Korpus na kojem se provodi istraživanje Anglizmi u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju sastoji se od popisa anglizama u hrvatskom jeziku, tj. posuđenica kojima je prema Filipoviću (1990: 17) „engleski ...izvorni jezik, koje su preuzete iz engleskog te one koje označavaju pojmove i predmete engleskog podrijetla, kao i one pojmove i predmete koji su sastavni dio života i materijalne kulture Engleske i Amerike“. One su „ glasovno i sklonidbeno prilagođene jeziku primaocu, „dok su tuđice riječi koje zadržavaju izvorni oblik pisanja.“ (Štambuk, 2005:150). S tim se definicijama i ja slažem.
Hrvatsko–engleski agronomski rječnik autora Josipa Ritza (1996) koristi se kao temeljni materijal za istraživanje i usporedbu anglizama u hrvatskom jeziku i njihovih istoznačnica u engleskom jeziku. Za potrebe ovog istraživanja koristit će se i drugi izvori na hrvatskom i engleskom jeziku – udžbenici: English in Agriculture (Perković, 2011); rječnici: The American Heritage Dictionary of the English Language (2008), Webster Comprehensive Dictionary (1995), Chicago: J. G. Ferguson Publishing Company i rječnici navedeni u literaturi; enciklopedije navedene u literaturi; časopisi: Poljoprivreda, Osijek; mrežne stranice i www.the freedictionary.com, koje pokrivaju sve grane poljoprivrednih znanosti, kao i tražilica www.google.com. U radu će se govoriti o povijesnom razvoju terminologije te tvorbi novih izraza, posuđenicama kao sredstvu obogaćivanja vokabulara, klasifikaciji posuđenica, posuđenicama u engleskom jeziku preuzetim iz drugih jezika, engleskim posuđenicama u drugim jezicima, engleskim posuđenicama u hrvatskom jeziku, engleskim posuđenicama u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju, engleskim posuđenice u kontekstu održive poljoprivrede, vremenu posuđivanja engleskih posuđenica, kao i promjenama u obliku, značenju i uporabi. Istraživanje će obuhvatiti imenice, pridjeve i glagole. Cilj je ovoga istraživanja prikazati načine prilagodbe tih anglizama na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini, odnosno promjene koje prate te lekseme nakon integracije u hrvatski jezik. Prikazat će se mogućnost hrvatskih zamjena za anglizme i time doprinijeti usustavljivanju hrvatskog poljoprivrednog nazivlja u hrvatskom standardnom jeziku. Govoriti će se o razlikama između novih i ranije posuđenih naziva. Rad će istraživati i međusobni odnosu stručnoga i općeg leksika te pratiti sve veće prodiranje elemenata poljoprivrednog jezika u jezik svakodnevnice. Rezultati će istraživanja pokazati pravilnosti prilagodbe anglizama u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju, što će omogućiti predviđanje buduće tvorbe tih leksema i omogućiti nove znanstvene spoznaje o tvorbi hrvatskog strukovnog nazivlja.
Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku.
Korpus na kojem se provodi istraživanje Anglizmi u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju sastoji se od popisa anglizama u hrvatskom jeziku, tj. posuđenica kojima je prema Filipoviću (1990: 17) „engleski izvorni jezik, koje su preuzete iz engleskog te one koje označavaju pojmove i predmete engleskog podrijetla, kao i one pojmove i predmete koji su sastavni dio života i materijalne kulture Engleske i Amerike“. One su „ glasovno i sklonidbeno prilagođene jeziku primaocu, „dok su tuđice riječi koje zadržavaju izvorni oblik pisanja.“ (Štambuk, 2005:150). S tim se definicijama i ja slažem.
Hrvatsko–engleski agronomski rječnik autora Josipa Ritza (1996) koristi se kao temeljni materijal za istraživanje i usporedbu anglizama u hrvatskom jeziku i njihovih istoznačnica u engleskom jeziku. Za potrebe ovog istraživanja koristit će se i drugi izvori na hrvatskom i engleskom jeziku – udžbenici: English in Agriculture (Perković, 2011); rječnici: The American Heritage Dictionary of the English Language (2008), Webster Comprehensive Dictionary (1995), Chicago: J. G. Ferguson Publishing Company i rječnici navedeni u literaturi; enciklopedije navedene u literaturi; časopisi: Poljoprivreda, Osijek; mrežne stranice i www.the freedictionary.com, koje pokrivaju sve grane poljoprivrednih znanosti, kao i tražilica www.google.com. U radu će se govoriti o povijesnom razvoju terminologije te tvorbi novih izraza, posuđenicama kao sredstvu obogaćivanja vokabulara, klasifikaciji posuđenica, posuđenicama u engleskom jeziku preuzetim iz drugih jezika, engleskim posuđenicama u drugim jezicima, engleskim posuđenicama u hrvatskom jeziku, engleskim posuđenicama u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju, engleskim posuđenice u kontekstu održive poljoprivrede, vremenu posuđivanja engleskih posuđenica, kao i promjenama u obliku, značenju i uporabi. Istraživanje će obuhvatiti imenice, pridjeve i glagole. Cilj je ovoga istraživanja prikazati načine prilagodbe tih anglizama na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini, odnosno promjene koje prate te lekseme nakon integracije u hrvatski jezik. Prikazat će se mogućnost hrvatskih zamjena za anglizme i time doprinijeti usustavljivanju hrvatskog poljoprivrednog nazivlja u hrvatskom standardnom jeziku. Govoriti će se o razlikama između novih i ranije posuđenih naziva. Rad će istraživati i međusobni odnosu stručnoga i općeg leksika te pratiti sve veće prodiranje elemenata poljoprivrednog jezika u jezik svakodnevnice. Rezultati će istraživanja pokazati pravilnosti prilagodbe anglizama u hrvatskom poljoprivrednom nazivlju, što će omogućiti predviđanje buduće tvorbe tih leksema i omogućiti nove znanstvene spoznaje o tvorbi hrvatskog strukovnog nazivlja.
