Ureditev prehranskega statusa je eden glavnih ciljev pri bolnikih z rakom požiralnika, saj ima pomemben vpliv na potek in uspeh zdravljenja. Zaradi pogostega pojava disfagije in oteženega uživanja ...hrane skozi usta je pogosto potrebno že pred pričetkom zdravljenja vzpostaviti prehransko pot. Izkazalo se je, da sta pri bolnikih na radikalnem zdravljenju, to je z namenom ozdravitve, NGS in perkutana hranilna stoma superiorni samorazteznim kovinskim opornicam. Kljub temu, da samoraztezne kovinske opornice omogočajo hitro izboljšanje disfagije, pa so zaradi pogostih, tudi življenje ogrožujočih zapletov, primerne predvsem v sklopu paliativnega zdravljenja. V prispevku je opisan primer bolnika z rakom požiralnika na predoperativnem zdravljenju in predhodno vstavljeno samoraztezno kovinsko opornico.
Papilarni i folikularni karcinomi čine 90% svih zloćudnih tumora štitnjače. Dobro diferencirani karcinomi štitnjače imaju
indolentan tijek bolesti, s dvadeset godišnjim za bolest specifičnim ...preživljenjem preko 90%. Totalna tireoidektomija je
terapija izbora za većinu bolesnika. Kod bolesnika s karcinomima niskog rizika moguće je učiniti samo lobektomiju zahvaćenog
režnja, a da se pritom ne ugrozi ukupno preživljenje bolesnika. Profilaktička disekcija središnjeg dijela vrata predmet
je brojnih istraživanja zbog nejasnih kliničkih posljedica njezina izvođenja. Kod folikularnih karcinoma štitnjače koji primarno
metastaziraju hematogeno, nema indikacije za profilaktičku disekciju središnjeg vrata. Kod malih solitarnih papilarnih
karcinoma štitnjače (T1 i T2) profilaktička disekcija središnjeg vrata nije indicirana, jer ne donosi koristi u smislu poboljšanog
preživljavanja pacijenata, a istodobno značajno povećava rizik od privremenih i trajnih postoperativnih komplikacija,
poput pareza i paralize povratnog laringealnog živca i hipoparatireoidizma. Ipsilateralna profilaktička disekcija središnjeg
vrata indicirana je kod uznapredovalih papilarnih karcinoma štitnjače (T3 i T4) te kod svih ostalih koje karakterizira visok
rizik za povrat bolesti ili regionalnu diseminaciju. Metastatski limfni čvorovi na lateralnom vratu, s urednim predoperativnim
statusom limfnih čvorova središnje regije vrata, također su indikacija za profilaktičku disekciju središnjeg vrata.
Karcinomi glave in vratu predstavljajo pomemben zdravstveni problem in so šesti najpogostejši karcinom na svetu. Okoli 90 % karcinomov glave in vratu je ploščatoceličnih karcinomov, ki predstavljajo ...globalno letno incidenco okoli 650.000, v Sloveniji pa okoli 440 primerov (2015). V zadnjih desetletjih strmo raste incidenca karcinomov orofarinksa. Vzrok je epidemija okužb s humanim papiloma virusom (HPV), visokorizični tip 16 izoliramo kar iz 40–60 % ploščatoceličnih karcinomov orofarinksa. Bolniki s HPV-pozitivnimi PCKGV imajo občutno boljše preživetje in odzivnost na zdravljenje v primerjavi s HPV-negativnimi, zaradi česar je postalo določanje HPV statusa karcinoma ključno pri načrtovanju zdravljenja in napovedi preživetja. Trenutni zlati standard za dokaz HPV predstavlja pomnoževanje virusne RNA z verižno reakcijo s polimerazo, čedalje večjo veljavo pa dobivajo tudi radiološke slikovno preiskovalne metode. Zaenkrat izključno s pomočjo tovrstnih metod ne moremo rutinsko razlikovati med HPV-pozitivnimi in HPV-negativnimi karcinomi. Kljub temu pa raziskave kažejo na specifične, tudi radiološke lastnosti HPV-pozitivnih karcinomov, ki jih poleg rezultatov ostalih preiskav lahko uporabimo pri določanju HPV statusa. Vrednotimo tako primarni karcinom kot zasevke v bezgavkah. Primarni HPV-pozitivni karcinomi so v primerjavi s HPV-negativnimi običajno manjši, bolje zamejeni, metabolno manj aktivni in z manj nekrozami ter ulceracijami. Značilno se pojavljajo v tonzilarni regiji in na bazi jezika. Zasevki v bezgavkah so pri HPV-pozitivnih karcinomih zgodnejši in pogostejši kot pri HPV-negativnih, poleg tega imajo pogosteje cističen videz.
