Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kryžius padarytas iš atskirų pagaliukų. Pagrindas keturkampis, į viršų kiek susiaurėja. Ant pagrindo uždėtas kryžius. Pateikėjas ...kryžių gavo iš Kazimiero Krasausko, kuris šį kryžių darė šulinyje 1945 m., slapstydamasis nuo armijos. Kryžius darytas maždaug mėnesį iš lazdyno medžio.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu se propituje navodna komplementarnost znanosti i vjere u tumačenju stvarnosti. Temeljem relacija neodređenosti za dvije veličine koje karakteriziraju istinitost znanstvene odnosno, vjerske ...spoznaje, pokazuje se kako sve manja neodređenost znanstvenih, uzrokuje sve veću disperziju i maglovitost vjerskih spoznaja.
Dioniz in Nil v varstvu Boga Blaž Božič
Keria: Studia Latina et Graeca,
08/2021, Letnik:
23, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prispevek osvetljuje dva glavna problemska sklopa, ki se kažeta pri obravnavi korpusa poznoantičnega pesnika Flavija Dioskora oz. Dioskora iz Afroditopolisa iz 6. stoletja po Kr. Razprava izhaja iz ...kratke biografske osvetlitve, pregleda kontekstov Dioskorovega ustvarjanja in prevoda treh tipičnih primerov njegovih pesmi (dveh epitalamijev in enega enkomija). Najprej se posvečam vrednotenju Dioskorove poezije v 20. stoletju: »najslabši pesnik antike«, nesrečni epitet, ki zgoščeno povzema splošne sodbe o njegovem delu do poznega 20. stoletja, skušam prikazati v luči dveh širših problematik: vpeljanega razumevanja celotnega obdobja »pozne antike« kot obdobja dekadence in propada ali pa kot prehodnega obdobja na eni, in kot problem vrednotenja »priložnostne poezije« in figure »priložnostnega pesnika« na drugi strani. Prevedene pesmi nato postavljam v kontekst poznoantične literature, oziroma natančneje, literarnega ustvarjanja v Egiptu 6. stoletja. S tem naslavljam drugi problemski sklop, to je problematika »krščanskega« in »poganskega« v njegovi poeziji, v zvezi s katero izpostavljam motiv Dioniza in Nila v varstvu krščanskega Boga, ki se pojavi v Epitalamiju Izaku (P.Cair.Masp. III 67318): probleme tovrstnih dinamik med »krščanskim« in »poganskim« je na primeru opusa Nonosa iz Panopolisa (avtorja »poganskega« Epa o Dionizu in »krščanske« Parafraze Janezovega evangelija) uspešno reševal Robert Shorrock, in sicer s pomočjo modela dveh poznoantičnih »pesniških person« oz. literarnih kodov, namreč »pesnika muz« in »pesnika Kristusa«. V nadaljevanju razprave argumentiram, da se za obravnavo poezije Flavija Dioskora takšen pristop kaže kot le deloma primeren. Menim namreč, da je dinamiko med »krščanskim« in »poganskim« ravno zaradi »priložnostnosti« te poezije, torej dejstva, da je še posebej tesno povezana s svojim pragmatičnim kontekstom (in tako s konvencijami obreda, npr. v kontekstu poroke), ustrezneje kot (zgolj) literarno igro razumeti kot literarni odraz žive verske dinamike v Egiptu 6. stoletja.
Pedagoginiai ir sociologiniai tyrimai Lietuvos TSR mokyklose rodo, kad socialinė vyresniųjų klasių moksleivių mikroaplinka (šeima) daro tiesioginę įtaką jų religinėms ar ateistinėms pažiūroms ir ...apsprendžia religinį ar ateistinį aktyvumą. Vyresniųjų klasių moksleivių religingumą labiausiai veikia šeima, kurioje abu tėvai yra tikintieji ir sistemingai švenčia religines šventes, prisilaikydami visų tradicijų bei apeigų. Religinę tėvų įtaką stipriai riboja ateistiniai mokyklos ir visuomeniniai veiksniai, taip pat didėjantis pačių moksleivių sąmoningumas ir savarankiškumas. Straipsnyje parodomas vyresniųjų klasių moksleivių religingumo ir ateistinio kovingumo socialinis apsprendžiamumo laipsnis bei priežastingumas.
