Veliki broj bolesti nastaje prvenstveno zbog nedostatka kisika u tkivima zbog akumulacije toksina u tijelu. Bezbolan i prirodan tretman ozonom pomaže kod operativnog oporavka i liječenja brojnih ...ozljeda i bolesti, pa čak i tumora, a za sada se najčešće koristi u stomatologiji. Ozon ima pozitivan utjecaj na zacjeljivanje rana, stimulaciju imunološkog sustava, oksigenaciju i protok krvi u tkivu, te smanjuje oticanje i bol.
Poremećaji funkcije žvačnog sustava (tzv. temporomandibularni poremećaji) problem su s kojim se sve češće susrećemo u svakodnevnoj praksi. Kliničari se uglavnom slažu u tome da najvažniju ulogu u ...njihovu nastanku imaju psihosocijalni čimbenici (stres), trauma – koja može biti makrotrauma, kao što je npr. udarac u čeljust, ili mikrotrauma, ona povezana s kroničnom mišićnom hiperaktivnošću (bruksizmom) ili okluzijskom nestabilnošću – te okluzijski uvjeti.
Neuromuskularna stomatologija moderan je oblik dijagnostike i liječenja tih poremećaja. Ona objektivno procjenjuje kompleksan odnos između zubi, žvačnih mišića, temporomandibularnih zglobova i kranijalnih živaca kako bi među njima postigla sklad. Za razliku od standardnih dijagnostičkih metoda kliničke funkcijske analize kojima se koristi tradicionalna stomatologija, neuromuskularna stomatologija u tu se svrhu koristi različitim kompjutoriziranim suvremenim tehnikama kojima se bilježi pomicanje donje čeljusti (analiza kretnji donje čeljusti), registriraju mišićnu aktivnost (elektromiografija) i identificiraju zvukove zgloba (elektrosonografija i analiza zglobnih vibracija).
Činjenica je ipak da do danas još uvijek ne postoji dovoljan broj randomiziranih dvostruko slijepih kliničkih studija koje bi nam mogle objektivno pomoći u odabiranju odgovarajućeg načina dijagnostike i liječenja, a koje će u budućnosti zasigurno doprinijeti rješavanju enigmi temporomandibularnih poremećaja.
Europska Unija uređuje područja koja ne mogu regulirati nacionalna zakonodavstva. Već je prihvaćeno nekoliko direktiva o stomatološkoj profesiji, a omogućuju europskim doktorima stomatologije da ...otvaraju ordinacije i obavljaju usluge u bilo kojoj državi članici. Pritom imaju ista prava i obveze kao i njezini državljani. Diplome, certifi kati i drugi dokazi o školovanju uzajamno se priznaju, kako bi se olakšalo slobodno kretanje unutar Unije. Također postoje i direktive o slobodnom kretanju robe, elektroničkoj trgovini, promidžbi i zahtjevima za stomatološkom izobrazbom na dodiplomskoj ili poslijediplomskoj razini. U ovom tekstu objašnjeni su najvažniji članci svake direktive, a želi li netko podrobnije podatke može pročitati dokumente koji ga zanimaju.
Glavobolja je vrlo česta bolest modernog društva koja dovodi do ozbiljnog smanjenja
općih i radnih životnih aktivnosti u pacijenata za vrijeme njenog trajanja sa značajnim utjecajem
na kvalitetu ...života, ali i velikih ekonomskih izdvajanja za njeno liječenje. Iako postoje mnoga
istraživanja vezana uz patofiziologiju pojedinih vrsta glavobolja, ostalo je još mnogo
nepoznanica.
Refleks treptaja je objektivna neurofiziološka metoda za utvrđivanje statusa
trigeminalnog sustava, facijalnog živca i lateralnog dijela produžene moždine. Ispitivanja
refleksa treptaja u pacijenata s migrenom i kontrolne skupine bez migrene pokazala su dvojbene
rezultate.
