Potiču li monoteističke religije, po svojoj strukturi, nasiije? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva ponajprije da s povijesnog aspekta vidimo kako je nastao odnos između monoteizma i nasilja. Korijeni ...nasilja koje će biti legitimirano ili opravdano s religioznog stajališta leže u pogrešnom poimanju religije. Iz etičke perspektive nasilje s religioznim predznakom moguće je ako se pogrešno shvati odnos vjere i razuma, što postaje očito ako promotrimo razlike po tom pitanju između kršćanstva i islama. Ključne smjernice u ovom pitanju daje papa Benedikt XVI. svojim govorom o odnosu vjere i razuma, o čemu ovisi i način kako čovjek shvaća svoj odnos prema Bogu, ali i način kako iz svetih tekstova izvlači i interpretira smjernice za konkretan život. U svojoj suštini religija je podloga etike nenasilja. Kriterije ove etike nalazimo u religijskom univerzalizmu, što podrazumijeva stvaranje jednog autoriteta koji će takvu etiku učiniti efikasnom, ali i pitanje juridičke zaštite nekih osnovnih vrijednosti. S moralne perspektive valja odgovoriti na pitanje potiče li i kako vjera na nasilje? Radi se i o pitanjima nasilja koji su indirektno vezani uz vjeru i prakticiranje vjere, uz naše poimanje sakramenata, obrede, formule, sve ono što u čovjeku budi svijest vjere. Ima li nasilje u braku svoj izvor u poimanju sakramentalnosti braka, ima li nasilje «status» grijeha, može li žrtva nasilja biti odgovoran moralni subjekt?
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri
učenici različita spola, dobi i drugih obilježja razlikuju u
počinjenom nasilju u školi. Upotrijebljen je Upitnik o
školskom nasilju – UŠN-2003 ...(Buljan Flander, Karlović,
Štimac, 2003.), koji je nastao izmjenama i dopunama
Upitnika nasilnik/žrtva autora D. Olweusa te je primijenjen
na 4904 učenika četvrtih, petih, šestih, sedmih i osmih
razreda u 25 osnovnih škola u 13 gradova Republike
Hrvatske. Rezultati su pokazali značajne razlike u
počinjenom nasilju među djecom, tako što dječaci čine
značajno više nasilja od djevojčica, učenici 7. i 8. razreda
značajno su agresivniji od mlađih, a najagresivniji su oni
učenici koji se osjećaju odbačeno u školi. Po svojoj
značajnosti izdvaja se utjecaj varijabli spol i osjećaj
prihvaćenosti/odbačenosti u školi, gdje je uočena bitna
razlika između dječaka i djevojčica, i to tako da osjećaj
prihvaćenosti/odbačenosti u školi ima mnogo važniju ulogu
u činjenju nasilja u skupini dječaka. S obzirom na to da su
ovi rezultati dobiveni na velikom nacionalnom uzorku,
razmatrana je mogućnost praktične primjene u izradbi
preventivnih i intervencijskih programa.
Cilj rada je prikaz razvoja Skala senzibilnosti za nasilje nad starijim osobama i preliminarnih podataka o osjetljivosti stručnjaka i studenata za ovaj problem. Istraživanje je provedeno na prigodnom ...uzorku od 334 ispitanika: 38% uzorka su bili stručnjaci, a 62% studenti. Skala senzibilnosti za nasilje nad starijima sastavljena je od 35 čestica na koje se daju odgovori na Likertovoj skali od 5 stupnjeva. Mogući raspon odgovora je od 35 do 175. Manji rezultat na skali ukazuje na veću senzibilnost prema nasilju nad starijim osobama. Iako obje skupine pokazuju senzibilnost za problem nasilja nad starijima, stručnjaci su (M=55,25; SD=13,81) senzibilniji od studenata (M=60,31; SD=13,93). Na ukupnom uzorku (N=334) se pokazala kod više od 20% ispitanika relativno velika prisutnost neutralnih izjava »niti se slažem niti se ne slažem« na tvrdnjama koje odražavaju mišljenje da ponašanje starijih dovodi do njihovog zlostavljanja, da zajednički život u istom prostoru i svakodnevna interakcija među generacijama dovode do nasilja nad starijima, te tvrdnjama koje relativiziraju nasilje nad starijima. I stručnjaci i studenti smatraju da je briga države za starije osobe koje su izložene nasilju u svojim obiteljima loša.
