Malo je poznato o vrijednostima tireoptropina (TSH) i hormona štitnjače u eutireoidnom Hashimotovu tireoiditisu (HT) te je cilj bio istražiti razinu TSH i hormona štitnjače u HT i njihov odnos prema ...funkciji štitnjače. Ispitano je 95 bolesnika s eutireoidnim HT s normalnim TSH i hormonima štitnjače na posljednjoj kontroli između 2009. i 2011. godine. Prethodno razdoblje promatranja variralo je od 1,5 do 4,8 (u prosjeku 2,8) godina, bolesnici nisu nikada liječeni levotiroksinom. Rezultati TSH i hormona štitnjače uspoređeni su s onima u 210 zdravih osoba i prikazani kao medijan (25%-75%). Prema vrijednosti TSH ispitanici su podijeljeni u kvartile: TSH 0,4-0,99 (1q), 1,0-1,99 (2q), 2,0-2,99 (3q) i 3,0-4,0 mIU /L (4q). Eutireoidni bolesnici s HT imali su viši TSH (2,53 1,79-3,14 prema 1,95 1,24-2,72, p<0,001). T4 i T3 se nisu razlikovali. Raspodjela TSH u HT izrazito je pomaknuta udesno. Ukupno je 71% bolesnika bilo u skupini 3q i 4q. Kada se usporede HT bolesnici s višim (3q i 4q) i nižim TSH (1q i 2q) nalaze se značajne razlike u TSH (3,01 2,48-3,48 prema 1,45 1,07-1,71 mIU /L), T4 (99,0 88,2-112,0 prema 112,0 105,0-122,0 nmol/L) i T3 (1,78 1,48- 2,05 prema 2,10 1,85-2,21 nmol/L; p<0,01). Vrijednosti TPO bile su slične u obje skupine HT bolesnika. Opažen je postupni porast postotka eutireoidnih HT bolesnika s najmanje jednom povišenom vrijednošću TSH tijekom razdoblja promatranja: 0% u skupini 1q, 10% u 2q, 15% in 3q i 44% u skupini 4q. Eutireoidni bolesnici s HT održavaju eutireozu jedino uz povećanu stimulaciju pomoću TSH. Bolesnici s visoko normalnim TSH imaju najveći rizik nastupa hipotireoze u bliskoj budućnosti.
Kod 20 zdravih i odraslih krava baladi pasmine, čija se tjelesna masa kretala od 250 do 350 kg, a dob od 4 do 7 godina, istražen je učinak antiparazitika ivermektina (IVM) na spolne hormone. Krave su ...bile podijeljene u dvije skupine (10 u svakoj skupini). Prvoj, kontrolnoj skupini bila je prvog dana nakon teljenja ubrizgana fiziološka otopina soli natrijeva klorida, a drugoj preporučena terapijska doza ivermektina (0,2 mg/kg, s/c). Uzorci krvi bili su prikupljeni 1., 15., 30. i 90. dana nakon primjene ivermektina. Rezultati su pokazali da je njegova primjena dan nakon teljenja dovela do odgode estrusa u trajanju do 3 mjeseca (izostali znakovi estrusa i strukture pri rektalnoj palpaciji jajnika). U razdoblju od 3 mjeseca došlo je do signifikantnog (P<0,05) sniženja razine folikulostimulirajućeg hormona (FSH), luteinizirajućeg hormona (LH) i estradiola u serumu. U istom razdoblju ivermektin je uzrokovao signifikantan (P<0,05) porast serumskog progesterona, prolaktina i kortizola, te slabo uočljive promjene razine serumskog testosterona i globulina koji veže spolne hormone. Razina kalcija u serumu značajno je porasla 1. dana, dok je razina fosfora u serumu signifikantno pala 15. i 30. dana od primjene ivermektina. Zaključeno je da ivermektin odgađa estrus kod krava u trajanju od 3 mjeseca putem narušavanja ravnoteže spolnih hormona odnosno poremećaja homeostaze kalcija i fosfora. Zbog toga se ne preporučuje njegovo davanje netom nakon teljenja. Nadalje, povišena razina kalcija nakon njegove prekomjerne primjene ne bi se smjela suzbijati davanjem kalcija, već upotrebom drugih antialergijskih pripravaka.
