Kanabis u liječenju karcinomske boli LONČARIĆ–KATUŠIN, MIRJANA; ARBANAS, DAHNA; ŽILIĆ, ANTONIO ...
Acta medica Croatica,
07/2019, Letnik:
73, Številka:
Suplement 1
Journal Article
Odprti dostop
Kanabinoidi, aktivni sastojci Cannabis sativa, oponašaju učinke endogenih kanabinoida (endokanabinoidi), aktivacijom specifičnih kanabinoidnih receptora, osobito CB1 dominantno smještenih u centralom ...živčanom sustavu i CB2 pretežito u stanicama uključenim u imunološku funkciju. Kanabinoidi su učinkoviti za liječenje boli kod odraslih, kemoterapijom inducirane mučnine i povraćanja i spasticiteta udruženog s multiplom sklerozom. Medicinski kanabis umanjuje kroničnu ili neuropatsku bol kod bolesnika s uznapredovalim karcinomom. Nedostatno liječenje kronične i neuropatske boli udružene s karcinomom ima negativne učinke na kvalitetu života bolesnika. Kod neuropatske boli i karcinomske boli medicinski kanabinoidi dolaze u obzir za bolesnike čije je stanje refraktorno na standardno liječenje. Medicinski kanabinoidi dodatak su drugim propisanim analgeticima. Potencijalnu štetu i korist treba razmotriti s bolesnikom.
Cilj je bio istražiti klinički tijek bolesti kod bolesnika sa zloćudnim tumorima grkljana s osvrtom na razne oblike povrata
bolesti (lokalni recidiv, metastaze u regionalne limfne čvorove, pojavnost ...drugog primarnog tumora). Proveli smo retrospektivno
istraživanje na 78 bolesnika s patohistološki potvrđenom dijagnozom planocelularnog karcinoma grkljana. Iz povijesti
bolesti dobili smo podatke o stadiju karcinoma, histološkom gradusu, vrsti provedenog liječenja te o povratu bolesti. Na
patohistološkim uzorcima tkiva tih bolesnika učinili smo imunohistokemijsku analizu i procjenu ekspresije proliferacijskog
čimbenika Ki-67. Pojava drugog primarnog tumora vezana je uz značajno veći proliferacijski indeks Ki-67. Značajno veći je
bio udio bolesnika kod kojih nije provedena onkološka terapija, a koji naknadno nisu razvili neki od oblika povrata bolesti.
Ishod liječenja ovisi o dobi bolesnika, histološkom gradusu, primijenjenoj radioterapiji i kliničkom tijeku bolesti. Potrebno
je preciznije definirati prediktivne čimbenike rizika za razne oblike povrata bolesti kako bismo bolje i kvalitetnije liječili
bolesnike s malignim tumorima grkljana.
Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), najčešći histološki tipovi karcinoma bubrega, podrijetla epitela bubrežnih tubula, jesu svjetlostanični, papilarni i kromofobni. U ...najnoviju SZO-ovu klasifikaciju uvršteni su i novi, mnogo rjeđi histološki tipovi bubrežnih karcinoma epitelnog podrijetla kao što su tubulocistični,
karcinom povezan sa stečenom cističnom bolesti bubrega, karcinom povezan s MiT-translokacijom, karcinom povezan sa sindromom hereditarne leiomiomatoze te svjetlostanični papilarni karcinom bubrežnih stanica. Posljednji spome nuti histološki je građen od svijetlih epitelnih tumorskih stanica koje formiraju tubule i papile te čije su jezgre karakteristično linearne i udaljene od bazalne membrane. Tumor pokazuje specifičan imunohistokemijski profil i indolentnog je tijeka. Ovdje donosimo prikaz bolesnice sa sinkronim svjetlostaničnim papilarnim karcinomom bubrežnih stanica, koji je nađen slučajno pri pregledu uzorka nefrektomije zbog urotelnog karcinoma (karcinoma prijelaznog epitela) nakapnice.
