Do danas je poznato da vinovu lozu može zaraziti preko 80 virusa, čime se ubraja u drvenastu kulturu s najvećim brojem poznatih viroza. Na sreću, manje ih se smatra ekonomski značajnima. U članku se ...daje kratak prikaz simptoma ekonomski važnih virusa vinove loze, njihove štetnosti, rasprostranjenosti u Hrvatskoj i mogućnosti kontrole.
Cunoscuta fiind importanta pe care o prezinta trifoiul ca planta de nutret apare justificata atentia mare care se acorda in intreaga lume, bolilor acestei plante, in special virozelor, boli mai putin ...cunoscute si studiate, dar deosebit de periculoase pentru culturile trifoliene (BOJNANSCHI 1963, DEVERQUE 1961, GHERASIMOVA si MINIAEVA 1960, KLIONKOVSKI 1959). In tara noastra prima viroza semnalata este mozaicul trifoiului (Starea fitosanitara a culturilor din Romania, 1929-1959); iar mai tarziu este identificat si studiat virusul phyllodiei (A. SAVULESCU si P. PLOAIE 1961). Cercetari cu privire la alte viroze ale trifoiului nu s-au efectuat inca, in tara noastra, fapt care ne-a determinat a le lua in studiu. In aceasta lucrare prezentam cateva date privind raspandirea virozelor trifoiului in Transilvania si principalele simptome prin care se manifesta virozele observate de noi in culturile de Trifolium pratense, precum si pe alte specii de trifoi (T. repens, T. montanum).
Godine 1935. opisao je Atanasov prvi put nekoliko viroza drveća koje je otkrio u Bugarskoj, među njima mozaik topole i mozaik bagrema. Druga zemlja u kojoj se pronašao mozaik topole bila je ...Jugoslavija (Perišić 1951). Nakon toga slijedila su daljnja istraživanja na osnovu kojih je postalo vjerojatno da su sastojci híbrida crne topole svugdje u Evropi više-manje inficirani mozaikom.
Analogno mozaiku topole moglo se očekivati da će se mozaik bagrema također najprije pronaći u Jugoslaviji koja neposredno graniči sa zemljom gdje je bolest otkrivena. Ipak se to nije dogodilo. Koliko je nama poznarto, dugo poslije nalaza Atanasova, tek 1961, stigla je vijest o nazočnosti te viroze u Mađarskoj i u Botaničkom vrtu u Berlin-Dahlemu (Milinkó i Schmelzer). U međuvremenu bolest je otkrivena i u CSSR i u Rumunjskoj, a vrlo je vjerojatno raširena i u Austriji, jer je u Mađarskoj nađena u neposrednoj blizini austrijske granice (Schmelzer i Milinkó 1963, 1966).
Da mozaik bagrema postoji i u Jugoslaviji, ustanovili smo početkom juna 1965. Našli amo ga na tipičnom obliku vrste Robinia pseudo-acacia L. u bližoj ili daljoj okolici ovih mjesta: Bešenovo, Bjelovar, Boleč, Čačak, Gornji Milanovac, Irig, Ljig i Zagrađe kod Ljiga. Simptomi su bili jednaki kao i u drugim zemljama jugoistočne Evrope: na listovima su se zapažale svijetlozelene ili tamnozelene pjege, većinom nepravilno porazmještene (si. 1). Osim toga su listovi bili većinom manji, uži, na pojedinim mjestima ispupčeni i ponekad nešto izvijeni (si. 2). Njihovi su obrisi bili više puta nepravilni. Nerijetko su se simptomi na listovima nalazili samo na pojedinim granama ili vršciima grana pojedinog stabla. Internodiji novih grana bili su kraći, a broj ogranaka bio je veći iako habitus biljke pri tom nije poprimio oblik sličan vještičinoj metli. Nakon izvjesnog vremena mogli smo jače oboljela stabla već s lakoćom iz daljine prepoznati po čupavom izgledu i oskudnijem rastu (sl. 3).
Da mozaik bagrema ima u Mađarskoj veliko gospodarsko značenje, izvan svake je sumnje. Bolest je pronađena u Mađarskoj nizini na svim mjestima gdje se dovoljno intenzivno tražila. Prirast jače napadnutih stabala očito je bio manji. Na mladim stablima od svega nekoliko godina starosti konstatiralo se da se rast može smanjiti do 50°/o (Milniko i Schmelzer 1961, Schmelzer i Milinko 1966). Preostaje još da se istraži koje gospodarsko značenje ima ta bolest u Jugoslaviji.
Niz utvrđenih činjenica komplicira problem mozaika bagrema i čini ga — zbog nekih neriješenih pitanja — vrlo privlačnim objektom istraživanja. Među tim činjenicama izabrat ćemo neke koje imaju općenito značenje i koje za prilike u Jugoslaviji ne bi smjele biti nevažne.
