Glazbenim aktivnostima u vrtiću pripada značajna uloga, s obzirom da bavljenje takvim aktivnostima pridonosi razvoju glazbenih sposobnosti, ali i intelektualnom, socijalnom, emocionalnom i tjelesnom ...razvoju djeteta. U radu su istraženi stavovi odgojitelja predškolske djece prema glazbenim aktivnostima u vrtiću te samoprocjena kompetentnosti za njihovu realizaciju. Rezultati potvrđuju da slušanje glazbe predstavlja značajnu aktivnost slobodnog vremena odgojitelja predškolske djece. Potvrđeno je da odgojitelji kojima se sviđa klasična glazba imaju pozitivnije stavove prema glazbenim aktivnostima u vrtiću. Nije uočena povezanost odlazaka na koncerte klasične glazbe, pohađanja dodatne glazbene poduke, pjevanja u zboru ili klapi te godina radnoga staža sa stavovima prema glazbenim aktivnostima. Rezultati istraživanja ne potvrđuju ni povezanost godina radnoga staža sa samoprocjenom kompetencije za realizaciju glazbenih aktivnosti. I, konačno, većina odgojitelja zadovoljna je opremljenošću vrtića instrumentima za djecu te računalima i projektorima, ali ne i instrumentima za odgojitelje.
Musical activities in kindergarten play an important role, especially since engaging in such activities contributes to the development of musical capabilities and intellectual, social, emotional, and physical child development. This research examines the opinions of kindergarten teachers towards musical activities, as well as a self-assessment of their competencies to perform them. The results affirm that listening to music is a significant free time activity for kindergarten teachers. It has also been affirmed that teachers who enjoy classical music have more positive opinions towards musical activities in kindergarten. No connection was noted between opinions towards musical activities and attending classical concerts, additional musical education, singing in choirs or traditional a cappella groups, or years of work experience. The results of this research also did not affirm a connection between years of work experience and self-assessments of competencies to perform musical activities. Finally, the majority of teachers were satisfied with their schools’ stock of children’s instruments, computers, and projectors, but not with instruments for teachers.
Kako pratiti svoju tjelesnu aktivnost Gabrić, Ivo Darko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2019, Letnik:
28, Številka:
2 Tjelesna aktivnost
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Redovita tjelesna aktivnost u svakoj dobi povezana je sa sniženjem rizika od gotovo svih bolesti. Međutim, usprkos sve većoj svjesnosti o potrebi tjelesne aktivnosti, incidencija pretilosti, kao i ...kardiovaskularnih bolesti u porastu je. Uzrok tomu jest nedostatak adherencije i redovitog praćenja tjelesne aktivnosti. Upravo u tome veliku nam pomoć posljednjih godina pruža razvoj mobilne tehnologije za praćenje tjelesne aktivnosti. Njezina prednost utvrđena je u brojnim kontroliranim studijama, kao i u svakodnevnom životu. Bez obzira na to o kojem se uređaju, programu ili mobilnoj aplikaciji za praćenje aktivnosti radi, najbitnija je njihova redovita uporaba. Sustavnim praćenjem svakodnevne aktivnosti, kao i trendova tjednih i mjesečnih aktivnosti postiže se bolja kontrola razlike između učinjene i planirane aktivnosti. Time se zdravstvenim radnicima omogućava individualni pristup u određivanju potrebne aktivnosti ovisno o dobi, kondiciji i eventualnim kroničnim bolestima.
Jeffrey D. Sachs turns to world history to shed light on how we can meet the challenges and opportunities of the twenty-first century. He takes readers through a series of seven distinct waves of ...technological and institutional change, starting with early modern humans and ending with reflections on today's globalization.
Izvannastavne aktivnosti u osnovnoj školi organiziraju se u svrhu zadovoljenja različitih potreba i interesa učenika i provode se u sedam različitih područja kojima pripada i tjelesno i zdravstveno ...područje. Izvanškolske sportske aktivnosti realiziraju se izvan škole, obično u sportskim klubovima. Njihov je cilj dodatni utjecaj na razvoj antropoloških obilježja učenika te stjecanje novih teorijskih i praktičnih znanja iz izborne aktivnosti (Caput Jogunica i Barić, 2015). Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi utječu li dodatne izvannastavne sportske aktivnosti na razvoj motoričkih vještina djece u razrednoj nastavi. Na uzorku od 55 učenika i učenica 3. i 4. razreda primarnog obrazovanja, koji je podijeljen na dva subuzorka s obzirom na uključenost u sportske programe, primijenjen je mjerni instrument Bruininks-Oseretsky testa (2. izdanje), skraćena inačica, kojim su se procjenjivale motoričke vještine učenika. Rezultati su pokazali kako u većini varijabli nema značajnih razlika između skupina sudionika, ali učenici koji nisu uključeni u dodatne izvannastavne i izvanškolske sportske aktivnosti postižu bolje rezultate u jednoj manipulativnoj vještini (vođenje lopte; Z=2,68, p=0,01) te dvije grube motoričke vještine (sklekovi; Z=281, p=0,00; podizanje trupa Z 2,06, p=0,04).