Razvoj jezičnih sposobnosti zahtijeva od djeteta usvajanje pragmatičkih načela koja upravljaju organiziranjem obavijesti u iskazu i stvaraju kohezivni diskurs. S psiholingvističkoga gledišta to znači ...da treba istražiti kako djeca ovladavaju jezičnom organizacijom na rečeničnoj i diskursnoj razini. Jezična se organizacija obavijesti u diskursu, promatra kroz likove, vrijeme i prostor priče. Cilj je rada ispitati način na koji djeca označuju likove u priči. Rad je odgovorio na pitanja o tome kako djeca različite dobi prvi put uvode lik u priču, kako uspostavljaju novu informaciju koja zatim tijekom pričanja postaje dana. Utvrdilo se postoje li razlike u označavanju likova između djece različitih dobnih skupina te postoje li razlike u označavanju likova na lokalnoj i globalnoj razini dječje priče. Dječja sposobnost pripovijedanja ispitana je uporabom slikovnice Frog, where are you? (Mayer, 1969.). Uzorak ispitanika činilo je ukupno 120 jednojezične djece govornika hrvatskoga jezika. Dobne skupine činili su četverogodišnjaci, šestogodišnjaci, osmogodišnjaci i desetogodišnjaci. Ispitivanje je obuhvatilo jednak broj ispitanika iz svake dobne skupine (30) i podjednak broj dječaka i djevojčica iako spolne razlike nisu bile posebno analizirane. Dobiveni tonski zapisi transkribirani su u CHAT-u i analizirani u programu CLAN. Iako se pretpostavljalo da je dječje oslanjanje na različite jezične strukture kada obilježuju likove povezano i s formalnim i funkcionalnim svojstvima jezika, za ovaj su rad važnija funkcionalna pragmatička načela. Pokušalo se dokazati da djeca moraju proći određene razvojne razine pri usvajanju vještina organizacije pripovjednoga diskursa te da pri tome postoje individualne razlike unutar istih dobnih skupina ispitanika.
In order to develop their language skills, children need to acquire the pragmatic notions which control the organization of information in an utterance and create a cohesive discourse. From a psycholinguistic point of view, this means that it is necessary to research how children become linguistically competent in sentence and discourse organization. Language organization of information in a discourse is observed through characters, time and place of the story. This paper aims to investigate the way children mark story characters. It was investigated how children at various ages introduce a character into the narrative and how they give a new information which becomes given in the process of narration. It was determined whether or not children at various ages mark characters differently and whether there are differences between character marking at local and at global level in a narrative. A wordless picture book Frog, Where Are You? (Mayer, 1969) was used to determine children’s narrative abilities. There were all together 120 unilingual participants. They were all speakers of Croatian at the ages of four, six, eight and ten. The experiment included equal number of children (30) at each age group regardless to their gender. Gathered audio tracks are transcribed in CHAT and analysed in CLAN Program. When marking characters children rely on various language structures, which is the result of both formal and functional principles in language. However, the functional principle appears to be more relevant for the purposes of the paper, in particular its pragmatic aspect. The attempt was made to prove that children have to go through certain development stages while acquiring narrative discourse skills and that there are some individual differences within same age groups.
Razvoj jezičnih sposobnosti zahtijeva od djeteta usvajanje pragmatičkih načela koja upravljaju organiziranjem obavijesti u iskazu i stvaraju kohezivni diskurs. S psiholingvističkoga gledišta to znači da treba istražiti kako djeca ovladavaju jezičnom organizacijom na rečeničnoj i diskursnoj razini. Jezična se organizacija obavijesti u diskursu, promatra kroz likove, vrijeme i prostor priče. Cilj je rada ispitati način na koji djeca označuju likove u priči. Rad je odgovorio na pitanja o tome kako djeca različite dobi prvi put uvode lik u priču, kako uspostavljaju novu informaciju koja zatim tijekom pričanja postaje dana. Utvrdilo se postoje li razlike u označavanju likova između djece različitih dobnih skupina te postoje li razlike u označavanju likova na lokalnoj i globalnoj razini dječje priče. Dječja sposobnost pripovijedanja ispitana je uporabom slikovnice Frog, where are you? (Mayer, 1969.). Uzorak ispitanika činilo je ukupno 120 jednojezične djece govornika hrvatskoga jezika. Dobne skupine činili su četverogodišnjaci, šestogodišnjaci, osmogodišnjaci i desetogodišnjaci. Ispitivanje je obuhvatilo jednak broj ispitanika iz svake dobne skupine (30) i podjednak broj dječaka i djevojčica iako spolne razlike nisu bile posebno analizirane. Dobiveni tonski zapisi transkribirani su u CHAT-u i analizirani u programu CLAN. Iako se pretpostavljalo da je dječje oslanjanje na različite jezične strukture kada obilježuju likove povezano i s formalnim i funkcionalnim svojstvima jezika, za ovaj su rad važnija funkcionalna pragmatička načela. Pokušalo se dokazati da djeca moraju proći određene razvojne razine pri usvajanju vještina organizacije pripovjednoga diskursa te da pri tome postoje individualne razlike unutar istih dobnih skupina ispitanika.
Objedinjavajući metodologije konverzacijske, diskursne i korpusne analize, u radu se
provjerava hipoteza postoje li razlike u međusobnoj konverzacijskoj interakciji sudionika
televizijskih intervjua ...s obzirom na njihove rodne i diskursne uloge. Predmetom je analize
troslojni korpus od 16 intervjua (oko 73.000 riječi). Posebnost je korpusa to što je riječ o istim
sudionicima konverzacije, a broj je takvih intervjua izravno uvjetovan njihovom
raspoloživošću u medijskom prostoru u skladu s kriterijem da su sudionici tih intervjua iste
osobe.
Korpusna se jezgra sastoji od deset intervjua. Isti voditelj i voditeljica u svojim
emisijama ugošćavaju tri ista gosta i dvije iste gošće. Analiza je takvih konverzacijskih
parova složena i dvosmjerna, budući da su predmetom zanimanja razlike i sličnosti u njihovoj
konverzacijskoj interakciji koje se prepoznaju s obaju položaja u asimetričnoj hijerarhijskoj
strukturi konverzacijskih parova u medijskom diskursu. Dodatak jezgri s trima dodatnim
intervjuima uvodi dodatnu gošću kako bi se dobio rodno ravnopravan odnos, a predmetom
analize su i dodatni voditelj i voditeljica iz tih intervjua. Treći je dio korpusa korpusni
dodatak i on se također sastoji od triju intervjua, s tom razlikom što je riječ o voditelju i
voditeljici iz korpusne jezgre koji ugošćavaju druge goste. U analizi su svoje mjesto našli i
kraći primjeri iz 17. intervjua.
