Imunosni sustav uključuje specifičnu i nespecifičnu imunost. Promjene imunosnog odgovora u perioperativnom razdoblju posredovane su ozljedom tkiva, strahom, lijekovima, hipotermijom, boli, ...transfuzijom
krvi, hiperglikemijom, infekcijom i povećanim stresom. Anestezija može utjecati na stresni odgovor središnjom modulacijom (opća anestezija), aferentnom blokadom (regionalna anestezija) ili interakcijom s endokrinim sustavom. Također, izbor anestezioloških tehnika može imati mnogo šire značenje svojim utjecajem na karcinomske stanice i njihovo metastaziranje. Ciljevi ovoga preglednog članka bili su istražiti učinke regionalne anestezije u usporedbi s općom (intravenskom i inhalacijskom) anestezijom na promjenu kirurškog odgovora na stres, progresiju maligne bolesti i poslijeoperacijsko funkcioniranje organa. Dokazano je da primjena općih anestetika ima supresivni učinak na staničnu i humoralnu imunost djelujući na funkciju imunokompetentnih stanica te gensku ekspresiju upalnih medijatora i njihovu sekreciju. Opioidni analgetici ili njihov način primjene pokazuju drukčiji efekt na imunosni sustav: imunosupresivni, imunostimulacijski ili oba. Nasuprot tomu, primjena lokalnih anestetika djelotvorna je u liječenju akutne i kronične upale jer ti anestetici inaktiviraju upalne procese na različitim
razinama djelujući na monocitno-makrofagni sustav, smanjuju proupalne funkcije poput stvaranja kisikovih metabolita, oslobađanja histamina, interleukina (IL-1α) i leukotrijena. Da bi se izbjegla ova imunosna reakcija, preporučuje se primjena regionalne analgezije koja je nadmoćna naspram drugim analgetskim metodama te reducira količinu poslijeoperacijskog krvarenja. Upravo zbog tih važnih prednosti danas je regionalna analgezija u širokoj primjeni kod kirurških zahvata na onkološkim bolesnicima.
Farmakološko liječenje ostaje glavni terapijski pristup pri liječenju karcinomske boli, a mogu se integrirati i druge strategije tijekom trajanja i liječenja bolesti. Kontrola boli može se postići s ...pomoću tehnika regionalne anestezije upotrebom trajno implantiranih katetera koji omogućuju prekidanje nociceptivnih putova odgovornih za transmisiju signala boli u središnji živčani sustav. Postavljanje katetera za primjenu analgetika na različitim mjestima u bolesnika s intraktabilnom neuropatskom karcinomskom boli omogućuje odgovarajuću analgeziju i treba biti predloženo prije eventualne primjene destruktivnih tehnika. Cilj je rada prikaz liječenja karcinomske boli s pomoću regionalnih invazivnih tehnika.
Cilj: Cilj istraživanja bila je usporedba djelovanja tramadola i petidina tijekom porođaja na opstetričke ishode (njihov analgetski učinak, trajanje porođaja, pojavnost nuspojava u rodilja i ...neonatalni status). Metode:
Djelovanje analgetika ispitano je prospektivnim usporedbenim (engl. head-to-head) randomiziranim dvostruko slijepim intervencijskim istraživanjem na uzorku od 60 rodilja tijekom ročnog porođaja. U istraživanju su upotrijebljene doze tramadola i petidina od 50 mg primijenjene intravenski. Pri analizi podataka služili smo se testom razlike u proporcijama dvaju nezavisnih skupova i Studentovim t-testom. Prije provedbe t-testa normalnost je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom.
Rezultati: Primjena tramadola povezana je s manje prijavljenih nuspojava te kraćim trajanjem porođaja u odnosu prema skupini rodilja liječenih petidinom. Analizom analgetskog učinka statistički značajno niža vrijednost boli nakon 10 minuta i 30 minuta utvrđena je u pacijentica kojima je primijenjen petidin u odnosu prema onima na tramadolu, uz negativnu razliku osjeta boli u obje promatrane točke mjerenja. Efekt primjene tramadola iščeznuo je nakon 30 minuta. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u karakteristikama CTG zapisa, Apgarina zbroja, vrijednosti pH iz pupkovine.
Zaključak: Prema rezultatima istraživanja, tramadol skraćuje trajanje porođaja, a petidin ima jači analgetski učinak, ali i više neugodnih nuspojava za majku. Neonatalni je ishod neovisan o vrsti opioida.
