Problem sudskih odluka bez relevantnih i dostatnih razloga ponukao je autoricu na pisanje ovog rada, u kojem će biti prikazane pojedine odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, osobito razlozi kojima ...se Ustavni sud vodi kod odlučivanja o prigovorima povrede pravičnog suđenja sadržanog u odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravično suđenje predstavlja jedno od temeljnih prava, koje omogućava svakom građaninu obraćanje sudu ili javnopravnom tijelu, kao i pravo dobiti valjani i dostatni odgovor na postavljeni zahtjev. Česte povrede pravičnog suđenja postaju sve uočljivije cjelokupnoj zajednici u kojoj živimo, zbog čega je potrebno upozoravati na povrede i nelogičnosti. Sastavljeno od dvanaest elemenata, pravo na pravično suđenje u svojoj kompleksnosti spaja pravičnost i pravdu, pojmove koji su sve češće potpuno različiti. U radu će se analizirati zabrana arbitrarnosti kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje, s čijom se pojavom sve češće možemo susresti. Praktičarima će se dati pojedine smjernice koje mogu pomoći kod budućih obraćanja kako Ustavnom sudu Republike Hrvatske tako i redovnim sudovima kako bi se arbitrarnost pokušala spriječiti već u ranijim fazama postupka.
Prispevek se posveča švedski situaciji, njeni politiki multikulturalizma in ožje, odnosu do priseljencev, ter kako se vse to odraža na razmerah v izobraževanju, s poudarki na ravni osnovne šole. ...Osnovni okvir prispevka predstavlja razprava o politiki multikulturalizma na Švedskem, ki naj bi udejanila pravičnejše odnose in se pri tem povezuje z ideologijo egalitarizma in antirasizma. Vse to se odraža tudi na temeljnih načelih, ki postavljajo okvire izobraževalnih programov in se na različne načine udejanjajo v praksi. V nadaljevanju nas bo torej zanimala sama švedska situacija, njena politika multikulturalizma in ožje, odnos do priseljencev, ter kako se vse to odraža na razmerah v izobraževanju, s poudarki na ravni osnovne šole. Za pričujočo razpravo je pomembno leto 1975, ko je parlament sprejel resolucijo s tremi glavnimi načeli politike do priseljencev: enakost (jämlikhet), svoboda izbire (valfrihet) in partnerstvo (samverkan). Enakost v življenjskem standardu. Svoboda izbire kot pravica priseljencev, da se sami odločijo, ali bodo ohranili svoj jezik in kulturo ali bodo sprejeli švedskega in švedsko identiteto ali oboje hkrati. Partnerstvo, kot partnerstvo med priseljenskimi skupnostmi in državo. Sprejeti principi so povzročili nekatere spremembe na inštitucionalni ravni. V povezavi z omenjeno razpravo omenimo le izobraževanje, kjer so bile spremembe povezane z načelom svobode, ki med drugim zagotavlja tudi ohranjanje izvornega jezika. Ta pravica naj bi se v bodoče izvajala v okviru javnega izobraževanja. Temeljni princip švedskega izobraževalnega sistema je, da morajo imeti vsi otroci in mladi enake možnosti za dostop do javnega šolstva ne glede na etnično pripadnost, kraj bivanja, socialni in ekonomski status. Enakopravno izobraževanje mora biti zagotovljeno v vseh tipih šol in po celi državi. Javno osnovnošolsko izobraževanje je na normativni ravni zavezano sledečim glavnim načelom: - Enak dostop do javnega izobraževanja. - Ekvivalentnost v izobraževanju. - Znanje in veščine. - Demokratične vrednote. - Enakopravnost in nasprotovanje neenaki obravnavi. Učencem, ki doma govorijo drug materni jezik in ne švedski, mora biti zagotovljen izbor predmeta 'materni jezik' in tako omogočeno, da svoj jezik razvijajo, nadgrajujejo ter postanejo bilingvalni in da spoznavajo izvorno kulturno dediščino. Materni jezik lahko izberejo kot alternativo za drug tuj jezik (takoj za angleščino, ki je prvi obvezni tuj jezik), kot del individualnega