Jedan je od najznačajnijih prediktora daljnjeg razvoja rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja dob njegova prvog javljanja, a koristi se kao temelj poznate taksonomije koja razlikuje mlade s ...kasnim i ranim javljanjem takva ponašanja. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti doprinose različitih činitelja rizika za pojavu neprihvatljivog ponašanja u skupinama mladih kod kojih je ono različito izraženo i u funkciji dobi prvoga javljanja toga ponašanja. Činitelji su rizika definirani u obiteljskim odnosima (rizičnost braće i sestara), roditeljskog ponašanja, obilježja ponašanja i doživljavanja samoga maloljetnika, obilježja vršnjačke skupine (percepcija rizičnosti vršnjaka i vršnjačkog utjecaja) te kao školski (ne)uspjeh. Istraživanje je provedeno sa 661 mladićem, učenicima završnih razreda srednjih škola u Osijeku i Zagrebu. Podijeljeni su u tri skupine: skupinu s niskom razinom društveno neprihvatljivog ponašanja (N=227), skupinu s kasnim (N=231) i skupinu s ranim javljanjem (N=203) neprihvatljivog ponašanja. Analize su pokazale da odabrani prediktori najbolje objašnjavaju društveno neprihvatljivo ponašanje u mladića kod kojih se ono rano pojavilo. Pokazali su se značajni doprinosi obilježja ponašanja i doživljavanja, osobito subskale problema mišljenja, kao i značajni doprinosi vršnjačkoga utjecaja i rizičnosti vršnjaka. Suprotno ranijim istraživanjima doživljaj roditeljskoga ponašanja slabo doprinosi objašnjenju društveno neprihvatljivog ponašanja.
The age of onset is one of the most important predictors of the development of risky and socially unacceptable behavior. It is the basis of the taxonomy that differentiates early and late starters. ...The aim of this research was to determine the contributions of different risk factors to socially unacceptable behavior in adolescent groups with different levels and ages of onsets of that behavior. Risk factors are riskiness of siblings, parents' behavior, internalizing problems, peer's characteristics (perception of their riskiness and peer influence) and academic achievement. This research included 661 male adolescents, high school students in third and fourth grades. They were divided into three groups: a group with a low level of the socially unacceptable behavior (N=227); a late-starter (N=231) and an early-starter group (N=203). The predictors are best in explaining the socially unacceptable behavior in the early-starter group. Internalizing problems, especially thinking problems, and peer's riskiness and peer influence were significant contributors. Contrary to previous studies, the perception of parental behavior contributed purely to the explaining of the socially unacceptable behavior. PUBLICATION ABSTRACT
Kontinuirano praćenje stanja i trendova u tjelesnoj spremnosti i ITM-u (indeksu
tjelesne mase) adolescenata glavni je pokazatelj održivosti zdravlja i dobrobiti kod
mladih. Zbog toga je glavni cilj ...ovoga istraživanja utvrditi sekularne promjene
antropometrijskih karakteristika i nekih motoričkih sposobnosti adolescenata
tijekom 20 godina.
Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 177 srednjoškolaca, starih 15-16 godina.
Prvo mjerenje provedeno je 1998. godine i u njemu je sudjelovalo 89 učenika (63
djevojke i 26 mladića), a drugo mjerenje provedeno je 2018. godine i uključeno
je 88 učenika (53 djevojke i 35 mladića). Svim sudionicima izmjerena je tjelesna
visina i tjelesna masa. Izvršeni su dodatni testovi motoričkih sposobnosti: skok
u dalj s mjesta (eksplozivna snaga), pretklon raznožno (fleksibilnost), podizanje
trupa (repetitivna snaga) i poligon unatraške (koordinacija). T test i deskriptivna
statistika korišteni su za utvrđivanje razlika između dvije generacije i razlika
između spolova.
Ovo istraživanje ne pokazuje statistički značajnu razliku u antropometrijskim
karakteristikama među adolescentima tijekom posljednjih 20 godina. Mladići
i djevojke u dobi od 15 i 16 godina izmjereni u 2018. godini nešto su viši, teži i
ITM im je gotovo jednak kao i generaciji izmjerenoj 1998. Što se tiče motoričkih
sposobnosti između generacija adolescenata izmjerenih u 1998. i 2018., nema
negativnoga trenda osim u fleksibilnosti gdje su ispitanici mjereni prije 20 godina
pokazali statistički bolje rezultate.
Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da su promicanje slobodne igre i vježbanja,
mogućnosti bavljenja organiziranim sportom i kvalitetna provedba nastave
Tjelesnoga odgoja vrlo važni za doprinos poboljšanju motoričkih sposobnosti i
održavanju pozitivnih antropometrijskih karakteristika kod adolescenata.