Cilj ovog istraživanja je da se pomoću funkcijskih elektrofizioloških i radioloških
metoda prikaza pokuša dokazati povezanost disfunkcije trigeminalnog živca u različitim
vrstama glavobolja. Elektrofiziološkom metodom analize refleksa treptaja (blink refleks)
provest će se analiza funkcije trigeminalnog živca u pacijenata s glavoboljom. Postojanje
trigeminalnog poremećaja ukazivalo bi na još jedan mogući put za ciljano terapijsko djelovanje
u pacijenata s glavoboljom s posljedičnim poboljšanjem njihove kvalitete života. Postavlja se
hipoteza da je analizom refleksa treptaja u pacijenata s glavoboljom moguće ustanoviti
postojanje disfunkcije trigeminalnog živca.
Ispitanici i metode: Glavnu skupinu čine pacijenati s glavoboljom kojima je upitnikom
o glavobolji potvrđeno postojanje glavobolje. Kontrolnu skupinu čine pacijenti koji nemaju
glavobolju i liječe se zbog bolova u kralješnici. Glavna tj. skupina pacijenata s glavoboljom i
kontrolna skupina usklađene su po dobi.
Rezultati: Istraživanja jasno ukazuju da je patološki nalaz refleksa treptaja utvrđen u
58,3 % pacijenata s glavoboljama, dok je u kontrolnoj skupini osoba bez glavobolje nađen u
svega 20 % slučajeva. Izračunavanjem Yatesovog korigiranog χ2 testa utvrđeno da postoji
značajna povezanost nalaza patološkog refleksa treptaja i pojave glavobolje (χ2 = 10,354; P =
0,001). Osobe s glavoboljama imaju uredan refleks treptaja u 41,7 %, a osobe kontrolne skupine
imaju ga u 80 % slučajeva. Izračunavanje relativnog rizika za pojavu glavobolje pokazalo je da
osobe s patološkim nalazom refleksa treptaja imaju 5 do 6 puta veći rizik za pojavu glavobolje
od osoba s normalnim nalazom refleksa treptaja. Glavobolje u osoba s patološkim nalazom
refleksa treptaja visoko su zastupljene (u 58 % slučajeva). U kontrolnoj skupini normalan nalaz
refleksa treptaja dolazi u 80 % slučajeva. Istraživanje je pokazalo da se zaključci doneseni na
temelju statističkih testova podudaraju, neovisno o spolu.
Zaključak: Postoji jaka povezanost između nalaza patološkog refleksa treptaja i
pojavnosti glavobolje, neovisno o dobi i spolu pacijenata, što ukazuje da postoji statistički
značajna povezanost između pojavnosti glavobolja i poremećaja funkcije trigeminalnog živca.
Headaches are one of the most common ailments in modern society, leading to severe
diminishing of patients’ general and work activities during an attack and resulting in a
significant impact on the quality of life, as well as causing substantial economic costs for their
treatment. Despite numerous research projects on the pathophysiology of specific types of
headaches, it still remains insufficiently understood.
Blink reflex is an objective neurophysiologic method for determining the status of the
trigeminal system, facial nerve and the lateral part of medulla oblongata. Blink reflex tests on
patients suffering from migraines and control group consisting of persons not suffering from
migraines have shown dubious results.
The objective of the research is to try and prove the correlation between trigeminal
nerve dysfunction and its causes in various types of headaches by applying functional
electrophysiological and radiological methods of display, and to analyse trigeminal nerve
functions using blink reflex tests in patients suffering from headaches. The presence of
trigeminal nerve dysfunction would point to another potential path for targeted therapies in
patients suffering from headaches, resulting in improvements in their quality of life. It is our
hypothesis that it is possible to determine trigeminal nerve dysfunction by analysing the blink
reflex in patients suffering from headaches.
Subjects and methods: The main group consists of subjects in which the occurrence of
headache attacks has been determined by a survey. The control group consists of subjects who
are free from headaches, but experience pain in cervical and lumbar spine. The main and control
groups have been age adjusted.
