U ovom su radu izložene konceptualne metafore prostora u biblijskim Psalmima u vezi s psalmistovim osobnim osjećajima i teološkom porukom koju želi prenijeti. Jezik prostora i kretanja od ključne je ...važnosti za ljudsko, egzistencijalno i religijsko iskustvo te psalmist složene egzistencijalne i teološke probleme iskazuje kroz konceptualne metafore prostora. Orijentacijske metafore formiraju osebujni mentalni prostor u kojem opreke gore-dolje i lijevo- desno omogućuju psalmistu orijentaciju u duhovnom smislu. Za biblijskog psalmista tipične su situacije dezorijentacije uzrokovane osjećajem njegova
vlastita grijeha ili društvenom nepravdom; nakon koje se on nastoji moralno i duhovno orijentirati. Dok je euklidski prostor homogen, psalmist u tom
prostoru osjeća diskontinuitet jer su mu neki dijelovi kvalitativno različiti. Orijentacija ovisi o razdiobi svetog i profanog prostora, za što su ključni
pojmovi Hram, Nebo i Podzemlje, s čim su povezane visine i dubine. Bog je gore (na nebesima), a čovjek dolje (na zemlji). U eshatološkom razvrstavanju suvereni Sudac razdjeljivat će dobre od zlih na desno i lijevo. Kao što je gore ipak bolje od onoga što je dolje, tako je i ono što je desno bolje od onog što je lijevo.
Na tekstovima šest odabranih psalama iz Kosinjskoga brevijara (1491) i Karamanova Bukvara (1753) proučavaju se jezične mijene do kojih je došlo a) prirodnim razvitkom liturgijskog jezika u dodiru sa ...živim govorom priređivača tekstova i b) ciljanim zahvatima sa svrhom istočnoslavenizacije hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova. Najveća se pozornost posvećuje – na grafijsko-fonološkoj razini – pisanju i refleksima jata i poluglasova, a na morfološkoj – sklonidbi imenica. Zamjetna je dvostruko češća uporaba grafema ê u Kar nego u Kos kao i postojanje dviju funkcionalno različitih slovnih inačica jata. Tzv. istočnoslavenizacija u Kar osobito dolazi do izražaja u refleksu o (< ъ), koji prevladava u brojnim prefiksima i prijedlozima: sogrêšihь, vozljubihь, vo utrobê, predo mnoû, ko oltaru itd. U oblicima imenica, kao i ostalih vrsta riječi, znatno je manje razlika između Kos i Kar negoli na fonološkoj razini.
František Ábel explores one of the topical issues of Paul's theology, namely the role and influence of the Jewish Pseudo-epigraphs, literature written during Greek and early Roman periods (4th ...century BCE to the 2nd century CE), on Paul's theological thinking. Within this corpus the idea of eschatological concepts, such as the concept regarding the coming of the Messiah and the Last Judgment in particular, arises frequently. It is similar in the case of the Psalms of Solomon with the Last Judgment as the main topic of this pseudepigraphon. Through close analysis and exploration of particular parts of this work, the author proposes that this deuterocanonical writing could form a considerable background for the proper understanding of Paul's messianic ethics. From this point of view, Paul's teaching on justification should be understood as one that is reflective of God's grace, while at the same time expressing faith and deeds as necessary for salvation.
Više od trećine Starog zavjeta je poezija. Najviše se pojavljuje u Knjizi Psalama, u proročkim i u mudrosnim knjigama (Job, Izreke, Propovjednik). Izaija je gotovo u potpunosti napisan u pjesničkom ...obliku. Brojni pjesnički dijelovi također se nalaze u povijesnim knjigama, npr. Postanak 49. poglavlje i Brojevi 23. i 24. poglavlje. Samo sedam starozavjetnih knjiga uopće ne sadrži poeziju (Levitski zakonik, Ruta, Ezra, Nehemija, Estera, Hagaj i Malahija), stoga je važno razumjeti hebrejsku poeziju kako bismo ispravno protumačili velike dijelove Starog zavjeta.
Poezija zahtijeva drugačiji hermeneutički pristup od onog koji se koristi u narativima. Naracija donosi informacije i poučava ilustracijom, dok poezija otvara prostor za slobodniji izraz nadahnuća. Ovaj članak se bavi osnovnim smjernicama za tumačenje hebrejske poezije.
