Cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li se otvorena i relacijska agresija mladića i djevojaka predvidjeti na temelju roditeljskog ponašanja njihovih majki i očeva te je li doprinos ...roditeljskog ponašanja u objašnjavanju agresivnog ponašanja različit ovisno o spolu djeteta i roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 605 sudionika (273 djevojke i 332 mladića), učenika trećih razreda srednjih škola. Podaci o otvorenom i relacijski agresivnom ponašanju adolescenata prikupljeni su Upitnikom vršnjačkog konflikta (Marsee i Frick, 2007.), a podaci o percepciji roditeljskog ponašanja prikupljeni su Upitnikom roditeljskog ponašanja (Keresteš i sur., 2012.). Rezultati su pokazali da mladići općenito iskazuju veću razinu otvorene agresije i da očeve percipiraju više podržavajućima, a manje popustljivima u odnosu na djevojke. Kada je riječ o otvorenoj agresiji mladića, regresijska analiza pokazala je da je njen značajni prediktor veća razina majčine restriktivne kontrole, dok su prediktori otvorene agresije djevojaka veća majčina restriktivna kontrola i popustljivost te slabija očeva roditeljska podrška. Značajnim prediktorima relacijske agresije i mladića i djevojaka pokazali su se i majčina i očeva veća restriktivna kontrola, niža očeva podrška te veća majčina popustljivost. Rezultati istraživanja doprinose razumijevanju složenog odnosa roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja adolescenata, a mogu biti korisni i različitim stručnjacima koji su uključeni u rad s adolescentima i njihovim roditeljima, te mogu sudjelovati u osmišljavanju i provođenju programa koji bi osvještavali važnost uloge roditeljskog ponašanja i međuovisnost njihovog i djetetovog ponašanja, kako općenito, tako i u kontekstu spolnih razlika.
U radu je analiziran slučaj udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije koji je duže od dvije godine bio u Katalogu odobrenih udžbenika, a potom je izbrisan iz kataloga. Analizom su obuhvaćene ...tri tematske cjeline (druga Jugoslavija, Republika Hrvatska, Domovinski rat), a analiza je provedena usporedbom sadržaja udžbenika s odredbama kurikuluma i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji su obvezujući za udžbenike povijesti. Uz to je pojašnjen i širi kontekst rasprava i sukoba koji u Hrvatskoj traju dva desetljeća glede problematike udžbenika i nastave povijesti. Analizom je zaključeno da sadržaj spornog udžbenika nije utemeljen ni na znanstvenim i obrazovnim standardima niti na propisanim vrijednosnim i etičkim zahtjevima, pa stoga ima iznimno razorne odgojne i obrazovne učinke. Na koncu je rad otvorio i ključno pitanje, kako je uopće bilo moguće da je takav udžbenik u ministarstvu uspio proći postupak stručne procjene i uvrštavanja u Katalog udžbenika.
This paper examines the case of a fourth-grade high school history textbook, which remained in the approved Textbook Catalogue for over two years before being removed. The analysis covers three thematic areas (the Second Yugoslavia, the Republic of Croatia, the Homeland War), comparing the textbook’s contents with provisions of the Curriculum and other laws and regulations that are binding for history textbooks. Additionally, the paper clarifies the broader context of debates and conflicts in Croatia over the past two decades regarding textbook issues and history teaching. The analysis concludes that the contents of the disputed textbook lacks foundation in scientific and educational standards, and prescribed value and ethical requirements, resulting in profoundly detrimental educational and upbringing effects. The paper raises fundamental questions about how such a textbook managed to pass the Ministry’s professional evaluation process and be included in the Textbook Catalogue.
