Praksa fizičke kastracije bila je tijekom povijesti redovita
mjera kažnjavanja spolnih prijestupnika, osobito silovatelja. Ta
sigurnosna mjera vraća se u modernom zakonodavstvu u obliku
kemijske ...kastracije. Opravdava se motivima društvenoga dobra,
sigurnošću građana i rehabilitacijom počinitelja spolnoga nasilja,
a javno se želi prezentirati više kao tretman negoli stvarna kazna.
Članak propituje etičku prihvatljivost tretmana kastracijom
spolno nasilnih osoba. Nakon kratkog osvrta o kažnjavanju silovatelja
tijekom povijesti u prvom dijelu, te prezentacije kršćanskog stava
o različitim oblicima kastracije, posebice kažnjavajućoj i terapeutskoj
kastraciji u drugom dijelu, autor u trećem dijelu svoga rada donosi
osnovne informacije o kemijskoj kastraciji. Temeljem činjenice da
kemijska kastracija može zaista imati obličje i tretmana i kazne,
u četvrtom etičkom dijelu odvojeno analizira, s ciljem izbjegavanja
stanovite konfuzije, njezinu valenciju u dva različita konteksta
u kojima se najčešće promišlja i primjenjuje. U čisto medicinskomoralnom
kontekstu pita se je li terapeutsko načelo kadro opravdati
uporabu kemijske kastracije za specifičnu skupinu spolno nasilnih
osoba i pod kojim uvjetima, a u kaznenopravnom kontekstu etički
vrednuje prisilnu i dragovoljnu kastraciju, analizirajući posebno
važno pitanje informiranog i slobodnog pristanka.
Budući da postoji realna opasnost da kemijska kastracija
postane s vremenom redovita mjera u „tretiranju“ svih počinitelja
spolnoga nasilja, autor u petom dijelu iznosi temeljne razloge
neprimjerenosti i neopravdanosti takve mjere. Razlozi se tiču
dakako kemijske kastracije kao takve, ali još više ograničenoga i
nerijetko krivog razumijevanja fenomena spolnoga nasilja.
Primarni cilj rada je evaluacija djelotvornosti nastave iz kolegija Socijalna gerontologija u području razvijanja senzibilnosti studenta za problem nasilja nad starijima u obitelji. Sekundarni cilj ...je prikaz mogućnosti evaluacije doprinosa pojedinih oblika nastave u postizanju očekivanih obrazovnih ishoda i poticanje sličnih istraživanja u području djelotvornosti obrazovnog procesa na Studiju za socijalni rad. U istraživanju su sudjelovali studenti treće godine Studijskog centra socijalnog rada (N=91). Podijeljeni su u dvije skupine: a) studenti koji su samo slušali predavanje iz Socijalne
gerontologije, b) seminaristi iz kolegija Socijalna gerontologija
koji su detaljnije obrađivali temu nasilja nad starijima nakon
što su o tome slušali na predavanju. Rezultati su pokazali da se
na početku nastave ove dvije skupine studenata nisu značajno
razlikovale u stupnju senzibilnosti. Obje skupine su početno pokazale visok stupanj senzibilnosti za nasilje nad starijima. Tijekom nastave do statističkiznačajnog povećanja senzibilnosti došlo je kod skupine studenata koji su slušali samo predavanje o nasilju nad starijima, ali ne i kod studenata koji su tu temu produbili kroz seminarsku nastavu.
Istraživanje u cjelini pokazuju kao je nužno sustavno evaluirati ne samo proces već i ishode nastave kako bi se na najbolji način balansirali pojedini oblici nastave u cilju postizanja očekivanih obrazovnih ishoda.
