U članku se analizira sačuvana predromanička skulptura iz Biograda koja se temeljem stilskih i likovno-morfoloških karakteristika nastoji grupirati u homogene skupine i atribuirati klesarskim ...produkcijama djelatnima od posljednjih desetljeća 8. do kraja 9. stoljeća. Najveći broj ulomaka prepoznat je kao rad nedavno definiranog klesarskog ateljea nazvanog Radionica plutejâ zadarske katedrale, a čije je djelovanje pritom okvirno datirano u posljednja desetljeća 8. i(li) na sami početak 9. stoljeća. Nekoliko ostalih ulomaka povezano je s klesarskim radionicama djelatnima u vrijeme hrvatskih knezova Trpimira i Branimira, a čime su ujedno datirani oko sredine, tj. u posljednju četvrtinu 9. stoljeća. Za većinu preostalih reljefa bilo je tek moguće ustvrditi da pokazuju karakteristike zreloga predromaničkog stila 9. stoljeća, dok su dva zanimljiva ulomka temeljem njihovih stilskih karakteristika datirana u nešto kasnije razdoblje, jedan u sredinu 11., a drugi u prvu četvrtinu 12. stoljeća. Konačno, analizom i atribuiranjem jednog pilastra koji je naknadno preklesan u arhitrav, a koji je pronađen u zadarskoj crkvi Sv. Krševana, utvrđena je kronološka distinkcija između dviju ranih klesarskih produkcija djelatnih na širem zadarskom području, a od kojih je jedna Radionica plutejâ zadarske katedrale, pa se time ujedno uspjelo doći i do preciznije datacije najveće grupe predromaničkih reljefa iz Biograda.
U radu se na temelju dostupnoga arhivskoga gradiva i onodobnoga tiska govori o posljedicama potresa koji je 1964. pogodio Slavoniju i prouzročio veliku materijalnu štetu. U uvodnom dijelu daje se ...kratki prikaz štete nastale na području kotara Osijek, tj. općine Đakovo, te osnovni podaci o štetama na vjerskim objektima. Središnji dio rada posvećen je analizi posljedica potresa i procesu obnove katedrale svetoga Petra u Đakovu, koja je tek bila započela s popravljanjem oštećenja nastalih još u Drugom svjetskom ratu. Glavnu riječ tijekom obnove imao je Stolni kaptol i u tu svrhu osnovan Odbor za obnovu katedrale, ali i tadašnji biskup Stjepan Bäuerlein, koji je brojnim predstavkama upućenim državnim vlastima nastojao ishoditi novčanu pomoć za potrebe obnove. U tom je smislu cijeli proces obnove katedrale zanimljivo pratiti i u kontekstu odnosa između Katoličke crkve u Jugoslaviji i komunističkih vlasti, koji su šezdesetih godina bili u znaku popuštanja napetosti.
Based on the accessible archival material and contemporaneous press, this paper address the consequences of the earthquake that struck the area of Slavonia in 1964 and caused great material damage. The introductory part offers an overview of the damage in the Osijek District and Đakovo Municipality, and basic data on the damage to religious buildings. The central part of the paper is devoted to the analysis of the consequences of the earthquake and the reconstruction of
the Cathedral of St Peter in Đakovo. The efforts to restore the cathedral and repair the damage suffered in World War II had begun not long before the earthquake struck. The reconstruction process was led by
the Cathedral Chapter, the then-established Cathedral Reconstruction Committee, and Bishop Stjepan Bäuerlein, who sent numerous petitions to the state authorities, attempting to secure the financial aid necessary for the reconstruction efforts. Through their diligence, work, and contacts with representatives of the government, and with the help of domestic and foreign charity institutions, they made it possible for the
reconstruction work on the cathedral to be successfully completed years
later. The numerous donations of believers, priests, and bishops from the country and abroad must also be mentioned. They played an important role in enabling the Cathedral in Đakovo to achieve an appearance worthy
of one of the most representative sacral buildings of the 19th century.
U radu se kratko prikazuje sadržaj i objavljuje cjeloviti tekst sveščića sa zasad najstarijim poznatim popisima pokretne opreme zadarske katedrale Sv. Stošije, sastavljenim između 1575. i 1593. ...godine (danas u Arhivu HAZU-a u Zagrebu). Osim cjelovite slike opremljenosti katedrale liturgijskim ruhom, paramentima, srebrninom, knjigama i utilitarnim predmetima, popisi u sveščiću sadržavaju i svjedočanstva o akterima čuvanja katedralne imovine, a pojedini zapisi i specifične informacije o mjestima i vremenu uporabe predmetā, ali i o samom zdanju (primjerice oltarima). U prilozima se donosi integralni tekst svih popisa te jednog starijeg dokumenta, prijepisa presude zadarskog kneza u korist zadarskog kaptola iz 1558. godine, što je u sveščić umetnut naknadno.
