Dermatophytosis is a common dermatological infection, affecting humans, pets, domestic ruminants and wild animals. It is a cause for concern as it represents a risk to public and animal health. The ...aim of this study was to describe the occurrence of dermatophyte infection in wild mammals (road-killed and hunted) in Portugal. Fungal isolation was performed on the fur and scales of 101 wild mammals. Based on the observation of microstructures and colony morphology, fungal isolates were identified to the genus level. Dermatophytes were found in two of the 10 studied species: 3/51 (5.9%; 95% confidence interval CI: 0.0–12.3%) red fox (Vulpes vulpes), and 5/19 (2.6%; 95% CI: 0.0–9.8%) Egyptian mongoose (Herpestes ichneumon). These species represent different taxonomic families: Canidae and Viverridae and it is therefore important to infer the role of infection in these animals studied for dermatophytosis.
Dermatofitoza je česta dermatološka infekcija koja pogađa ljude, kućne ljubimce, domaće glodavce i divlje životinje. Dermatofiti zadaju brigu i predstavljaju rizik za javno zdravlje i zdravlje životinja. Cilj ove studije bio je opisati pojavnost infekcije dermatofitima u divljih sisavaca u Portugalu, u životinja koje su nastradale u prometu i uhvaćenih divljih sisavaca. Izolacija gljivica obavljena je u krznu i ljuskama 101 divljeg sisavca. Na temelju promatranja mikrostruktura i morfologije kolonije, izolati gljivica su identificirani na razini roda. Dermatofiti su pronađeni u dvije od 10 proučavanih vrsta: 3/51 (5,9 %; 95 % interval pouzdanosti CI: 0,0-12,3 %) crvene lisice (Vulpes vulpes) i 5/19 (2,6 %; 95 % CI: 0,0-9,8 %) egipatskih mungosa (Herpestes ichneumon). Ove vrste predstavljaju različite taksonomske obitelji: Canidae i Viverridae i stoga je važno donijeti zaključak o ulozi infekcije u ovih životinja ispitanih na dermatofitozu.
Bjesnoća je zoonoza s najvišom stopom smrtnosti od svih trenutno poznatih zaraznih bolesti prouzročena virusom iz porodice Rhabdoviridae, roda Lyssavirus. Rezervoari virusa bjesnoće su životinje iz ...redova šišmiša i zvijeri. U Republici Hrvatskoj glavni rezervoar virusa bjesnoće je crvena lisica. Početkom oralnog cijepljena lisica broj pozitivnih slučajeva je opadao, a posljednji pozitivni slučaj potvrđen je u veljači 2014. godine. Za razliku od lisica, populacija šišmiša u Republici Hrvatskoj nikada nije bila sustavno pretraživana na prisutnost virusa bjesnoće ili drugih zoonotski potencijalno opasnih virusa. S ciljem utvrđivanja prisutnosti i proširenosti virusa u populaciji šišmiša započet je nacionalni projekt „Aktivni nadzor bjesnoće u šišmiša - bitan faktor za procjenu buduće prijetnje“ (BatsRabTrack) financiran od Hrvatske zaklade za znanost.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) svega su dvije uspješne metode eliminacije virusa bjesnoće u domaćih i divljih životinja. Prva je obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće, koja u ...pravilu dovodi do eradikacije humanih slučajeva bjesnoće u pojedinoj zemlji, a druga je oralna vakcinacija lisica protiv bjesnoće, koja je najefikasnija metoda eradikacije virusa bjesnoće u prirodnim žarištima, s iznimkom u šišmiša. U Republici Hrvatskoj obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće uvedeno je 1948. godine, što je dovelo do eradikacije urbane bjesnoće 2 godine kasnije. Do uvođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće u Republici Hrvatskoj došlo je nešto više od 40 godina kasnije (početak 1991.), premda se ranije pokušavalo s povećanim izlovom lisica (ubijanjem, trovanjem, plinjenjem) te tzv. "jamarenjem" njihov broj držati na razini 4 lisice po 1 km2 ili manje. Prva akcija provođenja oralne vakcinacije (ORV) lisica protiv bjesnoće na području Republike Hrvatske započela je 1991. godine, a trajala je do 1996. godine, kada je zbog Domovinskog rata te nedostataka financijskih sredstava bila prekinuta. Drugi put se s ORV lisica krenulo 1998. godine, ali samo na području grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali je i ta akcija bila prekinuta. Treći put s ORV lisica protiv bjesnoće započelo se 2010. godine, kada je izvršena samo jesenska akcija bacanja mamaka, da bi se s kompletne dvije akcije bacanja mamaka (u proljeće i jesen), krenulo od 2011. godine. Rezultati akcije od 2010. do 2015. godine, polučili su izvanredne rezultate: od 11,1% pozitivnih izolata bjesnoće u domaćih i divljih životinja u 2010. god, do 0% pozitivnih izolata bjesnoće u 2015. god. Zbog ovakvih rezultata Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske planira Republiku Hrvatsku u 2018. godini proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće.
Šišmiši (red Chiroptera, podred Megachiroptera – (»leteće lisice«) i Microchiroptera) su mnogobrojni, raznoliki sisavci koji se nalaze na svim kontinentima svijeta osim Antarktika. Iako šišmiši imaju ...korisnu ulogu u prirodi, mnogi se hrane insektima, brojne vrste šišmiša su danas ugrožene. Karakteristike ovih sisavaca uključuju određenu prehranu i život u kolonijama ili samostalno, mogućnost letenja, cikličke migracije i svakodnevno tipično letenje, sposobnost ulaska u stanje mirovanja (torpor ili hibernacija), dugotrajan životni ciklus, boravak u skrovištima, jedinstvena sposobnost eholokacije, njihova prijemljivost na viruse čini ih pogodnim domaćinima za viruse, ali i za bakterije, parazite, gljive i razne druge uzročnike bolesti. Iako su šišmiši određenih vrsta već otprije bili poznati po mogućnosti prenošenja virusa bjesnoće, rijetko su bili proučavani kao domaćini drugih virusa. Nedavne pojave i epidemije novih prepoznatih bolesti u ljudi i životinja uzrokovani virusima koje prenose šišmiši privukli su zanimanje znanstvenika za ove sisavce. Ovaj pregled donosi osnovne podatke o njihovim srodnim karakteristikama te informacije o 66 virusa izoliranih u šišmiša. Postoji brojna literatura o biologiji šišmiša koja se odnosi na njihov usko definirani karakter, uključujući mogućnost eholokacije, prehranu i rasprostranjenost, ali je oskudna što se tiče opće biologije šišmiša. Također je jasno da su zakoni o zaštiti šišmiša neadekvatni te da smo tek započeli proučavati jedno neotkriveno područje uloge šišmiša u pojavnosti nekih bolesti.