izbora učenca ali zunaj šolskega časa. Učenje maternega jezika zunaj šolskega časa in rednega programa osnovne šole je omejeno na sedem let. Ta omejitev ne velja za otroke pripadnike narodne manjšine, torej velja predvsem za otroke priseljencev. Sama izvedba pouka, kraj in čas, sta se skozi čas z različnimi zakoni spreminjala, ves čas pa so materni jezik poučevali učitelji, ki so jih izbrale švedske inštitucije. Za svoje delo so bili plačani od švedske države, točneje občine. Učitelji so morali za poučevanje nujno pridobiti kompetenco (behörighet). Kandidat je moral imeti ustrezno izobrazbo iz domovine (učiteljišče, pedagoško gimnazijo, višjo pedagoško šolo ali univerzo) in najmanj šest terminov prakse v švedski šoli po najmanj 15 učnih ur tedenske obveze ali dokončano Višjo šolo za učitelje- smer materni jezik na Švedskem. Tudi za odrasle priseljence, ki so prišli v sedemdesetih, je bil organiziran tečaj učenja švedskega jezika. Tečaji so bili tudi v plačanem delovnem času. Priseljenci so imeli pravico do 700 ur brezplačnega tečaja švedskega jezika. Pozneje se je možnost spremenila v nujnost. Za izvedbo so bile odgovorne občine. V devetdesetih letih imajo vsi novi priseljenci pravico do brezplačnega učenja švedskega jezika, ki se ga tretira kot 'švedščina kot drugi jezik' ali 'švedščina za priseljence'. Poteka v okviru izobraževanja za odrasle. Prav tako se priseljenci lahko učiljo jezik v inštitucijah, ki so od občine pridobile dovoljenje za to (npr. slovenska društva).
Spor o razgraničenju morskih prostora između Slovenije i Hrvatske na Sjevernom Jadranu predmetom je mnogih rasprava i sukobljenih mišljenja među političarima, novinarima, ali i nekim pravnicima, i to ...u obima državama. Rijetko su kada sudionici tih rasprava iskazivali poznavanje međunarodne sudske i arbitražne prakse o morskim razgraničenjima, iako su jedni tu mogućnost rješenja spora otklanjali, a drugi su je zagovarali. U svemu tome još je manje bilo raspravljanja o ulozi pravde, pravičnosti i međunarodnoga prava u toj oblasti, ali se napose Slovenija počesto poziva na “pravičnost“ i prije je predlagala sudsko rješavanje ex aequo et bono umjesto po pravu. Ovaj tekst ima napose za cilj da razjasni neka pitanja iz Sporazuma o arbitraži dviju država od 4. studenoga 2009. godine.
In Between Facts and Norms, Jurgen Habermas works out the legal and political implications of his Theory of Communicative Action (1981), bringing to fruition the project announced with his ...publication of The Structural Transformation of the Public Sphere in 1962. This new work is a major contribution to recent debates on the rule of law and the possibilities of democracy in postindustrial societies, but it is much more. The introduction by William Rehg succinctly captures the special nature of the work, noting that it offers a sweeping, sociologically informed conceptualization of law and basic rights, a normative account of the rule of law and the constitutional state, an attempt to bridge normative and empirical approaches to democracy, and an account of the social context required for democracy. Finally, the work frames and caps these arguments with a bold proposal for a new paradigm of law that goes beyond the dichotomies that have afflicted modern political theory from its inception and that still underlie current controversies between so-called liberals and civic republicans. The book includes a postscript written in 1994, which restates the argument in light of its initial reception, and two appendixes, which cover key developments that preceded the book. Habermas himself was actively involved in the translation, adapting the text as necessary to make it more accessible to English-speaking readers.