Primjenom računalnoga programa Elan – Linguistic Annotator vrši se segmentacija i
transkripcija videozapisa i provodi analiza na trima razinama: zakonitostima govornih priloga
(predmetom su analize govorna preklapanja, simultani govor i govorni prekidi), izravnosti i
uljudnosti (u vezi s potencijalnom prijetnjom obrazu (PPO) analiziraju se vrste pitanja i
oslovljavanje), vremenu sudjelovanja u konverzaciji i pokazateljima o foričnosti TCU jedinica
(što obuhvaća vrijeme sudjelovanja u konverzaciji, brzinu i količinu govora, govorne razmake
i foričnost TCU jedinica).
U odnosu na slične radove koji se kategorijom roda bave s esencijalističkog motrišta,
obično s ciljem izvođenja statističkih pokazatelja o rodno označenim jezičnim sredstvima,
ovaj je rad više usmjeren na analizu govora u interakciji u lokalno uvjetovanom kontekstu.
Rezultati se mogu promatrati kao relevantno polazište za složenija istraživanja na znatno
većem korpusu.
Methodologies of conversational, discourse and corpus analysis are used together to
verify the hypothesis are there differences in mutual conversational interaction of participant
in television interviews considering their gender and discourse roles. The issue of this work is
a three leveled corpus made of 16 interviews (approximately 73.000 words). The specifics of
the corpus is that it includes the same participants of conversation. The number of such
interviews is conditioned by availability in media according to the criteria that the participants
are the same persons.
The corpus core is consistent of ten interviews. Two presenters, male and female, in
their interviews host three same male guests, and two same female guests. The analysis of
such interviews is complex and two-way related because it examines the differences and
similarities in their conversational interaction which are recognized from both positions in
asymmetric hierarchic structure of conversational pairs in media discourse. The corpus core
attachment with three additional interviews brings in a new female guest in order to make
balance between male and female guests. Also, the subject matter are the additional
presenters, male and female, from those interviews. The third part of the corpus is the corpus
attachment which is also incorporated in additional three interviews where presenters, male
and female from the corpus core, host other guests. Short examples from the 17th interview is
presented in the analysis as well.
The computer program Elan – Linguistic Annotator is used for segmentation and
transcription of videos and to conduct the analysis on three levels: organization of speech
turns (the issue of the analysis are overlaps, simultaneous speech and interruptions),
directness and politeness (type of questions and forms of address are being analyzed in line
with the face threatening act (FTA)), time of participating in conversation and indicator of
phoric features of TCU (which comprehends time of participation in conversation, speed and
amount of talk, interspace between TCUs, and phoric features of TCUs).
Comparing to similar works that are analyzing the category of gender from the
essential aspect in order to present statistic score of gender marked language resources, this
work is more focused on analysis of speech in interaction in local conditioned context. The
results of this work can be understood as a relevant start point for more complex researches
based on much larger corpus.
U članku se raspravlja o mjestu hrvatskoga jezika i kroatistike u suvremenoj njemačkoj slavistici. Pokazuje se da im unatoč određenim poboljšanjima zbog preostalih serbokroatističkih zabluda još ...uvijek ne pripada odgovarajuće mjesto. Autor smatra da zastupnici "serbokroatistike" pokušavaju spriječiti ozbiljnije kroatističke razvoje te opisuje metode kojima se pri tome služe.
Cilj je ovoga rada dati prikaz i analizirati, unutar kognitivnolingvističke paradigme, ulogu konceptualne metafore ČOVJEK JE BILJKA u sagledavanju razlika i sličnosti među kulturama hrvatskog i ...anglosaksonskog govornog područja. U analizi polazimo od konceptualne metafore ČOVJEK JE BILJKA čije se postojanje potvrđuje jezičnim izrazima, u oba jezika, analiziranim u radu. Metodama na konceptualnoj i tekstualnoj razini dobivamo potpuniju sliku koncepata i načina konceptualizacije u hrvatskom i engleskom jeziku. U radu smo utvrdili i analizirali domene i jezična ostvarenja u hrvatskom i engleskom jeziku s unutarjezičnog i međujezičnog gledišta. Analizu rada klasificirali smo u osam glavnih dijelova prema konceptualnim domenama počevši od domene BILJKE kao domene na nadređenoj razini kategorizacije u odnosu na ostale domene koje su analizirane u radu:
POVRĆE, VOĆE, CVIJET. Prema ŽIVOTNOM VIJEKU BILJKE oblikovali smo tri glavne domene (s pripadajućim poddomenama): RANI CIKLUS, RAZVOJ, UMIRANJE, te domenu ŠTETNOSTI kao posebnu domenu. Utvrđivanjem i usporedbom konceptualnih i jezičnih ostvarenja, konvencionalnih kodiranih jezičnih izraza, motivacijskih čimbenika i kulturnih modela te analiziranjem i uspoređivanjem metaforičkih i metonimijskih odnosa, pokazat će se sličnosti, ali i razlike, među kulturama hrvatskog i anglosaksonskog govornog područja. Kod aksiološkog učinka pojavljivale su se, možemo reći podjednako, pozitivne i negativne konotacije, a kao dominantne poddomene aktivirale su se poddomene PONAŠANJA i KARAKTERA. Prema kognitivnolingvističkoj teoriji, konceptualne metafore su metafore po kojima živimo. Sama konceptualna metafora (postojanje konceptualne metafore) ČOVJEK JE BILJKA ukazuje na zajednički kulturni model, model zapadne tradicije (kao i kulturni model velikog lanca) što dovodi, i ukazuje, na sličnosti među dvjema kulturama, što se pokazalo i našim istraživanjem. Nadalje, isto se tako pokazalo da pripadanje istom kulturnom modelu na detaljnijoj razini dovodi do varijacija, odnosno do razlika među kulturama hrvatskog i anglosaksonskog govornog područja. U radu smo na indikativnoj razini naznačavali i priznavali kolokacije kao kodirani jezični izraz jer se analizom pokazalo da utječu na konceptualizaciju u ciljnoj domeni, odnosno ukazuju na razlike i/ili sličnosti među dvjema kulturama/jezicima. U našem smo se radu bavili svim gramatičkim oblicima, a ne samo nominalnim primjerima jer se pokazalo da su mnoge metaforične upotrebe ograničene gramatički te da jezični metaforični izrazi imaju drugačiji gramatički status u različitim jezicima. Rad je preliminarno istraživanje za detaljnije analize konceptualne metafore ČOVJEK JE BILJKA u hrvatskom i engleskom jeziku unutar kognitivnolingvističke paradigme. Može služiti kao pomoć u daljnjim istraživanjima kolokacija unutar teorije konceptualne metafore te istraživanjima gramatike jezičnih metafora.