Marjolinov ulkus (MU) je redka, vendar izjemno agresivna oblika ulcerativnega ploščatoceličnega karcinoma, ki nastane iz kronične rane, najpogosteje po opeklinski poškodbi. Naš cilj je opozoriti na ...nevarnost maligne preobrazbe nestabilne brazgotine kot kronične rane (nastanek Marjolinovega ulkusa) ter možnosti njenega zdravljenja pri nas ter drugod po svetu. V Univerzitetnem kliničnem centru Ljubljana na Kliničnem oddelku za plastično, rekonstrukcijsko, estetsko kirurgijo in opekline smo v obdobju zadnjih 13 let obravnavali 5 bolnikov, operiranih zaradi nestabilne brazgotine, ki se je izkazovala kot kronična rana. Za potrebe članka smo opravili pregled angleške literature na temo ulceracije nestabilne opeklinske brazgotine.
Marjolinov ulkus je epiteliomska sprememba, ki jo je možno preprečiti. Vsaka večja rana, ki se prepusti sekundarnemu celjenju, ima potencial za razvoj v kronično rano, ki lahko ulcerira in vodi v maligno spremembo. Še posebej moramo biti pozorni pri opeklinskih ranah ter brazgotinah. Če se pojavi kronična rana, je potrebna biopsija in kasnejše zdravljenje. Uspešnost zdravljenja je bila največja, kadar se je rana obravnavala, še preden se je preobrazila.
Uloga metalotionina u karcinomu dojke Bilić-Knežević, Sara; Tokić, Mirisa; Gulić, Tamara ...
Libri oncologici,
12/2022, Letnik:
50, Številka:
2-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. ...Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma.
V razvitem svetu je med ginekološkimi raki najpogostejši endometrijski karcinom. Zdravljenje izbora je kirurgija, ki jo pri obsežnejši bolezni dopolnjuje radioterapija in vedno pogosteje tudi ...kemoterapija. Obsežnost kirurškega posega je še vedno nedorečena, kar zahteva novejše doktrine. Pojavljajo se novi pristopi v zdravljenju, upoštevati pa moramo tudi specifičnost zdravljenja pri mlajših bolnicah.
Uvod: Karcinom Merklovih celic (MCC) je redek, agresiven in pogosto smrten nevroendokrini kožni karcinom. Karcinom teh celic je prvi opisal Toker leta 1972. Klinično ga zlahka zamenjamo za benigno ...kožno tvorbo. Zapis odstranitve tumorja v ambulanti družinske medicine je v strokovni literaturi redek.
Prikaz primera: Opisan je primer odstranitve MCC velikosti slabega cm na desnem zapestju pri 80 letni gospe, ki je sprva dajal klinični vtis vnete ciste. Takoj po inciziji je bilo jasno, da gre za solidni tumor, ki je bil nato v celoti ekscidiran in poslan patologu. Izvid je potrdil MCC, rob in dno nista bila odstranjena v zdravem. Bolnica je bila takoj poslana na nadaljnjo obravnavo k onkologu, kjer pa je odklonila vse posege. 4 leta in 2 meseca po odstranitvi tumorja ni kliničnih znakov za lokalno ponovitev tumorja ali sistemskih znakov napredovanja bolezni.
Zaključek: Zdravnik družinske medicine, ki dela na oddaljenih ruralnih področjih, mora pogosteje kot drugi uporabljati tudi kirurške veščine. Pri tem lahko naleti na redke in maligne tumorje, ki jih lahko razreši le skupaj s patologom.