Rak jajnika je peti najčešći uzrok smrti među zloćudnim bolestima kod žena u Europi. Standardni način liječenja je primarna citoredukcija praćena kemoterapijom temeljenom na platini i taksanima. Kod ...bolesnica s uznapredovalom bolesti jedna od opcija liječenja je neoadjuvantna kemoterapija s intervalnom citoredukcijom. Unatoč napretku u liječenju, gotovo 70% bolesnica razvije povrat bolesti. Postoji značajna potreba za poboljšanjem prvolinijskog liječenja s ciljem izbjegavanja ili odgađanja povrata bolesti i poboljšanja ishoda liječenja bolesnica s rakom jajnika. Najvažnija promjena uključuje izmjene u načinu primjene lijekova i dodavanje novih lijekova prvolinijskoj kemoterapiji. Bevacizumab je odobren u prvolinijskom liječenju u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom zbog poboljšanja preživljenja do napredovanja bolesti (PFS) kod bolesnica s povećanim rizikom od recidiva. Terapija održavanja PARP inhibitorima, nakon odgovora na prvolinijsku kemoterapiju,
produljuje PFS kod bolesnica s poremećajem u sustavu popravka dvostrukih lomova deoksiribonukleinske kiseline homolognom rekombinacijom. Najveću korist imaju bolesnice s BRCA mutacijama.
Karcinom dojke najčešći je maligni tumor u žena. Prvi zapisi o karcinomu dojke i njegovu liječenje datiraju iz drevnog Egipta 1500 - 1600 godina pr. n. e. Terapijski pristup bolesti mijenjao se kroz ...povijest te je nekadašnji invazivni, kao npr. radikal-na mastektomija, s vremenom zamijenjen manje invazivnim kirurškim metodama. W. S. Halsted 1894. predstavlja metodu radikalne mastektomije koja uključuje potpunu resekciju dojke, regionalnih limfnih čvorova te velikog i malog pektoralnog mišića. Unatoč čestim postoperacijskim komplikacijama, zauzimala je glavno mjesto među kirurškim moda-litetima liječenja karcinoma dojke sve do 1948. kada su Patey and Dyson predstavili modifici-ranu radikalnu mastektomiju kojom su se, za razliku od radikalne, sačuvali pektoralni mišići te pazušni limfni čvorovi lože III, a postoperacijske su komplikacije smanjene, uz poboljšanje kvalitete života bolesnica. Ideju ograničene resekcije tkiva dojke predstavlja Veronesi 70-ih godina 20. stoljeća, nakon čega je i dalje nastavljeno smanjenje opsega i radikalnosti kiruških zahvata. Konačno, poštedna operacija dojke postaje standard u liječenju žena s ranim sta-dijem karcinoma dojke. Koncept biopsije limfnog čvora čuvara kod karcinoma dojke nailazi na svekoliku prihvaćenost, a njegovim usvajanjem mnoge su bolesnice pošteđene radikalnih disekcija aksilarnih limfnih čvorova, od onih čiji je nalaz biopsije limfnog čvora čuvara bio negativan do onih s mikrometastazom u istome (malim tumorskim depozitom veličine 0,2-2 mm), dok zaključci novijih studija iz posljednjih deset godina sugeriraju da se i u žena kojima je biopsijom utvrđena metastaza u jednome do dva limfna čvora čuvara disekcija aksilarnih limfnih čvorova može izbjeći bez štetnih posljedica, uz primjenu adjuvantne radioterapije.
Prikaz slučaja 48 godišnjeg muškog bolesnika koji je operiran zbog recidvirajućeg metastatskog karcinoma doštitne
žlijezde u paratrahealnom prostoru vrata desno. 28 mjeseci prije bolesnik je operiran ...poradi karcinoma donje desne doštitne
žlijezde. Rezultati: Metastaze su odstranjene zajedno s ipsilateralnom centralnom disekcijom desne strane vrata kao i povećana
donja lijeva doštitna žlijezda. Naime, nakon eksploracije preostalih doštitnih žlijezda, primjetili smo da je donja lijeva
doštitna žlijezda makroskopski povećana, pa smo je odlučili odstraniti zbog te činjenice te da preveniramo razvoj moguće
hiperkalcemije u budućnosti, a također i da preveniramo mogući recidiv karcinoma ili razvoj novog primarnog karcinoma
uzimajući u obzir istu embriološku osnovu nastanka donjih doštitnih žlijezda i mogućnost razvoja istodobnih, sinhronih
karcinoma doštitnih žlijezda koji, ukoliko se pojave, uglavnom prate istu embriološku osnovu. Bolesnik je liječen i radioterapijom
nakon operacije. Zaključak: Prikazanim kirurškim pristupom liječenju recidivirajućeg metastatskog karcinoma doštitne
žlijezde cilj nam je bio da spriječimo ponovni recidiv karcinoma ili nastanak novog primarnog karcinoma i da spriječimo
ili odgodimo razvoj moguće hiperkalcemije u budućnosti sa svim teškim štetnim metaboličkim stanjima povezanima s visokim
razinama kalcija u serumu.