Na temelju dobivenih rezultata moguć je doprinos pri učenju hrvatskoga i engleskoga kao stranog jezika.
The aim of this paper is to provide a review and analysis, within the cognitive linguistic paradigm, of the role of conceptual metaphor PEOPLE ARE PLANTS in understanding the differences and similarities between cultures of Croatian and Anglo-Saxon speaking areas.The analysis starts with the conceptual metaphor PEOPLE ARE PLANTS, the existence of which is confirmed by linguistic expressions analyzed in this paper in both languages. We get a more complete framework of concepts and modes of conceptualization in Croatian and English using methods on conceptual and textual level. In this paper we identify and analyze the domains and linguistic realizations in Croatian and English from within-culture and crosscultural standpoint. The analysis of this paper is classified into eight main parts according to conceptual domains starting with PLANT domain as a domain on the superior level of categorization in relation to other domains that are analyzed in the paper: VEGETABLE, FRUIT, FLOWER. According to LIFE CYCLE OF PLANTS we formed three main domains (with corresponding subdomains): EARLY CYCLE, DEVELOPMENT, DYING, and HARMFULNESS domain as a separate domain. Through identification and comparison of conceptual and language realizations, conventionally coded linguistic expressions, motivational factors and cultural models, as well as the analysis and comparison of metaphorical and metonymic relations, the similarities and differences have been shown between cultures of Croatian and Anglo-Saxon speaking areas. With regard to axiological effect, we can say that both positive and negative connotations appeared, but the subdomains of BEHAVIOUR and CHARACTER were activated as dominant ones. According to the cognitive linguistic theory, conceptual metaphors are metaphors we live by. The conceptual metaphor (the existence of conceptual metaphor) PEOPLE ARE PLANTS indicates a common cultural model, the model of the Western tradition (as well as cultural model of the Great Chain) which leads, and points out, to the similarities between the two cultures, which is also evident in this research. Furthermore, it is also shown that affiliation to the same cultural model on a more detailed level leads to variation, respectively to differences between cultures of Croatian and Anglo-Saxon speaking areas. In this paper, on the indicative level, we marked and recognized collocations as coded linguistic expressions because the analysis showed that they affect the conceptualization in the target domain, or show the differences and/or similarities between the two cultures/languages. In our paper we addressed all grammatical forms, not just nominal examples because it indicated that many of the metaphorical uses are limited grammatically and that metaphorical linguistic expressions have different grammatical status in different languages. The paper is a preliminary study for a more detailed analysis of conceptual metaphor PEOPLE ARE PLANTS in Croatian and English within the cognitive linguistic paradigm. It can serve as a resource in further research of collocations within the Theory of Conceptual Metaphor and within the research of grammar of linguistic metaphor. Based on the results, a contribution to learning Croatian and English as foreign languages is also possible.
Pozornost ovog rada usmjerena je na strategije imenovanja i opisa naroda i država u hrvatskom dnevnom tisku i načine njihove jezične realizacije. Metodološki okvir analize je diskursnopovijesni ...pristup (Reisigl i Wodak 2009), jedan od pristupa unutar kritičke paradigme analize diskursa. Analiza strategija imenovanja ima za cilj odgovoriti na pitanje kako se narodi i države imenuju i kako se na njih jezično upućuje, dok analiza strategija opisa razmatra načine kvalificiranja naroda i država i jezična sredstva koja se pritom rabe. Razmatra se na koji su način te dvije strategije u ulozi izgradnje određenog nacionalnog identiteta u novinskom diskursu. Također se analizira sadržaj iskaza o učestalo spominjanim narodima i državama. U radu se analiziraju konceptualne metonimije i metafore pri imenovanju naroda i država. Česti metonimijski modeli u analiziranom korpusu su vlastita imena, karakteristične riječi te državni i kulturno-povijesni simboli za narod ili državu. Vlastita osobna imena osobito su plodan izvor metonimijskih modela, a slijede zatim geografska imena, imena iz sporta, imena iz književnosti i umjetnosti te imena proizvoda. Metafore zabilježene u korpusu tematiziraju države kao životinje, ljude, mitska bića, strojeve i događaje, a državne granice kao prepreke. U odnosu na metonimiju u funkciji imenovanja naroda i država, broj metafora u istoj ulozi bitno je manji. Pri opisu naroda i država tematiziraju se veličina i status zemlje, geografska blizina ili udaljenost u odnosu na Hrvatsku kao deiktičko središte, društveno i političko uređenje, prevladavajuću religiju te eksplicitne „nacionalne osobine“ i vrednovanje različitih životnih aspekata. Evaluacije koje se o narodima i državama izriču u velikoj su mjeri stereotipne, a mogu biti pozitivne ili negativne. Jezična sredstva koja se pritom koriste na različitim su razinama
složenosti i uključuju atribute, apozicije, jednostavne rečenice, složene rečenice, kolokcije i različita retorička sredstva. Analiza korpusa pokazuje da se u hrvatskom novinskom tisku učestalo spominju zemlje bivše Jugoslavije konceptualizirane kao skupina i pojedinačno, zatim skupina europskih zemalja te skupina u koju možemo uključiti sve ostale zemlje. U radu se u različitom opsegu analiziraju odnosi koje vladaju među neposrednim jezičnim jedinicama nekog iskaza, intertekstualni ili interdiskurzivni odnosi, situacijski kontekst te širi sociopolitički i povijesni kontekst diskursne prakse. Također se govori o općim obilježjima diskursa o narodima i državama.