Rak dojke najčešća je novotvorina i peti uzrok smrti žena. Etiologija i patogeneza ovoga zloćudnog tumora su multifaktorske. Pojava neoplazma u primatelja solidnih organa liječenih imunosupresivnim ...lijekovima je 2 do 3 puta veća nego u općoj populaciji. U rizičnoj populaciji su i žene s presađenim bubregom. Cilj ovoga pregleda literature je istražiti povezanost pojavnosti karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka i imunosupresivnih režima, opisati njihovu ulogu u tom procesu te istražiti trenutne preporuke probira za rano otkrivanje karcinoma dojke u toj populaciji. Kako bismo pristupili potrebnoj literaturi koristili smo bazu podataka PubMed-a. MeSH pojmovi uporabljeni za pretragu baze literature su bili: “breast cancer”; “risk factors”; “cancer screening”; “kidney transplantation”; “immunosuppression” i “cancer”. Nakon primjene kriterija isključenja ukupno je pregledano 409 članaka. Članci su uključivali randomizirana kontrolna istraživanja, preglede i sustavne preglede literature. Uporabljene su i reference s drugih pregleda literature kako bi se pribavile dodatne relevantne informacije koje potencijalno nisu bile dohvaćene pri inicijalnoj pretrazi. Karcinom dojke najdijagnosticiraniji je karcinom i ujedno peti vodeći uzrok smrti žena u svijetu. Karcinom dojke je na trećem mjestu liste malignih uzročnika smrti, odmah iza karcinoma pluća i kolorektalnog karcinoma. Karcinom dojke je uzrokovan kombinacijom hormonskih i genetskih
čimbenika te čimbenika vezanih uz starenje. Značajan čimbenik procesa kancerogeneze je imunosupresija, što potvrđuje dva do tri puta češća pojavnost malignih bolesti u populaciji primatelja transplantiranih organa. Kronična imunosupresivna terapija, okolišni čimbenici (izlaganje sunčevu zračenju) i genetički zapisi pojedinaca utječu na proces razvoja malignih bolesti u primatelja transplantiranih organa. Imunosupresivni lijekovi smanjuju imuni nadzor, što pospješuje proces virusne onkogeneze te opće karcinogeneze. Primatelji bubrežnog presatka skloniji su razvoju karcinoma upravo zbog doživotne imunosupresivne terapije pa je karcinom drugi uzročnik smrtnosti kod te populacije. Od iznimne važnosti je spomenuti da razlike u procijenjenom riziku razvoja karcinoma ovise upravo o vrsti karcinoma. Pokazalo se da imunosupresija ne utječe na određene maligne bolesti poput karcinoma dojke, jer je njihov relativni rizik usporediv s onim u općoj populaciji. Zbog ograničenog broja radova koji se bave tematikom karcinoma dojke nakon transplantacije bubrega ovom prigodom predstavljamo sveobuhvatan pregled dosadašnje literature, trenutnog razumijevanja patofi ziologije bolesti, uloge probira u- njenoj dijagnozi i liječenju. Opsežnim pregledom literature došli smo do zaključka da rizik razvoja karcinoma dojke nakon transplantacije u primatelja bubrežnog presatka nije povećan u usporedbi s općom populacijom. Iz pregledanih radova proizlazi zaključak da razvoj karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka nije povezan s post-transplantacijskim imunosupresivnim režimom te je uglavnom povezan sa starenjem i neovisnim čimbenicima rizika koji sami po sebi mogu dovesti do transplantacije bubrega, kao što je dijabetes melitus. Zbog programa probira za rano otkrivanje karcinoma post-transplantacijski karcinom dojke obično se dijagnosticira rano. Međutim, ako ga se dijagnosticira u uznapredovalim