Sažetak. Nove molekularne tehnike, uključujući markere laringealne karcinogeneze, mogu pridonijeti diferencijalnoj dijagnozi širokog spektra polipoidnih promjena grkljana. Prikazujemo slučaj koji ...ukazuje na to da nije svaka klinički dijagnosticirana polipoidna lezija glasnica benigna kao što se obično navodi u literaturi jer smo daljnjom imunohistokemijskom obradom otkrili žarište mikroinvazivnog planocelularnog karcinoma. Stoga kod svake polipoidne tvorbe grkljana preporučujemo biopsiju popraćenu imunohistokemijskom analizom markera kako bi se potvrdila ili isključila maligna transformacija zbog poznate sklonosti multifokalnom rastu u aktivnom epitelu grkljana.
Izhodišče: Zadnjih nekaj let se v genetskih ambulantah soočamo s pogostejšimi napotitvami bolnikov z rakom na genetsko obravnavo. Izvid genetskega testiranja je namreč pri bolnicah z epitelijskim ...nemucinoznim rakom jajčnikov/jajcevodov/primarnim peritonealnim seroznim karcinomom (PPSC) in bolnikih z metastatskim rakom prostate/pankreasa/dojk lahko zelo pomemben za načrtovanje zdravljenja z zaviralci poli(ADP-riboza)-polimeraze (PARP). Ker se z obravnavo običajno mudi, smo izdelali dve klinični poti, ki omogočita tem bolnikom prednostno obravnavo. Namen: Namen raziskave je bil ugotoviti, ali se število prednostnih napotitev pri bolnikih z rakom, ki potrebujejo genetski izvid za načrtovanje zdravljenja, s časom spreminja. Na primeru raka jajčnikov smo želeli oceniti stopnjo odkrivanja patogenih različic/verjetno patogenih različic (PR/VPR) v pregledovanih genih in raziskati razlike med nosilkami genetskih okvar in tistimi, ki zarodnih PR/VPR nimajo. Metode: Na Oddelku za onkološko klinično genetiko na Onkološkem inštitutu Ljubljana (OIL) smo opravili analizo podatkov o številu vseh prednostnih napotitev na genetsko svetovanje in testiranje od leta 2016 do leta 2020. Analizirali smo tudi podatke vseh napotenih bolnic z epitelijskim nemucinoznim rakom jajčnikov/jajcevodov/PPSC, ki so bile testirane med letoma 2016 in 2020. Za analizo podatkov smo uporabili program MS Excel, Joinpoint Regression in IBM SPSS. Rezultati: Raziskava je pokazala, da število prednostnih napotitev bolnikov, ki potrebujejo genetski izvid za načrtovanje zdravljenja, z leti narašča. Napotitve bolnic z epitelijskim nemucinoznim rakom jajčnikov/jajcevodov/PPSC so začele naraščati marca 2019 s trendom 7,7-odstotnega letnega prirastka. Od vseh 772 bolnic z epitelijskim nemucinoznim rakom jajčnikov/jajcevodov/PPSC, napotenih med letoma 2016 in 2020, smo testirali 735 žensk in pri 206 (28 %) odkrili PR/VPR v panelu pregledovanih genov. Stopnja detekcije PR/VPR, gledano le za gena BRCA1/2, je 23-odstotna. Med vsemi diagnosticiranimi PR/VPR predstavljajo okvare na genih BRCA1/2 83 % vseh najdb. Ženske, ki so nosilke PR/VPR, v povprečju zbolijo v starosti 56,4 leta in zbolijo povprečno 4,4 leta prej kot nenosilke (p < 0,001). V preteklosti, torej pred uvedbo testiranja za zdravljenje, 26,5 % nosilk z negativno družinsko anamnezo ne bi zaznali, saj so smernice testiranje priporočale le pri bolnicah s pozitivno družinsko anamnezo. Zaključek: Pričujoča analiza potrjuje pomen prednostnega genetskega presejanja bolnikov, ki potrebujejo izvid za načrtovanje zdravljenja. Nove klinične poti, ki jih opisujemo v članku, omogočajo hitro in kakovostno obravnavo ter pravočasno in strokovno predajo rezultatov. Prav tako pri bolnikih z rakom omogočajo informirano odločanje o genetskem testiranju in soodločanje o preventivnih ukrepih pri njihovih krvnih sorodnikih.