Polazeći od sadašnjeg stanja i položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, objektivno
se nameće pitanje kako riješiti i poboljšati to stanje, posebno u pogledu ravnopravnosti i
suvereniteta. ...Krajnje je vrijeme da se hrvatski puk očituje o tome i kroz svoju političku krovnu
organizaciju tj. HNS-Hrvatski narodni sabor definitivno kaže što želi i na koji način nudimo pošteno,
pravedno, ustavno-pravno i logično rješenje. Pri tome treba istaknuti da smo zajedno
stvarali ovu državu i da imamo pravo sudjelovati u njenom ustavno-pravnom ustrojstvu i predlagati
rješenje koje će zadovoljiti sve i konačno ukloniti razne spekulacije i stavove pojedinih
predstavnika bošnjačkog naroda. Ovo su temeljni razlozi i zadatci znanstveno-stručnog skupa
koji se planira i koji treba da da odgovore na sva važnija pitanja. S obzirom da tema obuhvata
širi aspekt pitanja pa treba očekivati i različite pristupe koji daju mogućnost teme i njen naziv.
Osobno sam se odlučio na kraći osvrt na znanstveno-kulturni i tradicijski aspekt potrebe
stvaranja novog ustroja koji bi osigurao pravičnost i održivost takve organizacije. Što se tiče
znanstvenog aspekta tu će se naznačiti glavne institucije i njihove nositelje, kao i rezultati koji
su se u širem vremenskom razdoblju povijesti desili i koji upućuju na istinu koju se ne može zanemarivati.
Naši kulturološki događaji kroz povijesni osvrt daju mogućnost stvaranja vlastitog
identiteta, bogatog opusa i poznatih nositelja kulture Hrvata u Bosni i Hercegovini. Uz kulturu
svakako treba istaći tradiciju i sve njene oblike različitosti i bogatstva, vezani za hrvatski narod
u čemu se očituju i pojedine različitosti koje ne umanjuju vrijednost i kulturu drugih naroda u
BiH, zapravo zajednički čine bogatstvo ovoga podneblja, svaki na svoj način. To je stvarano
kroz vrijeme koje se manifestiralo u raznim oblicima u čemu je značajnu ulogu odigrala i to i
danas čini Katolička crkva. To se mora posebno istaći. Sve ovo skupa daje mogućnost vlastitog
razmišljanja i potrebu uvažavanja činjenica, te opravdava današnje zahtjeve drugačijeg ustroja
u okviru BiH, u kojoj bi Hrvati skupa sa drugima stvorili državu u kojoj bi bilo pravde, poštenog
prilaza svim problemima koji pripadaju svakoj naciji. Bez odlaganja tražiti ni manje ni više nego
što drugi narodi u BiH imaju. Ovaj prilog nema tendenciju detaljnijeg obrazlaganja pojedinih činjenica
i događaja, jer su oni poznati, o čemu će konačno i drugi pisati. Moj osobni stav dakako
podliježe objektivnoj kritici i polemici na bilo kojoj razini.
