Dolžnost vsake družbe je, da opolnomoči vse svoje članice_e in poskrbi, da so vse informacije javnega značaja dostopne za najrazličnejše skupine uporabnic_ov. Posebnega pomena so med drugim ...izobraževalne vsebine, med katere sodijo tudi jezikovni priročniki. V pričujočem príspevku se osredotočamo na implementacijo podatkov iz Slovarja slovenskega znakovnega jezika, ki je nastal v okviru Zveze društev gluhih in naglušnih, v 3. izdajo Slovarja slovenskega knjižnega jezika, ki nastaja na Inštitutu za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU od leta 2016, in obratno. Sodobni razlagalni slovarji so v prvi vrsti spletni slovarji, pri čemer pa spletni medij omogoča številne možnosti povezljivosti podatkov med različnimi jezikovnimi viri. Namen prispevka je prikazati obstoječe stanje tovrstne implementacije in nadaljnje načrte.
Uporabniki jezikov z glasovno-slušnim prenosnikom se pri zaznavi jezikovnih izrazov osredotočajo na fonološke oznake glasov in ne na njihove jezikovno nerelevantne značilnosti, ki lahko variirajo med ...drugim glede na spol, starost in čustveno ali zdravstveno stanje govorca. Na enak način izražanje v svojem jeziku zaznavajo uporabniki jezikov z gibalno-vidim prenosnikom, čeprav so fonološke oznake v teh jezikih posredovane z drugimi fizikalnimi količinami, kot smo jih vajeni jezikoslovci - in so posledično slabše raziskane. V članku so z metodo minimalnih parov predstavljene fonološke oznake iz štirih naravnih razredov (gibanja, oblike dlani, mesta kretanja in mimike) ter njihove funkcije (razlikovalna, odvisna in prosta oznaka) v slovenskem znakovnem jeziku (SZJ).
DVOJEZIČNO OBRAZOVANJE GLUHE DJECE Bradarić-Jončić, Sandra; Kolarić, Bojana
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
01/2012, Letnik:
48, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
This paper considers theoretical, as well as some practical aspects of bilingual education of deaf children: the main research results in the area of bilingualism in hearing people (definitions and ...types of bilingualism, language development in bilingual children, advantages of bilingualism), the onset of the idea of sign bilingualism, the application of bilingual models to sign bilingualism, differences between bilingualism of hearing and deaf children, cultural aspects of sign bilingualism, principles of bilingual education of deaf children, as well as itspractical aspects during the preschool and school period.
Empirijski nalazi, koji ukazuju na teškoće gluhe djece u nekim područjima kognitivnog, afektivnog i emocionalno-socijanog razvoja, poslužili su kao osnova za osmišljavanje Metode integralnog razvoja ...gluhe dece. Pored toga postavke Svjetske federacije gluhih (WFD) usmjerene na važnost znakovnog jezika, pedstavljale su širi okvir za postavljanje Metode. Prvi dio rada posvećen je prikazu generalog koncepta Metode. Istraživački dio ispituje rezultate dvije eksperimentalno kontrolirane studije. Studija 1 se bavila ispitivanjem učinaka neverbalnih stimulacijskih tehnika na kognitivni razvoj. U Studiji 2 ispitivani su učinci sistematske primjene znakovnog jezika na komunikativne i obrazovne aspekte razvoja gluhe djece. Podatci u okviru Studije 1 prikupljeni su upotrebom Piageovog testa, dok je u Studiji 2 korištena Skala komunikacijskih sposobnosti. Uzorak Studije 1 uključio je 50 ispitanika, a 60 ispitanika je bilo u Studiji 2. Uzorak su bili gluhi učenici od 8 do 12 godina. Dobiveni rezultati su potvrdili da je primjena neverbalnih radioničarskih aktivnosti i tehnika potaknula kognitivni razvoj i konkretno unaprijedila operacionalizirane faze razvoja. Također, sistematska primjena Srpskog znakovnog jezika potaknula je uporabu srpskog govornog jezika, globalne komunikacijske sposobnosti gluhe djece, kao i povećanje kohezije znakovnih i govornih komunikativnih sposobnosti. Znakovni je jezik također utjecao na poboljšanje školskog uspjeha.