Pozadina: Postoji velik broj kirurških tehnika rekonstrukcije defekta donje usne. Kontinuirano se usavršavaju stare metode i promoviraju nove. Ova studija imala je za cilj ocijeniti kirurški ishod ...naše tehnike rekonstrukcije ograničenog defekta donje usne, nastalog nakon resekcije tumorom zahvaćenog segmenta. Osnovu tehnike čini jednostrana ili obostrana preostala muskulatura depresora usnog kuta i donje usne, ovisno o središnjoj ili bočnoj lokalizaciji defekta. Metode: Nakon ablacije tumora, nastali djelomičan pravokutni defekt svih slojeva donje usne rekonstruiran je s predloženom tehnikom u lokalnoj anesteziji. Istezanjem, rotacijom i podizanjem preostalog tkiva donje usne i obraza nadomjestili smo defekt do 75% njezine širine. Ocijenili smo metodu temeljem postignutih funkcionalnih i estetskih rezultata, kao i prisutnosti komplikacija te duljine trajanja bolničkog liječenja. Rezultat: Ukupno 11 bolesnika muškog spola s planocelularnim karcinomom donje usne, srednje životne dobi od 72 godine, uspješno je liječeno predloženom tehnikom. Medijan veličine tumora bio je 3 cm, a boravka u bolnici tri dana, za vrijeme kojega je uspostavljena potpuna oralna kompetencija i omogućen razumljiv govor. Nismo zabilježili prisutnost ranih niti kasnih komplikacija. Postigli smo trajan vrlo dobar funkcionalni i estetski rezultat uz odsutnost bolesti nakon razdoblja praćenja duljeg od 36 mjeseci. Zaključak: Ova predložena tehnika nije kirurški zahtjevna, izvodi se u jednom aktu u lokalnoj anesteziji i kratkom vremenu. Njezinom primjenom rekonstruira se defekt usne s tkivom očuvane motorne i senzibilne inervacije. Oporavak je brz i gotovo potpun, a estetski izgled bolesnika je dojmljiv.
Background. Radical hysterectomy is performed on woman with cervical cancer or endometrial cancer that has spread to the cervix. Aims. To find whether our modified radical hysterectomy represents ...nerve sparing. Methods. In 28 patients, modified radical hysterectomy was applied (study group) and the width of the parametria and vaginal cuff were measured. Using a point-counting technique, nerve areal density was determined in cross sections of resected parametria at 0.5 cm (A), 1 cm (B), and 1.5 cm (C) from the cervix. The results were compared with 26 control patients who underwent classic radical hysterectomy. In the study group urodynamic measurements were performed after operation, and correlations with histologic data were calculated. The survival rates and adjuvant treatment were compared between the groups. Results. Adjuvant treatment was given to 53.57 % in the study and 65.38 % of patients in the control group (P > 0.3). The survival rate after 3 years was 92.85 % in the study and 84.61 % in the control group after more than 5 years. The width of the resected parametria was smaller in the study (mean: right 15.50 mm, left 15.71 mm) compared with the control group (mean: right 22.69 mm; P < 0.013; left 22.96 mm; P < 0.011). The nerve areal density in the lateral part of the right parametrium (C right 6.2 %) was lower in the study than in the control group (C right 9.7 %; P < 0.01). There were several correlations between parametrial width, nerve areal density and urodynamic parameters. Conclusions. Modified radical hysterectomy is less radical, and apparently also nerve sparing. It does not influence survival rates and does not impair the urinary tract function.
PDF