In economic theory and practice there are many open questions related to design of personal income tax – probably more than in case of other taxes, due to equity-efficiency trade-off, which is highly ...related to this tax. Therefore, there is no uniform, single best solution, since the performances of each income tax model are dependent on the defined goals of taxation and respective criteria, which arise from the theory and social preferences. There is a consensus in contemporary economic theory on the need to provide horizontal equity in taxation of personal income, as well as modest administration and compliance costs and low tax burden, since there is empirical evidence that this tax distorts economic efficiency and long term economic growth, more than the most of other taxes. It is often argued that income tax should be vertically equitable (progressive), which is legitimate goal, but stemming from personal judgements, which is why there is no common agreement on this goal. Current personal income tax in Serbia is not horizontally (nor vertically) equitable, neither allocative neutral and rather complex, triggering relatively high administration and compliance costs, which is why its reform is necessary. Since this tax may have large influence on behavior of economic agents, the economic effects being dependent on its parameterization and structural features of each particular country (level and structure of income, tax moral, social preferences, etc.), in order to provide evidence based assessment of different income tax models, it is necessary to perform empirical estimate and analysis of main economic effects, based on the data related to that country. The aim of this paper is to provide insight into relevant classical and contemporary theory of income taxation, to make general conclusions on features of alternative income tax schemes based on the analysis of experience of other countries and to make empirical estimate and analysis of economic effects which would arise in Serbia in case of introduction of each of the alternative income tax models, based on relevant micro and macroeconomic data. In that respect, three revenue neutral income tax reform scenarios for Serbia have been drafted – flat, dual and comprehensive. Each of the reform scenarios is based on respective pure theoretical model. All reform scenarios are analyzed within the standard analytical framework for empirical estimation of economic effects of taxation, by combining econometric, microsimulation and statistical methods. The results suggest that comprehensive income tax in Serbia would trigger the largest income redistribution and have better horizontal equity performances than alternative models. At the same time, the administration and compliance costs, and tax evasion risks (through informal employment and capital outflow) would be relatively high. On the other hand, flat tax reform would imply lower tax administration costs and evasion risks, but the equity, redistribution and growth effects would be lower. Dual income tax would imply somewhat lower (comparing to comprehensive income tax), but still relatively high redistribution of income, while the effects on long rung growth would be heterogeneous. Namely, labor market effects would be better than in case of flat tax reform, but still smaller than in case of comprehensive income tax, while the performance of dual income tax in terms of savings and investment would be considerably better comparing to alternative scenarios. At the same time, under dual income tax scheme administration costs and potential increase in tax evasion in Serbia would be considerably lower than in case of comprehensive income tax. Although the final assessment of each income tax model is also dependent on social preferences, i.e. weights assigned to particular effects, it is estimated that dual income tax in Serbia would provide more adequate balance between different goals of taxation, in comparison to alternative income tax models. Since the estimates obtained in this analysis are conditional on the parameterization of income tax schemes, amended parameterization would probably lead to different conclusions. Therefore, key contributions of this paper refer to the evidence based conclusions on the performance of different income tax reform scenarios in Serbia, as well to defining and application of contemporary analytical instruments for empirical analysis of economic effects of different income tax systems in Serbia, which enables estimation and analysis of other models of income taxation.
