Recently, the topic of violence in schools is being addressed more often as part of research studies. So far, very little is known about vertical violence that ascends from teachers and other staff ...towards the school principal. The aim of this study was to examine the association between experiencing violence in the workplace and satisfaction with work and life among primary school principals in the Republic of Croatia. This study included a total of 483 principals (27.7% male and 72.3% female) from different regions across the Republic of Croatia. Relevant data were collected using the Socio- Demographic Characteristics Questionnaire, the Workplace Harassment Scale, the Life Satisfaction Scale, as well as the Job Satisfaction Survey. Our results show that as many as 55.5% of the participants reported experiencing at least one form of violence in their workplace on a regular basis, while 40.8% reported experiencing some form of violence more rarely. Only 3.7% of the participants reported that they had not experienced any form of violence. Based on correlation analyses, we found that principals who were more likely to experience violence in the workplace reported lower work and life satisfaction. In addition, regression analyses showed that violence experienced in the workplace was a statistically significant individual predictor of job satisfaction. Principals who were more likely to be exposed to violence in the workplace also reported lower life satisfaction in general and job satisfaction was a significant mediator in this regard. Our findings highlight the need to prevent incidents of school violence against principals since this could result in harmful consequences with respect to the school staff and their relationships, and subsequently reflect poorly on the students and reputation of the school.
The main aim of the study is to test whether the predictors of traditional peer violence consistently obtained in previous studies may also be good at predicting electronic peer violence. The ...predictability of individual (age, gender, school success), family (parental punishment, warmth, monitoring and permissiveness) and peer variables (number of friends, peer acceptance, previous victimization) were examined. The study included 880 students of fifth to eighth grade. Individual and peer variables were measured with a Questionnaire on violence among school children (UNSD) and parental variables with the Parental behavior questionnaire (URP-29). The results obtained by hierarchical regression analysis showed that the selected variables explain about 30% of the total variance of traditional violence and about 10% of the total variance of electronic violence. All the assumed variables proved to be significant predictors of traditional violence, while electronic violence had a smaller number of significant individual and family predictors. We can conclude that the current predictors of traditional violence only partially explain electronic violence, so we need to include some additional variables in order to better predict electronic peer violence (e.g., frequency of use of media, electronic victimization, etc.).
Prvi cilj rada bio je utvrditi udio vršnjačkoga nasilja u gradu
Splitu u Hrvatskoj. Drugi cilj bio je povezati vršnjačko nasilje
s općim i psihosocijalnim varijablama, ponašanjem te sa
školskim ...okruženjem. Ovo presječno istraživanje s upitnicima
za samoispunjavanje provedeno je na 567 djece, koja su
anonimno procjenjivala svoj status (klasificirani kao nasilnici
te kontrolna skupina), te 166 nastavnika, koji su procjenjivali
druge varijable. Djeca u uzorku bila su odabrana iz 21
škole. Rezultati su pokazali da je 16,3% djece bilo uključeno
u agresivno ponašanje. Regresijska analiza pokazala je da je
skupina nasilne djece u odnosu na kontrolnu skupinu
značajno više povezana s agresivnim ponašanjem,
odobravanjem agresivnosti, i s muškim spolom. Prevalencija
i povezanost različitih varijabli podudaraju se s rezultatima
drugih međunarodnih studija. Prioritet će imati intervencije
za dječake koji pokazuju nasilničko ponašanje i imaju
nasilne stavove, kao i za njihove obitelji.
Cilj istraživanja bio je usporediti prevalenciju nasilja u odnosu na prevalenciju zlostavljanja kao fenomena koji uključuje strože kriterije određenja (moć i namjera) iako sadržajno koristi iste ...opise ponašanja. Uspoređena je prevalencija tjelesnog, verbalnog i elektroničkog nasilja u odnosu na iste oblike zlostavljanje, u razmaku od 5 godina. Također se usporedila mogućnost predikcije nasilja u odnosu na zlostavljanje koristeći se istim prediktorima koji su se pokazali konzistentnima u predviđanju nasilja u prijašnjim istraživanjima (dob, spol, prethodna viktimizacija, emocionalna kompetencija, broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, školski uspjeh i školska klima). U istraživanju su sudjelovali učenici od petog do osmog razreda osnovne škole. U prvom valu prikupljanja podataka sudjelovalo je 880 učenika (48% dječaka) prosječne dobi M =12,81 (SD = 1,151) koji su samoprocjenjivali vršnjačko nasilje, a u drugom valu 496 učenika (42,9% dječaka) prosječne dobi M = 12,49 (SD = 1,181) koji su samoprocjenjivali vršnjačko zlostavljanje. Rezultati istraživanja pokazali su porast prevalencije zlostavljanja u odnosu na prevalenciju nasilja, posebice u vidu žrtava i počinitelja-žrtava elektroničkog zlostavljanja. Odabranim prediktorima bolje smo uspjeli objasniti vršnjačko zlostavljanje od vršnjačkog nasilja. Rezultati su raspravljani u kontekstu porasta problema vršnjačkog nasilja kao i poduzimanja mjera prevencije.