Results: The research clearly shows that pathological findings of blink reflex are found
in 58.3 % of patients suffering from headaches and in only 20 % of cases in the control group
of headache-free patients. The application of Yates Correction χ2 indicates a significant
correlation between the pathological blink reflex and headache occurrence (χ2 = 10.354; P =
0.001). Normal blink reflex was found in 41.7 % of patients suffering from headaches and in
80 % of control group subjects. The calculation of the relative risk of headaches shows that
subjects with a pathological blink reflex have 5.6 times higher risk of developing headaches
than persons with a normal blink reflex. Headaches occur quite often in persons with a
pathological blink reflex (in 58 % of cases), while normal blink reflex findings occur in 80 %
of cases in the control group. The research shows that conclusions reached on the basis of
statistical tests coincide regardless of sex.
Conclusion: There is a strong correlation between the pathological blink reflex and the
occurrence of headaches, regardless of age and sex of patients, indicating statistically
significant correlation between the occurrence of headaches and trigeminal nerve dysfunction.
Glavobolja je vrlo česta bolest modernog društva koja dovodi do ozbiljnog smanjenja
općih i radnih životnih aktivnosti u pacijenata za vrijeme njenog trajanja sa značajnim utjecajem
na kvalitetu života, ali i velikih ekonomskih izdvajanja za njeno liječenje. Iako postoje mnoga
istraživanja vezana uz patofiziologiju pojedinih vrsta glavobolja, ostalo je još mnogo
nepoznanica.
Refleks treptaja je objektivna neurofiziološka metoda za utvrđivanje statusa
trigeminalnog sustava, facijalnog živca i lateralnog dijela produžene moždine. Ispitivanja
refleksa treptaja u pacijenata s migrenom i kontrolne skupine bez migrene pokazala su dvojbene
rezultate.
Cilj ovog istraživanja je da se pomoću funkcijskih elektrofizioloških i radioloških
metoda prikaza pokuša dokazati povezanost disfunkcije trigeminalnog živca u različitim
vrstama glavobolja. Elektrofiziološkom metodom analize refleksa treptaja (blink refleks)
provest će se analiza funkcije trigeminalnog živca u pacijenata s glavoboljom. Postojanje
trigeminalnog poremećaja ukazivalo bi na još jedan mogući put za ciljano terapijsko djelovanje
u pacijenata s glavoboljom s posljedičnim poboljšanjem njihove kvalitete života. Postavlja se
hipoteza da je analizom refleksa treptaja u pacijenata s glavoboljom moguće ustanoviti
postojanje disfunkcije trigeminalnog živca.
Ispitanici i metode: Glavnu skupinu čine pacijenati s glavoboljom kojima je upitnikom
o glavobolji potvrđeno postojanje glavobolje. Kontrolnu skupinu čine pacijenti koji nemaju
glavobolju i liječe se zbog bolova u kralješnici. Glavna tj. skupina pacijenata s glavoboljom i
kontrolna skupina usklađene su po dobi.
Rezultati: Istraživanja jasno ukazuju da je patološki nalaz refleksa treptaja utvrđen u
58,3 % pacijenata s glavoboljama, dok je u kontrolnoj skupini osoba bez glavobolje nađen u
svega 20 % slučajeva. Izračunavanjem Yatesovog korigiranog χ2 testa utvrđeno da postoji
značajna povezanost nalaza patološkog refleksa treptaja i pojave glavobolje (χ2 = 10,354; P =
0,001). Osobe s glavoboljama imaju uredan refleks treptaja u 41,7 %, a osobe kontrolne skupine
imaju ga u 80 % slučajeva. Izračunavanje relativnog rizika za pojavu glavobolje pokazalo je da
osobe s patološkim nalazom refleksa treptaja imaju 5 do 6 puta veći rizik za pojavu glavobolje
od osoba s normalnim nalazom refleksa treptaja. Glavobolje u osoba s patološkim nalazom
refleksa treptaja visoko su zastupljene (u 58 % slučajeva). U kontrolnoj skupini normalan nalaz
refleksa treptaja dolazi u 80 % slučajeva. Istraživanje je pokazalo da se zaključci doneseni na
temelju statističkih testova podudaraju, neovisno o spolu.
Zaključak: Postoji jaka povezanost između nalaza patološkog refleksa treptaja i
pojavnosti glavobolje, neovisno o dobi i spolu pacijenata, što ukazuje da postoji statistički
značajna povezanost između pojavnosti glavobolja i poremećaja funkcije trigeminalnog živca.