Pozornost ovog rada usmjerena je na strategije imenovanja i opisa naroda i država u hrvatskom dnevnom tisku i načine njihove jezične realizacije. Metodološki okvir analize je diskursnopovijesni pristup (Reisigl i Wodak 2009), jedan od pristupa unutar kritičke paradigme analize diskursa. Analiza strategija imenovanja ima za cilj odgovoriti na pitanje kako se narodi i države imenuju i kako se na njih jezično upućuje, dok analiza strategija opisa razmatra načine kvalificiranja naroda i država i jezična sredstva koja se pritom rabe. Razmatra se na koji su način te dvije strategije u ulozi izgradnje određenog nacionalnog identiteta u novinskom diskursu. Također se analizira sadržaj iskaza o učestalo spominjanim narodima i državama. U radu se analiziraju konceptualne metonimije i metafore pri imenovanju naroda i država. Česti metonimijski modeli u analiziranom korpusu su vlastita imena, karakteristične riječi te državni i kulturno-povijesni simboli za narod ili državu. Vlastita osobna imena osobito su plodan izvor metonimijskih modela, a slijede zatim geografska imena, imena iz sporta, imena iz književnosti i umjetnosti te imena proizvoda. Metafore zabilježene u korpusu tematiziraju države kao životinje, ljude, mitska bića, strojeve i događaje, a državne granice kao prepreke. U odnosu na metonimiju u funkciji imenovanja naroda i država, broj metafora u istoj ulozi bitno je manji. Pri opisu naroda i država tematiziraju se veličina i status zemlje, geografska blizina ili udaljenost u odnosu na Hrvatsku kao deiktičko središte, društveno i političko uređenje, prevladavajuću religiju te eksplicitne „nacionalne osobine“ i vrednovanje različitih životnih aspekata. Evaluacije koje se o narodima i državama izriču u velikoj su mjeri stereotipne, a mogu biti pozitivne ili negativne. Jezična sredstva koja se pritom koriste na različitim su razinama
složenosti i uključuju atribute, apozicije, jednostavne rečenice, složene rečenice, kolokcije i različita retorička sredstva. Analiza korpusa pokazuje da se u hrvatskom novinskom tisku učestalo spominju zemlje bivše Jugoslavije konceptualizirane kao skupina i pojedinačno, zatim skupina europskih zemalja te skupina u koju možemo uključiti sve ostale zemlje. U radu se u različitom opsegu analiziraju odnosi koje vladaju među neposrednim jezičnim jedinicama nekog iskaza, intertekstualni ili interdiskurzivni odnosi, situacijski kontekst te širi sociopolitički i povijesni kontekst diskursne prakse. Također se govori o općim obilježjima diskursa o narodima i državama.
The thesis focuses primarily on the nomination and predication strategies for ethnic groups and states in the Croatian print media and the means of their linguistic realization. The methodological framework follows the discourse-historical approach (Reisigl i Wodak 2009), an approach within the critical paradigm of discourse analysis. The analysis of nomination
strategies explores how ethnic groups and states are named and coded linguistically, whereas the analysis of predication strategies shows how they are qualified and which linguistic devices are used for this purpose. The subsequent discussion focuses on how these two strategies
contribute to the construction of the particular national identity in the print media discourse. In addition, the contents analysis of news articles discussing frequently mentioned ethnic groups and states is carried out.
Linguistic analysis concentrates on the conceptual metonymies and metaphors used to name ethnic groups and states. The findings of the corpus analysis indicate that frequently employed metonymic models include proper names, characteristic words and cultural and historical
symbols. Personal names proved to be a particularly fertile source of metonymy, followed by geographical names, names from the sports, literature and arts, names of food and industrial products etc. The metaphors detected in the corpus thematize states as animals, people, mythical creatures, machines and events whereas state boundaries are experienced as obstacles. In comparison with metonymy, the occurrences of metaphor performing the same function are significantly smaller.
The predication strategies thematize the size and status of the state, the geographical closeness or distance with regard to Croatia as the deictic center, the system of social and political organization, predominant religion, explicit “national characteristics” and evaluation of different aspects of life. Qualifications about ethnic groups and states often express stereotypes which may be either positive or negative. Linguistic devices used for realization of predication strategies vary in linguistic complexity and range from attributes, appositions, simple and complex clauses to collocations, idioms and different rhetorical devices. The findings of the
corpus analysis indicate that the most frequent states in the Croatian print media include: the states of the former Yugoslavia conceptualized both as a group and as individual states, the group of European states and the group including all other world states. In the thesis, the relations within the immediate units of a particular utterance, intertextual or interdiscursive relations, situational context and a wider sociopolitical and historical context of discursive practice are examined to varying degrees. Finally, the general characteristics of the discourse about Others are discussed as well.
Stotinu godina nakon smrti velikoga Vukovarca, Hrvata i Europejca Nikole Andrića
(1867.-1942.) njegovo djelo još nije temeljito analizirano i vrjednovano. U kroatistici je
poznat po jezičnom ...savjetniku Branič jezika hrvatskoga (1911.), no njegovo djelovanje
proteže se na sve vidove hrvatskoga kulturnog i znanstvenoga života s konca 19. i prve
polovice 20. stoljeća (književnost, jezikoslovlje, kazalište, izdavaštvo).
Cilj je ovoga rada bio opisati Andrićev jezikoslovni rad te dati iscrpan prikaz jezika kojim
je pisao. U prvome dijelu opisuje se Andrićev život te društveno-političke prilike koje su
vladale u Hrvatskoj, a posebno i stanje u hrvatskom jezikoslovlju. U drugome dijelu
analiziraju se njegovi članci s jezičnom tematikom te svi ostali radovi u kojima je o jeziku
govorio. Posebno je iscrpno prikazan Branič jezika hrvatskoga te slikovni rječnik Šta je šta,
kao Andrićeva dva najvažnija prinosa hrvatskome jezikoslovlju. U trećemu dijelu prikazan je
Andrićev jezik na razini pravopisnoga, slovopisnoga, fonološkoga, morfološkoga,
sintaktičkoga i leksičkoga opisa. Proučen je niz njegovih originalnih djela, pisama, rukopisa i
knjiga. Praćene su i promjene koje je njegov jezik doživljavao tijekom pedesetgodišnjega
plodnoga rada.
U zaključku su pobrojana najvažnija Andrićeva gledišta o jezičnim pitanjima te istaknute
osobine njegova jezika. Djelo Nikole Andrića stavljeno je u soodnos s gledištima tadanjih
vodećih jezikoslovaca, Ivana Broza, Tome Maretića, Vatroslava Jagića. Istražen je i njegov
odnos prema djelu Vuka Karadžića. Naposlijetku, dan je prikaz njegova viđenja odnosa
hrvatskoga standardnoga jezika i dijalektizama, regionalizama i lokalizama. Istaknuta je
njegova borba protiv tuđica, osobito protiv srbizama.
