Irska godina Andrije Artukovića Cupek Hamill, Mirjana
Časopis za suvremenu povijest,
10/2014, Letnik:
46, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
At the end of March 1947, Andrija Artuković, under the name of Prof. Alois Anich, and the Franciscan friar Dr. Louis Ivandich, as his companion and relative, applied for visas in the Irish embassy in ...Berne, Switzerland. Attached to their applications were two letters of recommendation from the General of the Franciscan Order of Switzerland, Dr. Seraphim Berchten, in which he praised Dr. Anich as an important supporter of the Catholic Church, on the run from the Communist regime in Yugoslavia and somebody who could provide the Irish government with valuable information about Yugoslavia. After a brief hesitation and in spite of a recommendation from a high ranking official in the Department of Justice not to grant visas to those two individuals, final approval arrived from the Department of External Affairs in May 1947. Ivandich, Anich and his family arrived in Ireland on the 15th July and stayed there for a year. After the expiry of their visas, Ivandich left for Canada, and the Artukovichs for the USA. Soon after that the real identity of Anich was revealed and he started his struggle to stay in the USA as a displaced person. This article analyzes the short-lived dilemma of the Irish administration prior issuing the visas and tries to answer the question of what motives lay behind it, i.e. were the visas granted with the full knowledge of the Artukovich’s identity, in spite of it, because of it, or absent it. The author concludes that there was no knowledge of Anich’s real identity so the visas were not granted out of any alleged “pro-Nazi” inclinations of the then Irish administration but rather because of “Catholic solidarity” and the strong anti-Communist sentiment that marked contemporary Irish politics and political culture.
Prema procjenama, trenutno u Irskoj živi između 24.000 i 25.000 Hrvata koji su iselili nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine. Najintenzivnije iseljavanje iz Hrvatske u Irsku ...registrirano je 2017. godine kada je izdano približno 4.900
PPS
-brojeva hrvatskim državljanima. Kretanje broja izdanih
PPS
-alokacija hrvatskim državljanima od 2013. do 2021. godine prema publikacijama irske statističke službe (Central Statistics Office), upozorila je na 1,8 puta veće razmjere iseljavanja iz Hrvatske u Irsku nego DZS i smatra se najrelevantnijim pokazateljem neto imigracije iz Hrvatske u Irsku. Dobni profil iseljenika u Irsku ne razlikuje se znatno od klasičnoga recentnoga iseljenika iz Hrvatske, uglavnom je riječ o iseljenim osobama koje su trenutno u mlađoj i zreloj radnoj dobi, tj. između 30 i 35, te 40 i 50 godina starosti, koje u Irskoj žive između 6 i 10 godina. S obzirom na to da se standardna kvalitativna istraživanja iseljavanja iz Hrvatske temelje na definiranju motiva odlaska i procjene mogućega povratka, metodom
online
anketiranja provedeno je istraživanje na prigodnom uzorku od 145 iseljenih osoba koje trenutno žive i rade u Irskoj, a s ciljem definiranja njihovoga prosječnoga radno-ekonomskoga profila. Glavni rezultati upozorili su na specifična obilježja radnoga mjesta i uvjeta rada od kojih će se u nastavku izdvojiti oni najvažniji. Prosječno vrijeme potrebno za pronalazak posla u Irskoj je 21,7 dan, a najviše ispitanika (2/3) trenutno je zaposleno u uslužnim djelatnostima, zdravstvu, administraciji te ICT-sektoru. Većina ispitanika (82 %) imala je posao u Hrvatskoj što potvrđuje da iseljavanje nije isključivo ekonomski uvjetovano i da posjedovanje radnoga mjesta nije preduvjet ostanka u Hrvatskoj. Prilikom označavanja najvažnijih stavki prilikom izbora posla, ispitanici su visinu plaće i mogućnosti napredovanja rangirali kao dva najvažnija čimbenika, dok im je najmanje važna odrednica posao „u struci“. Usporedbom visine plaće uočeno je da su prosječni mjesečni prihodi u Irskoj dva do tri puta veći, nego u Hrvatskoj, kao i očekivani osnovni životni izdatci (stanovanje i komunalne usluge), zbog čega 2/3 ispitanika mora, za njihovo podmirivanje, izdvojiti između 20 i 40 % mjesečne zarade. Iako su razlike relativno male, ispitanici su pokazali veće zadovoljstvo kvalitetom života i životnim standardom nego trenutnim radnim mjestom u Irskoj što se može objasniti odnosom visine mjesečnih prihoda i osnovnih životnih troškova, ali i ne-ekonomskim čimbenicima kao što su uređenost društva, način upravljanja, funkcioniranje institucija, administrativno rasterećenje i sl. Na kraju, istraživanje je potvrdilo neizvjesnost povratka za 36 % ispitanika, manji udio ispitanika perspektivu povratka svodi na ispunjenje određenih kriterija kao što su stjecanje uvjeta za mirovinu u Irskoj (23 %) ili uštedu značajnijega novčanoga iznosa (13 %), dok 28 % uopće nema namjeru povratka u Hrvatsku.
