Preispitujući ukorijenjenost hrvatskoga pretežito na fonološkome načelu utemeljena pravopisa, nužno se taj i takav pravopis dovodi u vezu sa srpskim, također uglavnom fonološkim pravopisom. Pritom se ...nastoji upozoriti na dvoje: fonološko pravopisno načelo nalazi svoje potvrde i u hrvatskoj predvukovskoj tradiciji, te hrvatski se fonološki pravopis umnogome razlikuje od srpskog. Naime, iako se hrvatska i srpska pravopisna tradicija dobrim dijelom preklapaju – i jedna su i druga u svojoj osnovi fonološke - one se i razlikuju upravo s obzirom na zastupljenost morfonološkoga. Štoviše, ni izravni pokušaji ujednačavanja tih dviju pravopisnih normi (hrvatski i srpski pravopisi priređeni prema Pravopisnom uputstvu iz 1929. te novosadski pravopis iz 1960) nisu te razlike uspjeli trajnije zatrti.
U ovom tekstu prikazano je opisno ocjenjivanje u devetogodišnjoj osnovnoj školi u Bosni i Hercegovini kao i oprečna mišljenja učitelja o ocjenjivanju. Naglasak je stavljen na opisno ocjenjivanje kao ...kvalitativnu analizu učeničkih postignuća. Ponuđeni su deskriptori koji mogu pomoći pri kontinuiranom praćenju i vrednovanju učeničkih postignuća u nastavi materinskog jezika. Deskriptori su podijeljeni prema nastavnim područjima: čitanje i razumijevanje pročitanog, usmeno i pismeno izražavanje, gramatika, pravopis i pravogovor.
U članku se analizira pravopis i fonologija staroslavenskih i hrvatskih crkvenoslavenskih (HCS) alternacija u kojima je nepalatalna alternanta suglasnička skupina zubni tjesnačnik i sonant. Analiza ...podataka dovodi do zaključka da je staroslavensko stanje očuvano, i to u dva aspekta: 1. alternacije su očuvane; 2. očuvana je i pojava povremenoga izostanka palatalizacije, ali tu pojavu ne uočavamo u prezentskoj paradigmi, već, kao i u staroslavenskom, u obliku part. pret. pas. ispred fonema e. Sama skupina glagola vrlo je mala, a i oblik 1. lica jd. manje
je sklon izostanku/neoznačavanju palatalnosti. Mogući je razlog tomu fonem u ispred kojega se i u staroslavenskim starijim spomenicima dosljednije čuvalo epentetsko ĺ. Oblici apstraktnoga morfološkoga glagola (AMG) -prazdniti poput isprazdnitь itd. kao i hiperkorektni oblik AMG blazniti s’blazdnit BrVO 21с pokazuju da se u HCS dalje razvila pravopisna tendencija koja se pojavila u staroslavenskom jeziku, a to je težnja pisara prema restauraciji suglasničkih skupina koje su u izgovoru bile davno pojednostavljene. U staroslavenskom jeziku to se pojednostavljenje odrazilo i u pismu. Analiza građe AMG -prazdniti pokazuje da se popisu staroslavenskih alternacija dodaje zdn ~ ždń s distantnom palatalizacijom. Ta alternacija nije potvrđena u staroslavenskom jer je skupina zdn bila u mnogim potvrdama pojednostavljena: zdn > zn. Jedino je u Fraščićevu psaltiru u AMG -prazdniti ostala staroslavenska alternacija zn ~žń, koju u tom spomeniku vidimo u brojnim potvrdama, a usporedo je u istom tekstu kao tvrda alternanta potvrđena i zdn. Norma je za HCS tekstove s obzirom na količinski suodnos i na obuhvat spomenika upravo alternacija zdn ~ ždń koja nije potvrđena u kanonskim staroslavenskim
tekstovima. U HCS tekstovima alternacija zn ~ žń može se smatrati arhaičnom crtom koju dobro čuva Fraščićev psaltir. Kod AMG slati zastupljena je alternacija sl ~ šĺ, a ne staroslavenska alternacija l ~ ĺ.
Palatalizacija novonastale skupine sl u HCS rukopisima provedena je vrlo dosljedno (u staroslavenskom te pojave uopće nije bilo; ni kod jednog leksema staroslavenskog AMG sъlati nema niti jednog oblika s tom promjenom, tj. s mekom alternantom šl). U HCS postoji samo jedna potvrda u kojoj je s očuvan, tj. nije palataliziran: imperativ 2. l. mn. poslite (BrN2 177d).