Cilj: Cilj istraživanja bio je utvrditi vrijednost rutinskog određivanja hormona štitnjače, autoprotutijela (antiperoksidazna – A-TPO, antitireoglobilinska A-Tg) u serumu te ultrazvučnog (UZ) ...pregleda štitnjače u procjeni ishoda liječenja neplodnih parova postupcima medicinski pomognute oplodnje. Ispitanice i metode: U istraživanje su uključene pacijentice (n = 222) s dijagnozom neplodnosti liječene u razdoblju od 2009. do 2015. godine postupcima medicinski pomognute oplodnje na Zavodu za humanu reprodukciju i Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu Kliničkog bolničkog centra u Rijeci. Pacijenticama je uzeta anamneza, učinjen je klinički i ultrazvučni pregled štitnjače, a određene su i koncentracije hormona i protutijela u serumu. Rezultati: Udio spontanih pobačaja bio je 29 % kod pacijentica s urednom funkcijom štitnjače, a 52 % kod pacijentica s autoimunom ili supkliničkom bolesti štitnjače. Zaključak: Povišene vrijednosti serumskih mikrosomalnih protutijela povezane su s češćim spontanim pobačajima nakon postupka medicinski pomognute oplodnje i u pacijentica koje imaju normalne serumske vrijednosti hormona štitnjače. Rutinsko određivanje hormona štitnjače i antitireoidnih antitijela u serumu te UZ pregled štitnjače može pomoći u utvrđivanju uzroka neplodnosti, probiru pacijentica s rizikom za spontani pobačaj te praćenju i liječenju neplodnosti.
Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati neuroticizam u funkciji različitih faza menstrualnog ciklusa.
U ispitivanju longitudinalnog tipa sudjelovale su zdrave ispitanice s regularnim ...menstrualnim ciklusima. Za određivanje neuroticizma korištena je skala neuroticizma Eysenckovog upitnika ličnosti. Ispitanice su popunjavanje skalu u različitim fazama menstrualnog ciklusa (menstrualna, folikularna, ovulatorna, lutealna i predmenstrualna faza). Izraženiji neuroticizam u menstrualnoj i predmenstrualnoj fazi, u skladu je s očekivanjima, imajući u vidu sniženu razinu spolnih hormona u organizmu, te prisustvo somatskih
simptoma i negativnih raspoloženja u navedenim fazama ciklusa. U ostatku ciklusa, tj. u folikularnoj, ovulatornoj i lutealnoj fazi evidentno je smanjenje neuroticizma.
Cilj istraživanja bio je procijeniti promjene u koncentraciji hormona plazme albino štakora nakon što je u sredini gravidnosti izazvan pobačaj aglepristonom. Petnaest gravidnih albino štakorica ...(Rattus norvegicus) razdvojeno je slučajnim izborom u dvije skupine. Aglepriston (Alizin®) je bio primijenjen u skupini I (n = 7) potkožno u dozi od 10 mg/kg tjelesne mase 10. i 11. dana gravidnosti (u razmaku od 24 sata) dok je skupini II (n = 8) u iste dane i na isti način bio primijenjen volumni ekvivalent (0,33 mL/kg) sterilne vode za injekcije (Dana®). Uzorci krvi za određivanje hormona bili su prikupljeni od obiju skupina te je, uz pomoć imunoenzimne analize (EIA), 8. dana gravidnosti (prije tretmana), a zatim 12., 16. i 20. dana u serumu utvrđena srednja koncentracija progesterona, estradiola LH i FSH. Krvavi iscjedak iz vulve (pobačaj) ustanovljen je u svih štakorica kojima je dan aglepriston unutar 24,7 ± 3,8 sati od prve injekcije. Iscjedak je trajao 47 ± 5,7 sati nakon davanja. Šesnaestog dana nakon parenja (6 dana nakon prvog davanja), štakorice koje su dobile aglepriston imale su statistički značajno (P<0,05) nižu serumsku koncentraciju estradiola (17,07 ± 3,54 pg/mL) i progesterona (11,64 ± 4,3 ng/mL) u odnosu na štakorice druge skupine (34,19 ± 6,98 pg/mL; 88,44 ± 18,52 ng/mL). Do 20. dana nakon parenja, srednja serumska razina FSH u skupini I bila je statistički značajno viša (13,61 ± 10,21 mIU/mL) u odnosu na skupinu II (3,84 ± 0,87 mIU/mL; P<0,05). Zaključuje se da je aglepriston, primijenjen u srednjoj trećini gravidnosti, bio vrlo učinkovit za prekidanje gravidnosti albino štakorica. Ipak, hormonske promjene utvrđene nakon prekida gravidnosti štakorica aglepristonom, bile su različite od izvješća za pse i mačke.