Dosadašnja istraživanja ovladanosti hrvatskim govornim jezikom gluhih i nagluhih osoba
pokazuju nisku razinu jezičnoga znanja i značajnu razliku u odnosu na njihove čujuće vršnjake.
Jačanjem svijesti ...o znakovnom jeziku raste i svijest da je nužno prihvatiti ga kao materinski
jezik zajednice Gluhih, kao platformu kroz koju se govoreni jezik uči kao ini jezik. Od prvog
istraživanja u Hrvatskoj 1983. godine isticala se potreba za adekvatnijim pristupom djeci
oštećena sluha, stoga je ovim istraživanjem promatrana nastava Hrvatskoga jezika u
osnovnoškolskim ustanovama s gluhim i nagluhim učenicima. Promatrane su tri obrazovne
ustanove s obzirom na to koriste li hrvatski znakovni jezik u nastavi ili ne te se pokušalo utvrditi
radi li se o prijenosu informacije koji je problematičan ili o samoj metodici nastave koja nije
odgovarajuća za zajednicu Gluhih. Provedeno je kvalitativno istraživanje metodom opažanja s
ciljem opisa stanja. Uključuje prisustvo na nastavi sata Hrvatskoga jezika šestog i osmog
razreda, promatranje i intervju s nastavnikom. Promatrani komunikacijski kanal prilagođen je
gluhim učenicima i utječe na praćenje nastave te savladavanje gradiva, no prilagođenost
metodike nastave nije problematizirana ni u jednoj od promatranih ustanova i zaključak je ovog
istraživanja da je to čimbenik koji igra glavnu ulogu u općem slabom ovladavanju hrvatskim
jezikom.
Neke osobe s oštećenjem sluha pripadaju posebnoj zajednici: zajednici Gluhih. One za komunikaciju koriste prirodni znakovni jezik (u Poljskoj to je poljski znakovni jezik: PJM Polski Język Migowy) i ...cijene taj način komunikacije. Upotreba znakovnog jezika uključuje specifična ponašanja, poput kontakta očima i dodira. Ponekad su ta ponašanja tipična za zajednicu Gluhih, ali netipična za čujuće osobe. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi specifičnosti kontakta očima i dodira u komunikaciji gluhih osoba primjenom etnografske opservacije kao istraživačke metode. Video snimanja komunikacije u zajednici Gluhih provedena su na mjestima njihova okupljanja (tijekom sastanaka, proslava, u obiteljskom domu). Izvršena je transkripcija i analiza više od 4 sata konverzacija. Analiza zapisa pokazala je određene karakteristike kontakta očima ( učestalost, uspostavljanje i prekidanje kontakta očima) te karakteristika kontakta dodirom (dijelove tijela koji se dodiruju, učestalost dodirivanja, korištenje dodira za uspostavljanje kontakta s drugom osobom). Ovo istraživanje pruža uvide u razlike između zajednice Gluhih i zajednice čujućih osoba koje mogu pomoći međusobnom približavanju dviju zajednica.
Razvoj identiteta gluhih posljednjih je desetljeća u središtu pozornosti brojnih istraživanja. Tim je istraživanjima ustanovljeno da na razvoj identiteta utječu brojne različite odrednice - slušni ...status roditelja, jezik i način komunikacije, stupanj oštećenja sluha i obrazovanje. Kako među gluhima veliku većinu čine upravo gluhi rođeni čujućim roditeljima, iznimno je važno razumjeti sve posebnosti djelovanja odrednica na razvoj njihova identiteta. Za procjenu kulturnog identiteta gluhih relevantne su dvije skale, DIDS – Deaf Identity Development (Glickman, 1993) i DAS – Deaf Acculturation Scale (Maxwell-McCaw i Zea, 2011). Kroz pregled istraživanja, temeljenih na ovim skalama, u ovom radu daje se prikaz relevantnih odrednica te njihov utjecaj na razvoj identiteta kod gluhih s kulturološkog pogleda na gluhoću.
In recent decades, the development of deaf identity has been the focus of many researchers working in this field. Research findings demonstrate that the development of deaf identity has been affected by many different determinants, including parental hearing status, language, mode of communication, grade of hearing impairment and education. As the vast majority of deaf children are born to hearing parents, it is essential to understand all the determinants that influence the development of their identity. Two relevant scales that aim to assess the cultural identity of the deaf are DIDS – Deaf Identity Development (Glickman, 1993) and DAS – The Deaf Acculturation Scale (Maxwell-McCaw & Zea, 2011). Through an overview of research applying these two scales, this paper will describe relevant determinants and demonstrate how they influence the development of Deaf identity from the perspective of Deafness as a culture.