Problemi u ponašanju, među kojima je najekstremnija fizička agresija predmet su istraživanja mnogih autora. Ovakvo ponašanje ometa svakodnevno funkcionisanje osoba sa intelektualnom ometenošću (IO), ...otežava im pristup tretmanima, podršci i znatno povećava troškove pružanja podrške. Iako mnoge druge vrste agresije mogu biti veoma uznemirujuće, ova vrsta problematičnog ponašanja ne predstavlja samo značajan izazov za one koji pružaju svakodnevnu negu ovim osobama, već utiče na fizičku bezbednost ljudi koji rade sa osobama sa IO, ali i svih ljudi koji se mogu naći u okruženju agresivne osobe. Jedan od prvih koraka ka rešavanju ovog problema je jasno definisanje funkcije koju ovakvo ponašanje ima, kako bi osobe dobile adekvatan tretman. U ovom radu se sa teorijskog aspekta bavimo najčešćim funkcijama fizičke agresije kod osoba sa težim oblicima IO, kao specifičnim razlikama funkcija ovog ponašanja u odnosu na pol osobe koja pripada ovoj populaciji. Pri analizi ovog problema oslanjali smo se na rezultate dostupnih istraživanja publikovanih u periodu od 1973. do 2014. godine. Prilikom pregleda literature korišćeni su radovi putem internet izvora i to Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku (KoBSON) i Google scholar. Prilikom pretrage internet izvora kao ključne reči koristili smo: Physical Aggression, Intellectual Disability, Function of Physical Aggression. Na osnovu rezultata istraživanja obuhvaćenih ovim radom, možemo da zaključimo da fizička agresija kod osoba sa težim oblicima IO najčešće ima neku od socijalnih funkcija poput privlačenja pažnje i izbegavanje zahteva.
Straipsnyje pateikiama mokslinės literatūros apžvalga, nagrinėjanti 4–5 m. vaikų agresijos apraiškas, situacijas, koregavimo būdus bei pateikiama atlikto tyrimo rezultatų analizė. Straipsnyje ...pateikiami apibendrinimai bei išvados gali būti pritaikyti tobulinant ikimokyklinio ugdymo įstaigos veiklą, siekiant išsiaiškinti vaikų agresijos problemos esmę bei ieškant efektyviausių bendradarbiavimo galimybių su tėvais, susiduriančiais su vaikų agresijos reiškiniu. Remiantis tyrimo rezultatais, pateikiamos rekomendacijos, kaip atpažinti vaiko agresiją, kaip šį reiškinį koreguoti, švelninti problemines situacijas ugdymo įstaigose ir šeimoje. Tyrime taikyti mokslinės literatūros analizės, apklausos raštu bei stebėjimo metodai. Tyrimas atskleidė, kad naudingi žaidimai, kurių metu vaikai gali išsakyti savo nuomonę, papasakoti, kas juos slegia ir tokie žaidimai, kurių metu vaikai gali išreikšti savo agresiją. Tėvai ir pedagogai laikosi skirtingo požiūrio į vaiko agresyvumą, todėl nėra linkę bendradarbiauti vieni su kitais, taigi iškyla aktualus pedagoginio bendradarbiavimo tarp šeimos ir ugdymo įstaigos klausimas.
ABSTRACT
Aim
To evaluate the incidence, severity and characteristics of aggressive behaviour in patients hospitalized in acute psychiatric wards, as well as the association between patient ...characteristics and the incidence of recurrent aggressive behaviour.
Methods
A multicentre prospective study included all twelve acute wards in Slovenian psychiatric hospitals with a total capacity of 232 beds. Over five consecutive months, data on the number of treatment episodes involving aggressive behaviour and the number of aggressive incidents, their severity and characteristics were obtained using the Staff Observation Aggression Scale-Revised (SOAS-R). Patient- and event-based incident rates of verbal and physical aggression were calculated. The association between patient characteristics and recurrent aggressive behaviour was analysed. Patient characteristics data were extracted from hospital databases.
Results
3,190 treatment episodes were included during a 5-month period. Aggressive behaviour was observed in 13.4% of treatment episodes, and 922 aggressive incidents were recorded, which resulted in 3.98 incidents per 100 occupied bed days and 9.48 incidents per bed per year. 74.1% of incidents were severe, and more than half of incidents included physical aggression. 75.5% of incidents were directed against medical staff. 5.9% of treatment episodes were involved in multiple aggressive incidents. Compared to patients with single incidents, patients with recurrent aggression had a less frequent main diagnosis of substance use disorders and a longer duration of hospitalization.
Conclusion
Monitoring the frequency and characteristics of aggressive behaviour allows comparisons with other studies and, more importantly, it is necessary for planning and assessing the effectiveness of preventative aggression management strategies.