Rad daje cjelokupni prikaz jezikoslovnoga rada Nikole Andrića i ukazuje na njegov veliki
prinos razvoju i očuvanju hrvatskoga jezika. Pokazuje da se ovaj veliki Vukovarac izdiže i
odmiče od vukovskih gledišta i nastavlja bogatu hrvatsku jezikoslovnu tradiciju te slijedi
razvojni put hrvatskoga jezika zacrtan u djelima starijih hrvatskih pisaca gramatika. Time
djelo Nikole Andrića zauzima istaknuto mjesto u hrvatskome jezikoslovlju.
Hundred years ago after the death of big Vukovarian, Croatian and European Nikola
Andrić (1867 – 1942) his work is still not analysed and valued properly. In Croatistics he is
know because of his language adviser Branič jezika hrvatskoga (1911), but his work
extends to all ways of Croatian cultural and scientific life from the end of 19th century and
first half of 20th century (literature, linguistics, theatre, publishing).
The purpose of this work was to describe Andrić’s linguistic work and give a detailed
description of the language he wrote in. Andrić’s life, socio-political circumstances that
reigned in Croatia, and situation in Croatian linguistics are all being described in the first
part. In the second part his articles that have linguistic theme are analysed as well as all
those in which he wrote about language. Branič jezika hrvatskoga and a graphic dictionary
Šta je Šta are shown in very detail as two of his most important contributions to Croatian
linguistics. The third part shows Andrić’s language described at the orthographic, spelling,
phonological, morphological, syntactic and lexical level. The changes his language
experienced during his 50-year-long prolific work are also shown.
In conclusion, Andrić’s most important aspects about language issues are counted and
characteristics of his language are pointed out. Nikola Andrić’s work is put in correlation
with the views of then leading linguists Ivan Broz, Tomo Maretić, Vatroslav Jagić. His
attitude towards Vuk Karadžić’s work is also examined. Finally, the overview from his
point of view about relation of standard Croatian language and dialects, regionalisms and
localisms is also given. His fight against loan – words, especially Serbian loan – words is
highlighted.
This work gives a whole overview of Nikola Andrić’s linguistic work and indicates his
big contribution to development and conservation of Croatian language. It is shown that
this big Vukovarian revolts and gets ahead of the views that “vukovci” had; he continues
the copious Croatian linguistic tradition and follows the developmental way of Croatian
language written in the works of old Croatian grammar writers. In that way, the work of
Nikola Andrić has a big part in Croatian linguistics.
Stotinu godina nakon smrti velikoga Vukovarca, Hrvata i Europejca Nikole Andrića
(1867.-1942.) njegovo djelo još nije temeljito analizirano i vrjednovano. U kroatistici je
poznat po jezičnom savjetniku Branič jezika hrvatskoga (1911.), no njegovo djelovanje
proteže se na sve vidove hrvatskoga kulturnog i znanstvenoga života s konca 19. i prve
polovice 20. stoljeća (književnost, jezikoslovlje, kazalište, izdavaštvo).
Cilj je ovoga rada bio opisati Andrićev jezikoslovni rad te dati iscrpan prikaz jezika kojim
je pisao. U prvome dijelu opisuje se Andrićev život te društveno-političke prilike koje su
vladale u Hrvatskoj, a posebno i stanje u hrvatskom jezikoslovlju. U drugome dijelu
analiziraju se njegovi članci s jezičnom tematikom te svi ostali radovi u kojima je o jeziku
govorio. Posebno je iscrpno prikazan Branič jezika hrvatskoga te slikovni rječnik Šta je šta,
kao Andrićeva dva najvažnija prinosa hrvatskome jezikoslovlju. U trećemu dijelu prikazan je
Andrićev jezik na razini pravopisnoga, slovopisnoga, fonološkoga, morfološkoga,
sintaktičkoga i leksičkoga opisa. Proučen je niz njegovih originalnih djela, pisama, rukopisa i
knjiga. Praćene su i promjene koje je njegov jezik doživljavao tijekom pedesetgodišnjega
plodnoga rada.
U zaključku su pobrojana najvažnija Andrićeva gledišta o jezičnim pitanjima te istaknute
osobine njegova jezika. Djelo Nikole Andrića stavljeno je u soodnos s gledištima tadanjih
vodećih jezikoslovaca, Ivana Broza, Tome Maretića, Vatroslava Jagića. Istražen je i njegov
odnos prema djelu Vuka Karadžića. Naposlijetku, dan je prikaz njegova viđenja odnosa
hrvatskoga standardnoga jezika i dijalektizama, regionalizama i lokalizama. Istaknuta je
njegova borba protiv tuđica, osobito protiv srbizama.
Rad daje cjelokupni prikaz jezikoslovnoga rada Nikole Andrića i ukazuje na njegov veliki
prinos razvoju i očuvanju hrvatskoga jezika. Pokazuje da se ovaj veliki Vukovarac izdiže i
odmiče od vukovskih gledišta i nastavlja bogatu hrvatsku jezikoslovnu tradiciju te slijedi
razvojni put hrvatskoga jezika zacrtan u djelima starijih hrvatskih pisaca gramatika. Time
djelo Nikole Andrića zauzima istaknuto mjesto u hrvatskome jezikoslovlju.
U radu se opisuju govori slavonskoga dijalekta, podravskoga poddijalekta. Izabrani su
govori sljedećih mjesta: Črnkovci, Gat, Marijanci, Brođanci, Podravski Podgajci. Istraživanja
pokazuju kako ...govori toga područja nisu opisani još od sredine prošloga stoljeća, od
istraživanja Josipa Hamma 1949. i Stjepana Sekereša 1974. godine. U novije vrijeme ipak
postoje opisi govora pojedinih mjesta, ali cjelovitih sintetskih radova koji bi opisivali govore
slavonskoga dijalekta podravskoga poddijalekta nema. Svrha je rada opis današnjih govora
Črnkovaca, Gata, Marijanaca, Brođanaca i Podravskih Podgajaca te njihova usporedba sa
stanjem kakvo su zatekli Josip Hamm i Stjepan Sekereš.
Istraživanje pokazuje da podravski govori na razini fonologije uglavnom vrlo dobro
čuvaju staro stanje – čuju se akut i šćakavizam, glas se h uglavnom reducira, izgovor glasova
ć i đ bliži je izgovoru glasova č i dž. Na razini morfologije još se povremeno mogu čuti stari
oblici za genitiv, lokativ i instrumental množine imenica, ali je i uočljiva težnja prema
izjednačavanju triju množinskih padeža, osobito kada je riječ o imenicama koje nisu
toponimi. U 3. osobi množine prezenta još se dobro čuvaju dočetci -eju i -iju te dočetak -u.