Namjera je ovog rada pokazati u kojoj mjeri još uvijek aktualno
oblikovanje, diseminacija i recepcija pisanih svjedočenja
pripadnika nepartizanskih vojski nakon Drugoga svjetskog rata, te
hrvatskih ...političkih zatvorenika iz socijalističkoga razdoblja,
ukazuje na politizaciju društvene memorije s obzirom na recentne
društveno-političke vrijednosti. S jedne strane,
samorazumijevanjem i poentiranjem osobnih iskaza o iskustvu
torture, poniženja i političkog diskriminiranja upravlja logika
alternacije, koja je za Bergera i Luckmanna radikalna reinterpretacija
prošlog životopisa s obzirom na trenutna uvjerenja i retrojekciju u
prošlost sadašnjih interpretativnih shema. S druge strane,
suočavanje s pitanjem uzroka i prirode rata u Hrvatskoj (1991.-
-1995.) nagnalo je pojedince da svojom životnom pričom podrže
dominantnu političku tezu o kontinuitetu nasilja totalitarnoga tipa u
socijalističkoj Jugoslaviji, koje započinje masovnim odmazdama
vojnih zarobljenika nakon završetka rata 1945., odlikuje rad službi
za zaštitu državnoga poretka, te metode primjenjivane u specijalnim
zatvorima za političke zatvorenike. Kao primarno područje
folklorističkog i sociolingvističkog interesa izdvaja se problem
prisilnog pisanja kompromitirajućeg životopisa kao omiljene
psihološke metode nasilne dezintegracije identiteta i kontinuiteta
osobnog života primjenjivane u zatvorima za političke protivnike
bivšega režima te njihova učestalost kao sredstva torture nad ratnim
zarobljenicima, vojnicima i civilima u srpskim logorima i
zatvorima tijekom Domovinskoga rata.
Različita su gledišta o tome što je to društveno (ne)prihvatljivo ponašanje i koji su njegovi uzroci. Humanistički pristup prevenciji društveno neprihvatljivog ponašanja i stručnoj pomoći ...podrazumijeva uzimanje u obzir razvojnih procesa, bioloških i genetičkih osobina, kao i kulturalnih i društvenih čimbenika koji utječu na ponašanje individuuma. U nizu društveno neprihvatljivih ponašanja posebno ističemo pojavu nasilja koje se događa nad djecom i među djecom u različitim socijalnim sredinama, u obitelji, školi, na ulici, široj okolini. Rezultati ispitivanja koje smo proveli na uzorku od 161 učenika šestih i sedmih razreda četiriju osnovnih škola upućuju na potrebu razvijanja programa prevencije nasilja. Osim rezultata koji upućuju na zaključak o različitim oblicima nasilja među djecom u školi, zaprepašćuju podaci o učiteljevu nereagiranju u situacijama nasilja koje se događa među djecom. To je jedna od pojava na koju je nužno upozoriti kako bi se mijenjali neki neprimjereni postupci i stajališta odraslih o problemima djece. Jednu od mogućnosti vidimo i u sustavnim programima prevencije i educiranja ne samo djece već i odraslih koji su s njima u svakodnevnom kontaktu. Polazeći sa stajališta suvremene pedagogije, u radu se, sukladno temeljnim ciljevima Povelje UN-a o zaštiti i razvoju djece, predlažu neki sadržaji i metode programa prevencije nasilja među djecom. Navode se i argumenti prema kojima se, osim stručne utemeljenosti u radu na prevenciji nasilja, važnima pokazuje i socijalna osjetljivost za probleme djece.
Pisac teksta pokušao je riješiti nekoliko zadaća. Prvo, razmatra tezu da je terorizam nakon napada u SAD-u 11. rujna 2001. godine radikalno drukčiji od terorizma s kojim smo se morali nositi prije ...toga, te pokazuje kako je istinski preokret u povijesti terorizma nastupio u ranom 20. stoljeću, kada je “neizravni” ili “masovni” terorizam nadomjestio njegovu “izravnu” ili “individualnu” inačicu. Drugo, predlaže definiciju (suvremenog) terorizma koja treba biti od pomoći kod rasprave o njegovom moralnom statusu, te prevladati relativizam koji uvelike opterećuje javnu raspravu o ovoj temi. U tu svrhu trebamo ostaviti po strani identitet djelatnikâ i njihove konačne ciljeve, te se usredotočiti na to što se čini i na izravnu svrhu samih činâ. Predložena definicija ukazuje na promišljenu uporabu nasilja, ili prijetnju nasiljem, protiv nedužnih osoba ili skupina, u svrhu zastrašivanja i prisile nekih drugih osoba ili skupina. Treće, u članku se ukratko razmatra moralni status terorizma. Pisac odbacuje konzekvencijalistički pristup koji pitanje o moralnome opravdanju terorizma svodi na pitanje o njegovim dobrim i lošim posljedicama. Terorizam je moralno neispravan po sebi, i to u veoma visokom stupnju. To, međutim, ne znači da je on apsolutno neispravan – nedopustiv u svim aktualnim i mogućim uvjetima. Odgovor na pitanje o moralnosti terorizma glasi da je terorizam gotovo apsolutno neispravan.