1. Mozaik bagrema mogu prema našem današnjem znanju izazvati dva sasvim različita virusa nezavisno jedan od drugoga. Jedan od njih je virus crne prstenaste pjegavosti rajčice (Tomatenschwarzring-Virus) koji prenose nematode. Drugi virus još nije potpuno identificiran. Čini se da je taj virus nov za Evropu, a možda nije ni drugdje u svijetu bio dosada pronađen. Taj virus prenose lisne uši. Kako se pokusima utvrdilo, on ima brojne domadare u najrazličitijim biljnim porodicama, a naročito među mahunarkama (Schmelzer i Milinko 1963).
2. Udio tih virusa na rasprostranjenost mozaika bagrema je različit. Iz mađarskog materijala dobiven je u mnogim slučajevima virus bar grema koji prenose uši. I izolati iz Rumunjske i Bugarske pripadaju tom virusu. Iz jedinog dosada poznatog nalazišta u Njemačkoj i jednog nalazišta u Mađarskoj izoliran je virus crne prstenaste pjegavosti rajčice. Prema tome, čini se da je ovaj posljednji virus na bagremu mnogo rjeđi nego virus koji prenose uši te da ima maleno značenje, naročito u jugoistočnoj Evropi.
3. Zaraza virusom koji prenose insekti u pojedinim zemljama, predjelima i staništima vrlo je nejednolićna. Već smo spomenuli da je taj virus u nizinama Mađarske vrlo rasprostranjen. Budući da prvi opis mozaika bagrema potječe iz Bugarske, moglo bi se pretpostaviti da su taimo sastojci bagrema inficirani u visokom stupnju. Međutim, čini se da je bolest raširena samo u nizinama. Područja bugarskih planina, naročito južni obronak planine Balkana na cesti prema prijevoju Sipka, na kojemu rastu mnogobrojni bagremovi, bezuspješno su se pretraživali da bi se pronašao mozaik bagrema. Uzalud ga se tražilo i u brdskom području Soprona. Uzrok toga treba tražiti u okolnosti što se virus mozaika bagrema 'koji se prenosi pomoću insekata u prirodnim uvjetima u prvom redu rasprostranjuje posredstvom vrste Aphis craccivora Koch. Velike množine kolonija te lisne uši nalazili smo mnogo puta na bagremu u klimatski povoljnoj Mađarskoj nizini, a nismo ih sretali u spomenutim hladnijim planinskim predjelima (Schmelzer i Milinko 1966).
Prilikom Eksperimentiranja pokazalo se da lisne uši nlisu naročito uspješni prenosioci. Zbog toga naslućujemo da je za infekciju bagrema potreban veći broj životinja, naročito ako su biljke prošle razvojni stadij klice. Na planinskim staništima i u sjevernim zemljama mogli bi osobito ovi faktori spriječiti širenje mozaika bagrema: nedostatak dovoljnog broja prenosnika i njihova vjerojatno smanjena aktivnost te o tome ovisan manjak izvora za infekciju.
Mehanički pokusi prenošenja virusa iz inficiranog materijala sa lokaliteta Bešenovo, Boleč, Čačak, Gornji Milanovac, Irig i Ljig na zeljaste test-biljke u stakleniku dali su pozitivan rezultat. Oni su jasno pokazali da su ta stabla bila napadnuta od virusa mozaika bagrema koji prenose uši. To se podudara s navedenim i već utvrđenim činjenicama. Prilično oskudan broj nalazišta u Jugoslaviji trebalo bi još dalje proširiti. Posebno bi trebalo tačnije istraživati rasprostranjenost mozaika bagrema s obzirom na klimatske i epidemiološke faktore. Zbog velike raznolikosti krajolika u Jugoslaviji morala bi ta istraživanja biti osobito uspješna. Ako su navedena razmatranja o ovisnosti između klime, nazočnosti velike množine kolonija vrste Aphis craccivora i rasprostranjenosti mozaika bagrema ispravna i ako nikakvi drugi faktori ne smetaju, može se naslutiti da je viroza u sastojcima bagrema mnogo češća u Vojvodini nego u brdima Makedonije.
* * *
Rezimirajući rezultate naših istraživanja, možemo kazati ovo:
Mozaička bolest bagrema (Robinia pseudoacacia L.), koja dosada nije bila zapažena u Jugoslaviji, pronađena je na više mjesta u Srbiji i u Hrvatskoj. Opisani su simptomi koji se podudaraju sa simptomima iz drugih zemalja jugoistočne Evrope. Mehanički pokusi prenošenja virusa iz bolesnih stabala na zeljaste tekst-biljke dali su pozitivan rezultat. Oni su jasno pokazali da se radi o infekcijama koje uzrokuje virus mozaika bagrema što ga prenose lisne uši. Na osnovu prijašnjih zapažanja u Bugarskoj i Mađarskoj (Schmelzer i Milinko 1966) naslućuje se da je viroza u sastojcima bagrema u Vojvodini mnogo češća nego u brdima Makedonije
Is there life after (cell) dead ? [Apoptose Criekinge, W. van; Beyaert, R. (Universiteit Gent (Belgium). Faculteit Wetenschappen. Dept. Moleculaire Biologie); Smits, E ...
Vlaams diergeneeskundig tijdschrift,
(Sep-Oct 1998), Letnik:
67, Številka:
5
Journal Article