Hud akutni pankreatitis (HAP) je akutna vnetna bolezen trebušne slinavke, ki je še vedno povezana z visoko obolevnostjo in smrtnostjo. Glavna značilnost bolezni je hud sistemski vnetni odgovor ...organizma, ki velikokrat vodi v odpoved več organskih sistemov. Za oceno optimalnega načina zdravljenja je potreben individualni pristop, ki temelji na pozornem spremljanju kliničnih znakov, intenzivnem monitoriranju ter krvnih in slikovnih preiskavah. Infekcijski zapleti dodatno otežijo potek bolezni in pomembno vplivajo na večjo smrtnost pri bolnikih, ki so preživeli prvo vnetno fazo bolezni. Diagnosticiranje okužene nekroze trebušne slinavke je pogosto težavna naloga. Edina jasna indikacija za protimikrobno zdravljenje HAP je dokazana okužena nekroza trebušne slinavke. Če stanje bolnika omogoča, se ta hrani enteralno, v nasprotnem primeru pa parenteralno oziroma kombinirano. Sodobno kirurško zdravljenje HAP temelji na odloženih kirurških posegih, ki naj vključujejo različne minimalno invazivne tehnike. Intenzivno zdravljenje bolnikov s HAP obsega podporno zdravljenje ter preprečevanje zapletov.
Globalna pandemija COVID-19 ima snažan utjecaj na zdravstvene sustave svih zemalja svijeta. Zbog nedovoljnog broja znanstvenih istraživanja većina preporuka za anesteziološko postupanje za vrijeme ...pandemije bazira se prvenstveno na mišljenju stručnjaka. Za vrijeme pandemije potrebno je odložiti sve planirane operacije, a izvode se jedino hitne operacije koje imaju za cilj spriječiti trajnu invalidnost i smrtni ishod bolesnika te zahvati kod zloćudnih bolesti. Opća anestezija je povezana s postupcima koji stvaraju aerosol, stoga se prednost daje
regionalnoj anesteziji kad god je to moguće. Ovim radom obuhvaćene su preporuke za primjenu neuroaksijalne anestezije i perifernih živčanih blokova tijekom COVID-19 pandemije u Hrvatskoj, pri čemu su uvaženi trenutni stavovi europskog i američkog društva za regionalnu anesteziju i liječenje boli. Ove preporuke su usmjerene na pripremu i planiranje osoblja, potrebnih sredstava, lijekova i opreme, izbor odgovarajuće zaštitne opreme, prilagodbu kliničkog okruženja novonastalim uvjetima, odgovarajuću primjenu terapije kisikom, procjenu sigurnog izvođena postupaka regionalne anestezije i nadzor tijekom i poslije operacijskog zahvata. Primjena ovih praktičnih uputa od ključne je važnosti za sigurnost bolesnika te ujedno osigurava zaštitu zdravstvenih djelatnika od moguće zaraze.
Liječenje kronične nemaligne boli Lončar, Zoran
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2014, Letnik:
23, Številka:
2. Liječenje boli
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kronična nemaligna bol učestao je i složen klinički problem sa znatnim utjecajem na bolesnikov funkcionalni status i kvalitetu života. Mnogobrojni uzroci zahtijevaju pažljivu diferencijalnu ...dijagnostiku koja će rezultirati definiranjem etiologije i formiranjem terapijskog plana. U najvećem broju kliničkih slika ona pokazuje svoje dvije komponente, pozadinsku kontinuiranu bol te iznenadnu probijajuću bol visokog intenziteta i obje trebaju biti pojedinačno tretirane. Njezin uspješni terapijski tretman znači individualizaciju svakom bolesniku posebno uz dobru ravnotežu između maksimalno učinkovite analgezije i minimalizacije nuspojava.
Postpunkcijska glavobolja obično počinje od 12 do 48 sati nakon epiduralne punkcije, koja se može dogoditi nenamjerno tijekom pokušaja epiduralne analgezije ili tijekom kralježnične anestezije kod ...operativnih intervencija. Glavobolja je obostrano okcipitalno-frontalnog smještaja, tupa bola i promjenjive težine. Glavna karakteristika postpunkcijske glavobolje je njezina ortostatska priroda. Podaci potrebni za ovaj rad prikupljeni su pretraživanjem literature iz znanstvenih baza Scopus, Medline, Embasa i Hrčak. Cilj rada je opisati postpunkcijsku glavobolju kao najčešću komplikaciju kod regionalne analgezije/anestezije. Postpunkcijska glavobolja u blažim oblicima uspješno se liječi konzervativnim metodama liječenja poput hidratacije, uzimanja analgetika, mirovanja ili konzumacije kofeina. U slučaju umjerene ili teške postpunkcijske glavobolje koristi se postupak krvne zakrpe koji se danas smatra zlatnim standardom u liječenju postpunkcijske glavobolje. Rad u operacijskoj sali gdje radi anesteziološki tehničar je vrlo dinamičan i sastoji se od niza zadataka. Medicinska sestra/ tehničar posjeduje sva potrebna znanja za uspješan rad na takvom odjelu, ali naglasak i dalje treba biti na kontinuiranoj edukaciji i stjecanju znanja s ciljem pružanja najbolje moguće zdravstvene njege za pacijente s postpunkcijskom glavoboljom.