Extracurricular activities that take place in primary school are organised to satisfy different needs and interests of pupils and are implemented in seven different areas, including sports and health. Extramural sports activities take place outside the school, usually in sports clubs. Both types of activities aim to further influence the anthropological characteristics of the pupils and provide them with new theoretical and practical knowledge in the field of the chosen activity (Caput Jogunica und Barić, 2015). The aim of this study was to determine
to what extent the additional extracurricular sports activities influence the development of motor skills of primary school children. We
assessed the motor skills of the pupils on a sample of 55 pupils from the 3rd and 4th grade of primary school who were divided into two groups, depending on their participation in sports activities or lack thereof. The measuring instrument used was the Bruininks - Oseretsky Test (shortened version). The results have shown that there are no significant differences between the two groups. However, in one manipulative skill (Z=2.68, p=0.01) and in two gross motor skills (Z=281, p=0.00; Z 2.06, p=0.04) those students who did not participate in additional extracurricular or extramural sports activities achieved better results.
Nicht obligatorische, also freiwillige Aktivitäten, die in der Grundschule außerhalb des Unterrichts stattfinden, werden zum Zwecke der
Befriedigung unterschiedlicher Bedürfnisse und Interessen der Schüler organisiert und in sieben verschiedenen Bereichen durchgeführt, zu denen
der Bereich Sport und Gesundheit gehört. Außerschulische Sportaktivitäten werden außerhalb der Schule, gewöhnlich in Sportvereinen ausgeübt. Beide Arten von Aktivitäten zielen darauf ab, die anthropologischen Eigenschaften der Schüler zusätzlich zu beeinflussen und ihnen neue theoretische und praktische Kenntnisse im Bereich der gewählten Aktivität zu vermitteln (Caput Jogunica und Barić,
2015). Das Ziel dieser Untersuchung war es festzustellen, inwiefern die
zusätzlichen freiwilligen Sportaktivitäten die Entwicklung der motorischen Fertigkeiten von Grundschulkindern beeinflussen. Anhand einer Stichprobe von 55 Schülerinnen und Schülern der 3. und 4. Grundschulklasse, die in zwei Gruppen eingeteilt wurden – je nachdem, ob
sie zusätzlich Sport treiben oder nicht – und des angewandten Messinstruments Bruininks – Oseretsky Test (verkürzte Version), wurden die motorischen Fertigkeiten der Schüler bewertet. Die Ergebnisse haben gezeigt, dass es zwischen den Teilnehmergruppen keine signifikanten Unterschiede gibt. In einer manipulativen Fertigkeit jedoch (Z=2,68, p=0,01) und in zwei grobmotorischen Fertigkeiten (Z=281, p=0,00; Z 2,06,
p=0,04) erzielten diejenigen Schüler, die nicht an zusätzlichen freiwilligen und außerschulischen Sportaktivitäten teilnehmen, bessere Ergebnisse.
U radu su istraženi organiziranje i djelovanje građevne službe u Križevcima te aktivnosti njezinih službenika od 1777. Do 1918. godine Djelovanje građevne službe u Križevcima ovisilo je o ...organizaciji građevne službe u Hrvatskoj. Podijeljeno je na pet razdoblja: od 1777. do 1848.; od 1848. do 1868.; od 1868. do 1876.; od 1876. do 1894. te od 1894. do 1918. godine.
Da bi se stekao uvid u djelovanje križevačke građevne službe i njezinih službenika, najprije su ukratko opisane graditeljske prilike u Križevcima, kao i u njegovoj okolici te u Hrvatskoj, nakon čega je predočen popis službenika po godinama. U križevačkoj građevnoj službi ističu se dvojica stručnjaka koji su kasnije bili zaposleni u građevnoj službi u Hrvatskoj: Juraj pl. Augustin, koji je od 1876. do 1909. godine bio predstojnik Građevnog odsjeka pri Vladi te Franjo Horvat, koji je bio prvi potpredsjednik Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata. Budući da prvi podaci o građevnoj službi u Križevcima datiraju od 1777. godine, ona se smatra jednom od najstarijih u Hrvatskoj, a nakon Zagreba 1770. i Varaždina 1773. godine.
Cilj članka je dati osvrt na utemeljenje, razvitak i postignuća Hrvatskog metalurškog društva (HMD) iz Društva inženjera i tehničara Željezare Sisak (DITŽS) 1952 – 2017. (65 godina). Uz praćenje ...ciljeva i zadataka HMD-a, navode se i glavne aktivnosti Društva; Prvo, povijest metalurgije na području današnje Hrvatske u periodu 6000 godina do danas sa više članaka,studija itd. Na taj način Hrvatska je uključena u države gdje i metalurgija, kao važna tehnička struka ima prikaz svoje povijesti. Drugo, objavljivanje časopisa Metalurgija, međunarodni simpoziji „Materijali i metalurgija“ (bilo 12 sa 5.013 referata), te plodonosna suradnja s nizom Institucija iz tuzemstva i inozemstva (više od 70).
