Pričujoča številka je nastala ob obletnici dogodkov, ki so globoko zaznamovali moderno grško zgodovino in kulturo, to je stoti obletnici maloazijske katastrofe. Poimenovanje Grki danes uporabljajo za ...niz dogodkov, vključno z grško-turško vojno po koncu prve svetovne vojne, ki je sledila poskusu grške vojske, da bi dokončno uresničila »veliko idejo«; ali sanje Grkov, ki so obvladovale njihovo politično življenje tako rekoč od nastanka moderne grške države na začetku 19. st., da bi se namreč pod okriljem moderne grške države združila vsa ozemlja, ki so jih od antike dalje naseljevali Grki. To pa je vključevalo tudi obsežna področja Male Azije. Kljub prvotnim grškim uspehom je poskus naletel na nesrečen konec, strahovit poraz, ki so ga grški vojski zadali Turki, ena od posledic pa je bila tako imenovana izmenjava prebivalstva. V skladu z Lozansko pogodbo iz leta 1923 so namreč pravoslavno prebivalstvo iz Male Azije preselili v matično domovino (Grčijo), muslimanske prebivalce iz Grčije pa v Turčijo. Pričujoča številka torej sovpada s stoto obletnico tega sporazuma.
Kapadoška grščina Mark Janse; Jerneja Kavčič
Keria: Studia Latina et Graeca,
11/2020, Letnik:
22, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članek oriše jezikovno in socialno-kulturno zgodovino Kapadokije in Kapadočanov od časov Hetitskega kraljestva v pozni bronasti dobi do izmenjave prebivalstva med Grčijo in Turčijo v letih 1923‒1924. ...Po izmenjavi prebivalstva so bili Kapadočani diskriminirani zaradi svojega videza, še prav posebej pa zaradi jezika, kar je povzročilo, da so bili vse manj naklonjeni prenašanju jezika na otroke in vnuke. V osemdesetih letih 20. stoletja je pravladalo prepričanje, da je kapadoščina izumrla, vse dokler nista Mark Janse in Dimitris Papazachariou odkrila, da se v Grčiji še vedno do določene mere govori eno od kapadoških narečij. Ko je akademska skupnost prepoznala kapadoščino kot še vedno živ jezik, je to pripeljalo do spremembe negativnega odnosa, ki so ga do materinščine gojili Kapadočani sami. Zgodba o kapadoščini je tako še eno pričevanje o socialno-kulturni vlogi akademskega dela na področju humanistike.
Autori u članku analiziraju teoriju Waltera Bauera o početcima kršćanstva u Maloj
Aziji. Prvenstveno temeljem analize primarnih izvora, ali i suvremene stručne
literature utvrđuju se Bauerove ...pogreške u argumentiranju. Pri tome se posebno
kritički obrađuje Bauerova teza o gnosticizmu kao o struji kršćanstva koja je na
području Male Azije tijekom prva dva stoljeća bila najzastupljenija. Zaključuje
se da je riječ o pogrešnom pristupu u interpretaciji izvora te prema tomu i o pogrešnoj
rekonstrukciji razvoja ranog kršćanstva na spomenutom području.
The authors of the article discuss Walter Bauer’s theory on the beginnings of Christianity
in Asia Minor. Through an analysis of primary sources and modern literature,
they determine the fallacies of Bauer’s argumentation. Thus, Bauer’s theory on gnosticism
as a route taken by Christianity, prevalent during the first two centuries in the
Asia Minor region, is carefully scrutinized. Errors occured, the authors conclude, due
to an incorrect approach to the interpretation of sources, and hence a faulty reconstruction
of the development of early Christianity in the region in question.
Maloazijska katastrofa, tj. događaji u zapadnoj Maloj Aziji
1919. – 1922. za grčki narod predstavljaju jednu od najvećih tragedija
njihove duge povijesti, ako ne i najveću. Označili su nasilan kraj ...grčke
prisutnosti u Maloj Aziji nakon više od tri tisuće godina. Posebno je ovo
vidljivo u književnosti gdje se često čitava grčka književnost XX. stoljeća
naziva „književnošću maloazijske katastrofe“. Od dvojice grčkih
1 mag. hist./arch., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Frankopanska ulica 26,
eddin.muftic@gmail.com ATEIZAM, ANTITEIZAM, AGNOSTICIZAM
232 Časopis OBNOVA, Broj 12
književnih nobelovaca (Jorgos Seferis, 1963. i Odisseas Elitis, 1979.),
Seferis je rođen u Vurli kod Smirne, a Elitis je jednu od najljepših pjesama
„Malo zeleno more“ (Μικρή πράσινη θάλασσα, 1971.) posvetio Joniji.
