Polazeći od dviju rasprava Dunje Fališevac, o starom Freudu u posjetu Marinu Držiću te o rezigniranom renesansnom “junaku” Tripčetu, potom od teze da se renesansne komedije razvijaju “u dvije ...istodobno dobro uređene sekvence: naraciju i retoričku raspravu” (Levenson 1990) i podjele prikaza muško-ženskih odnosa u tri etape koje se prema S. Greenblattu nazivaju “prosidba, vjenčanje i pokora”, u ovom se priopćenju tematiziraju obrasci udvaranja i prosidbe u Grižuli i Skupu, donekle i u Dundu Maroju, potom jedino uprizoreno vjenčanje, u Arkulinu, i napokon “nevoljni brakovi” kao “pokora” u komediji Tripče de Utolče. Ističu se, dakako, njihova smiješna i komična obilježja.
Razumijevanju impozantnog opusa Pere Budaka pridonosi i pogled na njegovo prozno stvaralaštvo. U svojim se poznim godinama Budak uvrstio među romansijere i to među one najproduktivnije jer je nakon ...prvog romana uslijedila cijela serija romana različite tematike (Karanova sofa, Sonata u d-molu, Atelje, I norija je meštrija, Nailaze vode, Kobna mržnja, Uzvitlane strasti, Izluđeno selo, Mirisnica, Dokumentarac, Zabrđe, Nevrijeme, Tri romana: Hugo, Doktor Raif, Kočija, Močvara). On je pisac koji je znao iznenaditi i nadmašiti očekivanja čitatelja na razne načine, bilo stvaranjem nekog izuzetnog lika, opisom specifične sredine, obradom zanimljive teme ili pretvaranjem vrsta iz dramskog roda u prozni oblik i obratno što je zahtjevan i neobičan zadatak koji je on uspješno obavljao. Na taj su način nastala nova djela koja obogaćuju našu književnu stvarnost. Upravo su ta djela predmet analize ovog rada.
Obim tiskanih medija u svijetu se smanjuje. Ovaj trend se može vidjeti i kod dnevnih novina u Republici Češkoj. Kao reakcija na te tendencije, novinarima su sve privlačniji zabavni aspekti ...novinarstva. Takozvani 'infotainment' je sada čvrsto prisutan u novinarstvu. Jedna od najčešćih i istovremeno najučinkovitijih multimedijskih strategija koje se koriste u medijima je primjena verbalnih (i neverbalnih) oblika komedije i humora. Rad daje pregled najčešćih i time najtipičnijih verbalnih sredstva komedije i humora u aktualnoj češkoj periodici na temelju analize triju reprezentativnih čeških dnevnih novina i jednog tabloida. Zaključak sadrži, na temelju usporedbe frekvencije, oblika i sredstava komedije i humora koji su se koristili prije šesnaest godina i trenutno, prikaz razvoja verbalne komedije i humora u češkom novinarstvu.
Dramatičar Pero Budak izražavao se realističkim stilskim postupkom, autentičnim govorom junaka, a odlika mu je i dobro poznavanje scenske tehnike. Pobornik je novog realizma, izvrstan je poznavatelj ...svih zakona scene, a likove je birao iz onih sredina kojima je potpuno intelektualno i emocionalno ovladao. Pokrivajući tematski sva područja života od ljubavi, mržnje, ljubomore, nasljedstva i želje za njim, utjecaja politike na ljude, problema ekonomske emigracije do psihičke analize junaka, od umjetnosti do suparništva, rođenja i smrti… Budak je zavirio u svaki kutak ljudskoga srca i osvojio čitatelje svojim jezikom i stilom pisanja koji je blizak svakodnevnom jeziku većine ljudi. U radu se daje analiza tema, ideja, strukture, jezika i stila Budakovih drama.
Pero Budak je po broju izvođenja i prevođenja dramskih djela jedan od najtraženih hrvatskih dramskih pisaca. Tome u prilog govore i brojni tekstovi koji svjedoče o bogatoj recepciji Budakovih ...dramskih djela. Rad daje prikaz tih književno-kritičkih tekstova u nas i u svijetu.
Razprava raziskuje možnosti za sodobno opredelitev komedije, njene posebne strukture in komičnosti. Izhaja iz teoretskih nastavkov v Aristotelovi Poetikiin Heglovi Estetiki, jih kritično pretresa, ...nato pa sistematizira s pomočjo modernih pojmov legalnost in legitimnost, iz katerih naj se pojasni bistvo komičnega konflikta. Tako dobljeni model komedijske strukture primerja s sestavo tragedije. Njegovo veljavnost preverja na reprezentativnih besedilih komične dramatike od Aristofana in Plavta do Gogolja, Cankarja in Ionesca.
U Isejskoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu
čuva se crvenofiguralna enohoja (vrč za vino, gr.
oinochoe) ukrašena komičnim prikazom. Posuda je
otkrivena kao grobni prilog groba 168 godine 1983.,
...tijekom zaštitnih iskopavanja helenističke nekropole
Ise na Vlaškoj njivi u današnjem Visu. Može se pridružiti
poznatom korpusu takozvanih flijak (phlyax)
vaza te je prvi i do danas jedini takav primjerak iz
Hrvatske. Nakon sinteze dostupnih i ažurnih spoznaja
o navedenoj skupini posuda, autorica predstavlja
rezultate dubinske studije enohoje iz Ise, uključujući moguće značenje oslikanog prikaza, postavljajući ga
u njegov kulturni kontekst. Enohoja donosi jedan od
najmlađih crvenofiguralnih komičnih prikaza, a samim
time doprinosi boljem razumijevanju primjene
komičnog repertoara u regionalnoj crvenofiguralnoj
izradi. U nastavku, raspravlja se o nekim aspektima
isejskih kulturalnih obilježja koji izranjaju iz dokaza
o pogrebnim običajima, uključujući o mogućoj povezanosti
između komedije i smrti, na što upućuje odlaganje
predmeta povezanih sa svijetom komedije u
grobove (flijak enohoja i komična maska).
Svaka riječ koju je napisao Filozof, kojim se sad već zaklinju i sveci i pape, preokrenula je sliku svijeta, napisao je Umberto Eco u svojem glasovitom romanu Ime ruže, u kojem se radnja vrti oko ...misterija vezanog za izgubljenu drugu knjigu Filozofove Poetike (ili grč. Περì ποιητικῆς). Činjenica da taj spis, kako već stoljećima navode komentatori, poznavatelji i istraživači Aristotelova filozofskog opusa, možda nikada i nije postojao, još je više pobudila interes za proučavanjem i odgonetavanjem njegova sadržaja. Jedni misle da je na temelju rekonstrukcije nekih dijelova postojećeg sadržaja Poetike, kao i na temelju tzv. Tractatus Coislinianus moguće dohvatiti kontekst nestalog spisa – knjige o komediji (Cooper, Janko), a drugi se ne usude upuštati u takav pothvat, smatrajući da ne postoje čvrsti dokazi za njezino postojanje (Golden). Onkraj tih, nekad dijakronijskih, a nekad sinkronijskih spoznajnih nagađanja glede Aristotelove Poetike, koja provociraju maštu i znanstveni eros, to Aristotelovo djelo, u formi u kojoj je dostupno nakon dvije i pol tisuće godina, među recima sadrži zagonetku o čovjeku kao biću kojemu je po prirodi (kao nijednom drugom biću) dana trostruka sposobnost: sposobnost fantazije, stvaranja i oponašanja. Poetika se ponajviše bavi ovom potonjom sposobnosti, jer ona, smatra autorica, obuhvaća prve dvije. U ovom izlaganju autorica ima intenciju, među ostalim, propitati, pojasniti i protumačiti antropološke i etičke aspekte Aristotelove Poetike.
Krećući od nekoliko radova koje je Dunja Fališevac posvetila Vetranovićevu Piligrinu članak istražuje mogućnost da se taj nedovršeni alegorijski spjev, osim u sklopu religiozne i platonističke ...alegorijske književne tradicije, promotri sa stajališta pretpostavke o dvostrukoj kodiranosti teksta, tj. o njegovoj usporednoj pripadnosti oprečnoj žanrovsko-tematskoj crti, obilježenoj nadasve renesansnom obnovom Lukijanove i Apulejeve baštine. Za procvat menipske satire i tzv. lukijanizma u Italiji 15. stoljeća među najzaslužnijima je Leon Battista Alberti, čije djelo se u članku uključuje među dosad spominjane, a s Albertiem povezane talijanske uzore Piligrina. Hibridnost i mozaičnost Vetranovićevih tekstualnih strategija, kao i usredotočenost na temu pretvorbe i onostranog putovanja, pripisuju se pjesnikovoj naklonosti prema anticiceronijanskim humanistima, zanimanju za komiku i satiru te djelomice njegovu prijateljstvu s Marinom Držićem. S lukijanskim se temama i pripovjednim, odnosno dijaloπkim tehnikama prepleće dvojaka, platonistička i satirička, renesansna fortuna Apulejevih Metamorfoza (Zlatnog magarca). Na temelju usporedbe Piligrina s Apulejevim romanom, a zatim i s jednim od njegovih samosvojnih talijanskih nasljednika, Machiavellievim kratkim spjevom Magarac (1517), iznosi se teza o još nezamijećenim odjecima tih dvaju tekstova u Vetranovićevu spjevu.
Kako bi bio vjerodostojan i uvjerljiv i kako bi se shvatila ozbiljnost i važnost onoga o čemu govori, dramski dijalog mora preuzeti sve osobine „prirodnih“ dijaloga. To je jedini način na koji može ...prikazati „stvarnost“ događaja. Slijedeći razgovorni diskurs i preuzimajući sve njegove zakonitosti, dramski dijalozi preuzimaju i ono što u razgovornom diskursu nije poželjno: nejasnoće i nerazumijevanja. U kontekstu književnoumjetničkoga djela to ima određenu svrhu. U dvjema qui pro quo situacijama u Držićevu Skupu uporaba upravo jezičnih „nesavršenosti“, prikazana narušavanjem Griceova načela suradnje i njegovih maksima, različitom uporabom načela uljudnosti Geoffreya Leecha i za njega vezanih pojmova „pozitivnoga i negativnoga obraza“ P. Brown i S. Levinsona, otkriva smisao teksta u cjelini.