U radu se na temelju jezikoslovne i tekstološke analize četiriju inačica istoga biblijskoga teksta iz korpusa otisnutih protestantskih izdanja hrvatskih glagoljaša (glagoljički Novi testament /prvi ...dio 12.I. 1562, drugi dio l563./; ćirilički Novi testament /4. V.1563./ glagoljička Postila /30. X. 1562./;ćirilička Postila /1. I. 1563./,latinička Postila /1568l), izvode zaključci o međusobnoj ovisnosti tekstnih inačica istoga - jedinstvenog prijevoda, i o stupnjevima njihova razlikovanja. Pokazalo se tako da ćirilički Novi testament iskazuje najviše posebnosti, odnosno da se one uglavnom ne ponavljaju u usporednim izdanjima triju Postila. Čak je i stanje u ćiriličkoj Postili bliže rješenjima u glagoljskom Novom testamentu. Latinička Postila otisnuta u Regensburgu 1568. iskazuje najveću bliskost upravo s glagoljičkim Novim testamentom, a ne s vremenski bližim ćiriličkim izdanjem.
Istraživanje je također potvrdilo i činjenicu da je najveća koncentracija štokavizama zabilježena u prvom dijelu glagoljskoga Novog testamenta iz 1562. Na temelju usporedbe s u Veneciji latinicom otisnutim Lekcionarom Bernardina Splićanina (otisnutim 1495., dostupnijim protestantima u izdanju iz 1543. /Zborovčićev lekcionar/) te ćiriličkim rukopisnim Lajpciškim lekcionarom (iz sredine XVI. st.) dubrovačke provenijencije, upozorili smo na tamošnje dovoljno velike jezične razlike prema uraškim izdanjima, tako da se ne može govoriti kako je prvi mogao biti izravan predložak (LBS) niti drugi (LL) primjer tekstova odakle su se preuzimali štokavizmi u protestantska izdanja prije 1563.
Biblijski se tekstovi u izdanjima hrvatskoga protestantskoga kruga u Urachu i Regensburgu sredinom XVI. stoljeća pojavljuju u više naslova i izdanja: u dvama izdanjima Novoga testamenta objavljenoga ...u Urachu (glagoljičkom 156211563. i ćiriličkom 1563.), te u lekcijama također u Urachu objavljenih Postila (glagoljičkoj 1562., ćiriličkoj 1563), kao i u latiničkoj objavljenoj u Regensburgu 1568. godine. Ovom će se prilikom usporediti stanje na reprezentativnom korpusu lekcija koje su zasvjedočene u svih pet otisnutih predložaka. Ve6 je uočeno da je jezično stanje medu svima njima različito, a u radu se po jezičnim razinama (pravopisnoj, grafematskoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj) nastoje prepoznati smjerove priređivačevih interveniranja. S obzirom na golemu važnost
prvoga cjelovitog novozavjetnog prijevoda na hrvatski jezik u kontekstu novovjekovnih smjernica oblikovanja književnih jezika u Europi, kao i u kontekstu čitave vertikale povijesti hrvatskoga književnog jezika, osobito je važno suočiti se s dilemama koje su imali hrvatski glagoljaši odustajući od crkvenoslavenskoga jezika i priklanjajući se čakavštini uz uključivanje elemenata Štokavskoga i kajkavskoga narječja.
Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stoljeća u Urachu i Regensburgu važne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja ...koje je nastupilo tijekom 16. stoljeća. Poznato je također kako se s vremenom njihova jezična koncepcija mijenjala i nadograđivala te da je donesene odluke o tome što je u tekstovima potrebno promijeniti provodio čitav tim stručnjaka (prevoditelja, prepisivača, urednika, korektora) – predvođen glagoljašima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski književni (liturgijski) jezik – utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knjiškoj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te čakavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilježjima hrvatskih govornih idioma. U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih riječi i glagola u evanđeoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagoljičkoga Novoga testamenta 1562, ćirilički Novi testament 1563, glagoljička Postila 1562, ćirilička Postila 1563, latinička Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izriče značenje parnosti i dvojnosti, a potom se utvrđuje stupanj njihove sročnosti. Usustavljuju se uočene sličnosti i razlike među analiziranim predlošcima, a iz rezultata usporedne jezične analize izvode se zaključci o korektoru (korektorima) glagoljske i ćirilske Postile kao i o izmjeni načela jezične koncepcije hrvatskih reformatora koja je očigledno nastupila krajem 1562. i početkom 1563. godine.
