Kreatori Noći muzeja nude inovaciju, drugačiji model za konzumiranje kulture, sadržaje po mjeri agende današnje publike. Noć muzeja je istinski fenomen naših dana. Okupljeni mladi, kreativni ljudi ...ponudili su pregršt novih ideja urbanog karaktera i suvremenog senzibiliteta i tako animirali stotine tisuća ljudi. Tijekom te noći zaposleni, uz pomoć animatorskih i edukativnih aktivnosti, olakšavaju razumijevanje umjetničkih djela, kao i artefakata, kreiraju narative, produciraju značenja, šalju određene poruke u kontekstu aktualne (zadane) teme. Akcent organizatora manifestacije je na tzv. nemuzejskim programima: koncertima, performansima, projekcijama filmova, zabavnim i edukativnim sadržajima kao vida produkcije i difuzije kulture oblikovane prvenstveno za mladu publiku.
Neoliberalna politika, rušeći komunizam, inaugurirala je novu vrstu nevidljivog nasilja, koja se više ne izražava jednoumnom strategijom državne politike, koja je ideološkom svemoći i centralizmom ...kontrolirala kulturnu politiku; ona podmuklo, sveopćom ravnodušnošću i indolencijom, što se očituje u politici spektakla i zabave, zarade i profita, uništava bilo kakvu svijest o općem dobru, što ima za poraznu posljedicu sistematsko urušavanje institucija kulture Bosne i Hercegovine, značajnih za njenu opstojnost, kao što su, na primjer, Nacionalna umjetnička galerija, Zemaljski muzej, Kinoteka, Nacionalna biblioteka itd. Tako je pad Berlinskog zida označio ne samo završetak Hladnog rata i pad komunizma, nego i nestanak država usmjerene kulturne politike, koja nije dopuštala, makar planskom i centralističkom kulturnom politikom, srozavanje svijesti o općem kulturnom dobru i ruiniranje kulturnih institucija od općeg državnog značaja. Postkomunistička država je, nasuprot tome, postala simbol-sinonim za represivni mehanizam moći, koja limitira kreativnost pojedinca, a onda i sve ono što označava opće kulturno dobro zajednice, implicitno, proglašava suvišnim i nepotrebnim. Proces normalizacije-tranzicije u postkomunističkim zemljama odredila su dva u osnovi suprotstavljena mehanizma: jedan je princip kolektivnog indentiteta, zasnovan na etničkim imaginacijama, a drugi na oslobođenoj ekonomiji i slobodi tržišta; oni bi, navodno, slobodnom razmjenom, pacifikacijom dugovjekovnih etničkih konflikta trebali povezati sve građane na „našim prostorima”. Pa, iako su ta dva principa inkompatibilna, ona se, kao šizoidna braća blizanci, postavljaju skupa i oba određuju sudbinu institucija od općeg značaja za tradiciju i budućnost BiH. Jedna tendencija vodi tome da se one podijele unutar etničkih teritorija, a druga da se uspostave kao samofinancirajuće institucije, koje bi se onda usmjerile prema popularističkoj kulturi zabave i spektakla. Etnonacionalističke fantazije, koje proglašavaju povratak na zlatno doba herojske prošlosti, time, ustvari, više ruše samu tradiciju, nego što je njeguju; isto tako, tendencija rušenja tradicije može se prepoznati kao globalni proces s kojim se suočavaju muzeji diljem svijeta, u korist festivalske kulture zabave i spektakla.
Staro Savo odlikuje izjemno bogata železarska tradicija, ki je vidna na vsakem koraku. Tu so ohranjeni bistveni elementi nekdanjega fužinarskega naselja: Ruardova graščina iz 16. stoletja, cerkev ...Marijinega vnebovzetja iz začetka 17. stoletja, delavska stanovanjska hiša s konca 18. stoletja, plavž s pudlovko in kolpernom ter mlin iz 19. stoletja. Danes je območje namenjeno muzejski, kulturni in turistični dejavnosti. Obnova je pokazala, da je najboljše zagotovilo za ohranitev Stare Save kot kulturnega spomenika njena vključitev v življenjski utrip mesta.
Stavba Narodnega muzeja Slovenije – Prešernova je zgrajena v klasičnem novorenesančnem slogu avstro-ogrskih muzejev. Pahljačasti strop osrednjega dvoramnega stopnišča je slikar Jurij Šubic poslikal ...z alegorijami arheologije, zgodovine, umetnosti in prirodoslovja, na ograji pa je osem baročnih kipov muz in park.
Zbog svog simboličkog značenja, kulturno-povijesno naslijeđe ima posebnu vrijednost za sadašnje naraštaje, utječe na formiranje identiteta i uobličavanje kolektivne i individualne kulture sjećanja. ...Veoma je važno da što više mladih ljudi dođe u dodir s umjetničkim djelima koja čine materijalno kulturno naslijeđe. Međutim, tradicionalni načini izlaganja često izazivaju otpor kod publike, već naviknute na dinamičnost novih medija. Suvremene izložbe postaju način da se publika informira, zabavi i obrazuje, one pričaju priče i nude argumente o raznovrsnosti i značaju kulturnog naslijeđa. Prednosti upotrebe nove tehnologije u prikazivanju i promociji kulturnog naslijeđa u ovom radu analizirat ćemo na primjeru multimedijalne izložbe „Osvježavanje memorije“. Kroz animaciju, projekcije i interaktivne prezentacije, intrigantno osvjetljenje i zvučne senzacije autor izložbe Dušan Milovanović i autor postava izložbe Ivan Mangov približili su, prije svega mlađoj publici, srpsko srednjovjekovno slikarstvo.
Dubrovnik je, poput Zagreba pola stoljeća kasnije, tako teško bio pogođen potresom „upravo zbog svoje dotrajalosti i zapuštenosti“ jer se u „njemu nije zbivalo ništa i tek je trajao“ , premda se, kao ...i slučaju Zagreba, već tada znalo „da je stara jezgra Dubrovnika kao i ostalo dubrovačko područje, u trajnoj opasnosti od ove vrste elementarnih nepogoda".
