Rušenje njujorških tornjeva 2001. godine i izravni prijenos tog događaja diljem planete unio je novu paradigmu ratovanja putem medija. Vremenski razmak između prvog i drugog udara u WTC pokazao se ...kao povoljan trenutak za kamermane i fotografe da instaliraju svoju tehniku kako bi gledaocima kod udara drugog aviona omogućili emitovanje slike uživo. Uznemirujuće slike u rekordnom su roku obišle svijet, a njihov karakter iz dokumentarnog prerastao je u simbolički. Došlo je do hipertrofije značenja koja je vodila ka slikovnoj produkciji kodiranoj eksplicitnim sadržajima nasilja i traume. Novonastali medijski ambijent obrazovao je nove mentalitete gledanja i novu vizualnu pismenost. Umjetnost koja nastaje u periodu od 11. septembra 2001. godine naovamo indikator je novog društvenog poretka koji je slikama dao brutalnu moć stvarnog.
Cilj ovog teksta je da detektira neke primjere iz savremene umjetničke produkcije—prvenstveno radove Hansa Petera Feldmanna, Douga Ashforda, Francisa Alÿsa, Thomasa Hirschorna i Munira Fatmija—i da na njima načini svojevrsnu analizu fenomena gdje savremene umjetničke prakse obrađuju pitanja koja je nametnula postseptembarska slikovna erupcija. Pritom se umjetnički radovi navedenih umjetnika koriste kao primarni izvor u artikuliranju perspektive boljeg razumijevanja nove uloge medija.
Rad se bavi problematikom elektroničkog nasilja i reakcijama adolescenatana takav oblik nasilja. Pregledom strane i domaće literature autori donose definiciju nasilja, dosadašnja istraživanja ...vršnjačkog nasilja svih vrsta, a poseban naglasak stavlja se na osobitost elektroničkog nasilja kao takvog te njegovu usporedbu s klasičnim oblicima vršnjačkog nasilja. Pregledom literature o spremnosti
na prijavu nasilnog ponašanja i kaznenih djela, autori su pokušali objasniti jesu li adolescenti spremni reagirati odnosno prijaviti elektroničko nasilje te koji su mogući razlozi za nereagiranje. U konačnici, u raduse navodi potreba za preventivnim djelovanjem prije
nego sanacijom mogućih teških posljedica koje nasilje na društvenim mrežama može ostaviti ne samo na žrtvi nego i na činitelju nasilja. Posebnost ovoga rada je u tome što otvara niz pitanja budućim istraživačima kako klasičnog, tako i elektroničkog oblika nasilja.
U tekstu se iz ugla filozofije medija preispituje odnos fenomena nasilja i zabave u doba vladavine medijske kulture. Najprije se istražuje može li se nasilje uopće definirati kao nasilje kada je ...riječ o njegovom prikazivanju u medijima; nakon iznesenog zaključka da je u takvim slučajevima uvijek riječ o medijski transformiranom nasilju koje prelazi u nešto drugo, istražuje se svrha masovnog pojavljivanja nasilja u današnjim medijima. U ovom kontekstu ispitivanja, posebno se skreće pažnja na odnos nasilja i zabave koji susrećemo na području kinematografije i industrije videoigara. Na postavljeno pitanje zbog čega industrija zabave koristi nasilje u mnogobrojnim medijskim sadržajima, te je li nasilje samo po sebi zabavno, odgovor je negativan. Nasilje po sebi nije niti može biti zabavno; ono je, međutim, kao medijski proizvod, visokoprofitabilno. Otuda je svijet zabave danas preplavljen nasilničkim sadržajima.
Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je ...nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin
hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje
u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti.
Migration and the migration crisis
are taking over the whole Europe. Not just its territory, but its spirit,
thought and feelings. Europe is forced to think, plan, and often be scared.
Someone unknown and threatening is here, among us. It is someone who scares us.
One of the triggers for Europe’s urgent engagement is certainly the fear of actual
or possible violence (too) often themed in the media. Unfortunately, it happens
that the fear of violence and the unknown becomes a means of intimidating the local
population against those who need perhaps only understanding and acceptance.
