U radu se raspravlja o tekstualnom i strukturnom naslijeđu socijalizma u hrvatskoj popularnoj glazbi od raspada socijalizma i Jugoslavije. Popularna je kultura u okviru jugoslavenskog socijalizma ...bila nelagodan kompromis između socijalističke svijesti i kapitalističkog konzumerizma. Popularna je glazba doživjela ista proturječja kao i drugi aspekti života u Jugoslaviji, poput shopping-turizma, a pregovaranje s ideološkim poljem socijalističke prakse bilo je rutinski dio profesionalnog života glazbenika. Najvidljivije naslijeđe socijalizma u hrvatskoj popularnoj glazbi su komentari o svakodnevnom životu u Jugoslaviji te ikonografija koja predstavlja osobno i javno naslijeđe socijalizma nakon raspada Jugoslavije. Međutim, negacija socijalističkog iskustva u nekim antikomunističkim
glazbenim tekstovima i sama je naslijeđem socijalizma – ne samo zato jer se bez socijalizma ne bi imalo što negirati već i zbog kontinuiteta nazora da bi zabava trebala interpelirati potrošaće unutar državno poduprtog kolektivnog identiteta. Taj je nazor premostio socijalističko i rano postsocijalističko razdoblje te nastavlja definirati granice prihvatljivog diskurzivnog polja kulturne produkcije. U zaključku se razmatraju izgledi za teoriju popularne kulture u postsocijalizmu, pri čemu povijesne i zemljopisne razlike otežavaju usporedbu.
Zemlje tranzicije danas, zajedno s ekonomskom i političkom, doživljavaju i »medijsku« transformaciju, točnije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno društvo, u kome su svi važniji ...socijalni odnosi posredovani medijima. Ove transformacije predstavljaju nužnost što ju nameću kapitalistički privredni sustav i demokratski poredak koji se u ovim društvima uspostavljaju. One također donose i kulturne i psihološke promjene: televizija postaje ključni faktor porodičnog i društvenog života; potrošnja, moda i kult tijela, zajedno sa sadržajima popularne i populističke lokalne kulture, preko masovnih medija stižu do masa novopečenih potrošača, dok se značajne političke i socijalne nepravde, nejednakosti i sukobi neutraliziraju i prikazuju kao razlike u »životnim stilovima«, što je tipično i za zapadnu mas-medijsku kulturu. Ovo će izlaganje razmotriti skorašnje primjere srpsko-bosanskog Velikog brata, srpsku tabloidnu štampu i izbor za pjesmu Eurovizije, u pokušaju da bolje razumije ulogu domaćih i stranih medija u procesima fragmentacije stabilnih društvenih identiteta, kulturne globalizacije i političkih manipulacija.
Captain Euro je mrežni strip kreiran 1999. godine. Kreirala ga je britanska kompanija “Twelve Stars Corporate Vision Strategists” po narudžbi Europskog parlamenta i Europske komisije. Cilj ovog rada ...je analizirati ulogu popularne kulture u procesu konstruiranja europskog identiteta. U središtu takve analize je superheroj Captain Euro.
U radu se, analizom jednoga od romana 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća na prostorima bivše Jugoslavije popularne spisateljice trivijalnih priča i romana Ana Žube, pokušavaju ocrtati opće konture ...autoričine poetike. Polazeći od određenja trivijalne književnosti unutar konteksta popularne kulture i propitivanja (eventualne) semantičke izjednačenosti pojmova kao što su ljubić i romansa, roman se u prvome redu iščitava pokušajem primjene obrasca tzv. „idealne romanse“ američke teoretičarke Janice Radway. Analizom romana utvrđuju se stanoviti otkloni od zadane forme unutar koje funkcionira klasičan ljubić, pa se na taj način Žubina poetika (re)pozicionira unutar konteksta onovremenih hrvatskih i svjetskih književnih trendova: zaokreta prema trivijalnim žanrovima, feminističke poetike i tzv. ženskog pisma.