Varijabilnost srčanoga ritma (VSR) daje informacije o simpatičko-parasimpatičkoj autonomnoj ravnoteži tijela. Cilj rada bio je analizirati simpatovagalnu ravnotežu nakon akutne ozljede vratne ...kralježnice prikazom rezultata VSR linearnim metodama u vremenskoj i frekvencijskoj domeni te procijeniti učinak kortikosteroida na parametre VSR. Istraživanje je provedeno na 40 ispitanika s akutnom ozljedom vratne kralježnice i kralježnične moždine i 40 zdravih ispitanika kontrolne skupine. U skupini s ozljedom kralježnice 29 ispitanika je primalo kortikosteroidnu terapiju, a njih 11 nije primalo tu terapiju. U svih bolesnika provedeno je 24-satno praćenje Holterom za procjenu VSR. Analizom parametara VSR u vremenskoj i
frekvencijskoj domeni praćena je autonomna kontrola srca. Simpatovagalna ravnoteža ukazala je na značajno snižen omjer
niskih i visokih frekvencija (LF/HF) u bolesnika na kortikosteroidnoj terapiji i onih bez ove terapije zbog akutne ozljede vratne kralježnice u odnosu na kontrolnu skupinu. Međutim, nije bilo statistički značajne razlike između dviju skupina s ozljedom kralježnice (1,74 (0524) u skupini na kortikosteroidnoj terapiji i 1,75 (0534) u skupini bez ove terapije. Ovo istraživanje je pokazalo da je simpatovagalna ravnoteža poremećena kod bolesnika u akutnoj fazi traume vratne kralježnične moždine. Akutna ozljeda dovodi do poremećaja autonomne kardiovaskularne regulacije i modulacijske aktivnosti n. simpatikusa na kardiovaskularni sustav. Međutim, nije nađen učinak kortikosteroida na paremetre VSR nakon akutne ozljede vratne kralježnice.
U ovom radu raspravlja se o efektima spolnih hormona na seksualno funkcioniranje kod muškaraca i žena. Iako androgeni hormoni ne reguliraju u potpunosti seksualno ponašanje, dosadašnja istraživanja
...ukazuju na njihov utjecaj na seksualnu motivaciju kod muškaraca i žena. U radu se takoder raspravlja o efektima hormonalne nadomjesne terapije na razlicite aspekte seksualnog funkcioniranja kod muškaraca i žene, te se ukazuje na metodološke probleme u provedenim studijama. Navode se takoder rezultati dosadašnjih istraživanja o hormonalnim promjenama, kao i promjenama u razlicitim aspektima seksualnosti, koje se dogadaju u funkciji dobi, s posebnim naglaskom na relacije izmedu testosterona i seksualne
motivacije. Citiraju se takoder rezultati dosadašnjih istraživanja promjena seksualne želje i drugih aspekata seksualnosti tijekom menstrualnog ciklusa, te se navode smjernice za buduca istraživanja.
Aim: The role of PLA2 superfamily enzymes is indicated in the human
testes, associated with disturbance of spermatogenesis, and with
hormonal secretion from anterior pituitary. The aim of this study ...was
to investigate the association between two polymorphisms (rs10798059 in
the cytosolic PLA2 gene -PLA2G4A and rs4375 in the calcium-independent
PLA2 gene-PLA2G6A) and clinical features of 96 oligoasthenospermic or
asthenospermic men. Methods: Sixty five infertile men with idiopathic
infertility were included in the study. Genetic analyses were performed
using PCR-RFLP method while chi-square test, multiple stepwise
regression and ANOVA were used in the statistical analyses. Results:
The frequencies of cPLA2 and iPLA2 genotypes and alleles were not
significantly different between tested group and 59 control men.
