Od ukupno pet poznatih bojnih listova barem djelomične hrvatske provenijencije, list Sudrug zagrebačke 25. domobranske pješačke pukovnije jedini je gotovo u cijelosti dostupan istraživačima. Od 25. ...rujna 1915. do 24. listopada 1918. tiskana su ukupno 84 broja, uglavnom na ruskom, manjim dijelom na talijanskom bojištu, opsega četiri do 16 stranica, u nakladi po svoj prilici manjoj od 100 primjeraka, pri čem su borbe narušavale planirani tjedni tempo izlaženja. Glavninu brojeva uredio je pričuvni natporučnik Ivo Klučka, inače zagrebački gimnazijski profesor, među suradnicima bili su Branimir Knežević, Milivoj Jambrišak, Rikard Kraus i Kosta Premužić, no većinu prinosa potpisali su danas nepoznati dočasnici i domobrani, a dio je ostao skriven iza pseudonima. Autorova raščlamba tematskih slojeva, odjeka i recepcije Sudruga zasnovana je na inozemnim radovima o sličnim vojničkim listovima te na hrvatskoj literaturi o usmenoj, pučkoj i popularnoj kulturi. Zaključno, ustanovljuje se da je riječ o vrijednom izvoru za raznolike pristupe književne, kulturne i vojne povijesti, kojega bi valjalo uzeti i kao poticaj za produbljenija istraživanja. Kao ilustracija poetičkoga šarenila Sudruga, prijepis deset u njem objavljenih izvornih pjesama dan je u prilogu.
Različiti aspekti američke popularne kulture (SAD), od fast fooda do tada aktualne umjetničke scene, čine dio motivskog repertoara poezije Borisa Marune, koji je uz Viktora Vidu najbolji hrvatski ...emigrantski pjesnik. Odnoseći se spram karakterističnih simbola zemlje u kojoj se našao slijedom svoje zanimljive emigrantske i nomadske sudbine na humoran, ironičan i satiričan način, Maruna u stihovima dimenzionira svoj kritički i osporavateljski odnos spram Amerike kao obećane zemlje. S druge strane, Amerika je prostor konkretne uređene političke i društvene zbilje u kojoj se ipak mogao pronaći dostojan prostor slobode za avanturiste duha, napose u smislu seksualnog liberalizma i nesputanog tjelesnog ponašanja kao dijela popularne kulture, o čemu Maruna često govori u svojoj poeziji. Ono što nikada nije dolazilo u pitanje bila je ljubav spram hrvatske domovine, ali bez tonova patetičnog domotužja i plačne nostalgije, s kritičkim i ironijskim odmakom spram navika i običaja Hrvata, što je Marunu bitno udaljavalo od tipične matrice hrvatskih emigrantskih pjesnika i pisaca uopće.
U radu se promišljaju reprezentacije Balkana kroz analizu lika žene-mačke u specifičnim izričajima popularne kulture: filmskim ostvarenjima Vala Lewtona i Jacquesa Tourneura te raznolikim umjetničkim ...izričajima domaćih autora. Film Ljudi mačke iz 1942. godine, koji reprezentira opskurnu slika Balkana stigmatiziranu motivom kulturne rudimentarnosti, ujedno je i inspiracija indigenim umjetničkim ostvarenjima koja ironično eksperimentiraju stereotipnim animalnim predodžbama Balkana. Ontološka ambivalentnost koju evocira lik žene-mačke u navedenim ostvarenjima omogućuje promišljanje odnosa prostorne i temporalne podvojenosti Balkana analizom rodnih, političkih i klasnih aspekata.
U radu se analizira koncept samopomoći kao kulturalni fenomen. On se proučava kroz knjige za samopomoć kao tekstove putem kojih se daju savjeti za gotovo sve aspekte života. S obzirom da se u 20. ...stoljeću zbiva hiperprodukcija i proliferacija diskurza samopomoći, ne samo kroz literaturu već i putem institucija, u radu se prate uvjeti koji su omogućili nastanak i razvoj jednog takvog specifičnog pogleda na život. Pokazuje se na koje načine je tradicija američkog protestantizma krajem 15. te u 16. i 17. stoljeću udarila temelje kulture samopomoći. Razmatra se u kojoj su mjeri rad, upornost i posvećenost Bogu korespondirali s nadolazećom etikom samopropitivanja i ustrajnosti. Kroz primjere se analiziraju načini na koje je institucionalizacija psihologijskog diskurza i kulturalnih praksi u 20. stoljeću sudjelovala u promociji popularne psihologije u svakodnevnom životu što je za posljedicu imalo uspostavu psihoterapijskog diskurza. Međutim, rad detektira paradoksalnost situacije, s jedne strane takve knjige se prodaju u vrlo velikom broju primjeraka, dok s druge strane ne postoji stručna analiza načina na koje knjige za samopomoć nalaze svoje mjesto u društvu oblikujući percepciju stvarnosti, te se ovim radom želi svratiti pozornost na taj sveprisutan kulturalni fenomen.
