Rad se bavi kolektivnim pamćenjem Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. godine, i to kroz analizu dva suvremena romana:
Obustaviti postupak
Claudia Magrisa ...i
Sonnenschein
Daše Drndić. U prvom se dijelu iznose osnovni povijesni podaci te različite etape pamćenja, osobito s obzirom na proglašenje nacionalnog spomenika, sudski postupak za zločine počinjene u logoru, te na uspostavu muzeja. Posebna pažnja posvećuje se usporedbi Rižarne s partizanskim zločinima počinjenim prilikom oslobođenja Trsta u svibnju 1945., koja se, osobito od vremena sudskog procesa, pojavljuje u javnom prostoru i muzealizaciji spomenika Rižarne i fojbi. Iznosi se istraživanje Susanne C. Knittel, koja uz pomoć psihoanalitičkog pojma zazornog (njem. unheimlich) povezuje potisnuto pamćenje nacističkih eutanazijskih programa s onim slovenskih i hrvatskih žrtava Rižarne. U drugom dijelu rada ova će se saznanja primijeniti na analizu navedenih romana.
The paper deals with the collective memory of the San Sabba Rice Mill, a Nazi concentration camp that operated in Trieste from 1943 to 1945, through the analysis of twocontemporary novels: Blameless by Claudio Magris and Sonnenschein by Daša Drndić.The first part presents basic historical data and various stages of memory, especially with regard to the proclamation of the national monument, the legal process for crimes committed in the camp, and the establishment of a museum. Particular attention is paid to the comparison of the San Sabba Rice Mill with the crimes committed by Yugoslav partisans during the liberation of Trieste in May 1945. This comparison has appeared in public space and collective memory more frequently since the time of the trial. Susanne C. Knittel’s research is presented, which, using the psychoanalytic concept of the uncanny, connects the repressed memory of Nazi euthanasia programs with that of the Slovenian and Croatian victims of the San Sabba Rice Mill. In the second part of the paper, these insights will be applied to the analysis of the two novels.
Rad se bavi kolektivnim pamćenjem Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. godine, i to kroz analizu dva suvremena romana: Obustaviti postupak Claudia Magrisa ...i Sonnenschein Daše Drnić. Nakon što su u prvom dijelu izneseni osnovni povijesni podaci te različite etape pamćenja, i nakon što je opisano istraživanje Susanne C. Knittel o potiskivanju pamćenja masovnog stradanja diskriminiranih skupina (osoba s invaliditetom, nacionalnih manjina), u ovom se (drugom i posljednjem) dijelu analiziraju spomenuti romani. Analiza pokazuje da oba romana holokaustu pristupaju iz univerzalne i kozmopolitske perspektive, zanemarujući lokalne specifičnosti i utvrđujući stereotipno pamćenje koje među žrtvama Rižarne vidi samo tzv. „nevine” žrtve (kako su definirane u sudskom postupku 1976.), te zaboravljajući one koji su u njoj skončali jer su bili pripadnici pokreta otpora, osobito njegove komunističke sastavnice, s velikim udjelom Slovenaca i Hrvata.
The paper deals with the collective memory of the San Sabba Rice Mill, a Nazi concentration camp that operated in Trieste from 1943 to 1945, through the analysis of two contemporary novels: Blameless by Claudio Magris and Sonnenschein by Daša Drndić.While the first part of the paper (published in the previous issue) presents basic historical data and different stages of memory, including Susanne C. Knittel’s comparative research on the repression of the memory of mass suffering of discriminated groups (persons with disabilities, national minorities), this (second and last) part scrutinises the two novels from the memory studies’ perspective. The analysis shows that both novels approach the Holocaust from a universal and cosmopolitan stand, neglecting local specificities and perpetuating the stereotypical memory that sees only the so-called “innocent” victims (as they were defined in the 1976 trial), and forgets those who were killed as members of the resistance movement, especially its communistcomponent, with a large share of Slovenes and Croats.
U Slovenskom kazalištu u Trstu 1975. godine prikazana je drama Rižarna Filiberta Benedetiča i Miroslava Košute, u režiji Jože Babiča i Marija Uršiča. Radi se o dokumentarnoj drami pisanoj na osnovu ...arhivske građe i svjedočenja koja je prikupio istraživač Albin Bubnič (na slovenskom, hrvatskom, talijanskom), s labavim dramskim zapletom koji ne vodi katarzi već svojim finalnim beznađem prebacuje odgovornost za dalje pamćenje i djelovanje na gledatelje. Drama nastaje u niši slovenskog i antifašističkog pamćenja Rižarne San Sabba, nacističkog logora koji je djelovao u Trstu od 1943. do 1945. Logor je osnovan s ciljem borbe protiv partizanskog pokreta u Operacijskoj zoni Jadranskog primorja i deportacije Židova, uz kolaboraciju bivših fašističkih struktura i tršćanskih građana. Poslije rata, nakon što je Trst pripao Zapadnom bloku, pamćenje Rižarne bilo je neugodna uspomena koju je trebalo uklopiti u novi, hladnoratovski raspored snaga. Osim analize dokumentarne drame iz 1975., rad opisuje i djelovanje kazališne amaterske skupine SAG (Slovensko amatersko gledališče) usmjereno protiv okoštalog obrasca pamćenja antifašističke borbe kakvo je za njih predstavljala upravo predstava Rižarna. Taj sukob unutar manjine (i unutar njezine »lijeve fronte«) tumači se u širem kontekstu hladnoratovskih borbi za pamćenje.
PDF