stadijima povezan je sa značajno lošijim ishodom i povećanom razinom smrtnosti u usporedbi s općom populacijom. Preporuka je da se probir bolesnika provodi zajedno s općom populacijom koja odgovara dobi i spolu bolesnika s presatkom, uz naglasak na individualni pristup svakom bolesniku. Iznimno je važno napomenuti da je ovo područje medicine koje zahtijeva daljnje istraživanje. Zbog rijetkosti post-transplantacijskog karcinoma dojke i oskudnih resursa na tu tematiku većina smjernica ekstrapolirana je iz opće populacije i ne odgovara minimalnom riziku od razvoja te bolesti. Slično tome, smjernice za liječenje izvedene su iz podataka opće populacije i ne uzimaju u obzir posebna razmatranja kod populacije pacijenata s bubrežnim presatkom kao: održavanje funkcionalnog presatka, odbacivanje presatka, nefrotoksične kemoterapijske lijekove i istodobnu primjenu imunosupresivnih lijekova. Potrebno je spomenuti da je heterogenost rezultata o kojima se raspravlja u našem pregledu literature posljedica različitih vrsta imunosupresivnih režima, transplantiranih organa, pridruženih bolesti, duljine praćenja bolesnika i programa probira. Kako bi se defi nirale jasne smjernice prilagođene ovoj populaciji, potrebno je daljnje istraživanje mehanizama nastanka bolesti, uz produljeno vrijeme praćenja pacijenata na različitim imunosupresivnim režimima kako bi se omogućila naknadna usporedba.
Kanabis u liječenju karcinomske boli LONČARIĆ–KATUŠIN, MIRJANA; ARBANAS, DAHNA; ŽILIĆ, ANTONIO ...
Acta medica Croatica,
07/2019, Letnik:
73, Številka:
Suplement 1
Journal Article
Odprti dostop
Kanabinoidi, aktivni sastojci Cannabis sativa, oponašaju učinke endogenih kanabinoida (endokanabinoidi), aktivacijom specifičnih kanabinoidnih receptora, osobito CB1 dominantno smještenih u centralom ...živčanom sustavu i CB2 pretežito u stanicama uključenim u imunološku funkciju. Kanabinoidi su učinkoviti za liječenje boli kod odraslih, kemoterapijom inducirane mučnine i povraćanja i spasticiteta udruženog s multiplom sklerozom. Medicinski kanabis umanjuje kroničnu ili neuropatsku bol kod bolesnika s uznapredovalim karcinomom. Nedostatno liječenje kronične i neuropatske boli udružene s karcinomom ima negativne učinke na kvalitetu života bolesnika. Kod neuropatske boli i karcinomske boli medicinski kanabinoidi dolaze u obzir za bolesnike čije je stanje refraktorno na standardno liječenje. Medicinski kanabinoidi dodatak su drugim propisanim analgeticima. Potencijalnu štetu i korist treba razmotriti s bolesnikom.
Cilj je bio istražiti klinički tijek bolesti kod bolesnika sa zloćudnim tumorima grkljana s osvrtom na razne oblike povrata
bolesti (lokalni recidiv, metastaze u regionalne limfne čvorove, pojavnost ...drugog primarnog tumora). Proveli smo retrospektivno
istraživanje na 78 bolesnika s patohistološki potvrđenom dijagnozom planocelularnog karcinoma grkljana. Iz povijesti
bolesti dobili smo podatke o stadiju karcinoma, histološkom gradusu, vrsti provedenog liječenja te o povratu bolesti. Na
patohistološkim uzorcima tkiva tih bolesnika učinili smo imunohistokemijsku analizu i procjenu ekspresije proliferacijskog
čimbenika Ki-67. Pojava drugog primarnog tumora vezana je uz značajno veći proliferacijski indeks Ki-67. Značajno veći je
bio udio bolesnika kod kojih nije provedena onkološka terapija, a koji naknadno nisu razvili neki od oblika povrata bolesti.
Ishod liječenja ovisi o dobi bolesnika, histološkom gradusu, primijenjenoj radioterapiji i kliničkom tijeku bolesti. Potrebno
je preciznije definirati prediktivne čimbenike rizika za razne oblike povrata bolesti kako bismo bolje i kvalitetnije liječili
bolesnike s malignim tumorima grkljana.
PDF
