Humor sudah biasa digunakan dalam khotbah. Bahkan ada pengkhotbah yang terkenal karena selalu membawakan humor-humor segar dalam khotbahnya. Namun apakah humor sejalan dengan prinsip dalam ...homiletika? Penelitian ini bertujuan untuk menggali gagasan tentang khotbah humoris dari perspektif homiletika. Metode yang digunakan adalah studi pustaka. Hasilnya penulis menemukan bahwa humor di satu membawa dampak positif bagi khotbah karena dapat membantu pengkhotbah menyajikan pengajaran-pengajaran dengan cara kreatif sehingga menarik perhatian dan mudah untuk dipahami oleh pendengar. Namun penggunaan di sisi lain, penggunaan humor yang berlebihan atau salah penempatan dapat membawa dampak negatif antara lain: meremehkan dan melemahkan jiwa khotbah, kurangnya ketegasan, menjadi bias, berubah bentuk, dan dampak negatif lainnya.
Ovaj je tekst rasprava o proročkom propovijedanju definiranom u okviru homiletike. Iznosi teološki i praktičan prikaz ovoga stila propovijedanja, dok aktivno traži način da ga kontekstualizira u ...hrvatskim okolnostima. Tekst nudi nekoliko odgovora na pitanje: Što je proročko propovijedanje te kako i zašto se ono provodi? Ujedno služi kao izazov i početak rasprave o proročkom propovijedanju u hrvatskom kontekstu. Dok Crkva u okruženju, koje je sve više poslijekršćansko, traži načine komuniciranja Evanđelja sa širom društvenom zajednicom, svjesna da polako gubi svoj povlašteni položaj, čini se važnim ponovno pronaći taj proročki glas koji ljude i institucije moći poziva da se pomire s Bogom i da na ljudska bića počnu gledati kao na svoje bližnje, a ne kao na sredstva.
Promatrano iz perspektive komunikacijskih procesa, opaža se da se tradicionalno propovijedanje uglavnom naslanja na linearan model interpersonalne komunikacije. Takva veza za sobom povlači i ...posljedice u vidu ograničenja koja otežavaju da propovijedanje ostvari puni komunikacijski potencijal. Stoga se razmatranjem novijih komunikacijskih modela (interakcijski i transakcijski) pokušava najprije rasvijetliti neke njihove specifične prednosti u odnosu na linearni model, a potom i uputiti na konkretne načine primjene u propovjednoj praksi koji će omogućiti njezino sveobuhvatnije razumijevanje i poboljšanje. Nadalje je namjera i naznačiti kako primjena tih spoznaja može redefinirati uloge ključnih aktera u homiletičkoj komunikaciji – propovjednika, vjernika i poruke. Temeljitost tih promjena upućuje na mogućnost da se propovijedanje počne sagledavati u okvirima jedne drukčije paradigme – konverzacije. Takva promjena očišta olakšava promišljanje propovijedanja koje, čuvajući svoj monološki oblik, ipak promiče dijalog, uzajamnost i viši stupanj razumijevanja unutar vjerničke zajednice.
Viewed from the perspective of communication processes, it may be concluded that traditional preaching mostly follows the linear model of interpersonal communication. However, this relationship entails limitations that prevent preaching from reaching its full communicational potential. This paper evaluates some recent communication models (interactional and transactional) in order to, first, highlight their particular advantages over the linear model (i.e. the reciprocity of communication and the presence of feedback, the role of nonverbal communication, the relational dimension of communication, the process of creating meaning...), and also to suggest some concrete ways for their application in homiletical practice which would contribute to a more comprehensive understanding of preaching and its improvement. Furthermore, the aim is to underline how the application of these insights can redefine the roles of key participants in homiletical communication – the preacher, the believers, and the message. The scope of these changes points to the possibility to start considering preaching within the framework of a different, new paradigm – the paradigm of conversation. Such a change in the frame of reference makes it easier to reflect on preaching which, while preserving its monologue form, in fact promotes dialogue, mutuality, and a higher level of understanding within the community of faith.