Rezultati dosadašnjih malobrojnih istraživanja, iako u određenoj mjeri nekonzistentni, upućuju na povezanost kulturnog identiteta gluhih i nagluhih osoba s njihovim samopoštovanjem i zadovoljstvom ...životom. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost samopoštovanja, zadovoljstva životom i psihičkog zdravlja gluhih i nagluhih osoba sa sastavnicama kulturnog identiteta (kulturne identifikacije, kulturnih sklonosti, sudjelovanja u kulturi, samoprocjene kulturnih znanja i jezične kompetencije u znakovnom i hrvatskom jeziku) te vrstom kulturnog identiteta (čujući, marginalni, gluhi i dvokulturni). U istraživanju su sudjelovale 443 osobe oštećena sluha u dobi od 18 do 87 godina iz 17 hrvatskih gradova. Ispitivanje je provedeno primjenom Akulturacijske skale DAS (Maxwell-McCaw i Zea, 2011), Rosenbergove skale samopoštovanja (Rosenberg, 1965), Dienerove Skale zadovoljstva životom (Diener i sur., 1985) te četiri podskale upitnika o zdravlju SF-36 (Ware i Sherbourne, 1992), koje mjere opće psihičko zdravlje. U obradi podataka korišteni su regresijska analiza i Kruskal- Wallisov test. Identifikacija sa zajednicom odnosno kulturom Gluhih pokazala se značajnim prediktorom samopoštovanja, zadovoljstva životom i psihičkog zdravlja gluhih i nagluhih osoba. Značajnim prediktorima samopoštovanja pokazale su se također varijable samoprocjene jezične kompetencije u znakovnom i govornom jeziku, varijable znanja o čujućoj kulturi i kulturi Gluhih (posljednja je negativno povezana sa samopoštovanjem) te sklonosti jednoj odnosno drugoj kulturi (obje negativno povezane sa samopoštovanjem). Značajnim prediktorom zadovoljstva životom, uz identifikaciju s kulturom Gluhih, pokazala se i varijabla znanja o kulturi Gluhih. Sa psihičkim zdravljem, uz identifikaciju s kulturom Gluhih, povezanom se pokazala varijabla znanja o kulturi čujućih. Značajne razlike među gluhim i nagluhim osobama s različitim vrstama identiteta utvrđene su samo u odnosu na zadovoljstvo životom, pri čemu su najviše rezultate, kao i u prethodnim istraživanjima, postigle osobe s dvokulturnim identitetom, a najniže osobe s marginalnim identitetom. I na varijablama samopoštovanja i psihičkog zdravlja osobe s marginalnim identitetom postigle su najniže rezultate, ali ne značajno niže od preostalih skupina sudionika.
Obrazovna inkluzija određena je kao put kojim se stvaraju nastojanja kako bi svaka
osoba, bez obzira na okolnosti i iskustva, dosegnula svoj puni potencijal u životu. Italija ima
preko 30 godina ...prakse uključivanja djece s posebnim potrebama u redovan sustav odgoja i
obrazovanja. Po razvijenosti inkluzije na prostorima Balkana odnosno u Bosni i Hercegovini,
kod nas je ona još uvijek na početku.
Proći će mnogo vremena dok se razvije svijest o značaju inkluzije i odgovornosti za inkluziju
na ovim prostorima. Inkluzivno obrazovanje razvilo se kao pokret koji je trebao biti izazov
dosadašnjoj ekskluzivnoj teoriji i praksi i postao je favorizirani usvojeni pristup koji se
odnosi na učenje svih učenika u redovnim školama. Naš je osnovni cilj putem ovog rada
ukazati na humane pretpostavke inkluzije učenika oštećena sluha uz pomoć upotrebe
znakovnog jezika te korištenjem usluga tumača znakovnog jezika i niza drugih neophodnih
preduvjeta za uspješno uključivanje djeteta oštećena sluha u redovan sustav odgoja i
obrazovanja. Samo na taj način organizirana inkluzija učenika oštećena sluha dat će pozitivne
rezultate, a to je uključivanje ove djece u cjelokupan društveni život.
PDF