U ljeto godine 1929. bilo je otkriveno da je izvorni bjelokosni plenarij koji se čuva u Riznici zagrebačke katedrale ukraden, a na njegovo mjesto postavljena krivotvorina. Otuđenje se dogodilo ...najvjerojatnije između 1925. i 1927. godine. Nestali bjelokosni plenarij uskoro je bio otkriven u Muzeju umjetnosti u Clevelandu u Ohiju. Autor se u radu bavi povratom otuđenoga bjelokosnog plenarija iz SAD-a u Riznicu zagrebačke katedrale, koji se odvijao tijekom listopada 1929. i svibnja 1930. godine. Istraživanje je, osim na literaturi, najvećim dijelom utemeljeno na arhivskom gradivu američkoga Državnog tajništva (State Department) kao i novinskim izvješćima zagrebačkih listova Obzora, Novosti, Hrvatske straže, splitskoga Novog doba, ljubljanskoga Sloveneca, beogradske Politike i Glasila kranjsko-slovenskog katoličkog saveza (Glasilo kranjsko slovenske katoliške jednote) iz Clevelanda.
Prateći informacijska stremljenja 21. stoljeća Služba za fotografsku dokumentaciju kulturne baštine Ministarstva kulture i medija odlučila je najvrjednije i najzanimljivije dijelove iz svoje Fototeke ...podastrijeti široj javnosti. Tkalčićeva fotografska ostavština bila je među prvim javno objavljenim cjelinama, povrh toga prva koja je s pravnog gledišta, sukladno Zakonu o autorskom i srodnim pravima, zahtijevala te prošla proces regulacije autorskog prava. U članku se govori o stručnim i pravnim poduzimanjima vezano uz javnu objavu Tkalčićeve fotografske ostavštine.
U sklopu izložbe Making Marvels: Science and Splendor
at the Courts of Europe („Stvaranje ushićenja: znanost i raskoš na europskim
dvorovima“, koja se održavala od 25. studenoga 2019. do 1. ožujka ...2020.) u The
Metropolitan Museum of Art u New Yorku, SAD, izloženi su umivaonik i vrč iz
vlasništva Dubrovačke biskupije – Dioecesis Ragusina. Ta dva dragocjena
primjera renesansne zlatarske umjetnosti njemačkoga grada Nürnberga izradio je
oko 1550. godine Peter Kuster. Iako se radi o stolnom uresu i jedinim
predmetima bez vidljive liturgijske namjene, umivaonik i vrč su do navedenoga
projekta bili spremljeni i izloženi u Moćniku dubrovačke katedrale Uznesenja
Blažene Djevice Marije. Posudba predmeta iskorištena je kao prilika i povod za
opsežne znanstveno-tehnološke analize materijala i primijenjenih tehnika izrade
tih iznimnih djela nirnberškog renesansnog zlatarstva. Na temelju istraživanja
i stečenih informacija o tehničkom sklopu, upotrijebljenim materijalima,
njihovu zatečenom stanju i prijašnjim zahvatima osmišljen je koncept za daljnje
konzervatorsko-restauratorske zahvate. U radu su predstavljeni rezultati
opsežnih istraživačkih radova. Njihova interpretacija donosi nove spoznaje o
tehnici izrade naturalističkih odljeva biljaka i životinja, kao i o životu,
stilskim obilježjima, tehnologiji i značenju rada Petera Kustera. Također je
dan uvid u nirnberško zlatarstvo 16. stoljeća, te djelovanje njegova
najpoznatijega predstavnika – Wenzela Jamnitzera.
The valuable
ensemble of an ewer and basin owned by the Diocese of Dubrovnik -
Dioecesis
Ragusina
was exhibited as part of the “Making Marvels: Science and Splendor
at the Courts of Europe” exhibition (November 25, 2019 – March 1, 2020) at The
Metropolitan Museum of Art in New York, USA. These two Renaissance examples of
goldsmith art from the German city of Nuremberg were made around 1550 by Peter
Kuster. Although these are the only objects with no apparent liturgical
purpose, before this project, the ewer and basin were stored in the treasury of
the Cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary in Dubrovnik. When
they return from New York, the Renaissance basin and ewer will become part of
the exhibition at the Sorkočević Palace or the Bishop’s Palace in Dubrovnik. The basin and ewer
were loaned for the exhibition as an opportunity and motivation for a
comprehensive scientific and technological analysis of the materials and
techniques used to manufacture these exceptional works of Nuremberg Renaissance
goldsmith art. In order to learn more about the production technique, as well
as the nature of the surface and its ageing phenomena, a systematic examination
of the entire surface was carried out. Based on the information obtained
through the research, a concept for the necessary conservation was drawn up.
Images from an
optical microscope in combination with z-scan techniques allowed precise
characterization of the surface topography as well as insights into the
construction, preparation of animals and the casting technique. The colours of
the natural casts as well as later layers of overpaint were identified and
dated through energy dispersive X-ray microanalysis in the scanning electron microscope.
The use of micro-computer tomography on several animal and plant figures
provided interesting insights about the construction and techniques used to
make this outstanding Renaissance artwork, since only a few comparable objects
have been preserved and researched worldwide.
Scientific and
technological research also showed the skilled craftsmanship involved in making
such unique creations of silverware destined for the cabinets of curiosities.