According to estimates, there are currently between 24,000 and 25,000 Cro-ats living in Ireland who emigrated after Croatia joined the European Unionin 2013. The most intensive emigration from Croatia to Ireland was registeredin 2017, when approximately 4,900 PPS numbers were issued to Croatian ci-tizens. The trend in the number of PPS allocations issued to Croatian citizensfrom 2013 to 2021, according to the publications of the Central Statistics Of-fice, indicated a 1.8 times greater scale of emigration from Croatia to Irelandthan Croatian statistical sources and is considered the most relevant indicator ofnet immigration from Croatia to Ireland. The age profile of emigrants to Irelanddoes not differ significantly from the classic recent emigrants from Croatia -they are mostly emigrants who are currently younger and of mature workingage, i.e. between 30 and 35, and 40 and 50 years old, and have lived in Irelandbetween 6 and 10 years. Given that standard qualitative studies of emigrationfrom Croatia are based on the definition of the motive for departure and asse-ssment of possible return, a survey was conducted using an online survey met-hod on a convenient sample of 145 emigrants who currently live and work inIreland, with the aim of defining their average labor and economic profile. Themain results indicated the characteristics of specific workplaces and workingconditions, of which the most important ones will be singled out below. Theaverage time needed to find a job in Ireland is 21.1 days, and most respondents(2/3) are currently employed in service activities, healthcare, administrationand the ICT sector. The majority of respondents (82 %) had a job in Croatia,which confirms that emigration is not solely economically determined and thathaving a job is not a prerequisite for staying in Croatia. When marking themost important items when choosing a job, the respondents ranked salary andadvancement opportunities as the two most important factors, while the leastimportant determinant was a job “in the profession”. By comparing the amountof salaries, it was observed that the average monthly income in Ireland is two tothree times higher than in Croatia, as well as the expected basic living expenses (housing and communal services), which is why 2/3 of the respondents have toset aside between 20 % and 40 % of monthly earnings. Although the differencesare relatively small, respondents showed greater satisfaction with the quality oflife and standard of living than with their current job in Ireland, which can beexplained by the ratio of monthly income and basic living expenses, but alsoby non-economic factors such as the organization of society, the way of ma-nagement, functioning of institutions, administrative relief, etc. In the end, theresearch confirmed the uncertainty of return for 36 % of respondents, a smallerproportion of respondents reduce the perspective of return to the fulfillment ofcertain criteria, such as obtaining the conditions for a pension in Ireland (23 %)or saving a significant amount of money (13 %), while 28 % have no intentionto return at all.
Whenever anyone mentions Ireland, the first things that leap to mind are the rolling green landscape, picturesque castles, and cheerful Irish people hanging out in pubs, listening to good music and ...drinking Guinness. These are typical scenes from various movies set on the “emerald isle,” as the poet William Drennan poetically called it. Ireland has a long and complicated history. Until the end of the Middle Ages, it was characterized by Celtic culture, Viking raids, and the Norman invasion, and the entire Modern Age was marked by the dispute between the British and the Irish over control of the island—and many bloody conflicts between the two. It was only in the twentieth century that the situation calmed down to some extent, and the island was divided into the independent Republic of Ireland and British Northern Ireland.
Rad se bavi analizom tendencija subverzija službenih reprezentacija hibridnoga ženskog
identiteta unutar novije irske kratke priče. Identificirajući suvremenu irsku kratku priču
kao utjecajan medij ...predstavljanja pluralnih identiteta Irske tijekom 20. stoljeća, rad
postavlja ovaj književni oblik unutar širega društveno-povijesnog konteksta te upozorava
na stvaranje diskurza otpora hegemonijskim konstruktima u irskom društvu. Polazne teze
u radu oprimjeruju se analizom kratkih priča dviju irskih autorica tzv. „srednje generacije”
irske književnosti 20. stoljeća, Elizabeth Bowen i Mary Lavin. Elizabeth Bowen, kroz očište
predstavnice anglo-irske protestantske dominacije u fazi zalaska društvene moći,
razotkriva slabosti krhkoga ženskog identiteta „razdvojenog crticom” koji se tradicionalno
prešućivao u irskom javnom diskurzu. S druge strane, očište Mary Lavin pomiče se od
nacionalnoga prema lokalnom i intimnom razotkrivajući motiv „egzila unutar zajednice”,
odnosno fenomen alijenacije ženske figure koja nadilazi dominantne paradigme irske
malograđanske sredine. U radu se zaključuje kako obje autorice irsku ženu određuju kao
subverzivnu silnicu irskoga postkolonijalnog društva čime se ona društveno afirmira i
odmiče od margine društva, odnosno od višestoljetnoga društvenog konformizma.