Cilj je ovoga rada analizirati i usporediti medijsko izvještavanje oslučaju obiteljskoga nasilja na studiji slučaja (ubojstvo bivše supruge 14.listopada 2020. u Koprivnici) u nacionalnim i ...regionalnim novinamada bi se utvrdilo postoji li razlika u pristupu i načinu izvještavanja.Analizira se poštuju li novinari Kodeks časti hrvatskih novinara uizvještavanju, koriste li iste ili različite izvore informiranja, u kojimsu okvirima (frames) tekstovi napisani te koriste li pojam obiteljskoganasilja. U istraživanju je korištena metodologija analize sadržaja kojomje obuhvaćeno sveukupno osam članaka u pet dnevnih novina, odčega troje dnevne novine izlaze na nacionalnoj razini (Večernji list,Jutarnji list i 24 sata), a dvoje na regionalnoj razini (Novi list i SlobodnaDalmacija), te dva regionalna tjednika (Podravski list te Glas Podravine iPrigorja). Mediji imaju središnju ulogu u oblikovanju javnoga mišljenjai utječu na ponašanje ljudi te je izuzetno važno kako izvještavaju o takoozbiljnom i velikom društvenom problemu.
The aim of this study is to analyse and compare media reports about acase of family abuse on the case study (murder of ex-wife on October14th 2020 in Koprivnica) in national and regional newspapers todetermine whether there is a difference in the approach and way ofreporting. It is analysed whether journalists obey the Code of Ethics ofCroatian journalists in reporting, if they use the same or different sourcesfor obtaining information, in which frames the reports are written andwhether the term family abuse is used. The study uses methodology ofcontent analysis, containing eight articles from five daily newspapers,out of which three daily newspapers are released on the national level(Večernji list, Jutarnji list and 24 sata), and two on a regional level (Novilist and Slobodna Dalmacija) and two regional weekly newspapers(Podravski list and Glas Podravine i Prigorja). Media have the centralrole in creating public opinion and influence people's behaviour so it isof high importance the way we report about such serious and crucialsocial problem.
Rušenje njujorških tornjeva 2001. godine i izravni prijenos tog događaja diljem planete unio je novu paradigmu ratovanja putem medija. Vremenski razmak između prvog i drugog udara u WTC pokazao se ...kao povoljan trenutak za kamermane i fotografe da instaliraju svoju tehniku kako bi gledaocima kod udara drugog aviona omogućili emitovanje slike uživo. Uznemirujuće slike u rekordnom su roku obišle svijet, a njihov karakter iz dokumentarnog prerastao je u simbolički. Došlo je do hipertrofije značenja koja je vodila ka slikovnoj produkciji kodiranoj eksplicitnim sadržajima nasilja i traume. Novonastali medijski ambijent obrazovao je nove mentalitete gledanja i novu vizualnu pismenost. Umjetnost koja nastaje u periodu od 11. septembra 2001. godine naovamo indikator je novog društvenog poretka koji je slikama dao brutalnu moć stvarnog.
Cilj ovog teksta je da detektira neke primjere iz savremene umjetničke produkcije—prvenstveno radove Hansa Petera Feldmanna, Douga Ashforda, Francisa Alÿsa, Thomasa Hirschorna i Munira Fatmija—i da na njima načini svojevrsnu analizu fenomena gdje savremene umjetničke prakse obrađuju pitanja koja je nametnula postseptembarska slikovna erupcija. Pritom se umjetnički radovi navedenih umjetnika koriste kao primarni izvor u artikuliranju perspektive boljeg razumijevanja nove uloge medija.