Mediji i suvremeni način života u govorima svih proučavanih mjesta učinili su svoje –
standardni se jezik prihvaća kao opće sredstvo komunikacije. Jezikom starine govore
uglavnom još stariji govornici, a mlađi naraštaji napuštaju te govore jer oni postaju društveno
neprestižni. Također, katkada se jedna jezična pojava kod istoga govornika pojavljuje sada u
ovome, a sada u onome (standardnome) obliku, što je očiti utjecaj medija i standardnoga
jezika. Stoga se ne može jednoznačno odgovoriti na pitanje koje od navedenih mjesta čuva
najviše starine, nego valja reći kako to ovisi o govorniku samome.
Utjecaj grada, škole, svih vrsta medija te suvremenoga načina života snažno je utjecao
na proučavane govore, posebice na mlađe stanovništvo. Starije je stanovništvo održalo u
mnogo većoj mjeri staroštokavske osobine i održat će ih dok god bude i njih. S obzirom na to,
krajnji je trenutak istražiti te govore, staviti na papir rezultate istraživanja te imati snimljene
zapise govora kako bi ostali sačuvani odrazi govora ljudi na tim prostorima u jednome
presjeku vremena.
The paper describes local speeches of the Slavonian dialect, the Podravina sub-dialect.
The chosen speeches are found in the following places: Črnkovci, Gat, Marijanci, Brođanci,
Podravski Podgajci. Research has shown that local speeches in these places have not been
described since the middle of the previous century, since the research of Josip Hamm in 1949
and Stjepan Sekereš in 1974. Descriptions of local speeches of some places do exist in recent
years, but there is no complete synthetic scientific paper to describe local speeches of the
Slavonian dialect of the Podravina sub-dialect. The purpose of this paper is to describe
today’s local speeches of Črnkovci, Gat, Marijanci, Brođanci and Podravski Podgajci and
their comparison with the findings of Josip Hamm and Stjepan Sekereš.
The research shows that, on the phonological level, Podravina speeches have
preserved their previous state very well – one can hear the Croatian acute and Šćakavism, the
sound h is mostly reduced, the pronunciation of the sounds ć and đ is closer to the
pronunciation of the sounds č and dž.
On the morphological level, one can occasionally hear old forms of the genitive, the locative
and the instrumental case of plural nouns, but there is also a notable tendency for assimilation
of the three plural cases, especially when it comes to nouns which are not toponyms.
The 3rd person plural of the present case still preserves the case endings -eju and -iju and the
case ending -u.
The media and the modern way of life have influenced the local speeches in all
researched places – the standard language is accepted as the common form of communication.
The old language is mostly spoken by older speakers, whereas younger speakers abandon the
local speeches because they are losing their social prestige. Also, sometimes the same speaker
uses a certain linguistic unit in local speech and then again in standard form, which shows
obvious influence of the media and the standard language. Thus, it is not simple to answer the
question which of the places keeps the most of the old language, for it depends on the speaker
himself.
The influence of the city, school, all kinds of media and the modern way of life has
strongly affected the studied speeches, especially with the younger speakers. The older
citizens have preserved the old-Štokavian traits to a much greater extent, and they will
continue to preserve them as long as they live. Therefore, now is the last opportunity to study
these speeches, to put the research results to paper and to make records in order to preserve
the reflections of speech of the people in this area in one cross-section in time.
U radu se opisuju govori slavonskoga dijalekta, podravskoga poddijalekta. Izabrani su
govori sljedećih mjesta: Črnkovci, Gat, Marijanci, Brođanci, Podravski Podgajci. Istraživanja
pokazuju kako govori toga područja nisu opisani još od sredine prošloga stoljeća, od
istraživanja Josipa Hamma 1949. i Stjepana Sekereša 1974. godine. U novije vrijeme ipak
postoje opisi govora pojedinih mjesta, ali cjelovitih sintetskih radova koji bi opisivali govore
slavonskoga dijalekta podravskoga poddijalekta nema. Svrha je rada opis današnjih govora
Črnkovaca, Gata, Marijanaca, Brođanaca i Podravskih Podgajaca te njihova usporedba sa
stanjem kakvo su zatekli Josip Hamm i Stjepan Sekereš.
Istraživanje pokazuje da podravski govori na razini fonologije uglavnom vrlo dobro
čuvaju staro stanje – čuju se akut i šćakavizam, glas se h uglavnom reducira, izgovor glasova
ć i đ bliži je izgovoru glasova č i dž. Na razini morfologije još se povremeno mogu čuti stari
oblici za genitiv, lokativ i instrumental množine imenica, ali je i uočljiva težnja prema
izjednačavanju triju množinskih padeža, osobito kada je riječ o imenicama koje nisu
toponimi. U 3. osobi množine prezenta još se dobro čuvaju dočetci -eju i -iju te dočetak -u.
Mediji i suvremeni način života u govorima svih proučavanih mjesta učinili su svoje –
standardni se jezik prihvaća kao opće sredstvo komunikacije. Jezikom starine govore
uglavnom još stariji govornici, a mlađi naraštaji napuštaju te govore jer oni postaju društveno
neprestižni. Također, katkada se jedna jezična pojava kod istoga govornika pojavljuje sada u
ovome, a sada u onome (standardnome) obliku, što je očiti utjecaj medija i standardnoga
jezika. Stoga se ne može jednoznačno odgovoriti na pitanje koje od navedenih mjesta čuva
najviše starine, nego valja reći kako to ovisi o govorniku samome.
Utjecaj grada, škole, svih vrsta medija te suvremenoga načina života snažno je utjecao
na proučavane govore, posebice na mlađe stanovništvo. Starije je stanovništvo održalo u
mnogo većoj mjeri staroštokavske osobine i održat će ih dok god bude i njih. S obzirom na to,
krajnji je trenutak istražiti te govore, staviti na papir rezultate istraživanja te imati snimljene
zapise govora kako bi ostali sačuvani odrazi govora ljudi na tim prostorima u jednome
presjeku vremena.
Zbornik radova Od početaka do danas: 120 godina kroatistike u Budimpešti objavljen je kao dio serije Opera slavica Budapestinensia:
Symposia Slavica 2016. godine, a uredio ga je István Lukács.