It takes months of intensive work to make this type of item, during which the
master must anticipate countless details and have a very broad knowledge of
materials and techniques. In many cases he must also be lucky, especially in
working with new techniques such as natural casts. The production of natural
casts of plants and animals has been a great challenge, starting with catching
and collecting the animals and plants for casting, making moulds, preparing the
animals, casting in metal, colouring and imitating their appearance. Although Peter
Kuster's ewer and basin seem to lag behind the elegant works of Wenzel
Jamnitzer in the sophistication of composition, this work combines an
emblematic Renaissance approach to science and luxury at the same time. At the
beginning of his career, the young goldsmith Kuster attempted to compete with,
or even surpass, his well-known and respected neighbour Jamnitzer with an
incomparable number of natural casts of flora and fauna. Kuster deviated from
Jamnitzer's symmetry and tried to integrate elements of flora and fauna into the
natural environment. As this is Kuster’s
only known work, it is difficult to compare his creativity and the quality of
his craftsmanship with Jamnitzer’s. Kuster never used a mould twice - all his
natural casts of animals are unique, which can be attributed to the difficult
production of negative moulds. However, even after very extensive research, it
is not possible to judge why a small number of the naturalistic outflows are
technically less accurate than others. The fact that only a few animals were gilded
before painting may be an indication of a change in the aesthetic concept
during the long-term production of this series. Furthermore, it is possible
that part of the casting was made later, during a different stage, or under
different working conditions. In the case of turtles that were cast after he
had carved the wooden models, it cannot be said with certainty whether Kuster
tried to simplify his work, or whether these animals were made by someone else.
U radu su predstavljene aktivnosti provedene u okviru projekta Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala u razdoblju 2020. – 2022. godine, koje uključuju novouspostavljene suradnje s domaćim i ...inozemnim institucijama i konzorcijima. Temeljni cilj projekta stručna je i znanstvena obrada pokretnih spomenika i arheoloških nalaza s lokaliteta dubrovačke katedrale, istraženog davnih 1980-ih. Nakon što je u prethodnim ciklusima obrađeno 80% nalaza (poglavito kamene plastike i žbuka zidnih slika prethodnica barokne prvostolnice), od 2020. godine pristupilo se prikupljanju i obradi podataka za nalaze in situ, što se primarno odnosi na očuvane cjeline najstarije bazilike, njena svetišta i bočnih brodova. Donose se preliminarni rezultati povezivanja podataka za nalaze kamene plastike predromaničkog razdoblja i ulomke žbuka in situ te iz arheološkog sloja, a koji postavljaju osnove za nešto drugačije kronološke odrednice pojedinih faza opremanja crkve od do sada važećih. Dobivene rezultate unaprijedit će analize žbuka i kostiju iz grobova s nalazišta AMS 14C metodom, kao i analize uzoraka morta iz zida svetišta i tla s prostora srednjeg broda crkve, metodama OSL i arheomagnetizma, a koje su u tijeku. Za daljnju interpretaciju nalaza od osobite je važnosti provedena aktivnost izrade nove dokumentacije – fotogrametrijskih snimaka svetišta i pojedinih grobnih cjelina te multipspektralnih snimaka slikanih prizora i crteža iz bočnih brodova crkve.
The postcard was created by Mosinger’s photographic studio and traveled.
Razglednica je nastala po fotografskom ateljeu Mosinger i putovala je
Razglednica je nastala po fotografskom ateljeu Mosinger ...i putovala je
Poleđina razglednice je namijenjena samo za adresu
Autor rada, na temelju relevantne literature te izvornog arhivskog gradiva, rekonstruira slabo poznatu epizodu iz novije povijesti Riznice zagrebačke katedrale, koja ima i šire historiografske ...implikacije. Naime, tijekom Drugoga svjetskog rata neki od najvrjednijih dragocjenosti iz Riznice skriveni su u zidu jedne od kula Nadbiskupskog dvora u Zagrebu, a s njima i zlato židovske obitelji Berman. U jednome od dokumenata kojima se bavi ovaj rad iznesena je i tvrdnja kako je na tavanu, osim vrijedne imovine spomenute židovske obitelji, tijekom Drugoga svjetskog rata bila skrivena i jedna članica te obitelji, Melanija Berman, čiji je muž Bernard Rechnitzer bio žrtva progona ustaških vlasti te je pogubljen u logoru Jasenovac. Uslijed iznenadne smrti osoba iz Dvora koje su znale za to skriveno mjesto, blago je bilo zagubljeno više od 25 godina te je pronađeno krajem 1968. godine, na temelju pisma koje je kardinalu Franji Šeperu iz Izraela poslao Melanijin brat Emanuel Manko Berman. O tome je rubno, u sklopu prikaza biografije jednoga službenika Nadbiskupskog dvora, početkom 90-ih godina pisao povjesničar Stjepan Kožul. U ovome se radu, pak, informacije koje je on iznio dodatno rasvjetljuju na temelju naknadno pronađenog arhivskog gradiva te se, među ostalim, donosi i cjelovit popis i inventarni opis predmeta Riznice koji su bili zagubljeni pa pronađeni.
PDF
