Barunica Renée Vranyczany-Dobrinović (1879.–1958.), potomak riječkog ogranka poznate plemenitaške obitelji, život je provela u inozemstvu te je unatoč nekoliko izložbenih nastupa u Zagrebu i drugim ...europskim gradovima u prvoj polovini 20. stoljeća njezino umjetničko djelovanje i opus danas u Hrvatskoj ostao sasvim nepoznat, a ona gotovo zaboravljena. Na osnovi dostupnih podataka rekonstruiran je njezin životni put, osnovne karakteristike opusa te veze s domovinom.
Svjetske izložbe u razdoblju između dva svjetska rata postaju specifična
reprezentacijska paradigma koja u obličju idealizirane slike svijeta
objedinjava raznorodne segmente kulturne produkcije i ...politike. Pariška
izložba 1937. u tom smislu označava kulminacijsku točku medijalizacije
složenih odnosa moći na globalnoj sceni. Njihova slojevitost
nalazi autentični izraz u izložbenoj arhitekturi, gdje tradicionalizam
i modernizam uobličavaju kulturnopovijesne i sociopolitičke kodove
poput totalitarizma i demokracije. U članku se na osnovi arhivske
dokumentacije detaljno rekonstruira genealogija i analizira nastup
Kraljevine Jugoslavije na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. od inicijalne
faze, prikaza natječaja za projekt paviljona, njegove realizacije i cjelokupne
organizacije nastupa do rekonstrukcije postava po prostornim
i tematskim cjelinama te recepcije u medijima i javnosti. Primjenom
historiografskog modela tumačenja i kontekstualnim pristupom analiziraju
se pojedini aspekti promoviranja nacionalnog identiteta tadašnje
Jugoslavije. Posebno se razmatra udio hrvatskih autora i zagrebačke
Državne obrtne škole, čija uloga u afirmiranju kulturne politike na
međunarodnim izložbama između dva svjetska rata i u okviru procesa
modernizacije društvene sredine dosad nije bila predmet sustavnog
istraživanja. Na temelju brojnih novih spoznaja članak prvi put donosi
integralni prikaz paviljona koji ne uključuje samo arhitekturu, nego i
izložbeni postav, kao i neopravdano zanemarivanu Bosansku kuću, u
čijoj je realizaciji također ključnu ulogu imala zagrebačka Obrtna škola,
što nužno nameće potrebu za novom interpretacijom i valorizacijom.
Predmet su analize tekstovi Tina Ujevića tematski povezani s njegovim boravkom u Parizu, i to oni koji tematiziraju Montparnasse i pariški umjetnički milje prvih desetljeća dvadesetoga stoljeća. Teme ...koje se u tekstovima dosljedno provlače su kavana i boema. Ta skupina tekstova uključuje se u tematski krug Ujevićevih tekstova koji se bave suvremenom umjetnošću, modernizmom i modernističkim pokretima te svjedoči o neposrednoj Ujevićevoj uključenosti u središte razvoja modernih umjetničkih strujanja. Tekstovi rječito govore i o internacionalnosti avangardne umjetnosti, cilju koji je ona više nego ijedna druga umjetnička epoha oživotvorila. Na tragu toj internacionalnosti, koncentrirajući se na odlomke iz Ujevićevih tekstova koji za temu imaju umjetnike i umjetnički život u Parizu prvih desetljeća 20. stoljeća, povezivat ćemo komadiće mozaika koje pružaju tekstovi da bismo dobili potpuniju sliku njihova umjetničkoga i kulturnopovijesnoga okvira. Zasigurno je impuls za mnogo Ujevićevih tekstova o modernoj umjetnosti dao boravak u Parizu i kretanje u pariškim umjetničkim krugovima, no ti tekstovi nisu predmet ove analize: zadržat ćemo se na tekstovima koji izravno tematiziraju Montparnasse.
U radu se prvi put iznosi biografi ja slikarice Jelene Dorotke Hoffmann koja je od 1907. do 1914. godine živjela u Parizu i imala vlastiti atelje na Montparnassu. Ondje je upoznala mnoge vodeće ...ličnosti svjetskog slikarstva (Matisse, Chagall, Picasso, Van Dongen, Léger, Laurencin), a radila je neko vrijeme i u Matisseovoj slikarskoj školi. U Parizu je prijateljevala s Marie Vassilieff, osnivačicom poznate pariške Académie Russe (Académie Vassilieff), a upoznala je i Ivana Meštrovića. Po izbijanju Prvog svjetskog rata napustila je Francusku i nakon višegodišnjih lutanja po Europi vratila se 1922. godine u rodni Dubrovnik u kojemu je u potpunoj anonimnosti živjela sve do smrti.