Rad se bavi problematikom elektroničkog nasilja i reakcijama adolescenatana takav oblik nasilja. Pregledom strane i domaće literature autori donose definiciju nasilja, dosadašnja istraživanja ...vršnjačkog nasilja svih vrsta, a poseban naglasak stavlja se na osobitost elektroničkog nasilja kao takvog te njegovu usporedbu s klasičnim oblicima vršnjačkog nasilja. Pregledom literature o spremnosti
na prijavu nasilnog ponašanja i kaznenih djela, autori su pokušali objasniti jesu li adolescenti spremni reagirati odnosno prijaviti elektroničko nasilje te koji su mogući razlozi za nereagiranje. U konačnici, u raduse navodi potreba za preventivnim djelovanjem prije
nego sanacijom mogućih teških posljedica koje nasilje na društvenim mrežama može ostaviti ne samo na žrtvi nego i na činitelju nasilja. Posebnost ovoga rada je u tome što otvara niz pitanja budućim istraživačima kako klasičnog, tako i elektroničkog oblika nasilja.
U tekstu se iz ugla filozofije medija preispituje odnos fenomena nasilja i zabave u doba vladavine medijske kulture. Najprije se istražuje može li se nasilje uopće definirati kao nasilje kada je ...riječ o njegovom prikazivanju u medijima; nakon iznesenog zaključka da je u takvim slučajevima uvijek riječ o medijski transformiranom nasilju koje prelazi u nešto drugo, istražuje se svrha masovnog pojavljivanja nasilja u današnjim medijima. U ovom kontekstu ispitivanja, posebno se skreće pažnja na odnos nasilja i zabave koji susrećemo na području kinematografije i industrije videoigara. Na postavljeno pitanje zbog čega industrija zabave koristi nasilje u mnogobrojnim medijskim sadržajima, te je li nasilje samo po sebi zabavno, odgovor je negativan. Nasilje po sebi nije niti može biti zabavno; ono je, međutim, kao medijski proizvod, visokoprofitabilno. Otuda je svijet zabave danas preplavljen nasilničkim sadržajima.
Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je ...nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin
hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje
u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti.
Migration and the migration crisis
are taking over the whole Europe. Not just its territory, but its spirit,
thought and feelings. Europe is forced to think, plan, and often be scared.
Someone unknown and threatening is here, among us. It is someone who scares us.
One of the triggers for Europe’s urgent engagement is certainly the fear of actual
or possible violence (too) often themed in the media. Unfortunately, it happens
that the fear of violence and the unknown becomes a means of intimidating the local
population against those who need perhaps only understanding and acceptance.
Therefore, the basic purpose of this paper is to show, on the basis of understanding
the essential features of the phenomenon of violence, and on the basis of a
close rexamination of some of the statistical elements of the migration crisis,
in particular the fact that migrants are both perpetrators and victims of violence,
that there is no concrete evidence that would specifically link migration and violence
in the sense of a significant increase in migration-related violence. The
migrant crisis and the 'unknown someone' are not solved by manipulation, fear,
threat and violence, but by the actualization of the fundamental evangelical values
of love and solidarity, acceptance and hospitality.
Znanje može biti stečeno kroz procese slušanja ili čitanja iskaza ostalih sudionika. U posebnom fokusu ovog rada jest kako, i posebice – kome – se pripisuje pouzdanost pri slušanju ili čitanju ...iskaza, posebice u smislu društveno-epistemičkih devijacija koje se pojavljuju u obliku epistemičke nepravde. Neurotipske osobe, pojedinci s tipičnim neurološkim stanjima i razvojnim putevima percipiraju, pojedince s poremećajem spektra autizma (ASD) kao odstupanje od neuro-normativnosti, nesposobne na jednakoj osnovi pridonositi skupu epistemičkih resursa i zajedničkih značenja. Potonje se odnosi na stereotipe o nepouzdanosti svjedočenja autističnih osoba o vlastitim iskustvima i uvjetima. S obzirom na to da su atipični socijalni i bihevioralni uvjeti autističnog udjela klinički klasificirani kao poremećaj, postavlja se pitanje možemo li opravdati neuspjeh proširivanja povjerenja na autistične osobe.
Knowledge can be acquired through the processes of listening or reading testimonies of other agents. How and, particular, to whom, one ascribes trustworthiness when listening or reading a testimony is of special interest in this paper, especially in terms of societal-epistemic deviations that appear in the form of epistemic injustice. Neurotypicals, individuals with typical neurological states and developmental pathways, perceive individuals with Autism Spectrum Disorder (ASD) as an aberration from neuro-normativity, unable to contribute on an equal basis to the pool of epistemic resources and shared meanings. The latter is related to the stereotypes of the unreliability of autistic persons’ testimonies about their own experiences and conditions. Given that atypical social and behavioural conditions autistics share are clinically classified as a disorder, the question of whether we can justify the failure to extend trust to the autistics arises.
PDF