U radu su analizirane osobe s dva srednjovjekovna nalazišta iz kontinentalne Hrvatske: Crkvara i Kliškovca. Na spomenutim nalazištima do danas je otkopana 121 osoba (47 djece, 27 žena i 47 ...muškaraca), od kojih su za analizu učestalosti i distribucije trauma uzete odrasle osobe (n=74). Prosječna starost muškaraca u analiziranom uzorku je 37,4 godina, a žena 36,5 godina. Ukupno je analizirano 573 dugih kostiju. Ukupna učestalost trauma na postkranijalnim kostima iznosi 2,8% (16/573). Antemortalne traume su uočene kod 14 osoba (8 žena i 6 muškaraca), a perimortalne kod šest osoba (četiri žene i dva muškarca). Sve perimortalne traume nanesene su oštrobridnim oružjem (najvjerojatnije mačem ili bojnim nožem). Učestalost trauma glave iznosi 16,7%. Kao i kod postkranijalnih trauma prisutan je velik broj perimortalnih ozljeda.
Usporedba s više osteoloških uzoraka iz Hrvatske i svijeta pokazuje da je uzorak iz Crkvara i Kliškovca specifičan po visokim učestalostima kranijalnih trauma i velikom broju perimortalnih fraktura. Zajedno, ovi podaci sugeriraju visoki rizik od međuljudskog nasilja na analiziranim nalazištima. Činjenica da su četiri od šest osoba s perimortalnim posjekotinama bile žene, sugerira da su uočene traume prije bile rezultat nasilja kojega su provodili lako naoružani i brzi pljačkaški odredi, čiji je cilj bio teroriziranje i pljačkanje civilnog stanovništva, negoli nasilja koje je bilo rezultat sukoba dviju vojski. Buduća multidisciplinarna osteološka, arheološka i povijesna istraživanja potrebna su da se potvrde rezultati dobiveni na ovom uzorku i pokušaju identificirati specifične epizode namjernog nasilja koje su prouzročile evidentirane traume.
Na putu prema humanoj školi učitelj treba ostvarivati više odgojnih rezultata radi sprječavanja nasilja i zlostavljanja učenika, a pritom je potrebno zajednički sustavno raditi s djecom i s ...roditeljima. Rad s roditeljima ugrađen je u sve programe rada i djelovanja škole, od ravnatelja do razrednika. Motiviran i uspješan učitelj gradi partnerske odnose s roditeljima primjenjujući svoja znanja s područja pedagogije, psihologije, andragogije i komunikologije. U radu je prikazan roditeljski sastanak na temu nasilja radi edukacije roditelja o njihovoj ulozi u odgoju nenasilnog djeteta.
Istraživanje u kojem je sudjelovalo 425 stručnjaka u Istarskoj županiji (djelatnika u području socijalne skrbi, zdravstva, policije, pravosuđa, nevladinih udruga i medija), provedeno je s ciljem ...utvrđivanja njihovih profesionalnih iskustva s problemom nasilja nad ženom u obitelji, procjeni veličine problema u lokalnoj zajednici te samoprocjeni znanja, uz iznošenje prijedloga o sadržajima i potrebama za dodatnu edukaciju.
Prema osobnim izjavama o profesionalnom iskustvu, s problemom se najčešće susreću policajci i djelatnici u nevladinim udrugama, ponekad socijalni radnici, liječnici i pravnici, a vrlo rijetko medicinske sestre i stomatolozi. Većina stručnjaka navela je da se do sada u praksi susrela s do 10 slučajeva sumnje i do 5 slučajeva kada je bilo dokazano nasilje nad ženom. »Tamnu brojku« problema procjenjuju s 25 neprijavljenih na jedan prijavljeni slučaj.
