizanje Rijeke na nivo nezavisne republike. Nadalje, biografije radnika pokazuju kako nakon kratkog postojanja Radničko vijeća, njegovi članovi prate različite političke staze. Ipak pored političkog pristupanja talijanskom nacionalizmu, fašizmu ili političkoj pasivizaciji, u nekim osobama opstojala je ljevičarska orijentacija. Još jedan prilog važnosti istraživanja kontinuiteta klasne identifikacije.
U sukobu interesa velikih sila za istočni Jadran, koncem osamnaestoga i u ranom devetnaestom stoljeću, Bokelji su prihvatili Austriju, odnosno ugarski dio Carstva, u kojemu su Hrvatska i Slavonija. ...Austrijski politički vrh želio je Boku kotorsku, Dalmaciju, Kvarnerske otoke i Istru vidjeti u užem austrijskom dijelu Carstva, kako ne bi došlo do promjene u ravnoteži snaga između Austrije i Ugarske u Monarhiji. Za prve austrijske uprave, povlašteni dio bokeljskoga društva našao se na prijelazu iz višestoljetnoga komunalnog u centralističko-birokratski sustav. Nove austrijske vlasti željele su u Boki sačuvati politički i socijalni mir i povlastice dijela Bokelja, kako bi provele reorganizaciju i reformu uprave i sudstva. U sukobu austrijskih i bokeljskih interesa, najgore su prošli pripadnici seoskoga društva, jer su i dalje ostali u feudalnim odnosima.
Vjerska trpeljivost u Habsburškoj Monarhiji u 18. stoljeću, točnije, u reformskom razdoblju u drugoj polovici vijeka, dijeljeno je iskustvo epohe europske Prosvjećenosti. Utemeljena je u kritičkom ...propitivanju različitih shvaćanja trpeljivosti u rasponu od Voltairea i Rousseaua do Febroniusa i Muratorija. Njezina su povijesna izvorišta dublja. Monoteistički eklezijalni i monarhijski univerzalizam od 15. do 17. stoljeća iscrpljuju se u dugotrajnim cikličkim konfliktima s više europskih epicentara pa u 18. stoljeću ključnim postaje pitanje kako konfesionalne aspekte trpeljivosti povezati sa sekularnim imperativima slobode savjesti. S vremenom je vjerska trpeljivost za prosvjetitelje sve manje interkonfesionalni, a sve više intrakonfesionalni problem s etičkim i političkim implikacijama. Za prosvijećene apsolutiste, poput Habsburgovaca u to doba, bitni su njezini sekularni aspekti. Ključno je pitanje kako osigurati mir i boljitak u društvu. Radilo se o tome da se religiju svede na „društvenu činjenicu“ (un fait social), podložnu načelu korisnosti ili na superstrukturu koja legitimira i reprezentira materijalne interese društva. U oba je slučaja religijska tolerancija postajala i sekularni fenomen.
Autor raspravlja o počecima moderne statistike u Hrvatskoj i Slavoniji. Zakonske, organizacijske i institucijske osnovice tog početka ne padaju tek 1857. godine, već 1850/51. godine. Kako ćemo ...vidjeti, da nije bilo te zakonske/institucionalne organizacije svih tih godina, od 1851. do 1856./57. godine, ma koliko te organizacijske osnovice, kad je riječ o počecima moderne historijske statistike u hrvatskoj sredini, bile skromne, nema sumnje da se u Hrvatskoj i Slavoniji ne bi mogao provesti prvi opći moderni popis stanovništva 1857. godine. O svemu tome, uz opsežnu građu o »Popisu naroda 1849. godine« i o popisu stanovništva i stoke u Hrvatskoj i Slavoniji 1851. godine, opširnije u posebnim knjigama. To je izuzetno dragocjena povijesna građa. Autor smatra da tu historijsku statistiku, uz druge izvore, moramo proučavati analitičkom, kvantitativnom i komparativnom metodom.
PDF
