U posljednjih deset godina bilježi se porast proizvodnje vlakana sa 59 na 85 mil. t godišnje što je rezultat rasta globalne populacije i poboljšanja životnog standarda, ali i rezultat činjenice da ...danas industrijalizirana i razvijena društva koriste tekstilna vlakna i materijale, osim za proizvodnju odjevnih predmeta, i za širok spektar drugih proizvoda kao što su različite vrste prometala, sportska i zaštitna oprema, sportski rekviziti, a tekstilna vlakna se sve češće koriste kao vlaknima ojačani kompoziti i kao strukturni materijali (geomembrane, ojačani beton i sl.). Posljedica svega toga je povećanje tekstilnog otpada i potrebe za njegovim primjerenim zbrinjavanjem. Iako je recikliranje i oporaba tekstila najbolji i najpoželjniji način zbrinjavanja otpadnih tekstilija, u stvarnosti je primjereno zbrinjavanje otpadnih tekstilija mnogo složenije nego se čini. Posebno se to odnosi na suvremene tekstilne inženjerske ili strukturne materijale bazirane na tekstilu poput visokoučinkovitih (HP prema engl. High Performance) i pametnih materijala (SM prema engl. Smart Materials). U radu je dan prikaz mogućnosti recikliranja i oporabe složenih i višekomponentnih, tj. visokoučinkovitih i pametnih tekstilija čije je recikliranje iznimno složeno, teško, skupo a ponekad i nemoguće. Može se očekivati da će se u budućnosti kroz obrazovanje i jačanje ekološke svijesti, favoriziranje održivih načina proizvodnje novih tekstilija uz istovremeno iznalaženje primjerenih modela njihovog recikliranja smanjiti tekstilni otpad, uštedjeti energija, očuvati okoliš i zdravlje ljudi. Da bi se to ostvarilo, nužno je u projektiranje i dizajn suvremenih tekstilija ugraditi načela ekodizajna ili tzv. zelenog dizajna (dizajn za recikliranje i dizajn iz recikliranog).