Porez na dohodak građana je jedan od poreskih oblika kod kojeg, kako u ekonomskoj teoriji, tako i u praksi, postoji veliki broj otvorenih pitanja, zbog izraženog trade-off odnosa između pravičnosti i efikasnosti. Stoga ne postoji uniformno, najbolje rešenje, već se ocena performansi poreza na dohodak vrši na osnovu definisanih ciljeva oporezivanja i odgovarajućih kriterijuma koji iz tih ciljeva proizilaze, polazeći od važećih teorijskih stavova i društvenih preferencija. Tako u savremenoj ekonomskoj teoriji postoji saglasnost da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude horizontalno pravičan, da implicira niske troškove primene i umereno poresko opterećenje, jer je ocenjeno da ovaj porez, više nego većina drugih poreza, negativno utiče na ekonomsku efikasnost i dugoročan privredni rast. Često se takođe navodi da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude i vertikalno pravičan (progresivan), što predstavlja legitiman cilj, ali koji proizilazi iz ličnih vrednosnih sudova, tako da oko njega ne postoji saglasnost. Postojeći sistem poreza na dohodak u Srbiji ne obezbeđuje zadovoljavajući nivo horizontalne (ni vertikalne) pravičnosti u oporezivanju, alokativno je pristrasan, i relativno složen, što izaziva relativno visoke troškove administriranja i primene, zbog čega je njegova reforma neophodna. S obzirom da je reč o porezu koji u velikoj meri može uticati na ponašanje ekonomskih agenata, pri čemu ti ekonomski efekti zavise kako od parametrizacije poreza, tako i od strukturnih karakteristika svake zemlje (nivo i struktura dohodaka, nivo poreskog morala, preferencije društva i sl.) za utemeljeno ocenjivanje različitih rešenja neophodno je izvršiti empirijsku analizu osnovnih ekonomskih efekata, na podacima koji se odnose na konkretnu zemlju. Cilj ovog rada je da pruži pregled relevantnih klasičnih i savremenih teorijskih stavova u vezi sa oporezivanjem dohotka građana, da na osnovu analiza iskustava drugih zemalja uputi na opšte zaključke u pogledu ekonomskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak, i da na osnovu mikro i makroekonomskih podataka za Srbiju bude izvršena empirijska ocena i analiza osnovnih ekonomskih efekata koji bi u Srbiji bili ostvareni u slučaju primene svakog od razmatranih modela oporezivanja dohotka. S tim u vezi, u ovom radu su razvijena tri prihodno neutralna scenarija njegove reforme – flat, dualni i sintetički porez na dohodak, po ugledu na odgovarajuće čiste, teorijske modele, i kreiran je analitički okvir za empirijsku ocenu očekivanih ekonomskih efekata njihove primene u Srbiji, kombinovanjem metoda ekonometrijske, mikrosimulacione i statističke analize. Dobijeni rezultati ukazuju da bi sintetički porez na sintetički porez na dohodak u Srbiji imao veće redistributivne efekte, kao i bolje efekte na horizontalnu pravičnost u odnosu na alternativna rešenja, ali da bi troškovi administriranja i primene ovog poreza, te rizici povezani sa povećanom evazijom poreza (kroz povećanje sive ekonomije u domenu rada i odliva kapitala) bili relativno visoki. S druge strane, u slučaju primene flat poreza na dohodak troškovi administriranja i evazioni rizici bi bili znatno manji, ali bi i pozitivni efekti na pravičnost, nejednakost i dugoročni privredni rast bili manji. Dualni model poreza na dohodak bi implicirao nešto manje (u odnosu na sintetički model), ali i dalje umereno pozitivne redistributivne efekte, dok bi efekti na determinante privrednog rasta bili heterogeni – efekti na tržište rada bolji nego u slučaju flat poreza, ali nešto lošiji nego kod sintetičkog modela, a efekti na štednju i investicije znatno bolji u odnosu na alternative. Istovremeno, troškovi administriranja i potencijalno povećanje evazije bi u slučaju primene dualnog poreza bili bi manji nego u slučaju primene sintetičkog modela oporezivanja. Iako zbirna ocena svakog od alternativnih modela poreza zavisi od konfiguracije društvenih preferencija, tj. od pondera koji se dodeljuju pojedinim ekonomskim efektima, ocenjuje se da bi dualni model oporezivanja dohotka u Srbiji, u većoj meri u odnosu na alternativna rešenja, obezbedio balans između različitih ciljeva oporezivanja. Dobijene ocene su u znatnoj meri uslovljene konkretnom parametrizacijom modela oporezivanja dohotka u ovom radu, tako da postoji mogućnost da bi uz izmenjenu parametrizaciju i zaključci bili drugačiji. Stoga se ključni doprinos ovog rada, pored zaključaka koji proizilaze iz analize, ogleda u definisanju i primeni savremenih analitičkih instrumenata za empirijsku analizu ekonomskih efekata različitih sistema oporezivanja dohotka građana u Srbiji, što omogućava razmatranje efekata i drugačije koncipiranih modela oporezivanja.
U radu se daje pregled pretpostavki pod kojima se u poredbenom i našem pravu na naknadu štete može obvezati i osoba koja za istu nije odgovorna. Takve izuzetne situacije, u kojima se uz pozivanje na ...pravičnost isključuje primjena općih pravila o odgovornosti za štetu, predviđene su u većini odštetnopravnih sustava (i DCFR-u) vrlo općenitim odredbama. Zato se tek kroz sudsku praksu može dobiti odgovor na pitanje opsega i dosega primjene zahtjeva pravičnosti. Prvo se obrađuju iskustva poredbenog (austrijskoga, njemačkoga, švicarskoga, talijanskoga i švedskoga) prava i odredbe o zahtjevu pravičnosti u DCFR-u, a nakon toga odredbe ZOO-a (i bivšeg i sadašnjeg) te naša sudska praksa. Upozorava se na pomicanje težišta s pitanja odgovornosti za štetu na pitanje stvarne mogućnosti njezina snošenja i ravnoteže (imovinskih) interesa oštećenika i štetnika.