Svrha rada: Željelo se izvijestiti o uspješnoj identifikaciji humanih ostataka na osnovi usporedbe arhivskih, dakle prijesmrtnih (AM) podataka i poslijesmrtnih (PM) endodontskih radiograma. Zbog toga ...je u tekstu istaknuto koliko je važno spremiti i čuvati dokumente u kliničkim arhivima. Prikaz slučaja: Nakon prometne nesreće dovezeno je neidentificirano tijelo. Odmah je obavljeno forenzično ispitivanje kako bi se ustanovio identitet stradale osobe. Kako u nacionalnoj bazi podataka nije bilo otisaka prstiju, u potrazi za prijesmrtnom (AM) dokumentacijom korišteni su radiogrami privatnih klinika dentalne medicine. Na kraju je poginula osoba identificirana na temelju analize obavljenih endodontskih terapija. Zaključak: Zubni radiogrami važni su kao pravno sredstvo koje podupire zahtjeve forenzičara u svakodnevnoj forenzičnoj praksi. U endodonciji su pak periapikalni radiogrami nezamjenjivi pri odgovarajućoj terapiji. U forenzici su ti radiogrami solidan izvor prijesmrtnih (antemortem – AM) podataka potrebnih za identifikaciju.
Svrha: Svrha istraživanja bila je usporediti frekvenciju i distribuciju molarno incizivne hipomineralizacije (MIH) u djece s intelektualnim poteškoćama, te kontrolnih ispitanika. Ispitanici i ...postupci: Istraživanjem je obuhvaćeno 72 djece s intelektualnim poteškoćama u dobi od 5 do 18 godina i 72 zdrave djece uparene po dobi i spolu. Pregledi su obavljeni prema metodologiji i kriterijima WHO-a, stomatološkim zrcalom i sondom, u dentalnoj ordinaciji ili instituciji u kojoj djeca žive. Rezultati: Statistička analiza je pokazala značajnu razliku (p=0,033) u frekvenciji molarno-incizivne hipomineralizacije u djece s intelektualnim poteškoćama (11,11%) u odnosu na djecu u kontrolnoj grupi (1,39%). Razlika u zastupljenosti molarno-incizivne hipomineralizacije među spolovima nije bila statistički značajna. Najčešće zahvaćeni zub bio je donji desni kutnjak. Prevladavaju caklinski bijeli defekti (82,14%) u odnosu na smeđe caklinske defekte. Većina djece je imala blage defekte. Zaključci: Djeca s MIH-om trebaju se identificirati jer imaju veći rizik nastanka karijesa, probleme s ponašanjem i lošija mehanička svojstva cakline što dovodi do neuspjeha konzervativne terapije.
Aim: the aim of this study has been to compare the frequency and the distribution of molar incisor hypomineralisation (MIH) in children with intellectual disabilities, and the children in the control group. Materials and methods: The research included 72 children aged 5–18 years with intellectual disabilities and 72 healthy children mached by gender and age. A standard clinical examination was performed at the dental clinic or in the institution where the children lived, following the WHO-prescribed methodology and criteria, and by using a dental mirror and a probe. Results: Statistical analysis revealed significant differences (p=0,033), in the frequency of MIH between children with intellectual disabilities (11,11%) and children in the control group (1,39%). No statistically significant gender differences were noticed in the prevalence of MIH. The most frequently affected tooth was the first right mandibular molar. White defects were more common (82,14%) than brown defects. The majority of affected children had mild defects. Conclusions: Children with MIH should be identified due to increased caries risk, behaviour management problems and marked reduction in enamel mechanical properties leading to restoration failures.
Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj kliničkih i socioekonomskih čimbenika te općeg zdravstvenog
stanja, navika i lijekova na pojavu apikalnog parodontitisa u ispitanika odnosno u pojedinog zuba.
...Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 599 ispitanika. Postupak obrade svakog
ispitanika obuhvaćao je prikupljanje podataka o općem zdravstvenom stanju, zdravstvenim navikama i
socioekonomskom statusu, klinički pregled te analizu ortopantomograma i periapikalnih rendgenskih
snimaka.