Tokom poslednjih decenija fenomen koji je označen kao „povratak religije“ predstavlja predmet rasprava u okviru društvenih nauka i humanističkih disciplina. Različiti autori/ke naglašavaju da je ...društveni značaj religije sve očigledniji kako u javnoj i političkoj sferi savremenih sekularnih društava, tako i u međunarodnim odnosima i svetskoj politici. Ovi fenomeni, prema nekim tumačenjima, dozvoljavaju da se o savremenosti može misliti i govoriti kao o „postsekularnom dobu“. U radu se razmatraju osnovne pretpostavke postsekularne paradigme i ukazuje na ograničenja samog pojma „postsekularnost“. Istovremeno, rad ima za cilj da skrene pažnju na značaj pitanja odnosa religije i politike u polju novih medicinskih biotehnologija kao jednog, ali ne i jedinog aspekta antropološkog /ove problematike/religije i biotehnoloških inovacija
Konsocijacijska je demokracija nakon Drugog svjetskog rata postala učestao način za premošćivanje dubokih političkih podjela u vezi s nasilnim ili dugotrajnim sukobima u društvu. Vjerski su ...identiteti često bili u središtu konsocijacijskih mehanizama, pa su se funkcionalni politički poreci konsocijacijskim mehanizmima nastojali oblikovati podjelom vlasti između vjerskih skupina u društvu. Na Bliskom istoku su vjerski identiteti posebno značajni, a u vrijeme postsekularizma njihova važnost dodatno jača. Podjela vlasti na temelju vjerske pripadnosti može postati oblikom standardizacije državne ili regionalne vlasti te dovesti do perpetuiranja podjela i blokade društva. Ovaj članak u tom smislu kritizira učinke religijske konsocijacije u Libanonu. Nakon kratke komparacije sa slučajevima Iraka i Irana, autor u članku, koji uz politološku perspektivu obilježava i političkoteološka dimenzija, zagovara međureligijska vijeća kao mogući konstruktivni kanal izgradnje mira u vjerski podijeljenim društvima na Bliskom istoku.
After the Second World War, consociational democracy became a frequent way of overcoming deep political divisions associated with violent or protracted conflicts in a society. Religious identities were often at the center of consociational mechanisms, and functional political orders were sought to be formed by consociational mechanisms dividing power between different religious groups. In the Middle East, religious identities are particularly significant, and in the post-secular era their importance is further strengthened. the division of power based on religious affiliation can become a form of standardization of state or regional power and lead to the perpetuation of division and blockade of society. Following this idea, the article criticizes the effects of religious consociation in Lebanon. After a very brief comparison with the cases of Iraq and Iran, the author in the article, which in addition to its political science perspective also has a political theological dimension, advocates interfaith councils as a possible constructive channel for building peace in religiously divided societies in the Middle East.
Odnos religije i zdravlja posljednjih je godina predmet zanimanja različitih znanstvenih disciplina. Primjećujući da u kontekstu suvremenih sociokulturnih procesa fenomen religije sve češće izlazi iz ...strogih institucionalnih okvira te, kao takav, prodire u različite svjetovne probleme i izazove, u ovom smo radu na primjeru Zajednice Cenacolo, zajednice za pomoć mladima koja svoj program temelji na vjeri, prikazali problem liječenja ovisnosti u religijskom kontekstu te produbili spoznaje o oblicima pomoći ovisnicima koji izlaze iz strogih okvira biomedicine. Koristeći se metodom etnografskog istraživanja te tehnikom polustrukturiranog problemski orijentiranog intervjua i sudioničkog promatranja, utvrdili smo sličnosti rehabilitacijskog programa Zajednice Cenacolo s programima konvencionalnih terapijskih zajednica za liječenje ovisnosti, artikulirali religijski aspekt liječenja ovisnosti te utvrdili važnost njegova međuodnosa s radom i grupnim razgovorima
– praksama na kojima Zajednica temelji svoj rehabilitacijski program.
While the formal social isolation of the world and Sarajevo continues, while everything that happens around us, live and immersed, religious communities are also present. Like other cities touched ...and fulfilled by the three religions, which is Jerusalem first, Sarajevo emerges as the ervopic original. I follow speeches, appearances, public speeches or religious corona messages from three religious sources: Islam, Orthodoxy and Catholicism in this City. How much is similar, so much is different, how soothing is so stressful, how beneficial is so harmful.What will happen in the end or ends? Who knows? Ah no one knows, fragile knowledge, said Antun Branko Simic, our great poet
Odnos med filmom in religijo že od začetkov filma zaznamuje napeta, prepletajoča se in včasih tudi ustvarjalna dinamika, ki ne glede na sekularizacijo vedno znova odpira vprašanje o povezanosti med ...filmom, teologijo in religioznimi vsebinami. Napetost v tem odnosu je vplivala tudi na manjšo uporabo filma v okviru verskih dejavnosti in verskega izobraževanja. Film lahko služi kot uporabno in kakovostno didaktično sredstvo pri verskem izobraževanju za otroke, mlade in različne skupine odraslih in starejših odraslih. Ustrezna uporaba filma je odvisna od kakovostne priprave, ustvarjalnosti in usposobljenosti pastoralnega delavca.