Stručnjaci ocjenjuju vlastito znanje osrednjim, osim članova udruga koji ga procjenjuju dobrim. Stručnjaci iz zdravstva smatraju da vrlo malo znaju o tom problemu, dok nitko iz pravosuđa i udruga nije svoje znanje procijenio lošim. Predstavnici nevladinih udruga, socijalne skrbi i policije su najzainteresiraniji za dodatno obrazovanje, dok su najmanje zainteresirani djelatnici u pravosuđu i zdravstvu. U dodatnoj edukaciji stručnjaci traže sadržaje iz prevencije, zatim zaštite i tretmana žene te ranog otkrivanja slučajeva. Vrlo mali broj ispitanika je zainteresiran za edukaciju iz zaštite i tretmana zlostavljača.
Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu kontinuiranog rada sa stručnjacima u lokalnoj zajednici. U tome prioritetno mjesto, prema prijedlozima ispitanika, imaju međuprofesionalna edukacija i intersektorska suradnja.
U izdanju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS RH), u biblioteci Studije i analize iz 2008. godine, objavljena je knjiga pod naslovom Nasilje u obitelji 2001.-2006. (ISBN ...978-953-273-009-8) autorica: Dubravke Rogić-Hadžalić, načelnice Odjela statistike pravosuđa i uprave u Sektoru društvenih statistika DZS RH i Jadranke Kos, sutkinje Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu. Analizirani rad tiskan je na 107 stranica. Recenzenti rada su prof. dr. se. Leo Cvitanović, Pravni fakultet u Zagrebu i Dragan Novosel, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Tekst rada popraćen je s 11 kartograma, 36 tablica i 41 grafikonom te popisom literature u kojem je navedeno 45 recentnih djela. Rad prikazuje istraživanje i praćenje normativnih i fenomenoloških kretanja i promjena u području nasilja u obitelji. U analiziranom statističko-analitičkom radu obrađena su pravna razmatranja i statistička analiza odluka tijela kaznenog i prekršajnog postupka u svezi sa svim pojavnim oblicima kažnjivog ponašanja nasilja u obitelji. Ovim statističko-analitičkim radom dana je fenomenološka analiza, sa svim relevantnim varijablama, praćenim kroz stadije kaznenog i prekršajnog postupka nasilja u obitelji za razdoblje 2001 .-2006. godine. Autorice u pri log tome ističu: "U Republici Hrvatskoj je posljednjih godina postignut znatan napredak u suzbijanju nasilja u obitelji slijedom preporuka Vijeća ministara zemalja članica EU-a koje stalno ističu da treba obraćati posebnu pozornost na zaštitu žena od nasilja. Ponajprije se ističe daje nužno istraživati sve oblike nasilja kako bi se dobila jasna slika o ovoj problematici. Koristan instrument za dobivanje pouzdanih informacija o rasprostranjenosti nasilja su statistička istraživanja. Tako se posebno preporučuje razvoj nacionalnih mehanizama za dostupnost statističkih informacija, obradu, diseminaciju te distribuciju na nacionalnoj razini. Nadalje, preporuke su da se osnivaju interdisciplinarni timovi za razvoj novih aktivnosti te primjenu postojećih znanja."
U uvodnom dijelu rada se definira nasilje u obitelji te opisuje zakonodavni okvir kojim se ta negativna pojava sankcionira u Republici Hrvatskoj. Središnji dio rada sadrži prikaz i analizu ...radnopravnog statusa, spola, stručne spreme, dobi i radnog staža zaposlenika (policijskih službenika, državnih službenika i namještenika) Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske počinitelja kažnjivih djela (prekršaj i kaznena djela) nasilja u obitelji, te rodbinskom odnosu žrtve prema počinitelju, vrstama kažnjivih djela i ustrojstvenim jedinicama tih zaposlenika. Zaključak autora je da je bitno poraditi na prevenciji nasilja u obitelji, kao i obvezno provoditi izvanredne zdravstvene preglede policijskih službenika koji su iskazali nasilničko ponašanje u obitelji i time ukazali da im je potrebna stručna pomoć.