U radu se razmatraju grafijske, fonološke, morfološke i leksičke odlike novozavjetnih i homilijskih tekstova koje — u trima znanim izdanjima — okuplja hrvatska protestantska Postila. Najstarije, ...glagoljičko izdanje otisnuto je 1562. u Urachu, a u istoj je tiskari 1563. objavljena ćirilička Postila, dok je latinička Postila otisnuta u Regcnsburgu 1568. godine. Dosadašnja istraživanja jezika triju spomenutih izdanja urodila su važnim spoznajama o promjeni protestantske jezične koncepcije koja je nastupila krajem 1562. godine, odnosno nakon izlaska prvoga dijela glagoljičkoga Novog testamenta 12. siječnja 1562. Riječ je o pravopisnim i jezičnim promjenama koje ukazuju na postupno neutraliziranje određenih dijalektnih obilježja, odnosno naknadno usklađivanje s knjiškom tradicijom, isprva uočljivo u grafijskome izrazu glagoljičke i (osobito) ćiriličke Postile, a potom i na ostalim razinama jezičnoga opisa. Većina spomenutih istraživanja bila je usredotočena na evanđeoske (novozavjetne) tekstove Postile, a manje na jezik tumačenja (propovijedi), no poznavatelji ove problematike — primjerice Matija Murko — još u prvoj polovini 20. stoljeća upozoravaju na važnost razlikovanja jezika evanđeoskih tekstova Postile, za koje su naši prevoditelji imali pripremljene hrvatske prijevode, od jezika tumačenja, prevedenih bez pomoćnih, sigurnosnih predložaka.
Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stoljeća u Urachu i Regensburgu važne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja ...koje je nastupilo tijekom 16. stoljeća. Poznato je također kako se s vremenom njihova jezična koncepcija mijenjala i nadograđivala te da je donesene odluke o tome što je u tekstovima potrebno promijenili provodio čitav tim stručnjaka (prevoditelja. prepisivača, urednika, korektora) predvođen glagoljašima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski književni (liturgijski) jezik utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knjiškoj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te čakavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilježjima hrvatskih govornih idioma.
U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih riječi i glagola u evanđeoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagoljičkoga Novoga testamentna 1562. ćirilički Novi testament 1563. glagoljička Postila 1562. ćirilička Postila 1563. latinička Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izriče značenje parnosti i dvojnosti, a potom se utvrđuje stupanj njihove srodnosti. Usustavljuju se uočene sličnosti i razlike medu analiziranim predlošcima, a iz rezultata usporedne jezične analize izvode se zaključci o korektoru (korektorima) glagoljske i ćirilske Postile kao i o izmjeni načela jezične koncepcije hrvatskih reformatora koja je očigledno nastupila krajem 1562. i početkom 1563. godine.
U članku se govori o pojavi protestantske književnosti među gradišćanskim Hrvatima u drugoj polovici šesnaestog i početkom sedamnaestoga stoljeća. Protestantska književnost gradišćanskih Hrvata ...započinje zbirkom postila virtemberškog teologa i propovjednika Johannesa Brenza, tiskanoj u Regensburgu 1568. godine, koju su s latinskoga preveli Antun Dalmatin i Štipan Konzul Istranin. Regensburška 'Postila', objavljena u dva latinička sveska, sadržava nedjeljna evanđelja za čitavu godinu s predgovorima na njemačkom i hrvatskom jeziku. Sljedeće značajno djelo protestantskoga kruga jest hrvatska pjesmarica 'Dusevne Peszne' Grgura Pythiraeusa Mekinića, tiskana u Sv. Križu (Deutschkreutz, Keresztur) kod Šoprona u dva sveska. Prvi svezak pjesmarice pojavio se 1609. a drugi 1611. godine. Mekinić, koji se smatra "ocem gradišćanskohrvatske književnoumjetničke riječi" i prvim autentičnim književnikom među gradišćanskim Hrvatima, uvrstio je u svoje 'Dusevne Peszne' prijevode njemačke (pretežito Luterove), mađarske i latinske duhovne poezije, prilagođene gradišćanskohrvatskoj pisanoj tradiciji.
Provider: - Institution: Anno Musea i Nord-Østerdalen - Data provided by Europeana Collections- Spor etter to spenner. Den ene permen brukket.
"Huus-Postil". Christiansand 1822.
"Esten Estensen og ...Hustrue Ingeborg Thoresdatter Nordre Husum Tilhörende".- Esten Estensen og Hustrue Ingeborg Thoresdatter Nordre Husum Tilhørende- Alvdal kommunes samling inneholder klær, husgeråd og utstyr for jordbruk, husdyrhold og jakt. En del var i bruk på Husantunet, som i dag er friluftsmuseum. Mye av dette er fra 1800-tallet.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