Therefore, the basic purpose of this paper is to show, on the basis of understanding
the essential features of the phenomenon of violence, and on the basis of a
close rexamination of some of the statistical elements of the migration crisis,
in particular the fact that migrants are both perpetrators and victims of violence,
that there is no concrete evidence that would specifically link migration and violence
in the sense of a significant increase in migration-related violence. The
migrant crisis and the 'unknown someone' are not solved by manipulation, fear,
threat and violence, but by the actualization of the fundamental evangelical values
of love and solidarity, acceptance and hospitality.
Znanje može biti stečeno kroz procese slušanja ili čitanja iskaza ostalih sudionika. U posebnom fokusu ovog rada jest kako, i posebice – kome – se pripisuje pouzdanost pri slušanju ili čitanju ...iskaza, posebice u smislu društveno-epistemičkih devijacija koje se pojavljuju u obliku epistemičke nepravde. Neurotipske osobe, pojedinci s tipičnim neurološkim stanjima i razvojnim putevima percipiraju, pojedince s poremećajem spektra autizma (ASD) kao odstupanje od neuro-normativnosti, nesposobne na jednakoj osnovi pridonositi skupu epistemičkih resursa i zajedničkih značenja. Potonje se odnosi na stereotipe o nepouzdanosti svjedočenja autističnih osoba o vlastitim iskustvima i uvjetima. S obzirom na to da su atipični socijalni i bihevioralni uvjeti autističnog udjela klinički klasificirani kao poremećaj, postavlja se pitanje možemo li opravdati neuspjeh proširivanja povjerenja na autistične osobe.
Knowledge can be acquired through the processes of listening or reading testimonies of other agents. How and, particular, to whom, one ascribes trustworthiness when listening or reading a testimony is of special interest in this paper, especially in terms of societal-epistemic deviations that appear in the form of epistemic injustice. Neurotypicals, individuals with typical neurological states and developmental pathways, perceive individuals with Autism Spectrum Disorder (ASD) as an aberration from neuro-normativity, unable to contribute on an equal basis to the pool of epistemic resources and shared meanings. The latter is related to the stereotypes of the unreliability of autistic persons’ testimonies about their own experiences and conditions. Given that atypical social and behavioural conditions autistics share are clinically classified as a disorder, the question of whether we can justify the failure to extend trust to the autistics arises.
Nasilje je fenomen koji je obilježio ljudsku povijest od njenog samog početka i koji je područje od interesa za različite
struke poput psihologije, prava, sociologije, kriminologije. Fenomen je to ...oko kojega, kao i oko razumijevanja
agresivnog ponašanja općenito, postoje različiti prijepori, ali i fenomen koji se često shvaća u kontekstu postojanja
duševnih poremećaja. Cilj ovoga pregleda nije psihijatrizacija nasilja i agresije nego u svom uvodu istaknuti različite
poglede na agresiju i nasilje te naznačiti kako je agresivnost kod ljudi, iako se zasniva na istim (biološkim) procesima
kao i kod životinja, modificirana čimbenicima kulture, etičkih normi i socijalne situacije. S obzirom na činjenicu
postojanja agresivnog ponašanja u sklopu određenih duševnih poremećaja, kao i na percepciju javnosti o ulozi koju
duševni poremećaji imaju u nasilju, ovaj rad donosi i kratak pregled značajki agresivnog ponašanja u okviru različitih
psihijatrijskih dijagnostičkih kategorija.
EXPERIENCE OF MEDIATORS IN THE FAMILY MEDIATION PROCESS IN THE CASES OF VIOLENCE IN PARTNER RELATIONSHIPS ABSTRACT The paper presents the experience of mediators in the family mediation process in ...the cases of violence in partner relationships based on the results of a research conducted in seven social welfare centres in which twelve experts adequately trained for the implementation of family mediation participated. The aim of the research was to describe and analyse the experience of the mediators in the family mediation process with the partners who had experienced violence and to determine the possibility of its application in such cases. The qualitative approach was used, and the procedure of topic analysis was used. The research results show that the mediators point out some specific features of the management of the mediation process with the partners who have experienced violence with regard to the safety of the process, establishment of the balance of power and a constructive dialogue of the parties in mediation, which demands the mediators to apply certain techniques and skills. Additionally, the results of the research indicate that the mediators perceive the possibility to implement family mediation with the partners who have experienced violence and that, apart from the basic prerequisites for the implementation of mediation, they emphasise the necessity to recognise the specific prerequisites, such as the time distance from violence, the influence of violence on the victim, creation of safe conditions, good level of the mediators’ education and the application of some procedures which should be conducted in terms of the assessment of violence, safety and selection of the mediation model. Key words: family mediation, violence in partner relationships, experience of mediators, description of the mediation process, possibility to conduct family mediation.