Rad istražuje književno predočavanje fluidne neoliberalne temporalnosti u suvremenome irskom ženskom pismu na proznome predlošku Time Present and Time Past autorice Deirdre Madden. Svrha je rada ...utvrditi složenost suvremenih ekonomskih procesa koji su pogodili Irsku u posljednja dva desetljeća te utvrditi književne postupke kojima se ekonomski sadržaj predočava u književnoj prozi. Cilj je rada ukazati na subverzivnu dimenziju dijaloga suvremene irske ženske proze, s jedne strane, i sveprisutne logike kapitala, s druge strane. Rad utvrđuje kako se suvremeni homo economicus u ovoj prozi predočava s gledišta njegove nepripadnosti neoliberalnomu prostoru, odnosno iz pozicije izmještenosti iz društvenoga konteksta Irske u razdoblju kada nacijom dominira apstraktni diskurs financijalizacije. U konceptualno-teorijskome smislu analiza polazi od teorijskih postavki nove ekonomske kritike koja potvrđuje tijesnu povezanost nedokučivih ekonomskih procesa i sudbine pojedinca u njima s književnim predodžbama koje takve izvantekstualne procese istovremeno fikcionaliziraju i prokazuju. Konačno, rad utvrđuje kako roman Time Present and Time Past ukazuje na nestabilnost nekih od temeljnih ekonomskih kategorija koje su zavladale kolektivnim etosom Irske u novome mileniju, čime svjedoči o nužnosti ovakvih interdisciplinarnih istraživanja, kako za razumijevanje suvremenih ekonomskih paradigmi i njihovih interakcija s ljudskom zajednicom tako i za poimanje novih uloga suvremene ženske književnosti u njima.
U radu se nastoji obraditi institut uzdržavanja odraslih osoba (bračnih i izvanbračnih drugova te istospolnih partnera/ica) . Nakon uvodnih napomena o osnovnim značajkama instituta uzdržavanja, ...pojašnjava se razlika između uzdržavanja kao obiteljsko-pravnog instituta i uzdržavanja uređenog propisima građanskog prava. Posebna pažnja poklanja se komparativnom prikazu pravnih rješenja sadržanih u Načelima europskoga obiteljskog prava (pravno neobvezujućeg dokumenta Komisije za europsko obiteljsko pravo) te pravnim rješenjima irskog obiteljsko-pravnog zakonodavstva, čineći uvijek usporedbu s hrvatskim rješenjima. Završno se u kratkom osvrtu izlažu rezultati istraživanja te se iznose i obrazlažu zaključci do kojih se došlo proučavajući materiju pravnog uređenja pitanja uzdržavanja između odraslih osoba.
Epizoda s nalazima otočne irske, anglosaksonske ili općenito hiberno-karolinške
umjetnosti, koja predstavlja specifičnu temu unutar kulturne povijesti
ranoga srednjeg vijeka Europe, povezanu s ...misionarskom djelatnošću, nije
mogla mimoići ni prostore od Alpa i Jadrana do Neretve i Dunava, posebice
ne u povijesnim trenutcima koji su prethodili Aachenskom miru 812. godine
između franačkog cara Karla Velikog (768. – 814.) i bizantskog cara Mihajla I.
Rangabe (811. – 813.).
In the dissertation History in George Bernard Shaw’s Dramatic Works: Context, Text, and Metatext we analyze and interpret seven plays of Shaw’s prolific canon of literary works so as to define the ...author’s relationship with history and outline the development of his historical sense. In the introductory part of the study, Shaw’s dramatic art is set in the context of the emerging modern age, with respect to which we define the basic principles of Shavian poetics, in order to identify the future changes in Shaw’s art. Next, we provide commentaries on Shavian art in relation to the attitudes of literary criticism and literary theories towards alternative interpretations of history, with reference to the views of history as offered by Droysen, Dilthey, Nietzsche, Foucault, Hayden White, Linda Hutcheon, thus outlining the methodological framework for the interpretation of Shaw’s plays. Given that Shaw’s attitude towards history can be analyzed comprehensively only if one pays special attention to his philosophical, religious, and political views, the central part of the dissertation is thematically divided into two parts. The first chapter deals with Shaw’s religion of Creative Evolution and the Life Force, as well as the author’s search for a Superman, as shown in his artistic treatment of the great historical personages – Napoleon, Julius Caesar, Saint Joan, and Jesus Christ – whose “superhuman” nature is analyzed in the four subsequent subchapters. The second chapter focuses on Shaw’s three plays – John Bull’s Other Island, Heartbreak House, and Geneva – which reveal the fact that the author used certain plays as platforms with historical background in order to propose his own political views, express his criticism, and draw attention to the topical problems of his time. The three subsequent subchapters describe and comment on Shaw’s relationship to his native Ireland, the World Wars, and the great dictators. Based on the conducted analysis, we come to the conclusion that during his long career, George Bernard Shaw had been developing and expanding one initial dramatic pattern which was being shaped by the current historical circumstances. For Shaw, history does not stand solely for the things past, but much more for the things present and the things to be. Not only does Shaw use history for life, the Nietzschean way, but he also uses it primarily as an incentive to provoke discussion of contemporary problems, which can be solved at the present moment if humanity is able and willing to learn from its own mistakes.