Multiple stepwise regression analysis showed a statistically
significant association between both investigated polymorphisms and FSH
serum level in 96 patients (P<0,05). Furthermore, iPLA2 polymorphism
was significantly associated with sperm number and total serum
testosterone level (in both cases P<0,05). Additional multiple
stepwise regression analysis in 65 men with idiopathic infertility
confirmed an association between iPLA2 (βFSH=0,504; P<0,0001)
and cPLA2 (βFSH=0,322; P<0,01) polymorphisms and FSH means at a
higher level of statistical significance. The same analysis also
revealed an association between LH means and iPLA2 polymorphism
(βLH=0,319; P<0,02). The genotype C/C of the iPLA2 polymorphism
was associated with the highest mean FSH value (above the physiologic
range) while the lowest mean was found in heterozygotes (T/C).
According to iPLA2 genotype, LH means varied within the physiologic
range but were distributed in the same manner as did FSH means.
Conclusions: The results suggest that investigated iPLA2 and cPLA2
polymorphisms might influence the exocytosis of gonadotropins from the
anterior pituitary and/or testes function, thus modulating reproductive
fitness in men
Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi učinke intervala odmora različita trajanja (1, 3 i 5 minuta) između 10 serija od po 10 skokova preko prepona na hormonske odgovore jedanaestorice sprintera i ...skakača adolescenata (16,2±0,9 godina, tjelesna visina 170,5±7,.9 cm, tjelesna masa 70,9±11,1 kg, indeks tjelesne mase 22,0±3,4 kg/m2). Protokol vježbanja sastojao se od 10 serija sunožnih preskoka sa zamahom rukama preko 10 prepona visokih 76 cm s odmorima od 1, 3 ili 5 minuta između serija. Uzorci venske krvi uzimani su prije i nakon vježbanja te su analizirane koncentracije kortizola (CORT), testosterona (TEST) i hormona rasta (GH). Prosječno je izvođenje jedne serije (10 skokova) trajalo 7,67±0,92 sekunda s odmorom od jedne minute, 7,44±0,66 sekunda s odmorom od 3 minute i 7,14±0,54 sekunda s odmorom od 5 minuta. Nije bilo statistički značajnih razlika između njih na razini od p>,05. Nisu zabilježene značajne promjene u koncentracijama CORT i TEST nakon provedenih različitih protokola vježbanja. U usporedbi s inicijalnim mjerenjima, koncentracija GH je naglo rasla (p<,001) nakon skakačkoga testa provedenoga s jednominutnom pauzom između serija. Negativna korelacija (r=-,791) zabilježena je između prosječnoga vremena skokova s petominutnom pauzom između serija
i promjena u koncentraciji TEST. Ovo istraživanje pokazuje da kratkotrajne serije skokova s različitim trajanjem odmora među njima ne izazivaju značajne promjene u koncentracijama TEST i CORT, ali u protokolu vježbanja s najkraćom pauzom (jedna
minuta) dolazi do značajnih razlika u koncentraciji GH u sprintera i skakača adolescenata.
Hipertireoza dovodi do mnogo karakterističnih manifestacija na različitim organskim sustavima. Promjene na kardiovaskularnom sustavu često se susreću kod ovih bolesnika. Manje poznata komplikacija ...hipertireoze je reverzibilno zatajenje desnog srca i plućna hipertenzija. Prikazuje se bolesnica kod koje je prvi znak hipertireoze bila atrijska fibrilacija i zatajenje desnog srca. Doplerovim ehokardiografskim pregledom potvrđena je i plućna hipertenzija. Drugi mogući razlozi plućne hipertenzije su isključeni, tako da je Gravesova bolest ostala kao jedino moguće objašnjenje. Liječenje hipertireoze je rezultiralo konverzijom u sinusni ritam, povlačenjem simptoma desnostranog zatajenja srca i normalizacijom plućnog arterijskog tlaka.
PDF