Uvod: Nasilje pacientov nad zdravstvenimi delavci je ena izmed najbolj perečih težav, s katerimi se soočajo zdravstveni delavci. Namen raziskave je bil proučiti pojavnost ter oblike nasilnih vedenj, ...ki so jim izpostavljeni zdravstveni delavci na področju psihiatrije in nujne medicinske pomoči.
Metode: Raziskava je temeljila na neeksperimentalni kvantitativni metodi z nenaključnim priročnim vzorcem. Uporabljen je bil strukturirani vprašalnik Perception of Prevalence of Aggression Scale. Sodelovalo je 197 anketirancev. Raziskava je potekala od junija do oktobra 2015. Podatki so bili obdelani z deskriptivno statistiko, s faktorsko analizo – z metodo poševne rotacije OBLIMIN, z Mann-Whitneyevim testom in s Kruskal-Wallisovim testom.
Rezultati: Zaposleni v psihiatriji so pogosteje kot ostali anketiranci soočeni z manj ogrožajočim vedenjem (U = 2092,00, p = 0,008) in ogrožajočim vedenjem (U = 1685,50, p = 0,000). Anketirani z nižjo izobrazbo in zaposleni v izmenah so tisti, ki so nasilju bolj izpostavljeni. Ženske so v primerjavi z moškimi pogosteje soočene s spolnim nasilnim vedenjem (U = 3962,00, p = 0,033). Za obvladovanje nasilnega vedenja so anketirani nezadostno usposobljeni (x = 2,8, s = 1,186).
Diskusija in zaključek: Zaposleni v psihiatričnih bolnišnicah in enotah nujne medicinske pomoči se v raziskavi pogosto srečujejo z nasiljem. Potrebne bi bile raziskave, ki bi proučile povezanost usposabljanja s področja obvladovanja nasilnega vedenja pacientov na pojavnost nasilja nad zdravstvenimi delavci.
Svrha istraživanja: Dentalni strah negativno utječe na ishod terapije. Svrha ovog istraživanja bila je različitim ljestvicama procijeniti dentalnu anksioznost djece te odrediti korelaciju između ...ljestvice anksioznosti i ljestvice agresivnog ponašanja s obzirom na to jesu li djeca pretrpjela dentalnu traumu ili nisu. Materijali i metode: Ciljana populacija bila su 254 djeteta s pretrpljenom dentalnom traumom (59,1 % dječaci) i 251 dijete bez dentalne traume (46,6 % dječaci) u dobi između 7 i 14 godina te njihovi roditelji. Svi su pregledani tijekom 2015. i 2016. godine. Psihometrička mjerenja korištena u ovom istraživanju uključivala su nekoliko upitnika. Rezultati su obrađeni X2 testom, Studentovim ttestom, jednosmjernom ANOVA-om te Pearsonovim koeficijentom korelacije. Za provjeru pouzdanosti
i valjanosti mjerenja odabran je Cronbachov alfa test. Predodređena razina značajnosti bila je postavljena na 0,05. Rezultati: Svi korišteni testovi pokazali su zadovoljavajuću pouzdanost i valjanost ljestvice. Srednja vrijednost anksioznosti bila je značajno veća u slučaju djece s pretrpljenom dentalnom traumom. Ta su djeca imala i veću srednju vrijednost na ljestvici agresivnog ponašanja (OAS). Djevojčice su u svim upitnicima imale značajno veću srednju vrijednost anksioznosti u odnosu prema dječacima. Srednja vrijednost agresivnog ponašanja bila je u obje skupine značajno veća kod dječaka negoli kod djevojčica (p < 0,001). Vjerojatnost za pojavu agresivnog ponašanja ako su djeca pretrpjela dentalnu traumu smanjuje se za 0,95 kada se prosječna vrijednost na DVSS-SV ljestvici poveća za jedinicu, a veća je za 1,04 kada se srednja vrijednost anksioznosti poveća za jedinicu. Zaključak: Srednja vrijednost anksioznosti bila je značajno veća kod djece koja su pretrpjela dentalnu traumu, kod djevojčica te one djece koja su se više bojala medicinskih intervencija (CMFQ). Veću srednju vrijednost na ljestvici agresivnog ponašanja (OAS) imala su djeca s pretrpljenom dentalnom traumom i dječaci. Pronađena je značajna korelacija između razine dentalne anksioznosti i agresivnog ponašanja djece. Vjerojatnost za pojavu agresivnog ponašanja povećava se kako se povećavaju srednje vrijednosti na svakoj ljestvici procjene anksioznosti, ali ne značajno, osim za S-DAI vrijednosti.
