Prije 150 godina Habsburška Monarhija je na čitavom teritoriju provela popis stanovništva
kojem se odazvalo gotovo 40 milijuna ljudi. To je prvi moderni popis na prostoru današnje
Hrvatske.
Ban Josip Jelačić u očima svojih suvremenika Švoger, Vlasta
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
12/2013, Letnik:
31, Številka:
-
Paper
Odprti dostop
Na temelju novinskih članaka, korespondencije Jelačićevih suvremenika, drugih arhivskih izvora i relevantne literature prikazuje se percepcija Josipa Jelačića u njemu suvremenoj političkoj javnosti u ...hrvatskim zemljama, u različitim dijelovima Habsburške Monarhije i u nekim europskim zemljama. Ona se kretala u rasponu od izuzetno pozitivne slike, tj. prave glorifikacije, preko umjerenijih, odnosno realnijih predodžaba do krajnje negativnih i zlonamjernih prikaza. Težište analize je na razdoblju prijelaza iz četrdesetih u pedesete godine 19. stoljeća.
Autor piše o hrvatskom i slovenskom nacionalnom pokreta u Istri u šezdesetim godinama 19. stoljeća. Ti su nacionalni pokreti stavljeni u širi kontekst nacionalno-političkih gibanja u Habsburškoj ...monarhiji, odnosno Austro-Ugarskoj. Autor promatra i utjecaj talijanskog iredentizma nakon proglašenja Kraljevine Italije na ove nacionalne pokrete.
U prvomu dijelu rada autor razmatra značenje austrijskoga Općega građanskoga zakonika (OGZ) iz 1812. godine u odnosu na druge rane kodifikacije te s obzirom na pravnoteorijske zasade njegova doba ...zbog kojih je bio određivan kao dio ustava (“Verfassung”), kao osnovni ili kao temeljni zakon (Grundgesetz, Fundamentalgesetz). Nastavak rada polazi od činjenice brojnih službenih prijevoda OGZ-a što su se pojavile ubrzo po njegovu stupanju na snagu, zbog čega su svi narodi Habsburške Monarhije Opći građanski zakon mogli doživljavati kao vlastiti, zasebni zakon. Slijedom toga, OGZ nije samo značajan prinos austrijskom privatnom pravu već i pravima svih naroda Monarhije, što je također bilo omogućeno nomotehničkim pristupima koji su mu davali određeni stupanj elastičnosti u pogledu prostornih i vremenskih odrednica.
Jezični dodir nastaje kao posljedica izravne ili neizravne društvene interakcije govornika kao složena cjelina koji odražava prije svega kulturne, ali i političke i društvene fenomene. Rad istražuje ...navedene fenomene koji su bili prisutni u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske za vri-jeme habsburške vladavine i pruža pregled diskurzivnih praksi u navedenom području i vre-menskom periodu. Koncept jezičnog dodira podrazumijeva ne samo proces dodira različitih jezika, već i utjecaj jednog jezika na drugi putem raznih oblika posuđivanja, što bi značilo da je jezični dodir skup usko povezanih jezičnih i izvanjezičnih (kulturnih) fenomena.
Sjeverozapadni dio Hrvatske predstavljao je u prošlosti primjer višejezičnosti i jezičnog dodira. U drugoj polovici 18. stoljeća tri su jezika bila u upotrebi na navedenom području: hrvatski (kajkavski dijalekt), latinski i njemački. Kajkavski dijalekt bio je jezik svakodnevne komunikacije, ali i građansko-pravnih ugovora, kraljevskih odredbi i drugih službenih do-kumenata. Do kraja 18. stoljeća njemački jezik preuzeo je u Habsburškoj Monarhiji ulogu latinskog kao jezika komunikacije, obrazovanja i znanosti. Jedna od posljedica austrijsko-hrvatskog jezičnog dodira krajem 18. i početkom 19. stoljeća jest i takozvana društvena dvo-jezičnost. Habsburška ostavština, osim kroz mnoge posuđenice i komunikacijske obrasce koje su i danas u svakodnevnoj upotrebi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (kao posljedica jezičnog dodira), odražava se i u kulturi svakodnevnog života urbanih centara.
Autor analizira političko djelovanje Ivana Kukuljevića-Sakcinskoga, hrvatskog političkog i kulturnog djelatnika, od 1843. do 1867. godine. Prije revolucije Kukuljević je branio municipalna prava ...Trojedne Kraljevine i kritizirao politiku mađarske prevlasti. U vrijeme revolucije 1848. – 1849. Kukuljević se zalagao za neovisnost Hrvatske o Ugarskoj i povezivanje s austrijskim pokrajinama na austroslavističkim i federalističkim osnovama. U vrijeme Bachova apsolutizma nije se mogao baviti politikom, ali je radio na prikupljanju povijesnih dokumenata i počecima historiografije u Hrvatskoj. Nakon obnove ustavnosti bio je član Banske konferencije te veliki župan Zagrebačke županije do početka 1861. do ljeta 1867. U Hrvatskom saboru 1861. podupro je čl. XLI/1861., u kojem se govori o pravnom i stvarnom prekidu svih veza između Ugarske i Trojedne Kraljevine, osim kraljeve osobe, a pregovore s Mađarima uvjetuje njihovim priznanjem hrvatske autonomije i zemljišne cjelovitosti. Podupro je i Pricinu izjavu, kojom se načelno priznaje postojanje zajedničkih poslova s austrijskim zemljama, iako se odbacuje slanje zastupnika u bečko Carevinsko vijeće. Kasnije je Kukuljević bio član Narodno-samostalne stranke, koja je nastojala postići dogovor s Bečom prije Mađara. Hrvatsku državnu autonomiju i cjelovitost branio je u Saboru 1865./7. Uklonjen je s položaja velikog župana zbog narodnjačke i antidualističke orijentacije.
Katastar Franje I. zbog svojega je opsega, preciznosti i raznovrsnosti podataka, kako pisane, tako i bogate kartografske građe, postao nezaobilazno vrelo suvremene historiografije. Za pravilnu ...interpretaciju podataka (geografskih, demografskih, ekonomskih, nasljedno-pravnih i brojnih drugih) koje to vrelo pruža važnu ulogu čini dobro poznavanje dokumenata koji su pratili njegov nastanak. U tu svrhu ovaj rad donosi analizu Careva patenta iz 1817. godine i Katastarskoga i mjerničkoga naputka iz 1820. godine, temeljem kojih autorica, služeći se uz to katastarskom građom iz Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju, posebno Mljetskim katastrom, te drugim izvorima i relevantnom literaturom, daje prikaz priprema i načina provedbe zemaljske izmjere te uvođenja Stabilnoga katastra Franje I. na području Habsburške Monarhije, a posebno u Dalmaciji. U radu se razmatra u kojoj mjeri Naputak slijedi odredbe Careva patenta te koliku su primjenu oba dokumenta našla u praksi. S obzirom da ovaj rad predstavlja ujedno i uvod u opsežnije istraživanje katastarske dokumentacije (Stabilnoga katastra Franje I.), posebno katastarske terminologije koja se u njoj koristila, u radu se na više mjesta uz hrvatske donose njemački i talijanski katastarski termini koji su korišteni u spomenutim vrelima.
Autor analizira podatke o biskupima grkokatoličke Marčanske biskupije i njezinoj povijesti koje je 1819. godine iznio slovački putopisac J. Csaplovics, ukazuje na njegov utjecaj na krajišku ...historiografiju u 19. i 20. stoljeću te navodi izvore na kojima je J. Čaplovič temeljio svoje zaključke.