U radu se navodi desetak ljubavnih divinacija Hrvata koje su objavljene u znanstvenoj literaturi. Tridesetak je suvremenih izvornih terenskih zapisa primjera ljubavnih divinacija. Ljubavne divinacije ...drevnoga su postanja, a vezuju se uz kršćanske blagdane. Najviše je divinacija vezano uz blagdane Svete Lucije, Svetoga Jurja, Rođenja Ivana Krstitelja. Ljubavne divinacije Hrvata vezuju se i uz blagdane: Svih svetih, Svetoga Andrije, Svetoga Tome, Silvestrova, te Čiste srijede. Od navedenih primjera ljubavnih divinacija, prema svjedočenjima na terenu, još se ponegdje sačuvao običaj ispisivanja imena simpatija na dvanaest papirića na blagdan Svete Lucije. Pored ljubavnih divinacija Hrvata u radu je nekoliko bošnjačkih, srpskih i poljskih ljubavnih divinacija. U navedenim ljubavnim divinacijama iznimno je etnološko i antropološko blago. Prosječna starost kazivačica i kazivača je 69 godina. To upozorava da je golem broj ljubavnih divinacija kao i uopće nematerijalne kulturne baštine nepovratno otišao u zaborav.
Jedan je od najznačajnijih prediktora daljnjeg razvoja rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja dob njegova prvog javljanja, a koristi se kao temelj poznate taksonomije koja razlikuje mlade s ...kasnim i ranim javljanjem takva ponašanja. Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti doprinose različitih činitelja rizika za pojavu neprihvatljivog ponašanja u skupinama mladih kod kojih je ono različito izraženo i u funkciji dobi prvoga javljanja toga ponašanja. Činitelji su rizika definirani u obiteljskim odnosima (rizičnost braće i sestara), roditeljskog ponašanja, obilježja ponašanja i doživljavanja samoga maloljetnika, obilježja vršnjačke skupine (percepcija rizičnosti vršnjaka i vršnjačkog utjecaja) te kao školski (ne)uspjeh. Istraživanje je provedeno sa 661 mladićem, učenicima završnih razreda srednjih škola u Osijeku i Zagrebu. Podijeljeni su u tri skupine: skupinu s niskom razinom društveno neprihvatljivog ponašanja (N=227), skupinu s kasnim (N=231) i skupinu s ranim javljanjem (N=203) neprihvatljivog ponašanja. Analize su pokazale da odabrani prediktori najbolje objašnjavaju društveno neprihvatljivo ponašanje u mladića kod kojih se ono rano pojavilo. Pokazali su se značajni doprinosi obilježja ponašanja i doživljavanja, osobito subskale problema mišljenja, kao i značajni doprinosi vršnjačkoga utjecaja i rizičnosti vršnjaka. Suprotno ranijim istraživanjima doživljaj roditeljskoga ponašanja slabo doprinosi objašnjenju društveno neprihvatljivog ponašanja.
Uvod
Srednjoškolsko obrazovanje u Sloveniji podijeljeno je na gimnazijske, tehničke i strukovne programe. Učenici odabiru određeni program prvenstveno na temelju uspjeha i rezultata u osnovnoj školi, ...što, pak, visoko korelira sa socijalnim statusom njihovih obitelji (Peček, Čuk, & Lesar, 2006).
Metode
Studija je ispitivala razlike između morfoloških i motoričkih dimenzija učenika polaznika različitih obrazovnih programa. Analizirani su podaci o tri morfološke karakteristike i osam motoričkih sposobnosti 18.374 učenika u školskoj 2004./2005. godini. 6.989 ispitanika bilo je uključeno u gimnazijske programe, 7.255 u tehničke programe, a 4.130 ispitanika polazilo je strukovne programe. Podaci su prikupljeni u okviru godišnjeg prikupljanja podataka za “Sportsko-edukacijski karton” (Športno vzgojni karton), koje je obvezno za sve slovenske škole.
Multivarijatna analiza varijance korištena je za izračunavanje razlika između mjerenih varijabli, koje su odrazile vrstu programa i dob ispitanika.
Rezultati
Za cjelokupni set varijabli test je bio statistički značajan za oba glavna faktora (program i dob), iako između ta dva faktora nije bilo karakteristične interakcije. Faktor program je gotovo dvostruko važniji od faktora dobi za objašnjenje cjelokupnog raspona zavisnih varijabli. Primijenjeni univarijatni testovi pokazali su slične rezultate jer su ukupni model i oba glavna faktora (program i dob) visoke značajnosti, no njihova interakcija nije statistički značajna. Faktor dob bolje objašnjava razlike u morfološkim varijablama, dok faktor program bolje objašnjava razlike u motoričkim varijablama. Zajedno, ta dva faktora objašnjavaju najveći udio varijance (7% do 9%) za testove podizanje trupa iz ležanja na leđima, taping rukom i skok udalj s mjesta.
Polaznici gimnazijskog programa viši su od ostatka ispitivane populacije u svim dobnim skupinama, iako nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj masi i količini potkožnog masnog tkiva. U tri godine srednje škole dječaci dobivaju na tjelesnoj masi i visini, dok im se količina potkožnog masnog tkiva smanjuje. Ispitanici gimnazijalci također su postigli bolje rezultate u testovima motoričkih sposobnosti u usporedbi s drugim dvjema skupinama ispitanika; nadalje, učenici tehničkih škola postigli su bolje rezultate od učenika strukovnih škola.