Pravo na branitelja jedno je od najvažnijih minimalnih prava obrane u kaznenom postupku. Ostvarenje tog prava, posebice u početnim fazama postupka, glavni je uvjet osiguranja pravičnosti postupka. ...Pravo na pravnu pomoć branitelja ne iscrpljuje se samom prisutnošću branitelja u policijskoj postaji. Ono uključuje niz aspekata kojima se poštuju prava okrivljenih osoba – pravo na slobodno i nesmetano komuniciranje s braniteljem, učinkovito sudjelovanje u ispitivanju, prisutnost istražnim i dokaznim radnjama u postupku, osiguranje poštovanja privilegija protiv samooptuživanja, moralnu podršku okrivljeniku i zaštitu od prisilnih metoda postupanja. Svatko koga se sumnjiči da je počinio kazneno djelo može se valjano odreći prava na branitelja pod određenim uvjetima. S druge strane, ograničenja prava na pristup branitelju u policiji dopuštena su pod određenim okolnostima, no takva ograničenja ne smiju se pretvoriti u protupravna kršenja temeljnih prava obrane. Da bi postupak u cjelini bio pravičan, potrebno je osigurati temeljna procesna jamstva za obje strane u postupku.
Autor najveću pažnju pridaje pojmovima pravednosti i pravičnosti kao pojmovima pravne filozofije, tvrdeći da je ontološka analiza ovih pojmova ključna za filozofiju prava, jer pronalazak biti ova dva ...pojma znači ujedno i shvaćanje odnosa pravednosti i prava.
Obrađujući stavove različitih filozofa i pravnika (Aristotel, Platon, Sokrat, Toma Akvinski, Jacques Maritain, Hugo Grotius, John Stuart Mill, Gustav Radbruch, Chaim Perelman, Hans Kelsen, John Rawls, Robert Nozick, Lon Fuller, Ronald Dworkin, Herbert Hart, John Finnis) rad identificira sličnosti i razlike u percepciji ta dva pojma, inzistirajući
na sličnostima u defi nicijama pravednosti. Autor razlučuje distributivnu od komutativne pravednosti, pritom argumentirajući da su obje vrste pravednosti zapravo sinonimi pojmu jednakost (kriterijska i beskriterijska jednakost) te sintagmi «opće dobro». Odvojivši pojmove morala i pravednosti, autor ističe pojam pravednosti, kao posebnu vrstu moralnosti, najvažnijom od svih vrsta. Odnos morala i prava jednak je odnosu pravednosti i
prava, dakle nerazdvojni su.
U svojem zaključku i kroz cijeli rad autor teži ka defi niranju ova dva pojma. Uz samu definiciju pojmova autor nudi i razlikovanje pojmova pravednost i pravičnost, tvrdeći kako su oni po sadržaju jednaki, ali po funkciji i primjeni različiti.
Rad raspravlja o dominantnom, ali jednostranom i pojednostavljenom gledištu prema kojemu socijalna zaštita i, troškovi povezani s njom, predstavljaju prepreku ekonomskom razvoju. Priznajući, međutim, ...i moguće negativne učinke socijalne zaštite, rad pokazuje kako socijalna zaštita ispunjava šire funkcije i ciljeve, relevantne za društvo. Zato socijalnu zaštitu valja razumjeti kao produktivan čimbenik u društvu. Raspravljajući o nizu pokazatelja koji govore tome u prilog, autori pokazuju na koji način i do koje mjere socijalna zaštita djeluje kao produktivan čimbenik unutar postojećih ekonomskih sustava te, čak, kako ona može biti redizajnirana kako bi postala još produktivnijim čimbenikom.
PDF