Rad kritički analizira metodologiju i praktične aspekte provođenja kriminološkog istraživanja ubojstava u jugoistočnoj Europi. Analiza se temelji na dvama glavnim istraživanjima (smrtonosnog) ...nasilja: (1) Balkan Homicide Study - istraživanje utemeljeno na sudskim spisima, provedeno između 2016. i 2019. godine u Hrvatskoj, Mađarskoj, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Rumunjskoj i Sloveniji, na ukupnom uzorku od 2,073 slučaja s 2,416 počinitelja i 2,379 žrtve; i (2) Hrvatski monitor nasilja - istraživanje utemeljeno na sudskim spisima provedeno između 2021. i 2023. godine u četirima velikim hrvatskim gradovima (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Glavni predmet rasprave su ključni aspekti konceptualizacije, dizajniranja i korištenja jedinstvenog instrumenata za prikupljanje podataka, odabira načina uzorkovanja, reprezentativnosti podataka, normativni i statistički kontekst podataka kao i praktični aspekti empirijskog terenskog rada i analize podataka. Cilj je transparentno i kritički analizirati glavne konceptualne, metodološke i praktične prednosti i nedostatke obaju istraživanja kao i istraživanja (smrtonosnog) nasilja općenito. Rasprava završava prezentacijom preliminarnih nalaza o fenomenologiji smrtonosnog nasilja u Hrvatskoj utemeljenih na podatcima iz studije Hrvatski monitor nasilja. Na taj je način cilj ne samo uključiti kulturološki aspekt u (provođenje) kriminoloških istraživanja ubojstava, nego i pružiti najnovije dostupne izvorne empirijske podatke o fenomenologiji smrtonosnog nasilja. Konačno, analizirani izazovi također će istaknuti specifične prilike u regiji za provođenje daljnjih empirijskih istraživanja na Balkanu s prijedlozima za najbolje načine i metode istraživanja u budućim međunarodnim i europskim komparativnim istraživačkim poduhvatima.
Ovaj članak ispituje rodno 'slijepu' percepciju profesije socijalnog rada u Hrvatskoj i njezin odnos prema slučajevima obiteljskog nasilja. Posljednjih nekoliko godina redovito nailazimo na bijes i ...zgražanje u medijima i od strane javnosti prema socijalnim radnicima/cama jer nisu spriječili teške slučajeve nasilja nad ženama i djecom. Pomak od državnog socijalizma ka kapitalizmu u hrvatskom društvu znatno je utjecao na profesiju socijalnog rada i pridonio sve manjem ulaganju sredstava i zapošljavanju radnika/ica u sektoru socijalne skrbi. Članak zagovara nijansiraniji, rodno usmjeren pristup u zahtijevanju preventivnog rada od centara za socijalnu skrb (CZSS). Većina studija o uzrocima izgaranja socijalnih radnika/ica zanemarila je feminizaciju profesije i rodne implikacije njihova prekarnoga profesionalnog položaja te odgovornost da zaštite i pomognu najranjivijim članovima društva. Percepcija socijalnog rada od strane drugih stručnjaka/inja koji rade na slučajevima obiteljskog nasilja i samih socijalnih radnika/ica važna je za razumijevanje načina na koje se donose profesionalne odluke i pripisivanje krivnje. Provedeni su dubinski intervjui sa stručnjacima/kinjama koji se bave obiteljskim nasiljem, uključujući policiju, suce/kinje, tužitelje/ice, socijalne radnike/ice, koordinatorice feminističkih nevladinih organizacija i djelatnice skloništa za žene. Feminizacija socijalnog rada i sustavno obezvređivanje sustava socijalne skrbi pridonosi pozicioniranju socijalnih radnika/ica kao "lakih meta", dok se patrijarhalna institucionalizacija istodobno ostavlja neistraženom. U zaključku se zagovara klasna i rodna solidarnost socijalnih radnika/ica sa svojim klijentima/icama u borbi protiv patrijarhalnih predrasuda.
Polazeći od nedavnih promjena u hrvatskom zakonodavstvu kojima je stvorena mogućnost psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, opisana su iskustva u Austriji u borbi protiv nasilja u ...obitelji. Posebna pozornost je dana 1) ovlasti policije da trenutno udalji počinitelja nasilja iz doma na 10 dana, 2) radu intervencijskih centara koji rabe proaktivni pristup žrtvi obiteljskog nasilja te 3) modelu psihosocijalnog tretmana nasilnika koji se u Austriji provodi od 1999. godine. Navedena iskustva analizirana su pod vidom potrebe da se u Hrvatskoj stvore pretpostavke koordiniranog, proaktivnog i brzog djelovanja u slučajevima obiteljskog nasilja.