S francuskom upravom u hrvatskim zemljama stupilo je na snagu i francusko državno zakonodavstvo. Između ostaloga, ono je uključivalo i Konkordat između Napoleona i Svete Stolice iz 1801. te ...Napoleonovu jednostranu zakonsku nadopunu u obliku 77 „Organskih članaka“ iz iste godine. Ovi dokumenti učinili su katoličke biskupije u Francuskoj nekom vrstom carskih upravnih tijela pod nadzorom Ministarstva bogoštovlja. Tako je čl. 39 propisao da će u katoličkim crkvama Francuskoga Carstva od tada nadalje moći postojati samo jedna liturgija i samo jedan katekizam. To je bila osnova za sastavljanje jednoga univerzalnoga Katekizma za sve katoličke crkve u Francuskom Carstvu, poznatoga kao Carski katekizam, objavljenoga 1806. godine. Njega su državni organi vlasti uveli bez potvrde pape Pija VII. i u njemu je prvi put u povijesti katekizma uz pouku o četvrtoj Božjoj zapovijedi izrijekom bilo spomenuto jedno svjetovno ime, dakako, cara Napoleona I. Generalni providur za Dalmaciju Vincenzo Dandolo prvi je 1807. godine naložio prevođenje Carskoga katekizma na „ilirski“, tj. hrvatski jezik, jer je Dalmacija postala dio Kraljevine Italije. Taj je pokušaj završio fijaskom zbog recenzija koje su ukazivale na nerazumljivost prijevoda među narodom. U Ilirskim pokrajinama osnovanim 1809. godine prijevodi su, bilo cjeloviti, bilo tek nekoliko poglavlja, na poticaj civilnih vlasti objavljeni 1811. i 1812. godine, i to na čak četiri jezika: talijanskom, slovenskom, njemačkom i „ilirskom“ jeziku. Premda su ostali bez utjecaja jer su Ilirske pokrajine ukinute već 1813. godine, a Napoleonov katekizam strogo zabranjen od strane austrijskih vlasti, ovi prevodilački pothvati ostaju vrlo vrijedan primjer propagande i pokušaja kulturnoga transfera Napoleonova imperijalnoga kulta u ove krajeve, o čemu će biti riječ u ovome radu.
With the coming to power in the Croatian lands the French administration tried to enforce the French state legislation. Among other things, this included the Concordat of 1801 between Napoleon and the Holy See, and Napoleon’s unilateral law supplement in the form of 77 “Organic Articles “entered into force in the same year. These documents made the Catholic dioeceses in France a kind of imperial administrative bodies supervised by the Ministry of Cult. The article 39 prescribed from then on the existance of only one liturgy and only one catechism in all the Catholic churces of the French Empire. This was the foundation for the composition of one universal Catechism for all the Catholic Churches in the French Empire, known as the Imperial Catechism and published in 1806. The state authorities introduced it without the approval of Pope Pius VII. For the first time in the history of catechisms, a secular name was explicitly mentioned wih the lesson about the Fourth God’s Commandement. To be sure, it was the name of Emperor Napoleon I. In 1807, Vincenzo Dandolo, general governer of Dalmatia, was the first to order the translation of the Imperial Catechism into the “Illyrian “, that is, Croatian language because Dalmatia became a part of the Kingdom of Italy. This attempt failed because of reviews, which pointed to the bad intelligibility of the translation for the ordinary people. In the Illyrian Provinces founded in 1809, the translations in Italian, Slovenian, German and “Illyrian “or Croatian were either integrally or partly (just a couple of chapters), published at the incentive of civil authorities in 1811 and 1812. They remained without an impact because the Provinces were abolished already in 1813 and Napoleon’s catechism was strictly forbidden by Austrian authorities. Nevertheless, these translation ventures remain very valuable examples of propaganda and the attempt of cultural transfer of Napoleon’s imperial cult into these regions, which will be discussed in this paper.
PDF
