U radu se najprije upućuje na prajezičnu i mlađu povijesnu vezu hrvatske riječi vas i latinske riječi vicus te se govori o semantičkim mijenama kroz koje su latinske riječi vicus, pagus, villa, ...mansus, mansio, praedium, sessio proπle u europskom srednjovjekovnom latinitetu i osobito u latinitetu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i hrvatskih zemalja u srednjem i ranom novom vijeku. Zatim se istražuje terminološka uporaba hrvatskih riječi vas (ves), selo, selište, pustoselina u pisanim vrelima od 14. do 18. stoljeća, kao i kronološki odgovarajuća uporaba mađarskih riječi falu, ülés, telek, puszta što se odnose na istu semantičku domenu. Naposljetku se na temelju sačuvane pisane građe ocrtavaju učestalost i rasprostranjenost pojavljivanja riječi vas u toponimiji na tlu moderne Slavonije od 15. do 17. stoljeća kao i njezini implicitni prežici do danas.
