U ovom se radu izlažu osnovna tipološka obilježja kabardinske kauzativne konstrukcije u
skladu s Dixonovom (2000) tipologijom kauzativa. Iznose se neka tipološki neobična svojstva
te kabardinske ...konstrukcije. Pokazuje se da argumenti glagola u kauzativu ostaju u istim
padežima koje im pripisuju osnovni, nekauzativni glagoli, u skladu sa strategijom pripisivanja
padeža koju smo nazvali “Dependent–first” (Matasović 2009). Raspravljamo i o tipu sintaktičkoga
sklopa kabardinske kauzativne konstrukcije i dokazujemo da se radi o nuklearnoj koordinaciji
(terminologija je preuzeta iz “gramatike uloga i referenci”). Analiza kabardinskih kauzativnih
povratnih glagola pokazuje da se jezici mogu razlikovati prema načinu odabira argumenta koji
veže povratnu zamjenicu (ili afiks na glagolu); u većini je jezika to obavezno najviša makrouloga
deriviranoga (kauzativnog) glagola, no u kabardinskome to može biti i najviša makrouloga
temeljnoga, leksičkog glagola. Na koncu, raspravljamo o nekim teorijskim pitanjima važnim za
gramatiku uloge i referenci, osobito o problemu domene pripisivanja padeža i statusa neovisnih
leksičkih imenskih skupina u kabardinskom. Predlaže se pravilo prema kojemu je klauza
(surečenica) univerzalna domena pripisivanja padeža.
Sociokulturni profili turista ’94 Banovac, Boris
Tourism and hospitality management,
06/1995, Letnik:
1, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Autor u članku interpretira rezultate empirijskog istraživanja provedenog u tijeku turističke sezone ’94. na području Iste, Cresa i Lošinja. Glavna pažnja je usmjerena na analizu tipologije turista. ...U tom smislu istraživanje sociokulturnih profila turista provedeno je pomoću više grupa varijabli: 1. ranija turistička putovanja; 2. očekivanja od turističkog putovanja; 3. aktivnosti turista; 4. potrošnja turista. Na temelju rezultata istraživanja autor zaključuje da tipologija turista koji dolaze na spomenuto područje predstavlja važan element kako za osmišljavanje strategije turističkog razvoja, tako i za donošenje praktičnih odluka glede definiranja turističke ponude za sljedeću turističku sezonu.
U čuvaonicama Muzeja Slavonije u Osijeku pohranjen je veliki broj rimskih koštanih predmeta među kojima su i igle za šivanje, pletenje i vezenje. Ove su igle pohranjene u Pododjelu antičke ...arheologije Arheološkog odjela i čine dio Zbirke koštanih predmeta. Igle prezentirane u ovome radu dospjele su u Muzej krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. Zbog nepostojanja arheološkog konteksta, igle se u radu oslanjaju na generalni kronološki okvir pojedinih tipova. Rad kataloški obrađuje 163 rimske koštane igle pronađene na području antičke Murse.
Litička analiza materijala iz Mujine pećine Karavanić, Ivor; Golubić, Vladimir; Kurtanjek, Dražen ...
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku,
12/2008, Letnik:
101, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Članak donosi rezultate tipološke, tehnološke i petrografske
analize litičkog materijala prikupljenog u istraživanjima od 1995.
do 2000. godiokolici Mujine pećine kod Kaštela. Svi litički nalazi iz ...slojeva
Mujine pecine pripadaju musterijenskoj materijalnoj kulturi pa
ih s obzirom na tu činjenicu i rezultate kronometrijskog datiranja
(45000 - 39000 godina prije sadašnjosti) nedvojbeno možemo
pripisati neandertalcima. Rad donosi rezultate detaljne analiza
litičkog materijala iz slojeva B i C te D1 i D2. Sve faze proizvodnje
bile su prisutne na nalazištu koje je imalo funkciju radionice.