Nakon ukazavanja na oskudicu istraživanja seksualnosti i socijalizma, autorica istražuje
povijesno i društveno-političko-ekonomsko okružje u kojem su izdani
brojevi plodnog mađarskog humorističnog ...časopisa Ludas Matyi. Glavni dio rada
bavi se detaljnim isčitavanjem seksualiziranih humorističnih ilustracija žena objavljenih
u zadnjem desetljeću socijalističke države u Mađarskoj. Kroz tematsku i
semiotičku analizu oko 30 ilustracija autorica opisuje u potpunosti artikulirani
seks-diskurs koji teče paralelno s više državno sankcioniranim diskursom “socijalističke
majke”. Kroz svoje zaključke autorica se okreće nekim vrlo važnim teorijskim
debatama u kulturnim studijama, istraživanju post-socijalizma i feminizmu. Prvo, ispituje debatu koja okružuje izvore iz popularne kulture, što je uvijek bilo
uokvireno kontekstom kapitalističkog ekonomskog poretka. Napredno područje
popularne kulture pod socijalizmom zahtijeva preispitivanje dosad inherentne veze
između industrijaliziranih kapitalističkih društava, konzumerizma i masovne produkcije
popularne kulture.
Drugo, pokazuje da napuštanje popularne kulture kao izvora podataka za istraživanje
vodi do jednostrane slike konteksta socijalističke države jednako kao i podržavano
vjerovanje da u socijalizmu nije bilo seksa. Ovaj zaključak ima također i
neke implikacije za (feminističko) metodološko donošenje odluka. Istraživanje
koje se ograničava na produkciju visoke kulture pretvara se u modernistički/strukturalistički
projekt s naglašenim patrijarhalnim prizvukom.
Treće i najvažnije u konkretno ovom slučaju mađarskog humorističnog časopisa
Ludas Matyi jest pozadina pregovaranja o sadržajima tolerantne kategorije mađarske
kulturne politike, gdje se čini da postoji tihi dogovor između socijalističke države
i njenih muških građana na račun žena. Država je nastojala kupiti strpljenje
“radnika” (njenih birača) dopuštajući im da slijede svoje vlastite seksualne interese
pod uvjetom da ne dovode u pitanje legitimnost političkog režima.
U članku se pokušava pronaći adekvatan teorijski pristup odnosu lokalnog i globalnog unutar sportskog polja. Pritom se kreće od ideje da se lokalno i globalno u suvremenom svijetu ponajprije ...sučeljavaju u okvirima kapitalizma i potrošnje te se kao referentne točke rasprave odabiru nacija i globalizacija, odnosno kultura zajednice i popularna kultura. U tu svrhu se problematiziraju pojedini pogledi na kategoriju nacije te određena prepoznavanja učinaka globalizacije, ne bi li se eventualno uvidjelo kakav je konačan rezultat sraza globalizacije i nacije na području suvremenog sporta. Tomu se pridodaje ispitivanje pomaka od kulture zajednice prema popularnoj kulturi kao važne pretpostavke za shvaćanje globalno-lokalnog neksusa u sportu. Supostavljanje ovih dviju istraživačkih paradigmi podrazumijeva interdisciplinarna nastojanja oko povezivanja historiografskih koncepata nacije, socioloških interpretacija globalizacije i kulturnostudijskih tumačenja kategorija kulture i zajednice. Na koncu se ukazuje na specifičnost sporta kao društvenog fenomena, koja bi trebala utjecati na oblikovanje teorijskih i empirijskih modela njegova istraživanja u kontekstu lokalnog i globalnog.
Sažetak
Roman Josipa Mlakića Kad magle stanu i Borisa Dežulovića Jebo sad hiljadu dinara razotkrivaju
nekoliko problema vezanih uz konstrukciju i dekodiranje identiteta u suvremenoj književnosti.
...Zbog toga predstavljaju dobar primjer za primjenu i testiranje hipoteza koje cirkuliraju teorijskim
diskurzom. Navedeni romani na primjeru uspostavljanja odnosa između stereotipa hrvatskog i
muslimanskog identiteta pokazuju koliko su sami identiteti nedovršene i nepotpune konstrukcije.
