The powerful writings and art of Jews living in the Warsaw Ghetto
Hidden in metal containers and buried underground during World War II, these works from the Warsaw Ghetto record the Holocaust from ...the perspective of its first interpreters, the victims themselves. Gathered clandestinely by an underground ghetto collective called Oyneg Shabes, the collection of reportage, diaries, prose, artwork, poems, jokes, and sermons captures the heroism, tragedy, humor, and social dynamics of the ghetto. Miraculously surviving the devastation of war, this extraordinary archive encompasses a vast range of voices-young and old, men and women, the pious and the secular, optimists and pessimists-and chronicles different perspectives on the topics of the day while also preserving rapidly endangered cultural traditions. Described by David G. Roskies as "a civilization responding to its own destruction," these texts tell the story of the Warsaw Ghetto in real time, against time, and for all time.
Profesorica Zofia Umiastowska Sawicka postavila je temelje moderne pedijatrijske kirurgije u Poljskoj, najprije u Bialystoku, potom u Kielceu. Bila je jedna od najsposobnijih i najiskusnijih ...studentica profesora Jana Kossakowskog s Varšavskoga medicinskog sveučilišta.
Profesorica Umiastowska postala je pročelnica prvog Odjela za pedijatrijsku kirurgiju u Bialystoku, koji je poslije pridružen Medicinskoj akademiji Bialystok. Godine 1977. preselila se u Kielce kako bi vodila Odjel pedijatrijske kirurgije sve do svoga umirovljenja 1991. godine.
Obučavala je generacije pedijatrijskih kirurga, s posebnim naglaskom na kirurško liječenje ekstrofije mokraćnog mjehura, vaginalne labijalne adhezije (synechia), ozljede uretre u pacijenata muškog spola te jetre i jetrenih ligamenata. U svom se profesionalnom životu usredotočila na kongenitalnu dijafragmatsku herniju, Meckelov divertikul te na neka područja pedijatrijske onkologije. Svaka škola koju je pohađala obogatila ju je najboljim znanjem i
vještinama koji su ju učinili savršenim učiteljem. Međutim, Varšavsko medicinsko sveučilište imalo je glavnu ulogu u njezinoj kirurškoj izobrazbi: ovdje je učila i naučila kako biti pedijatrijski kirurg za dobrobit javnog zdravlja društva u skladu s motom Varšavskoga medicinskog sveučilišta: Saluti publicae.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Reflexe hrůz nacistického režimu v Československu i v zahraničí. Film se zaměřuje především na dokumentaci koncentračních táborů, ...masových hrobů a obviňování představitelů nacistického režimu. Pracuje s dynamickými sekvencemi bombardování a ukazuje ničení veřejného prostoru několika cizích měst.- A reflection of horrors executed by the Nazi regime in Czechoslovakia and abroad. The film focuses mostly on the documentation of concentration camps, mass graves and an accusation of representatives of the Nazi regime. It works with dynamical sequences of bombing and shows a destruction of public space of several foreign cities.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U poljsko-litavskoj konfederaciji (na poljskome: Królestwo Polskie i Wielkie Księstwo Litewskie, na litvanskome: Lenkijos Karalystė ir Lietuvos Didžioji Kunigaikštystė) u prvom javnom kazalištu, koje ...je djelovalo u Varšavi za vrijeme vladavine Stanislava Augusta Poniatowskog, bila su izvedena brojna scenska djela u razdobljima 1765-1767. i 1774-1794. Bile su to talijanske, francuske, njemačke i poljske opere te baleti, dok je na javnim koncertima, organiziranima u varšavskom kazalištu od sredine 1770-ih, bilo izvedeno na desetke instrumentalnih djela uključujući simfonije, uvertire, koncerte, varijacije, ali i vokalno-instrumentalna djela kao što su oratoriji, operne arije i ansambli, kantate, itd. U članku se analiziraju rukopisni katalozi tih partitura (dionice nisu sačuvane), što se čuvaju u Glavnom arhivu starih dokumenata (Archiwum Główne Akt Dawnych) u Varšavi (Pl-Wagad) te u Arhivu princa Josepha Poniatowskog i Marije Terese Tyszkiewicz-Poniatowske. Catalogue de la Musique … Dressé … 1788, napisan na francuskome jeziku, podijeljen je na deset poglavlja: »Musique d’église« (Crkvena glazba; 14 natuknica), »Opéras sérieux« (Opere serie; 19 djela), »Opéras bouff ons italiens« (Talijanske komične opere; 43), »Opéras polonaise« (Poljske opere; 34), »Opéras allemands« (Njemačke opere; 2), »Opéras français« (Francuske opere; 59), »Ballets« (baleti; 134), »Simphonies« (Simfonije; 31), »Concertos« (Koncerti; 6) i »Différents morceaux de musique« (Razni glazbeni komadi; 22). Unutar tih kategorija upotrijebljen je brojevima opskrbljen abecedni poredak, koji nije uvijek dosljedno proveden, dodana su imena skladatelja, a u slučajevima opera pridodane su i informacije o tipovima glazbenog materijala. Katalog ne donosi popis svih djela za koja znamo da su bila izvedena u varšavskome kazalištu, ali uključuje djela koja se ne navode ni u kojem drugome postojećem izvoru (a koja možda i nisu bila izvedena). Može se ustanoviti da je knjižnica varšavskog kazališta u vrijeme Stanislava Augusta Poniatowskog bila stvarana i nadopunjavana na naoko nesustavan način koji ne odražava stvarni repertoar što je bio uprizoren u tom kazalištu. Usprkos tomu, ova je zbirka bila ogromna i raznolika, a sadržavala je ne samo skladbe talijanskih, francuskih i njemačkoaustrijskih skladatelja, nego i autora što pripadaju povijesti poljske glazbe.
Galerija poljskog dizajna Nacionalnog muzeja u Varšavi smještena je u glavnoj muzejskoj zgradi i prikazuje više od šesto primjeraka poljskog namještaja, tekstila, stakla, keramike, metala, nakita, ...mode, igračaka i grafičkog dizajna. To je prvi stalni muzejski prostor posvećen poljskom dizajnu 20. i 21. stoljeća, što znači da prije njegova uspostavljanja nije bilo mjesta na kojemu bi se mogli vidjeti izloženi primjerci poljskog dizajna, osim na nekoliko povremenih izložbi. Ova odsutnost bila je velika ne samo zato što javnost nije imala kamo otići upoznati se s velikim dijelom poljske kulturne baštine već i zbog toga što nije bilo moguće sagledati i tumačiti poljsku povijest tog razdoblja u odnosu na predmete nastale u to vrijeme.
