Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji. Prvi simptomi ovog poremećaja najčešće se javljaju u dobi od ...9 do 13 godina. U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB -10) nalazi pod oznakom F.42. MKB-10 dijeli OKP na tri oblika: oblik s prevladavajućim opsesijama, oblik s prevladavajućim kompulzijama i mješoviti oblik, koji je ujedno i najčešći. Opsesije ili obuzetosti objašnjavamo kao ponavljajuće i perzistentne misli, doživljaje ili osjećanje koje osoba doživljava kao intruzivne i neprimjerene, a uzrokuju anksioznost ili nelagodu. Kompulzije ili prisile su pak ponavljane radnje ili ponašanje koje osoba smatra nužnima izvršiti kao odgovor na opsesiju te koje služe smanjenju anksioznosti. Sadržaj opsesija i kompulzija mijenja se s dobi djeteta, opsesivna zabrinutost oko redoslijeda i simetrije javlja se kod 2/3 predškolske djece, u osnovnoškolskoj dobi prevladavaju opsesivne misli i kompulzivne radnje vezane za školu. Adolescenti kao najčešću opsesiju navode strah od trovanja i misli o ozljeđivanju sebe ili nekih poznatih osoba, a najčešće kompulzije su rituali vezani za pranje, čišćenje, provjeravanje i uređivanje. OKP se prema težini kliničke slike može podijeliti na tri oblika: lakši, srednji i teški. Brojne su teorije o etiologiji OKP-a, u biološkoj teoriji spominju se poremećaji u količini pojedinih neurotransmitera, strukture, elektrofiziološke i neuroendokrine promjene te u novije vrijeme neuroimunološka teorija koja povezuje OKP s infekcijom beta-hemolitičkim streptokokom u djetinjstvu, kao i psihološke i sociološke. Različiti su načini liječenja OKP-a, farmakoterapijski, psihoterapijski, kao i drugi. Istraživanja pokazuju vrlo dobre rezultate korištenja samo kognitivno – bihevioralne terapije, iako se u praksi nerijetko koristi kombinacija psihoterapije i lijekova. Tijek bolesti je kroničan, a oporavak može biti dug i spor ovisno o težini bolesti i odgovoru na terapiju.
Obsessive-compulsive disorder belongs to the group of anxiety disorders, and is characterized by the appearance of obsessive thoughts and compulsive actions. The first symptoms of this disorder most often occur between the ages of 9 and 13. In the International Classification of Diseases (ICD -10), it is under the designation F.42. ICD-10 divides the OCD into three forms: a form with the prevailing obsessions, the form with the prevailing compulsions and the mixed form, which is also the most common. Obsessions or obsessions are explained as repetitive and persistent thoughts, experiences or feelings that a person perceives as intrusive and inappropriate, and cause anxiety or discomfort. Compulsions or compulsions are repeated actions or behaviors that a person deems necessary to perform in response to obsession and that serve to reduce anxiety. The content of obsessions and compulsions changes with the age of the child, obsessive concerns about order and symmetry occur in 2/3 of preschool children, in primary school age obsessive thoughts and compulsive actions related to school prevail. Adolescents cite the fear of poisoning and thoughts of harming themselves or some celebrities as the most common obsession, and the most common compulsions are rituals related to washing, cleaning, checking and editing. According to the severity of the clinical picture, OCD can be divided into three forms: lighter, medium and heavy. There are numerous theories about the etiology of OCD, biological theory mentions disorders in the amount of individual neurotransmitters, structure, electrophysiological and neuroendocrine changes, and more recently neuroimmunological theory that connects OCD with infection with beta – hemolytic streptococcus infection in childhood, as well as psychological and sociological. There are different ways of treating OCD, pharmacotherapeutic, psychotherapeutic. Research shows very good results of using only cognitive – behavioral therapy, although in practice a combination of psychotherapy and medication is often used. The course of the disease is chronic, and recovery can be long and slow depending on the severity of the disease and the response to therapy.
Socijalni anksiozni poremećaj je pretjerani strah koji osoba doživljava u različitim socijalnim situacijama u kojima
postoji mogućnost procjenjivanja od strane drugih ljudi. Zbog straha da će biti ...negativno procijenjene te korištenja
izbjegavanja i sigurnosnih ponašanja kao strategije suočavanja sa strahom, socijalno anksiozne osobe upadaju u začarani
krug koji održava problem.