Rasprava i zaključak
Sukladno modelu Sallisa i Owena (1999), razlike u motoričkoj učinkovitosti mogu se objasniti interpersonalnim čimbenicima (biološka i psihološka pozadina rezultata testova), kao i društvenim čimbenicima (društveni status obitelji) i okolinskim učincima (broj sati nastave tjelesnog odgoja). Na rezultate testova temeljenih na energetskoj komponenti pokreta (podizanje trupa, skok udalj s mjesta) utječe intermuskularna koordinacija, koja je bolja kod osoba višeg intelektualnog potencijala. Rezultati testova temeljenih na izdržljivosti i jakosti velikim dijelom ovise o motivaciji osobe da učini traženi napor, a ta je motivacija bolja kod učenika s boljim školskim rezultatima. Rezultati testova temeljenih na informacijskoj komponenti pokreta prvenstveno ovise o brzini prijenosa informacija u motoričke centre živčanog sustava, o sinkroniziranoj regulaciji pokreta i određenoj razini intelektualnih sposobnosti percepcije, analize i korekcije pokreta. Rezultati testova pokazuju niske do srednje visoke korelacije između testa taping rukom i testova koji mjere intelektualne sposobnosti. Važno je uzeti u obzir da količina vježbe utječe na motoričku učinkovitost u aktivnosti s višom razinom energetske potrošnje. Učenici gimnazija i tehničkih škola u svom nastavnom programu imaju više sati nastave tjelesnog odgoja od učenika u strukovnim školama; gimnazijski učenici su također više sportski aktivni u slobodnom vremenu (Jurak, 2006; Jurak et al., 2003). Kako obično potječu iz bogatijih društvenih slojeva, aktivnosti u slobodno vrijeme su im dostupnije. Naime, većina srednjih škola u Sloveniji ne nudi nikakve mogućnosti besplatnih izvanškolskih aktivnosti (Jurak et al., 2003; Strel, Kovač, & Jurak, 2004).
Rezultati ovog istraživanja slični su rezultatima autora Brettschneider i Naul (2004), koji tvrde da društveno-ekonomski status obitelji, stupanj obrazovanja roditelja i aspiracije samog pojedinca imaju snažan utjecaj na motorički status mladih ljudi. Viši društveno-ekonomski status i viši stupanj obrazovanja roditelja u statistički su značajnoj korelaciji s potrebom za tjelesnom aktivnosti. Slične se spoznaje mogu zabilježiti i kod odrasle populacije, s obzirom na to da visokoobrazovane osobe s većim primanjima češće sudjeluju u sportu (Kovač, Doupona Topić, & Bučar Pajek, 2005).
Spoznaje o nejednakostima među trima skupinama ispitanika pokazuju da je predloženo smanjenje sati tjelesnog odgoja u strukovnim školama jedna od najvećih pogrešaka reforme srednjoškolskog obrazovanja. Sustavni proces tjelesnog odgoja ima važan utjecaj na tjelesni i motorički razvoj mladih ljudi; osim toga, može predstavljati oblik važne kompenzacije za asimetrična profesionalna naprezanja. Promatrano sa stručnoga gledišta, nije opravdano različitim skupinama mladih ljudi nuditi različitu količinu motoričke stimulacije.
Nastava tjelesnog odgoja za mnoge je mlade ljude jedini oblik motoričke aktivnosti. To se osobito odnosi na učenike strukovnih škola (Jurak et al., 2003, 2006). Roditelji te skupine mladih najčešće su niže razine obrazovanja, pa i njihovo obiteljsko okruženje nudi slabije društveno-ekonomske mogućnosti (Gabrijelčič Blenkuš, 2001; Peček, Čuk, & Lesar, 2006). Slabije obrazovani ljudi nižeg društvenog statusa također su manje motorički aktivni i u odrasloj dobi (Kovač, Doupona Topič, & Bučar Pajek, 2005). Smanjeni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture dovodi do toga da mladi ljudi nisu izloženi utjecajima tjelesne aktivnosti važnima za zdravlje, osobito ako se u obzir uzme da je dokazano kako se primjenom adekvatnih sportskih aktivnosti u odrasloj dobi (Mišigoj-Duraković et al., 2003) mogu prevenirati negativni učinci naprezanja na radnom mjestu. Zanimanja za koja se odlučuju učenici strukovnih škola zahtijevaju tjelesnu aktivnost koja je najčešće asimetrična, često statična te, dugoročno gledano, uzrokuje tjelesna oštećenja.
Svi argumenti izneseni u ovom istraživanju podupiru prijedlog školama da kompenziraju socijalne nejednakosti, a ne da povećavaju razlike između mladih ljudi različitim opsegom sati nastave tjelesnog odgoja u školama s različitim obrazovnim programima.