Vse kaze, da se glede »vra'zeni« Sandor Terplan naslanja na madzarsko predlogo vrsti- ce tega psalma: »mert igen megnyomorodtunk«, tj. ker smo postali duhovno zelo bedni«. V. Novak navaja Terplana v ...zvezi z besedo »vra'zeni«; glagol »vraziti«, tj. raniti«,3 torej smo postali duhovno »ranjeni«, »nevolni«, bedni, revni. Zanimiv je Terplanov izraz: »ftisaj«, ki ne ustreza nemski predlogi »vergibt uns«, ampak prej madzarski predlogi: »légy kegyelmes« = »bodi milostljiv«; prim. lat.« propitius esto«. Terplan pa pravi, naj se Gospod spomni svoje »?rede«. Tu se Terplan nasloni na latinski prevod: »con-greg-atio«. V tej besedi se na sredini skriva izraz »grex, gre- gis«, ki pomeni »?reda«. Küzmi? navaja besedo »örocsíno«, tj. »dedis?ina« ,5 ter- plan pa kar ohrani madzarski izraz za dedis?ino: »örok«. Madzarska oblika »örök« je starinski izraz za »örökség« (dedis?ina).6 Tu je treba pritrditi Marku Jesensku: »Vpliv madzarskega besedja v prekmurskem jeziku je opazen, vendar pa se Küzmi? (Mi- klos, op. J. S.) v svoji zbirki besed ni zapisal nobene tujke ali nepodoma?ene besede, ampak je madzarske besede glasovno, pisno, pravopisno, naglasno in oblikoslovno prilagajal.« (jeSensek 2013: 215) (Terplan 1848: 15): »Odpüszti mi i te szkrivne grêhe, obari szlugo tvojega i od ti zviseni.« Terplan sledi tu Lutrovemu prevodu: »Verzeihe mir die verborge- nen Fehle, bewahre auch deinen Knecht vor den Stolzen.« Küzmi? pa prevaja po Vulgati: »ab alienis«, se pravi »od lücke hüdoube«, to je »od tuje hudobije«. »Lücki« je pridevnik in tudi samostalnik, se pravi »tuj« in »tuji«.7 Namesto »Z-krivicze moje mlado?zti, i nevejdno?zti«, ima Terplan (Terplan1848: 19): »Z grêhov mladoszti moje, i presztoplenya mojega«. Terplan tu sledi Lutrovemu prevodu: »Wehe mir, dass ich ein Fremdling bin unter Mesech; ich muss wohnen unter den Hütten Kedars. Es wird meiner Seele lang, zu wohnen bei denen...« V psalmih Vulgate, po kateri je Küzmi? prevajal, ni imena Mesech (Mesech je kraj v Mali Aziji; Kedar je nomadsko pleme iz Arabije. Zdi se nam ?udno, da Küzmi? ni v duhu Vulgate izraza »incolatus« prevedel kot »tühín- stvo«, »zalárstvo« je sicer po smislu isto kot »tühinstvo«; »zalárstvo« je po V. No- vaku »ko?arstvo, kajzarstvo«8; madzarska beseda pa pove se ve?: »zsellér« je tla?an, ki nima ne zemljis?a ne svoje ko?e,9 in je potemtakem »tühénec«, se pravi »tujec«10 na zemlji.
Svrha je psalama 93–100 u Četvrtoj knjizi Psaltira da promiču pripovijest o YHWH-inoj kraljevskoj vlasti nad svemirom. Bez obzira na njihovo porijeklo, njihov trenutan redoslijed u Knjizi 4 ublažava ...očaj koji se javlja u psalmima poput Psalma 89, kojim završava Knjiga 3. Kao vrsta pripovijesti koja se koristi u liturgiji, ovi psalmi razvijaju likove i radnje koje se koncentriraju na YHWH-inoj kraljevskoj vlasti i ispravnom poretku svijeta, što zauzvrat koristi Izraelu i, po njima, cijelom svijetu. Služe kako bi dalje razvili pripovijest o njegovoj vlasti nad svemirom.
Kasna židovska književnost u psalmima vidi tekstove koji govore i o mesijanskom vremenu i o samom Mesiji. Rad se najprije bavi izvorima koji se odnose na psalme u kasnoj židovskoj literaturi (1.-11. ...st.), da bi u nastavku poklonio pozornost Ps 1 - 19. Kad govore o posljednjim vremenima ovi psalmi govore o iščekivanju jednog ili više mesijâ uz čiji je dolazak povezana konačna pobjeda, ali i sud koji će se na kraju vremena dogoditi. Pritom je vidljiv ekskluzivistički pristup promišljanju o posljednjem sudu u kojem ne postoji nada za druge i drugačije. Posljednja bitka zamišljena je kao bitka između dobra iz zla, a u njoj će pobjeda će Mesijina i Božja. Kao sredstvo za borbu predstavljena je Tora, to jest Božja riječ. U židovskoj perspektivi Tora obuhvaća pisani i usmeni Zakon, pa je obdržavanje zapovijedi toga Zakona od ključnog značenja za održanje u posljednje dane. Kao mjesto suda označen je Jeruzalem koji će postati prijestolje Boga koji uzima ulogu suca. Na tom sudu bit će uništan đavao i svi koji su njegovi, uključujući Goga, Magoga i Edoma, a oni koji su Božji, a to znači pravedni Izrael, prebivat će u obnovljenom Jeruzalemu i Sionu.
PDF