Aggressiveness in the HEXACO Personality Model Sokolovska, Valentina; Dinić, Bojana; Tomašević, Aleksandar
Psihologija,
2018, 2018-00-00, 2018-01-01, Letnik:
51, Številka:
4
Journal Article
Odprti dostop
The a im of this research was to examine the relations between the HEXACO facets and aggressiveness components (anger, vengefulness, domination, hostility, reactive aggression, proactive aggression, ...and indirect aggression). On a sample of 654 participants from general population, HEXACO–60, Aggressiveness Questionnaire AVDH, Reactive–Proactive Aggression Questionnaire (RPQ), and Indirect Aggression Scale (IAS) were applied. The results of the community structure network analysis provided the most informative insight into these relations and showed that all aggressiveness components formed a single community with the Agreeableness facets. Thereby, facet Patience was the strongest correlate of anger, and hostility had the highest clustering coefficient, which brings together the Agreeableness facets and aggressiveness components. Although Honesty–Humility formed a separate community, some of its facets had strong isolated connections with indirect aggression and dominance. The results revealed that Agreeableness is a dominant correlate of aggressiveness and captures all aggressiveness components, while Honesty– Humility is related to specific components, referring to a manifestation of aggressiveness in a more subtle and indirect way.
Straipsnyje aptariamas vienas iš ryškiausių paauglystės bruožų - konfliktiškumas. Psichologijos, sociologijos ir edukacijos literatūroje keliama mintis, kad viena iš esminių konfliktų priežasčių- ...nepatenkinami poreikiai. Straipsnyje siekiama atskleisti, kokių poreikių frustracija dažniausiai tampa paauglių konfliktų su bendraklasiais, mokytojais ir tėvais kilimo priežastimi. Kartu nagrinėjama, kokios vyrauja paauglių poreikių konfliktų apraiškos: agresyvios, regresyvios ar egresyvios.
Uvod: V operativni dejavnosti heterogena skupina strokovnjakov z različnimi osebnostmi in vrednostnimi sistemi, značilnimi za vsako profesijo, deli odgovornost do enega pacienta, kar lahko sproži ...napetost v odnosih in se stopnjuje v nasilje. Namen raziskave je bil prikazati razširjenost tega fenomena ter opredeliti z njim povezane dejavnike in posledice. Metode: Izvedena je bila sistematična iskalna strategija v bazah podatkov CINAHL, Medline, Academic Search Elite, ProQuest in COBIB.SI z datumom objave od januarja 2008 do vključno decembra 2017. Uporabljeni so bili iskalni pojmi v angleščini aggressive behavior, disruptive behavior, operating room, perioperative, violence, verbal abuse, bullying, surgeon in v slovenščini zdravstvena nega, nasilje. Podanih je bilo 735 zadetkov, glede na naslov in izvleček smo za ustrezne določili 68 virov, po vsebinskem pregledu smo jih izločili še 47. Rezultati: Zaključki pregleda literature so temeljili na 22 referencah. Oblikovanih je bilo 6 kategorij: (1) povzročitelji in nivoji nasilja, (2) vrste (tipi) nasilja, (3) neposredni vzroki za pojav nasilja v operacijski dvorani, (4) dejavniki, povezani s pojavom in prepoznavnostjo nasilja, (5) posledice nasilja ter (6) individualni in sistemski organizacijski ukrepi za obvladovanje posledic nasilja. Diskusija in zaključek: Najpogostejši izvajalci nasilja v operativni dejavnosti so kirurgi in zaposleni v operacijski zdravstveni negi, najpogostejši vzroki pa hierarhija, nepredvidljive situacije, kadrovski in materialni deficit, medosebni odnosi, delovna obremenitev, organizacijska kultura. Izkazuje se potreba po tovrstni reprezentativni raziskavi v Sloveniji.
PDF