Prispevek analizira moškosrediščnost in cisnormativnost v jeziku s poudarkom na pomenu rabe tovrstnih lingvističnih praks v okviru visokošolskega prostora, obremenjenega s simbolno močjo, izhajajočo ...iz avtoriziranosti visokošolskega prostora za produkcijo ekspertnega diskurza, ki omogoča in krepi značaj formaliziranosti cisnormativnega in moškosrediščnega lingvističnega koda, s tem pa reproducira družbena asimetrična razmerja moči med spoli. Prispevek vključuje ugotovitve raziskave, ki se je osredotočala na raziskovanje percepcije seksizma v visokošolskem prostoru, pri čemer je predstavljen del ugotovitev, ki se nanašajo na prisotnost seksizma v jeziku. V zaključnem delu so analizirane lingvistične prakse uporov proti cisnormativnosti in moškosrediščnosti v jeziku, ki sta lahko učinkovito preseženi z rabo podčrtaja.
Bioetika i nasilje Sandra Radenović
JAHR (Rijeka ),
04/2012, Letnik:
3, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom radu autorica razmatra nasilje kao bioetiÄki problem u suvremenom srbijanskom druÅ¡tvu. Naime, polazeći od socioloÅ¡kog stanoviÅ¡ta i definicije nasilja u najÅ¡irem smislu, autorica analizira ...prisustvo sociocidnih i moralocidnih procesa, te procesa normalizacije nasilja, poÄevÅ¡i od reproduciranja nasilja u sredstvima masovne komunikacije, pa sve do razliÄitih manifestacija nasilja u svakodnevnom životu. Pored pojave devalvacije života u suvremenom srbijanskom Thanatos ambijentu, autorica izdvaja nedostatak empatije i nebrigu na svim i za sve razine sveukupnog svijeta života (biosa). Najzad, autorica predlaže kontinuiranu, sustavnu i sistematiÄnu bioetiÄku edukaciju kao jedno od mogućih rjeÅ¡enja u procesu revalvacije života. Kao okosnicu moguće bioetiÄke edukacije, autorica razmatra etiku brige i etiku empatije. Â
Uvod: Namen raziskave je bil proučiti pojavnost verbalnega in drugih oblik posrednega nasilja na vzorcu zaposlenih v zdravstveni negi v urgentni dejavnosti, in sicer identificirati pogostost ...doživljanja, oblike nasilja, najpogostejše povzročitelje nasilja, zaznane vzroke ter demografske spremenljivke zaposlenih, ki nasilje na delovnem mestu zaznavajo pogosteje. Metode: Raziskava je bila opravljena na nenaključnem vzorcu zaposlenih v zdravstveni negi v urgentnih ambulantah primarne in sekundarne ravni zdravstvenega varstva (n = 62) v severnoprimorski regiji. Uporabljen je bil strukturirani vprašalnik, ki je vključeval 18 vprašanj. Podatki so bili obdelani s frekvencami, strukturnimi deleži in testom χ2. Rezultati: Dve tretjini udeležencev (46 izborov oz. 74,2 %) je že doživelo verbalno ali druge oblike posrednega nasilja na delovnem mestu, predvsem v obliki aktivnega neposrednega verbalnega nasilja s strani svojcev in pacientov. Najpogosteje zaznani razlogi nasilja so neustrezni, prenapolnjeni čakalni prostori (36 izborov). Tovrstno nasilje pogosteje zaznavajo zaposleni z daljšo delovno dobo (χ2 = 9,841, p = 0,003) ter starejši delavci (χ2 = 4,891, p = 0,041). Stopnja verbalnega in posrednega nasilja se je po oceni udeležencev z leti zmerno do opazno povečala. Diskusija in zaključek: Dobljeni rezultati so primerljivi z rezultati raziskav v tujini. Nadaljnje raziskave se morajo usmeriti v podrobnejšo fenomenološko izkušnjo doživljanja nasilja na delovnem mestu.
PDF