Knjiga Pravopisne studije prof. dr. sc. Lade Badurine sadržava 324 stranice. Metodološki je podijeljena na tri središnja poglavlja ili tri tematska bloka koji se najšire mogu opisati kao ...teorijsko-metodološki aspekti pravopisnoga normiranja (I. O pravopisu načelno, o pojedinim pravopisnim temama konkretno: pet studija), povijest hrvatskoga pravopisanja (II. Iz povijesti hrvatskoga pravopisa: deset studija) te hrvatski pravopis u široj sociolingvističkoj perspektivi (III. Hrvatski pravopis u široj sociolingvističkoj perspektivi: tri studije) kojima prethodi Riječ unaprijed, a iza kojih slijedi popis pravopisnih izdanja te sve ono što obično čini dobru znanstvenu aparaturu: popis literature, popis prethodno objavljenih priloga prerađenih i redigiranih za ovu knjigu, popis pravopisnih izdanja, kazalo imena, kratak autoričin životopis te sadržaj. Hrvatski je pravopis lajtmotiv ove knjige i on povezuje 17 pravopisnih, pomno i promišljeno izabranih, studija nastalih u razdoblju od dvaju desetljeća.
U radu je istražen pravopis fonemskih slijedova lu, ĺu, nu i ńu u hrvatskoglagoljskomu
Lobkovicovu psaltiru iz 1359. godine.Razmotreni su problemi označavanja ili neoznačavanja palatalnosti sonanta ...na položaju ispred samoglasnika u. Taj se položaj razlikuje od položaja ispred ostalih samoglasnika po tome što je u glagoljici postojalo grafi jsko sredstvo za označavanje palatalnosti prethodnog sonanta – uporaba slova û. Proučena su pitanja: koliko su česte bile pogreške neoznačavanja i hiperkorektnoga označavanja palatalnosti, je li se to odnosilo na oba sonanta l – ĺ i n – ń u
istoj mjeri, koliko je Lobkovicov psaltir homogen s obzirom na te pogreške, koji je točno tip pogreške – hiperkorektno označavanje ili neoznačavanje palatalnosti – svojstveniji za taj tekst i kako su točno ta dva tipa pogreške
distribuirana po dvama sonantima. Iz teksta su psaltira i deset kantika ispisane sve potvrde s grafemskim slijedovima lu, lû, nu, nû (ukupno 758 potvrda). U skladu s primijećenim
razlikama u taktici pisara, tekst je podijeljen u tri dijela. U članku se navode brojčani podaci – kako apsolutni, tako i relativni – o svakom od triju dijelova i o tekstu u cjelini. U prvom dijelu teksta fonemski slijed lu pisar žakan Kirin dosljedno bilježi kao lû (42 potvrde od ukupno 44). Kod fonema l – ĺ s jedne strane i n – ń s druge strane suprotna je pravopisna slika. I tvrde i meke foneme l – ĺ pisar bilježi kao meke, a foneme n – ń, i tvrde i meke, kao tvrde.Dakle, pisarevo je načelo vezati slovo l uvijek za û, a slovo n uvijek za u – neovisno o fonološkom obilježju palatalnosti ili nepalatalnosti tih
suglasnika. U drugom se dijelu, tj. poslije 59. psalma, pravopisno načelo žakna Kirina naglo promijenilo. Granica u tekstu od koje počinje aktivna uporaba pisanjā s lu – kako pravilnih, tako i nepravilnih – nalazi se u 60.–62. psalmu. U drugom su dijelu pravilno odražene u pismu sve riječi (osim jedne) s fonemskim slijedom lu: one su zabilježene s lu: gluboko 63.7, luna 71.7 itd. Međutim, u usporedbi s prvim dijelom narastao je broj slučajeva nepravilne uporabe grafemskoga slijeda lu (tj. u riječima s mekim fonemom ĺ): takvih potvrda među riječima s ĺu ima 24%. Pisar je potpuno eliminirao jedan tip pogreške, ali je uveo (u određenoj mjeri)
drugi, obrnuti tip. U tom dijelu je počeo pisati, na primjer, lubavь 72.7, ludi 88.20 itd. U trećem je dijelu meki fonem ĺ skoro uvijek bilježio pravilno. Međutim, počeo je češće rabiti lû u riječima u kojima je tvrdi fonem l. O cijelom proučenom tekstu s obzirom na pisanja riječi s fonemima n/ń valja zaključiti: žakan Kirin vrlo dosljedno u cijelom tekstu psaltira rabi samo grafemski slijed nu za bilježenje fonemskoga sadržaja nu i ńu. Dakle, pisanja nu kod fonemskoga sadržaja ńu u tom spomeniku ne svjedoče o nemarnosti pisara, jer je takvo bilo njegovo pravopisno načelo. Od 51 riječi koje sadrže fonemski slijed ńu, 49 riječi žakan Kirin zabilježio je kao nu. U tekstu postoje 2 potvrde u kojima je fonemski slijed ńu zabilježen kao nû: pustinû 106.33 i shranû 118.34. U cijeloj građi nema ni jedne potvrde s nepravilnim, hiperkorektnim pisanjem nû (tj. potvrde u kojoj bi se na taj način bilježio slijed nu). Na kraju članka iznose se moguće pretpostavke objašnjenja te pravopisne slike, među kojima su na prvom mjestu: frekventnost fonema, utjecaj
iskustva prepisivanja latiničkih tekstova, utjecaj pisareva materinskog jezika, pisanje teksta uz diktiranje i dr. Na kraju je priložen i potpuni popis prikupljenih potvrda iz teksta.