Prisutni su i proizvodi koji svjedoče o korištenju levaloaške
metode. Najčešci tipovi alatki su djelomično obrađeni komadići te
nazupci i udupci. Ljudi musterijenske kulture koji su povremeno
obitavali u Mujinoj pećini služili su se sirovinom iz okolice pećine,
ali možda i s udaljenijih mjesta (sa Svilaje). Neandertalci iz Mujine
pećine uspješno su prilagodili proizvodnju svojih alatki različitim
vrstama najlakše dostupnih sirovinskih materijala, što upućuje
na visok stupanj inteligencije, društvenih odnosa i prilagodbene
spretnosti tih ljudi.
Ovaj je članak zasnovan na prvim rezultatima istraživačkog projekta o društvenoj integraciji i kolektivnim identitetima u nekim multietničkim sredinama u Hrvatskoj. Općenito se razlikuju dva oblika ...mira u multietničkim područjima. Prvi se odnosi na postojanje mira u mjestima koja su sačuvala svoj mir i integritet unatoč širenju etničkog nasilja u njihovu okruženju. Drugi je oblik mira mnogo češći, a odnosi se na čitavu ljestvicu postkonfliktnih procesa. Nadalje, predložena je tipologija koja razlikuje područja multietničkog mira i sukoba u Hrvatskoj, gdje se prvo odnosi na područja u kojima nije bilo nasilnih sukoba devedesetih, a potonje na područja u kojima se vraćaju izbjeglice, pretežno Srbi, kao posljedica sukoba devedesetih. Potom su prikazani odgovori koje su dali stručnjaci na nacionalnoj razini te lokalni vođe hrvatske i srpske nacionalnosti, kako bi se provjerila valjanost spomenute tipologije u njezinoj osnovi, tj. razlikovanje konfliktnih i nekonfliktnih područja nastanjenih i Hrvatima i Srbima. Na koncu, predložena su dva glavna zaključka. Prvi se tiče relevantnosti osnovne dihotomije multietničkih područja, a drugi moguće korisnosti pristupa (sa stajališta koncepta) ovisnosti o prijeđenom putu u cilju objašnjenja razlike između konfliktnih i mirnih područja u slučaju Hrvatske.
U slovenskoj stručnoj literaturi, a i stvarnoj uporabi, nazivi za različite vrste govornoga interpretiranja prilično su proizvoljni i nepotpuni. U članku pokušavam razjasniti neke terminološke ...nedosljednosti i netočnosti u vezi s nazivima različitih tipova govornoga interpretiranja literarnih tekstova i predlažem sustavnu podjelu govornih interpretacija. Govornu interpretaciju shvaćam kao govorenje literarnoga teksta u kojemu interpret stvaralački ostvaruje tekst prozodijskim sredstvima i tako izražava svoj doživljaj teksta. Kod podjele govornih interpretacija ponajprije su važna dva kriterija: vrsta govorenja (glasno čitanje ili govorenje napamet) i literarni rod (prozni, lirski i dramski tekst). Pri uvođenju terminološkoga reda oslanjam se i na slovensku tradiciju i suvremenu uporabu određenih izraza. Neki su nazivi s vremenom postali sinonimni ili pejorativni (deklamacija, recitacija), pojavili su se novi izrazi (npr. uprizorenje čitanja), a za neke vrste govornih interpretacija uopće nema imena (npr. za govorenje proze napamet). Treba istaknuti da se u članku ne bavim govornim interpretacijama u kazališnim predstavama, filmu, radiodrami i televizijskoj drami (gdje je govorno interpretiranje dio glume), već govornim interpretacijama u kojima govornik ne glumi (nema identifikacije, transformacije) i obično je govor jedino izražajno sredstvo (npr. recitacija, interpretativno čitanje).