Rad donosi izbor pjesama o Joniji koje tematiziraju predratni grčko-turski
suživot, ratne tragedije, izbjeglištvo i otuđenost u novoj domovini
U ovom članku bit će riječi o značaju plovnog puta rijekom Danubius, koja je s Dardanijom povezana rijekama Margus
i Timachus. Ovaj plovni put igrao je važnu ulogu u uvozu skulpture i mramornih ...blokova ne samo iz maloazijskog
područja, nego i sa Sredozemlja. Ovo je najviše izraženo na sjeverno dardanskim središtima: Timacum minus i
Naissus. Timacum minus: jedna grupa kultne skulpture istočnjačkog i grčko-rimskog panteona vrlo je kvalitetno izrađena od
mramora pretežito maloazijskog podrijetla, a otkrivena je u Dolicheneumu, nedaleko kastruma. U području Naisa uvezen je
mramor za obradu ograničenog broja kipova kultne namjene grčko-rimskog i domaćeg panteona, kao i iz ostalih područja,
npr. Egipta, uočavaju se dvije statuete od porfira otkrivene u peristilu palače u Mediani i jedan portret počasne namjene iz
samog Naisa, uvezen preko Sredozemlja i Crnog mora. Iz drugih dijelova dardanskog područja, tom uvozu pripadaju i dva
sarkofaga visoke kvalitete, iz postaje Vendenis (Gllamnik) kao poluproizvod i Ulpiane kao gotov rad.
Maloazijske radionice izradile su velik broj sarkofaga u rimsko carsko doba. Kao i u drugim područjima Rimskog Carstva tako se i na tim nadgrobnim spomenicima zapaža težnja da se na prikladan način ...prikažu pokojnici i da se tako "individualizira" sam spomenik. Glavna grupa spomenika (sarkofazi sa stupovima radionice Dokimeiona) lako se razlikuje od onih iz lokalnih radionica. I te radionice problem individualizacije uspješno razrješavaju uvođenjem pokrova u obliku kline s ležećim pokojnicima (umjesto tipa krova na dvije vode) oko 160./170. nakon Kr. Lokalne pak maloazijske radionice su na različite načine pokušavale individualizirati sarkofag, na primjer: 1. natpisom; 2. poprsjem unutar luka girlanda; 3. poprsjem kao glavnim motivom sa strana na pročelju sanduka, 4. individualno prikazanim likovima (čitava figura) na friznim sarkofazima; 5. portretnim likovima na sarkofazima sa stupovima; 6. pojedinostima koje pokazuju položaj u društvu, zanimanje ili osobine pokojnika; 7. portretima na akroterijima poklopaca tipa dvoslivnog krova kuće; 8. portretima na zabatima sarkofaga s poklopcima tipa dvoslivnog krova kuće; 9. portretima na dužim stranama poklopaca tipa dvoslivnog krova kuće; 10. poklopcima oblika kline s ležećim pokojnicima.
U ovom se članku obrađuju oblici navedeni prije pod brojem 3. Ti su sarkofazi rasprostranjeni na velikim prostorima Male Azije. U Deimirciliu (prije Dösene, vjerojatno antički Imbrogion Kome), kod ceste Seleukija-Silifke prema Diokaisareia-Uzuncaburç (sl. 1-12; kraj 2.st.n. Kr.); u Canbazliu, istočno od Diokaisareje (sl. 16-20, kraj 2. st. n. Kr); u blizini sela Saǧliki Köyü, oko 15 km sjeverno od Tarsosa (sl. 21-24; početak 3. st. n. Kr.?); sarkofag u muzeju u Adani, na desnoj uzdužnoj strani kojega je prikazano poprsje muškarca (sl. 25-26, kraj 2. st. n. Kr.). Sarkofazi s poprsjima pronađeni su i u Pamphyliji, Pisidiji, Likaoniji, Afrodiziji a u jednom slučaju čak i u blizini Afiona, dakle u okolici Dokimeiona područja na kojem se razvila i proširila tzv. glavna skupina malosazijskih sarkoafaga. U Rimu i Ateni ne postoje paralele, a isto vrijedi i za primjere poprsja sa strana tabule iz Salone ili Sirmija kao i za nekoliko primjeraka s takvim poprsjima iz Beroje i Soluna. Poprsja se ne mogu objasniti utjecajima ili preuzimanjem
oblika s drugih područja. Predlošci su očito bili reljefni prikazi na nadgrobnim spomenicima Male Azije, na kojima su također često bila prikazivana poprsja pokojnika.
Nova knjiga o Hetitima Gluhak, Alemko
Migracijske i etničke teme,
06/2000, Letnik:
16, Številka:
1-2
Web Resource
Odprti dostop
Autor se osvrće na neke dijelove knjige Ranka Matasovića Kultura i književnost Hetita (Zagreb, 2000), ponajviše na one koji govore o jezičnoj i narodnosnoj situaciji u Maloj Aziji i šire u vrijeme ...Hetita te nešto i o vremenu prije i poslije. Ukazuje se na relativno novije lingvističke radove u kojima se daju nova saznanja i spoznaje u vezi sa srodnošću maloazijskih jezika za koje se obično veli da nemaju srodnika – hatski s aphaskoadigejskima (sjeverozapadnima kavkaskima), huritski i urartski s nahskodagestanskima (sjeveroistočnima kavkaskima).