U radu je prikazan grupni bihevioralno-kognitivni tretman studenata sa socijalnom anksioznosti u trajanju od 8 susreta
i jednim susretom praćenja u koji je bilo uključeno 6 studenata u dobi od 19 do 29 godina. Ciljevi tretmana bili su:
poučiti studente kako se nositi s anksioznosti, poboljšati svakodnevno funkcioniranje povećavanjem broja situacija s
kojima se suočavaju te motivirati studente na nastavak izlaganja nakon završetka tretmana. Korištene su bihevioralne
i kognitivne intervencije s naglaskom na postupno izlaganje i kognitivno restrukturiranje.
Nakon tretmana klijenti izvještavaju o boljoj funkcionalnosti te postižu niže rezultate na mjerama socijalne anksioznosti.
Cilj ovoga istraživanja je bio usporediti učinkovitost niskoenergetskog lasera koji je bio uključen i isključen u bolesnika sa sindromom pekućih usta (SPU). SPU je stanje koje iscrpljuje bolesnike, ...zahtjevno je za liječenje, a očituje se simptomima žarenja u usnoj šupljini. Usprkos brojnim istraživanjima do sada su se kognitivna bihejvioralna terapija i klonazepam jedini pokazali kao uspješan način liječenja SPU u randomiziranim kontroliranim istraživanjima. Četrdeset i četiri bolesnika s SPU su podijeljeni u skupinu koja je liječena upaljenim laserom i u skupinu koja je liječena ugašenim laserom. Liječenje laserom je provedeno uz pomoć lasera GaAlAs (830 nm) koji je korišten u nekontaktnom načinu rada na mjestu gdje su u ustima bili prisutni simptomi žarenja, a sudionici su dobili po deset terapija (deset dana). Svaki sudionik je prije i poslije istraživanja odredio stupanj boli na vizualnoj analognoj ljestvici (VAS) te ispunio upitnik o utjecaju oralnog zdravlja na kvalitetu života (OHIP-CRO 14). Nije bilo značajnih razlika između skupina prije i nakon liječenja laserom (upaljen i ugašen) u utjecaju oralnog zdravlja na kvalitetu života (OHIP CRO 14) (p>0,05). Utvrđeno je značajno smanjenje simptoma boli (VAS) u objema skupinama liječenim laserom (upaljen i ugašen) (p<0,05). Upaljen i ugašen laser je doveo do smanjenja simptoma boli u bolesnika s SPU, doduše, niti jedan način liječenja laserom (upaljen ili ugašen) nije doveo do poboljšanja rezultata utjecaja oralnog zdravlja na kvalitetu života.
U ovom istraživanju ispitivala se učinkovitost i zadovoljstvo kognitivno-bihevioralnom terapijom (KBT) za strategije suočavanja sa stresom kod djece i adolescenata s epilepsijom. Provedena ...intervencija KBT temelji se na osnovnim postulatima znanstveno utemeljene KBT. Intervencija se sastojala od edukativnih radionica o epilepsiji kao bolesti, stresu te o strategijama suočavanja sa stresom. Sveukupno 17 djece i adolescenata u dobi 9-17 godina, prosječnih kognitivnih sposobnosti, s dijagnosticiranom epilepsijom najmanje godinu dana te bez komorbiditeta psihičkih bolesti bilo je uključeno u
intervenciju KBT tijekom ljetnog kampa. Nakon završetka intervencije KBT na Ljestvici suočavanja sa stresom za djecu i adolescente ispitanici su postigli značajno bolje rezultate na sljedećim podljestvicama: Rješavanje problema, Traženje socijalne podrške od prijatelja, Traženje socijalne podrške od obitelji te Kognitivno restrukturiranje, i to za obje mjere: frekvencija i učinkovitost svake spomenute podljestvice. Ispitanici su potvrdili visoko zadovoljstvo provedenom kognitivno-bihevioralnom intervencijom. Konačno, provedeno istraživanje definiralo je ograničenja u provedenom istraživanju te dalo smjernice i preporuke za slična buduća klinička ispitivanja.