U organizaciji Udruge za zaštitu i promicanje prava ljudi treće životne dobi, a povodom Međunarodnog dana prevencije zlostavljanja starijih osoba održana je tribina pod nazivom Naš svijet slobodan od ...zlostavljanja starijih osoba. Glavna organizatorica tribine bila je predsjednica Udruge Mira Cokić, dipl. pravnica koja je uz pozdravni govor nazočnima govorila o kaznenopravnim sadržajima nasilja nad starijim osobama, te je tako tijekom izlaganja navodila koji su pravni izvori u Republici Hrvatskoj kojima se štite osobe sta¬rije životne dobi od raznih oblika nasilja: Rezolucija UN 46/91 o skrbi za starije ljude (ističe potrebu da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja), Ustav Republike Hrvatske (djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje), Obiteljski zakon (punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposo¬ban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (definira nasilje u obitelji kao: svaku primjenu fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; pro-uzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne; verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, na¬zivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini), Kazneni zakon (navodi da će se član obitelji koji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina), Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (svrha je ovog Protokola osigurati uvjete za djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela radi unaprjeđenja zaštite i pomoći žrtvi nasilja u obitelji). Nadalje, tijekom izlaganja navedeno je daje u 90% slučajeva nasilja nad starijim osobama počinitelj bio član obitelji i to suprug u 30,15%, sin u 16,64% i kći u 14,01% slučajeva.
Tekst problemski analizira tretman ratnoga seksualnog nasilja nad ženama pri Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ). Ishodište te analize je ...rodnoetnički diskurs, utemeljen na procjenama informacija o ratnim silovanjima, odaslanim od strane medija i UN – a. Nastala su dva temeljna smjera promišljanja – rodnosubjektni i etnopolitički. Rodnosubjektni korpus teorija rodno dimenzionira ratno seksualno nasilje. Etnopolitički propituje odnos između ženskog i etničkog subjekta. Analitički problematična mjesta imenujem prostorima disjunkcije. Prvi takav prostor je žensko tijelo. U njemu se raspravlja o inzistiranju MKSJ-a na proglašavanju ratnim zločinima samo onih silovanja koja su bila dijelom sustavne i masovne politike silovanja. Drugi prostor disjunkcije je ženski subjekt. U njemu se propituje podređivanje ženskog subjekta etničkom subjektu, a što je najevidentnije u tretiranju prisilne trudnoće isključivo u kontekstu etničkog čišćenja. Posljednji, treći prostor disjunkcije je ženska šutnja. Pravno zanemarivanje preživljavateljica i svjedokinja od strane MKSJ-a, što povećava vjerojatnost sekundarne viktimizacije. Time se obeshrabruje slamanje šutnje. U zaključnom se dijelu razmatra moguće posljedice humanitarnopravnog utemeljenja patrijarhalne konstrukcije etniciteta u mirnodopskom kontekstu s posebnim osvrtom na perpetuiranje etnocentrizma i patrijarhata. Međunarodni kazneni sud (MKZ) nije prepoznat kao mogućnost pronalaženja disjunkcijama ispražnjenog prostora pravde. To mjesto bi mogli preuzeti sudovi alternativne pravde.
Polazeći od složene jezične situacije neke djece i stanovitih nepovoljnih posljedica takve situacije na njihov razvoj i ponašanje, propitujemo čimbenike i pretpostavke za odgovor na dvojbu iz ...naslova, odnosno za stručno utemeljeni odgovor na pitanje: kojem djetetu, u kakvoj konkretnoj situaciji, u kolikoj mjeri i na koji način posredovati neki dijalekt ili strani jezik u ranoj dobi?
Najprije raspravljamo činjenicu velikog raspona individualnih razlika u (jezičnim) sposobnostima i model njihova odnosa s kompleksnim zahtjevima koji se postavljaju pri recepciji i produkciji nekoga stranog jezika ili dijalekta. Predočavamo, nadalje, dinamičku interakciju sposobnosti, motivacije i metoda učenja kao bitnih čimbenika uspješnosti učenika u svladavanju (stranog) jezika, ali i uspjeha učitelja u podučavanju. Zatim uspoređujemo birokratsku proizvoljnost pri uvođenju učenja stranih jezika u osnovnu školu (slično Šuvarevu utemeljenju tzv. opće srednje škole) s oprezom, stručnim promišljanjem i individualiziranim pristupom koje pri tome preporučuju stručnjaci. Zaključujemo da postoje djeca iznimnih sposobnosti koja, uz odgovarajuću pomoć, mogu u osnovnoj školi uspješno usvajati jedan ili više stranih jezika, ali da su u njoj i učenici vrlo skromnih sposobnosti kojima je i svladavanje materinskog jezika znatan problem te da je sustavno nametanje neprimjerenih zahtjeva, a to se nekoj djeci događa svakodnevno, svojevrsno “pedagoško” nasilje.