U disertaciji Istorija u dramskom stvaralaštvu Džordža Bernarda Šoa, iz obimnog kanona Šoovog književnog stvaralaštva izdvaja se sedam drama čijom se analizom i tumačenjem ukazuje na piščev odnos prema istoriji i na pravac u kojem se razvijao njegov smisao za istoriju. U uvodnom delu studije, Šoova dramska umetnost postavlja se u kontekst pomaljajućeg modernog doba i u odnosu na isti izdvajaju se osnovne teze šoovske poetike kako bi se na osnovu njih mogle pratiti promene koje su usledile u Šoovoj umetnosti. Potom se ona komentariše u odnosu na kritičke i književno- teorijske stavove prema alternativnim tumačenjima istorije, sa osvrtom na viđenja istorije koje su ponudili Drojzen, Diltaj, Niče, Fuko, Vajt, Linda Hačn, čime se uspostavlja metodološki okvir za tumačenje Šoovih drama. Budući da se Šoov odnos prema istoriji može sveobuhvatno tumačiti jedino uz osvrt na njegove filozofske, religijske i političke stavove, centralni deo disertacije tematski je podeljen na dva dela. Prvo poglavlje odnosi se na Šoovu religiju kreativne evolucije i životne sile, kao i na autorovo traženje natčoveka kroz dramsku obradu velikih istorijskih ličnosti – Napoleona, Julija Cezara, Svete Jovane i Isusa Hrista – čija se „nadljudska“ priroda tumači u četiri zasebna potpoglavlja. Drugo poglavlje se fokusira na tri Šoove drame – Drugo ostrvo Džona Bula, Kuća koja srce slama i Ženeva – koje pokazuju da je autor pojedine drame koristio kao tribine sa istorijskom pozadinom kako bi plasirao sopstvene političke stavove, uputio kritiku i skrenuo pažnju na aktuelne probleme. U tri potpoglavlja opisuje se i komentariše Šoov odnos prema rodnoj Irskoj, svetskim ratovima i velikim diktatorima. Na osnovu sprovedene analize, zaključuje se da je Džordž Bernard Šo tokom svoje karijere razvijao i nadograđivao jedan početni dramski obrazac na čije su izmene uticale trenutne istorijske okolnosti. Za Šoa, istorija ne označava samo ono što je prošlo, već u daleko većoj meri ono što je sadašnje i nastajuće. Šo ne samo da ničeanski koristi istoriju za život, već je koristi najpre kao povod za raspravu o savremenim problemima, koje smatra rešivim ukoliko je čovečanstvo sposobno i spremno da uči na sopstvenim greškama.
U članku se prikazuje kako je globalna financijska kriza koja je započela sredinom 2008. utjecala na razvoj društvenih odnosa u perifernim zemljama Europske unije. Pojava financijske krize sredinom ...2008. uzrokovala je dugoročne poremećaje u zemljama Europske unije. U tekstu se za primjer navode dvije usporedive zemlje: Irska i Island. Glavna teza je objašnjena kroz kvantitativne pokazatelje iz proračuna navedenih država na način da se prikaže promjena strukture proračuna za financijske rashode (kamate) zbog rasta javnog duga zbog sanacije bankarskog sustava na štetu socijalnih izdataka i izdataka za investicije.
The article demonstrates the manner in which the global financial crisis, which began in the middle of 2008, affected the development of social relationships in peripheral countries of the European Union. The emergence of the 2008 financial crisis caused longterm upheaval in these countries. The text accentuates two countries for the purpose of an apt comparison – Ireland and Iceland. The main theme is illustrated through quantitative indicators in the budgets of these countries such that we demonstrate the budget structure change for financial expenditures (interest) due to the growth of the public debt which was spent on restoring the banking system at the expense of social and investment expenditures.
U članku se analiziraju obilježja dvaju nedavno objavljenih djela prvorazredne nacionalne važnosti: Irske enciklopedije i Velške enciklopedije. Oba djela enciklopedički su prvijenci u okviru kultura ...u kojima su nastale. Detaljnije se ukazuje na njihova enciklopedička obilježja te na sličnosti i razlike koje između njih postoje, a naposljetku slijedi i usporedba s iskustvima iz hrvatske enciklopedistike.
PDF