Rezultati: Varijable KEP indeks zuba, plak indeks, broj primarnih i sekundarnih karijesa, te broj
endodontski liječenih zubi pozitivno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti (sve P<0,001).
Svakodnevna navika pušenja (P=0,002) te bolesti kardiovaskularnog sustava (P>0,001) statistički
značajno povećavaju omjer periapikalne bolesti. Viša školska sprema (P=0,01) i samoprocjena
materijalnog stanja domaćinstva (P<0,001), negativno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti.
Gotovo 167 puta je veća vjerojatnost da će se apikalni parodontitis javiti u zubi sa primarnim karijesom,
nego kod zubi bez primarnog karijesa (OR=166,87; P<0,001). Endodontski liječeni zubi imaju 16 puta
veću vjerojatnost pojave apikalnog parodontitisa u odnosu na zube koji nisu podvrgnuti endodontskom
liječenju (OR=16,1; P<0,001). Zubi opskrbljeni krunicama imaju 18 puta veću vjerojatnost za pojavu
apikalnog parodontitisa u odnosu na nerestaurirane zube (OR=18,0; P<0,001).
Zaključak: Više vrijednosti KEP indeksa zuba i plak indeksa, te veći broj karijesom zahvaćenih i
endodontski liječenih zubi, pozitivna navika pušenja, prisutnost kardiovaskularne bolesti, te niži stupanj
obrazovanja i lošije materijalno stanje domaćinstva prediktivni su za lošiji periapikalni status u
ispitanika.Čimbenici sa najvišim prediktivnim vrijednostima za pojavu apikalnog parodontitisa u zuba su
nalaz primarnog karijesa, endodontsko liječenje zuba, te vrsta restauracije.
Objectives: To investigate the influence of clinical and socioeconomic factors, as well as the
influence of general health, health habits and medicines on the manifestation of apical periodontitis in a
participant and a single tooth.
Patients and methods: The study involved 599 participants. The processing in every participant
included data collection considering general medical condition, health habits and socioeconomic status, as
well as clinical examination, orthopantomography and periapical radiograph analysis.
Results: Variables DMFT, plaque index, the number of primary and secondary caries, and the
number of root-filled teeth have a positive correlation with the periapical disease ratio (all P<0,001).
Daily smoking habit (P=0,002) and cardiovascular diseases (P>0,001) significantly increase the periapical
disease ratio. Higher education (P=0,01) and self-assessed economic status of household (P<0,001) have
a negative correlation with the periapical disease ratio. Teeth with primary caries have 167 times higher
probability of having apical periodontitis than teeth without primary caries (OR=166,87; P<0,001).
Endodontically treated teeth have 16 times higher probability of apical periodontitis manifestation than
teeth that have not been subjected to endodontic treatment (OR=16,1; P<0,001). Crowned teeth have 18
times higher probability of having apical periodontitis when compared to non-restored teeth (OR=18,0;
P<0,001).
Conclusions: Higher values of DMFT and plaque index, higher number of carious teeth and
endodontically treated teeth, positive smoking habit, cardiovascular disease presence, lower education
level and self-assessed economic status of household are predictive of the worse periapical status in
participant. Factors with the highest predictive values for apical periodontitis in a tooth are the presence
of primary caries, endodontic treatment, and the type of tooth restoration
Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj kliničkih i socioekonomskih čimbenika te općeg zdravstvenog
stanja, navika i lijekova na pojavu apikalnog parodontitisa u ispitanika odnosno u pojedinog zuba.
Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 599 ispitanika. Postupak obrade svakog
ispitanika obuhvaćao je prikupljanje podataka o općem zdravstvenom stanju, zdravstvenim navikama i
socioekonomskom statusu, klinički pregled te analizu ortopantomograma i periapikalnih rendgenskih
snimaka.
Rezultati: Varijable KEP indeks zuba, plak indeks, broj primarnih i sekundarnih karijesa, te broj
endodontski liječenih zubi pozitivno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti (sve P<0,001).
Svakodnevna navika pušenja (P=0,002) te bolesti kardiovaskularnog sustava (P>0,001) statistički
značajno povećavaju omjer periapikalne bolesti. Viša školska sprema (P=0,01) i samoprocjena
materijalnog stanja domaćinstva (P<0,001), negativno su korelirani s omjerom periapikalne bolesti.