Na sjevernom obronku doline rijeke Mirne smještena
je pećina koja je svojim bogatim arheološkim nalazima
privukla pažnju jednog od pionira moderne istarske
arheologije, Borisa Baćića, koji je 1974. i ...1975. godine
obavio njezino istraživanje. Tom je prilikom skupio
veću količinu prapovijesne keramike, a tipološka obrada
odabranih ulomaka čini temelj ovog rada. Uz pomoć
raznih analogija pokušala se donijeti preciznija stratigrafija
pećine pošto je veći dio slojeva bio disturbiran. Pronađeni
ulomci keramike nepobitno dokazuju da se život u pećini
kontinuirano odvijao u periodu eneolitika i brončanog
doba, dok je u doba antike i srednjeg vijeka pećina imala
ulogu kratkotrajnog refugija. Najvažniji pronađeni nalazi
pripadaju ljubljanskoj kulturi koja je na području Istre
zastupljena u tek nekoliko skromnih ulomaka, pa samim
time, ovi, pronađeni u Pećini ispod sela Srbani, uvelike
doprinose boljem poznavanju ljubljanske kulture na
području Istre. Velika količina brončanodobnih nalaza,
s druge pak strane, svjedoči da su se na području Istre
osim brončanodobnih gradina i pećine koristile kao jedan
vid naseobina. Daljnjim istraživanjima ovoga značajnog
lokaliteta dobila bi se preciznija stratigrafija te bi se
konačno potvrdilo je li njezin početak zaista započeo
u doba eneolitika ili su u njezinim slojevima skriveni i
stariji nalazi.
V želji, da bi pojasnil sintaktični razvoj od latinščine do romanskih jezikov, skuša avtor pretehtati možnosti, ki jih nudi sodobna tipologija besednega reda; ta temelji na teoretičnih podmenah, ki ...naj bi bile v stanju, da upoštevajo statistične pravilnosti, kot jih je bil zasnoval Greenberg. Za temeljno jezikovno strukturo imamo strukturo glava/spreminjevalec, in ta je v osnovi notranje zgradbe sintagme in stavka. Ta tipologija razlikuje dva osnovna tipa jezikov, zaznamuje pa ju linearnost: spreminjevalec stoji levo od glave ali obratno. Po Antinuccijevi terminologiji govorimo o levem ali o desnem tipu. Prvotni indoevropski jezik je bil levega tipa, romanski jeziki pa so po večini desnega tipa; tako kot slovanski in germanski. Latinščina bi predstavljala nekak vmesni, čeprav v osnovi vendarle levi tip. Pri takem gledanju je mogoče razložiti različne sintaktične pojave v razvoju od latinščine do romanskih jezikov; vsi seveda nimajo opraviti z besednim redom. Avtor ugotavlja nekatera razhajanja med členi romanske jezikovne družine: nekateri od njih ohranjajo stari besedni red, torej levi tip. Vendar pa taki primeri le potrjujejo veljavnost tipološke perspektive: kjer kaže že latinščina inovacije, torej pojave desnega tipa, so desnega tipa tudi pojavi v romanskih jezikih. Romanski jeziki ne kažejo pektive: kjer kaže že latinščina inovacije, torej pojave desnega tipa, so desnega tipa tudi pojavi v romanskih jezikih. Romanski jeziki ne kažejo nobenega pojava na levo, torej nobenega konservativizma, če je tako značilno črto opustila že latinščina.
Renate Wagner-Rieger imala je oko za arhitektonsku tipologiju, a u kontekstu prosjačko-propovjedničkih redova poseban senzibilitet prema cistercitskim modelima i jednostavnim tipovima gradnje ranijih ...manjih vjerskih redova. Prepoznala je franjevačku troapsidalnu dvoransku crkvu u njezinom rudimentarnom obliku, iako ne shvaćajući inovativnost tog oblika. Napravila je zanimljivu razliku između reprezentativnog i funkcionalnog tipa u arhitekturi prosjačko-propovjedničkih redova, premda ostaje pitanje je li to ipak posljedica shvaćanja stila 19. stoljeća ili perspektive srednjeg vijeka.