To se zbiva, paradoksalno, korištenjem hrvatsko-muslimanskog sukoba devedesetih kao
tematske pozadine. U takvim uvjetima apsurd se pojavljuje kao neizbježna posljedica tekstualnih
konstrukcija. Mlakić i Dežulović dokidaju Drugog, koji bi trebao služiti kao oslonac labavoj
konstrukciji identiteta, preusmjeravajući destrukciju prema vlastitom identitetu. Na ruševinama
ovakve koncepcije nastaju prvi obrisi novog identiteta, formiranog oko zajedničkog iskustva,
popularne kulture i specifičnog shvaćanja jedinstvenog prostora. Na kraju, apsurd se može očitati
jedino iz pozicioniranja promatranja identiteta kao stabilne kategorije. Time se najavljuje mogući
kraj postmodernog shvaćanja identiteta, ali i otkriva potisnuta želju za kakvim takvim uporištem.
Autorica preispituje ključnu ulogu masovnih medija i popularne kulture u promjeni memorijskih praksi u socijalističkoj kulturi sjećanja na Drugi svjetski rat. Rad ne nudi odgovor već smjernice za ...razumijevanje mjesta popularne jugoslavenske kulture kao
središnjeg mjesta perpetuacije ideoloških obrazaca povijesnog pamćenja. Ne samo zbog disperzije moći u razdoblju zrelog socijalizma već i zbog stasanja naraštaja bez neposrednog pamćenja na Drugi svjetski rat, iznalaze se artistički zahtjevniji i medijski osvješteniji načini privlačenja publike. Na drugoj strani, literarne i historiografske žanrove elitne kulture autorica razumije kao "agente" ideološke homogenizacije i kulturne regresije koja je svoj vrhunac dosegla potkraj 1980-tih, promovirajući politiku pamćenja prema modelu "balkanskog holokausta".
Zahvaljujući romantičarskom pokretu, koji je potaknuo skupljanje narodnoga stvaralaštva,
na početku devetnaestoga stoljeća poraslo je zanimanje za usmenu tradiciju te se usmena
književnost počela ...zapisivati. Pozitivno vrednovanje usmenog stvaralaštva na posljetku
je dovelo do izjednačavanja usmene i umjetničke književnosti. Zagovarajući samosvojnost
književnosti za djecu, pedagozi su prepoznali važnost bajke kao prenositelja građanskih
vrednota i društvenih normi. Pod utjecajem stilskog modela Bajki braće Grimm, ali i kao
rezultat razvoja nacionalnih europskih književnosti, došlo je do raznovrsnih aplikacija
bajki unutar tiskovnog i slikovnog medija. Dok su na početku u središtu pozornosti bili
tekstovi, razvoj tiskarskih tehnika i opadanje troškova proizvodnje pridonijeli su daljnjim
tekstovnim ili slikovnim aplikacijama bajki. Ovaj se rad bavi različitim razinama aplikacije te izlaže osnovne funkcije koje
bajke preuzimaju unutar popularne književnosti. S obzirom na europski razvoj obrazlaže se: 1) težnja ka uniformiranosti (Disney-stil), 2) težnja ka međunarodnoj suradnji u
objavljivanju knjiga i publikacija koje uključuju bajke, 3) metaforičko-simboličke
uporabe bajke.
Dakle, bajke su kao proizvod masovne kulture višestruko primjenjive. Uvriježenim
i popularnim bajkama, tzv. najljepšim bajkama pridaje se iznimna vrijednost. Riječ je o
tekstovima koji su očito nositelji normi i ideala suglasnih s potrebama društva, te se stoga
bajke mogu smatrati avangardom europske književnosti za djecu i mlade. Ipak, bilo bi
neprimjereno tvrditi kako su one jedine. I drugi književni žanrovi, zajedno sa svojim
najvažnijim predstavnicima, pridonijeli su kao klasici europskoj književnosti za djecu.