Uvod: Demenca je kronično obolenje s tendenco upadanja kognitivnih sposobnosti obolelega. Uporaba metod za obvladovanje in trening osnovnih življenjskih aktivnosti, ki omogočajo daljše obdobje ...samostojnega življenja pacienta z demenco, je v tujini uveljavljena z različnimi novejšimi koomplementarnimi pristopi. Ena izmed uveljavljenih metod je pristop Marie Montessori, prilagojen odraslim pacientom z demenco. V članku je predstavljena metoda montessori pri obravnavi pacienta z demenco in njeni učinki na kakovost življenja pacienta z demenco. Metode: Uporabljena je bila deskriptivna raziskovalna metodologija s pregledom domače in tuje literature. Za prikaz pregleda petih preko spleta dostopnih podatkovnih baz in odločanja o uporabnosti pregledanih virov je bila uporabljena metoda PRISMA. V končni pregled literature je bilo ključenih 19 člankov, objavljenih do maja 2016. Za obdelavo podatkov je bil uporabljen model analize konceptov. Večina zajetih raziskav je bila izvedena v Združenih državah Amerike. Rezultati: Po pregledu raziskav so bila identificirana tri tematska področja: (1) vpliv metode montessori na sodelovanje in prizadevanje, (2) vpliv metode montessori na vedenje, povezano s hranjenjem, in (3) vpliv metode montessori na širšo skupino kognitivnih sposobnosti. Diskusija in zaključek: Kljub majhnemu številu člankov, ki opisujejo uporabo metode montessori pri obravnavi pacientov z demenco, metodo lahko predstavimo kot učinkovito. Avtorji raziskav ugotavljajo, da pristop ne le omogoča ohranjanje kognitivnih sposobnosti, temveč le-te celo izboljšuje.
Komunikacija je temeljni društveni proces u kome se pružaju i primaju informacije, ali i proces koji omogućuje međudjelovanje pojedinca i skupine, učenika i nastavnika, učenika i učenika, nastavnika ...i učenika. Većina međusobnih odnosa odvija se kroz interpersonalnu komunikaciju i sama uspješnost odgojno-obrazovnog procesa ovisi od kvalitete i uspješnosti međusobne komunikacije učenika i nastavnika. Vrlo je važno da nastavnici, osim znanja iz odgovarajućih predmeta, podučavaju učenike komuniciranju, ali i vještinama uspješne komunikacije. Ovaj rad bavi se komunikacijskim vještinama koje se mogu učiti, usavršavati i unaprjeđivati, kako u nastavi, tako i u izvannastavnim aktivnostima te su veoma važne u odnosima učenika i nastavnika, jer je loša komunikacija često uzrokom brojnih problema i nesporazuma. Istraživanje je imalo za cilj utvrditi i ispitati procjene i mišljenje učenika i nastavnika o podučavanju učenika komunikacijskim vještinama. Uzorak istraživanja činilo je 590 učenika i 315 nastavnika osnovnih i srednjih škola s područja Hercegovačke regije (Bosna i Hercegovina). Za prikupljanje podataka korištena je tehnika skaliranja likertovog tipa. Rezultati istraživanja pokazali su da je podučavanje učenika komunikacijskim vještinama prisutno u izvođenju nastave i izvannastavnih aktivnosti.
Glavni cilj ovoga istraživanja bio je povijesno-komparativnom analizom nastavnih planova i programa, odnosno kurikuluma za osnovnu školu istražiti i analizirati ulogu, zastupljenost i načine ...realizacije školskih kurikuluma u razdoblju od 1951. do 2019. godine. Prema dobivenim rezultatima uočljivo je da se značaj, uloga i aktivnosti školskog kurikuluma razlikuju u različitim reformama, a analizom kurikulumskih dokumenata (izuzev onog iz 1951.) utvrđeno je da se aktivnostima i sadržajima iz područja školskog kurikuluma želi pridonijeti individualizaciji i fleksibilnosti nastavnog procesa, zadovoljavanju specifičnih mogućnosti, potreba i interesa učenika,povezivanju obiteljskog doma te lokalne i šire zajednice sa školskim okruženjem, poticanju stvaralaštva, interdisciplinarnosti, zajedništva, stjecanju generičkih kompetencija i usavršavanju opće-obrazovnih kompetencija. Na temelju dobivenih rezultata i suvremenih odgojnoobrazovnih polazišta, autorice su predložile smjernice za suvremene školske kurikulume.
The main goal of this research was to investigate and analyze the role, representation and ways of realization of school curricula in the period from 1951 to 2019 in the Republic of Croatia using a historical-comparative analysis of curricula, specifically primary school curricula. According to the obtained results, the authors conclude that the importance, role and activities of the school curriculum differ in different eras and within different reform attempts. The analysis of curriculum documents (except the one from 1951) shows that the activities and contents of the school curriculum aim to contribute to individualization and flexibility of opportunities, according to the needs and interests of students, connecting the family home and local and wider community with the school environment, encouraging creativity, interdisciplinarity, togetherness, acquiring generic competencies and improving educational competencies. Based on the obtained results and the foundations of contemporary education the authors proposed guidelines for contemporary school curricula.
PDF