U radu se polazi od ideje da je kultura kompleksan fenomen kojega
je nemoguće jednoznačno defi nirati. Slično tome, popularna kultura i popularna glazba predstavljaju vrlo neodređene konceptualne ...kategorije koje, ovisno o kontekstu upotrebe, obuhvaćaju mnoštvo različitih kategorija. Polazeći od esencijalističkih i neesencijalističkih definicija identiteta (Woodward, 1997), autorice razmatraju konstruiranje glazbenih identiteta temeljem odrednica kao što su rasna pripadnost i spol, te zaključuju da je u razmatranju glazbenih identiteta potrebno napraviti odmak od esencijalističkih ideja prema stajalištu da takvi identiteti nisu fiksni, nego da se aktivno stvaraju putem određenih komunikacijskih procesa, društvenih praksi i artikulacija.
U radu se nastoje definirati i opisati glavna obilježja popularne kulture u zapadnom društvu te njihova povezanost s masovnim medijima. S obzirom na to da postojanje i širenje suvremene popularne ...kulture implicira uporabu masovnih medija, nastoji se dati uvid u način na koji se obilježja popularne kulture oblikuju
kao medijski sadržaj. Rad je pisan sa stajališta središnje pozicije u teorijama popularne kulture koja uvažava cjelokupnost njezinih izričaja – i onih koji zadovoljavaju niske ljudske nagone, i onih koji pružaju visoko estetsko iskustvo, i medijskoga spektakla, i istinskih umjetničkih ostvarenja. U radu se zastupa ideja društva koje je istodobni potrošač i proizvođač popularne kulture, što ne isključuje postojanje kapitalističke kulturne produkcije. Također se nastoji odgovoriti na pitanje zašto je popularno uopće popularno te zaključke potkrijepiti primjerima nekih od izričaja popularne kulture – televizije, filma, glazbe i jezika.
Članak se bavi pitanjem popularne kulture i njezinim tekovinama kao »zlatnim rudnikom« za teološko promišljanje i mogućim mjestom religioznoga i transcendentnoga iskustva. Slijedeći misli nekih ...anglosaksonskih teologa i komunikologa koji su se bavili pitanjem odnosa teologije i kutlure poput Clivea Marsha, Williama
Romanowskog ili istraživačice Gregor Goethals, drži se da nisu samo eksplicitno religiozne slike i simboli ti koji mogu potaknuti na promišljanje o smislu i Bogu, već i oni koji dolaze iz profanoga okružja. Neki proizvodi popularne kulture poput televizijskih serija, pop–glazbe, stripova ili filmova, koji danas sve više dobivaju predznak umjetničkih djela, mogu postati nove parabole navještaja Radosne vijesti koje su razumljivije današnjemu čovjeku od ponekad apstraktnoga teološkog diskursa. U radu se nadalje navode različiti modeli odnosa teologije i suvremene kulture, od odbacivanja kulture kao nečega što je u suprotnosti s Božjom objavom do prihvaćanja kulture kao locus theologicus. Također, progovara
se o znanstvenoj grani Media–Religion–Culture koja se razvija osamdesetih godina prošloga stoljeća, koja u središte zanimanja stavlja kompleksan i značajan odnos između medija, religije i kulture postavljajući pitanje kakav se oblik kulture i društvenoga identiteta gradi u kontekstu religioznih praksi i značenja koje posreduju mediji. Upravo zbog velikoga utjecaja i količine poruka koje čovjeku
današnjice odašilju mediji, promišlja se o potrebi kršćanskoga angažmana Božjih »su–stvaratelja« na polju proizvodnje medijskih i kulturalnih sadržaja. Njihov cilj bio bi razvijanje maštovitih umjetničkih djela kao instrumenata koji imaju snagu približiti ljude vjeri komunicirajući ljubav, milosrđe, praštanje, slobodu i druge kršćanske i općeljudske vrednote.
Kolende Mata Zamagne Obradović-Mojaš, Jelena
Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
05/2013
51/2
Paper
Odprti dostop
Dubrovački vlastelin Mato Franov Zamagna (1800-1870), još kao sedamnaestogodišnjak pisao je kolende. Riječ je o šaljivim pjesmama koje je s družinom pjevao o blagdanima (uoči Sv. Mihajla, Sv. ...Martina, Sv. Andrije, Sv. Tome, Sv. Šimuna i Jude, Sv. Frana, Sv. Nikole, na Badnju večer i na Staru godinu), namjenjujući ih najbližim srodnicima, prijateljima i stanovnicima Rijeke dubrovačke. Njegove kolende daleko su od poetske i versifikacijske razine “poe zi je predaka”, a u obilju prigodničarske poezije 19. stoljeća izdvajaju se sač uvanim etnografskim sadržajima, osobito običaja kolendavanja među pukom i vlastelom.
U tekstu se analiziraju principi građenja popularnog mita. Popularni mit sagledan je kao rezultat popularne proizvodnje koja eksploatira materiju metajezika kao drugostupanjskog semiološkog sustava. ...Za razliku od Barthesovog koncepta mitifikacije samog mita, ili popularnog korištenja mita u duhu Fiskeovog razumijevanja snaga popularnog, popularni mit svoj izraz pronalazi u slobodnom korištenju potencijala metajezika. Popularni mit preuzima mehanizme metajezične značenjske produkcije kako bi metajezične oblike transformirao u prazne označitelje, koji još jedino zrače fascinacijom vlastitih modela. Na taj način, popularni mit neutralizira efekte metajezičnog djelovanja, inaugurirajući eru u kojoj slabe potencijali tekstualnog nametanja klasne izuzetnosti.