Članak donosi sustavno-teološko promišljanje o propovijedi. Polazište za pristup navedenoj temi jest četvrta knjiga Augustinova djela „De doctrina christiana“, u kojoj afrički teolog predstavlja ...svoju teologiju propovjedništva. Istaknut ćemo najvažnije misli toga djela koje i danas mogu poslužiti za bolje razumijevanje i ostvarenje propovijedi. Služeći se i nadahnjujući se Augustinom, pokušat ćemo u tri poglavlja dotaknuti također i ostale teme i probleme propovjedništva koje se izričito ne nalaze u njega, a koje možemo pronaći kako u kasnijoj i tako u današnjoj homiletici, napose u homiletici Karla Bartha. Iz toga slijedi da nam nakana nije iscrpna analiza Augustinove teologije propovijedi kao ni prikaz različitih teorija propovjedništva u povijesti Crkvi. Ovaj se članak shvaća kao jedan pokušaj teologije propovjedništva na temelju recepcije i daljnjega razvoja misli Augustina u kontekstu prakse propovijedanja u današnjoj Crkvi.
Autori u radu donose pregled sastavljanja propovijedi prema
homiletici Davida Buttricka. Rad je podijeljen na tri dijela. Prvi
dio opisuje kontekst u kojem djeluje David Buttrick. Njegova
homiletika ...dio je jedne složene struje modernih homiletika koje se
javljaju među protestantima krajem 1960-ih godina. Posebnost
njegove homiletike jest oslanjanje na fenomenološku metodu iz
koje preuzima ideje za sastavljanje propovijedi. Drugi dio opisuje
postupak po kojem Buttrick sastavlja propovijed. Naime, njegova
se propovijed sastoji od poteza koji su međusobno povezani
da čine jednu cjelinu. U ovom dijelu opširno je opisan sadržaj
pojedinog poteza te način na koji se postiže da slušatelj upamti
potez. Treći dio donosi kratki sadržaj propovijedi o rasipnom sinu
te deskriptivnu analizu.
Protestans Pap Kálmán Dezső kölesdi ev. ref. pap; Lágler Sándor kölesdi ev. pap
04/2021
Web Resource
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom radu se želi prikazati povijest odnosa retorike i homiletike kao samostalne teološke discipline, koja se bavi sadržajem i oblicima kršćanskog govorništva, odnosno usmenog navještaja u obliku ...bogoslužne propovijedi. Pitanje povezanosti retorike i homiletike prati teološku tradiciju gotovo od samih početaka. Naime, već se Augustin nakon svojega obraćenja našao pred problemom približavanja retorike i kršćanskog propovijedanja. Kao učitelju retorike i poznavatelju antičke tradicije bilo mu je poznato da je retorika vrlo usko povezana s antičkim pogledom na svijet i tadašnjim načinom promišljanja. Problem s kojim se Augustin suočavao bilo je pitanje mogućnosti integracije jedne »poganske« znanosti u teološku teoriju usmenog navještaja, odnosno u homiletiku. Upravo to pitanje, s kojim se Augustin prvi pokušao sustavno suočiti, prati homiletiku sve do danas. Retoriku i njezin odnos prema homiletici u povijesti se različito promatralo, od njezina preuveličavanja pa sve do njezina potpunog obezvređivanja kada je u pitanju kršćansko propovijedanje. Teološke rasprave na tu temu zadnjih su desetljeća prošloga stoljeća ponovno postale aktualne. One su napose prepoznatljive kod protestantskih, ali isto tako i kod katoličkih teologa, te se povezanost retorike i homiletike kod različitih autora različito tumači. Kod nekih se autora u novije vrijeme primjećuje ponovno približavanje retorici, odnosno njezino pozitivno vrednovanje u kontekstu kršćanskog govorništva, dok su neki vrlo skeptični kada se radi o mogućnostima takvog približavanja retorike i homiletike. S tim pozitivnim ili više negativnim vrednovanjem retorike za homiletiku usko je povezana i različitost u načinu razumijevanja retorike kao umijeća javnoga govora i mogućnostima njezine integracije u teološko-homiletički kontekst. Autori koji radije pokazuju rezerviranost prema retorici temelje to većinom na njezinu razumijevanju u čisto instrumentalnom smislu, dok autori koji se zalažu za približavanje retorike i homiletike, prepoznaju u retorici i značajan hermeneutički potencijal za teoriju kršćanskog propovijedanja. Cilj ovog rada jest dati kratki prikaz tih teoloških rasprava i na temelju toga izvesti neke korisne i poučne zaključke.
PDF