Jezikoslovac Marćel (Marcel) Kušar u hrvatskoj je filologiji poznat po zapaženoj
dijalektološkoj istraživačkoj djelatnosti, ali i po radovima iz područja standardnojezične
problematike: najčešće se ...spominje u vezi s počecima suvremene hrvatske pravopisne
norme. Teorijsko‑metodološka uporišta Kušarova jezikoslovnog rada moguće je analizirati
s obzirom na dvije tematske okosnice koje se pojavljuju kao konstanta u hrvatskome
jezikoslovlju 19. stoljeća, a na kojima počiva i suvremena hrvatska standardnojezična
koncepcija te, konkretnije, metodologija pravopisnoga normiranja: (1) odnos narječja/
dijalekta i standardnoga jezika, (2) odnos ortoepije i ortografije. Pritom se otkriva
Kušarova povezanost s tradicijom hrvatske književnojezične misli (u prvome redu s
učenjima zagrebačke filološke škole), a s druge istodobno i otvorenost prema lingvističkim
pogledima koji su se sve jasnije profilirali potkraj 19. stoljeća.
U članku se opisuje morfonologija glagolske osnove u prezentskoj paradigmi na građi hrvatsko-crkvenoslavenskih (dalje: HCS) glagola s temeljnom osnovom na -i- u kojih tom završnom -i- prethodi zubni ...sonant: r, l, n (tj. tipa tvori-ti, moli-ti, brani-ti). U obzir su uzeti svi glagolski leksemi tog tipa iz kartoteke Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije: 110 li-glagola, 127 ni-glagola i 83 ri-glagola i njihovi prezentski oblici. Metoda opisa je usporedba dotičnog fragmenta HCS gramatike sa staroslavenskim stanjem kao i sa stanjem u starohrvatskim (čakavskim) govorima. U staroslavenskom jeziku u prezentskoj je paradigmi tihglagola osnova okrnjena (tj. okrnjen je sufiks -i-) i pojavljuje se u dvije varijante: palatalnoj (u 1. licu jednine), i tvrdoj (u svim ostalim oblicima). Tako u prezentu nalazimo u osnovi alternacije r ~ ŕ, l ~ ĺ i n ~ ń. U HCS tekstovima morfonološki su najinovativniji ri-glagoli. Kako je u hrvatskom depalataliziran fonem ŕ, kod ri-glagola nije sačuvan staroslavenski morfonološki model. HCS građa ne pokazuje staroslavensku alternaciju r ~ ŕ, tj. kod ri-glagola nema variranja osnove u prezentu (okrnjena osnova u svim oblicima završava nepalatalnim suglasnikom). Kod li-glagola i ni-glagola staroslavenski je morfonološki model očuvan. Međutim, u tekstovima su ipak potvrđene rijetke devijacije od tog modela. Naime, usprkos postojanju grafijskoga sredstva za označavanje palatalnosti fonema ĺ i ń ispred gramatičkog morfema 1. lica jednine -u (tj. uporaba slova ű iza l, n), neki su pisari u rijetkim slučajevima izostavljali označavanje palatalnosti, tj. pisali grafem u (molu, branu). Autorica predlaže različita moguća objašnjenja te pogreške i utvrđuje u kojoj je mjeri ta pojava ograničena na određene HCS tekstove.
Pravopis je dviju Matica 1960. godine bitno intervenirao u onaj dio hrvatske pravopisne norme kojim se propisuje uporaba rečeničnih (interpunkcijskih) znakova: gramatičku je interpunkciju zamijenila ...interpunkcija zasnovana na dominantno semantičkome načelu. Hrvatske pravopisne knjige koje su uslijedile nisu mijenjale interpunkcijski tip, pa se od 60-ih godina uspostavila nova tradicija hrvatske semantičke interpunkcije. Utemeljenost takve interpunkcije u značenju (smislu) iskaza pretpostavlja otvaranje prema tekstu, pa njezino svođenje u čvrste okvire izolirane rečenice nerijetko rasvjetljava mnoge probleme koji se i danas prepoznaju u tom dijelu hrvatske pravopisne norme.