...Izdavač je ELTE BTK Szláv Tanszék. Zbornik obaseže 455 stranica i u njemu je sadržano ukupno 28 radova koje je napisalo 35 autora. /.../ Zbornik radova Od početaka do danas: 120 godina kroatistike u Budimpešti sažeto i strukturirano donosi uvid u kroatističku djelatnost u Mađarskoj te ukazuje na smjerove u kojima bi se buduća mađarska kroatistička istraživanja mogla razvijati, ali donosi i uvid u hrvatska kroatistička razmišljanja o mađarskom jeziku i kulturi u odnosu prema hrvatskom jeziku i kulturi i obrnuto. Zbornik je stoga namijenjen svima onima koje zanima odnos dva ju genealoški i tipološki udaljenih, a kulturološki i povijesno povezanih jezika, koje zanimaju nekadašnji društveno-politički odnosi između dviju susjednih zemalja kao i one koje zanima današnji položaj mađarskoga jezika i mađarske manjine na području Republike Hrvatske. Potrebno je dodati da je osim jezikoslovne i kulturološke u zborniku zastupljena i književna tematika – kako ona koja se odnosi na stariju književnu produkciju tako i ona koja se bavi
zastupljenošću suvremene hrvatske i mađarske književnosti u dvjema zemljama.
Labinski su govori jedna od ĉetiriju skupina središnjega istarskog poddijalekta
ekavskoga ĉakavskog dijalekta koja je predmetom dijalektoloških istraţivanja već cijelo jedno
stoljeće. U ovom su radu ...podrobno analizirane fonološke i morfološke znaĉajke ove skupine
govora te je predstavljen njihov detaljan opis na fonološkoj i morfološkoj razini. Fonološki
opis ukljuĉuje prikaz dvaju opserviranih vokalskih i prozodijskih sustava (specifiĉnima za
govore s jednoakcenatskim, odnosno dvoakcenatskim sustavom) te triju razliĉitih
konsonantskih sustava s po dvama podsustavima u svakomu od njih (koji se meĊusobno
razlikuju prisutnošću i modifikacijama cakavizma te statusom fonema /ĺ/). Morfološki opis
obuhvaća prikaz promjenjivih vrsta rijeĉi: sklonidbe imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva te
sprezanja glagola, obuhvaćajući pritom i morfonološku problematiku. Tim se rašĉlambama i
njihovim rezultatima opravdava povezivanje labinske skupine govora u zasebnu dijalekatnu
jedinicu, odnosno argumentira se njihovo izdvajanje u zasebnu skupinu ili tip govora. Osim
što je utvrĊena precizna stratifikacija ĉakavskih ekavskih govora Labinštine, na temelju
cjelokupne prikupljene graĊe i njezine analize ponuĊena je i njihova klasifikacija u sustave
niţega dijalektološkog ranga – podskupine govora. Polazišni je klasifikacijski kriterij pritom
bio onaj akcenatski (prisutnost jednoakcenatskoga ili dvoakcenatskoga sustava), a pridodani
su i neki drugi fonološki i morfološki kriteriji (odraz straţnjega nazalnog vokala *ǫ, status
fonema /ĺ/, gramatiĉki morfem za I jd. imeniĉkih rijeĉi ţ. r., provedba unifikacije na doĉetku
gramatiĉkoga morfema 3. l. mn. prezenta glagola), pomoću kojih su unutar labinske skupine
govora, koju ĉini ukupno 58 mjesnih govora, definirane tri podskupine: juţna (u koju se
ubraja 18 mjesnih govora s jednoakcenatskim sustavom), sjeverna (koja predstavlja jezgru
ove skupine i obuhvaća 35 mjesnih govora s dvoakcenatskim sustavom) i sjeveroistoĉna (u
koju ulazi 5 mjesnih govora, a koja se dijelom svojih znaĉajki pribliţava govorima
sjeveroistoĉnoga istarskoga ekavskoga ĉakavskog poddijalekta s kojima graniĉi, no
glavninom je svojih znaĉajki podudarna s ostalim govorima labinske skupine). Ovim se
radom i dijalektološkim opisom labinskih govora nastojalo doprinijeti popunjavanju
dijalektološke slike ne samo središnjega istarskoga poddijalekta već i ekavskoga dijalekta
ĉakavskoga narjeĉja u cjelini, a samim time pridonijeti i hrvatskoj ĉakavologiji.
Labin idioms are one of the four groups of central Istrian subdialect of the Ekavian
Ĉakavian dialect, which has been the subject of dialectological researches for a century. In
this thesis, the phonological and morphological features of this group are analysed in detail as
well as presented with their detailed phonological and morphological descriptions. The
phonological description includes a representation of the two observed vowel and prosodic
systems (specific to speeches with one- or two-accent system) and three different consonant
systems with two subsystems in each of them (which differ by the presence and modifications
of cakavism and the status of the phoneme /ĺ/). The morphological description comprises a
display of open-class words: declension of nouns, pronouns, adjectives and numbers as well
as conjugation of verbs, taking into account the morphonological issues. These analyses and
their results are used to justify the linking of Labin group of idioms to a separate dialectal
unit, i. e. argument their separation as a distinguished group or type of idioms. Besides the
precise stratification of Ĉakavian Ekavian idioms of Labin, on the basis of all the collected
data and its analysis, the paper offers the classification into systems of dialectologically lower
rank – subgroups of idioms. The starting classification criterion was the accentual one (the
presence of one- or two-accent system). Some other phonological and morphological criteria
were added (the reflection of the back nasal vowel *ǫ, the status of the phoneme /ĺ/, the
grammatical morpheme for the instrumental singular of feminine noun words, the
implementation of unification at the final position of the grammatical morpheme for the 3rd
person plural of the present tense of verbs). Taking into account the mentioned criteria, three
subgroups were defined within the Labin group of idioms, which comprises 58 local idioms:
Southern (comprising 18 local idioms with one-accent system), Northern (representing the
core of this group and comprising 35 local idioms with two-accent system) and Northeastern
(comprising 5 local idioms, and becoming closer to the idioms of the Northeastern Istrian
Ekavian Ĉakavian subdialect which it borders in a part of its features, but the majority of them
are congruous with other idioms of the Labin group). The intention of this research and the
dialectological description of Labin idioms is to contribute to complementing dialectological
mappings of not only the central Istrian subdialect, but also the Ekavian Ĉakavian dialect in
whole, thus contributing to the Croatian Ĉakavology.