Gotovo 167 puta je veća vjerojatnost da će se apikalni parodontitis javiti u zubi sa primarnim karijesom,
nego kod zubi bez primarnog karijesa (OR=166,87; P<0,001). Endodontski liječeni zubi imaju 16 puta
veću vjerojatnost pojave apikalnog parodontitisa u odnosu na zube koji nisu podvrgnuti endodontskom
liječenju (OR=16,1; P<0,001). Zubi opskrbljeni krunicama imaju 18 puta veću vjerojatnost za pojavu
apikalnog parodontitisa u odnosu na nerestaurirane zube (OR=18,0; P<0,001).
Zaključak: Više vrijednosti KEP indeksa zuba i plak indeksa, te veći broj karijesom zahvaćenih i
endodontski liječenih zubi, pozitivna navika pušenja, prisutnost kardiovaskularne bolesti, te niži stupanj
obrazovanja i lošije materijalno stanje domaćinstva prediktivni su za lošiji periapikalni status u
ispitanika.Čimbenici sa najvišim prediktivnim vrijednostima za pojavu apikalnog parodontitisa u zuba su
nalaz primarnog karijesa, endodontsko liječenje zuba, te vrsta restauracije.
Rad ne sadrži sažetak na hrvatskom jeziku.
Background and objectives: Hyposalivation is a state of reduced secretion of saliva which
can be caused by drugs, by radiation to the head and neck in order ...to treat head and neck
cancers, and can occur in some systemic diseases such as Sjogren's syndrome, etc.
Hyposalivation is a very annoying symptom for patients as it is constantly present, thus
preventing speech, chewing and swallowing. In addition to these, there is a stronger tendency
to develop caries, gingivitis and candidiasis due to lack of saliva. In the literature around the
world there are various local and systemic preparations to facilitate the symptoms of dry
mouth in patients, although each of them has advantages and disadvantages. The aim of this
study was to compare the efficacy of acupuncture, low level laser therapy (LLLT) and water
in 67 patients with hyposalivation caused by drugs.
Methods: Before therapies each participant filled out a questionnaire on the quality of life in
the Croatian language (OHIP-14 CRO) and the amount of saliva was measured by simple
method of ejecting saliva into calibrated tubes for 5 minutes in the morning between 8 and 11
A.M. Both procedures were repeated after the completion of each therapy. Low Level Laser
Therapy (GaAlAs, 830 nm wavelength; dose 1,80 J/cm2; power 35 mW, area 4 cm2,
frequency 5,20 Hz, pulse 800 ms; period 1 ms) was carried out every working day in the
course of 14 days and each session lasted 15 minutes on the skin area above the major
salivary glands in 28 patients. In 16 participants of the control group, LLLT was conducted
with laser device which was switched off. Acupuncture was performed by use of needles
(0,16x10mm) inserted on the following points; Shen Man, Point Zero, Autonomic Point,
Thirst Point, Salivary Gland F on both ears while the participants were sitting for 30 minutes
at the acupuncturist. After the participants got press needles (0,16x1,4 mm) on one ear at the
points Shen Men and Thirst Point till the next session. Second acupuncture session was one
week after the first one and the remaining three every seven days. Statistical analysis was
performed by use of Student t test for dependent and independent samples.
Results:
The results of this study have shown that acupuncture was superior in comparison to the
LLLT and switched off LLLT on the basis of increased salivary flow rate and the quality of
life questionnaire. LLLT increased salivary flow rate, however, there was no significant
improvement in scores of the quality of life questionnaire. LLLT, when switched off, did not
increase salivary flow rate nor OHIP-CRO scores significantly.
Conclusion:
We might conclude that salivary gland stimulation by use of acupuncture increased salivary
flow rate in patients with drug-induced hyposalivation as well as improved scores of OHIPCRO.
Switched on LLLT also increased salivary flow rate in these patients, however OHIP
CRO scores were not signifiantly different. Switched of LLLT neither increased salivary flow
rate nor improved OHIP-CRO scores.
Rad ne sadrži sažetak na hrvatskom jeziku.