Post-dural puncture headache usually begins 12 to 48 hours after dural punctures that may occur unintentionally during an attempt at epidural analgesia during spinal anesthesia because of surgical interventions. The headache is bilateral occipital-frontal with dull pain and variable severity. The main characteristic of post-dural puncture headache is its orthostatic nature. The data required for this paper will be collected from the scientific literature search databases Scopus, Medline, Embasa, and Hrčak. This paper aims to describe post-dural puncture headache as the most common complication of regional analgesia/anesthesia. Post-dural puncture headache in milder forms is successfully treated with conservative treatment methods such as hydration, taking analgesics, resting, or caffeine consumption. In the case of moderate or severe post-dural puncture headache, the blood patch procedure is used, which is now considered the gold standard in the treatment of post-dural puncture headache. The work in the anesthesiology department is dynamic and consists of a series of tasks. The nurse possesses all the necessary knowledge to work successfully in the anesthesiology department, but the emphasis should still be on continuous education and the acquisition of knowledge to provide the best possible health care for patients with postural puncture headaches.
Dvije su glavne skupine analgetika: neopioidni i opioidni. Neopioidne analgetike dijelimo na nesteroidne protuupalne lijekove, unutar kojih posebnu kategoriju cine salicilati i selektivni inhibitori ...ciklooksigenaze 2 te na druge neopioidne analgetike, poput paracetamola i metamizola. Opioidne analgetike dijelimo na snažne agoniste, blage do umjerene agoniste, opioide s miješanim učinkom na receptore te na ostale opioide (poput tramadola). Osim ovih lijekova u radu su prikazani i najvažniji „pomoćni“ lijekovi za liječenje određenih vrsta boli, poput nekih antidepresiva i antiepileptika. Prikazana su zajednička farmakodinamska i farmakokinetska svojstva nesteroidnih protuupalnih lijekova, ali i specifičnosti pojedinih predstavnika, s naglaskom na najnovije spoznaje o kardiovaskularnoj toksičnosti. U skupini opioidnih analgetika opisana su zajednička farmakodinamska i farmakokinetska svojstva te specifičnosti pojedinih lijekova koji se nalaze na našem tržištu, uključujući i transdermalne pripravke. Pri odluci o primjeni vrste analgetika važno je procijeniti o kakvoj je vrsti boli riječ, ali je ključno i uzeti u obzir druge čimbenike koji mogu modificirati odgovor na lijek: npr. oštećenje bubrežne ili jetrene funkcije, dob, kronične bolesti, polimorfizam gena koji sudjeluju u metabolizmu, interakcije lijekova itd. Dobro poznavanje farmakologije lijekova omogućuje kvalitetnu procjenu koristi i rizika tijekom njihove primjene.
Mali zahvati u ginekologiji i porodništvu obavljaju se na bolesnicima svih dobnih skupina. Izbor anestezije ili analgezije ovisi o vrsti operativnog zahvata, kliničkom stanju bolesnice, položaju ...tijekom zahvata i nekim drugim osobitostima. Mali zahvati u ginekologiji previđeni su i rade se kao jednodnevna kirurgija (one-day surgery) jer bolesnice nakon 2–6 sati napuštaju bolnicu i po potrebi dolaze na kontrolu. Zato je i odabir i operativnog zahvata i anestezije vrlo važan. Zahvaljujući velikom napretku farmakologije i farmakoterapije odabir anestetika i analgetika je velik. Brzodjelujući hipnotici (propofol), brzodjelujući opioidi (alfentanil-remifentanil) i hlapljivi anestetici (sevoran) se dobro i često kombiniraju radi lakšeg vođenja anestezije i postoperacijske analgezije. Suradnja ginekologa i anesteziologa od velike je važnosti za uspješnost zahvata i sigurnost bolesnice.
U suzbijanju tvrdokorne boli i ublažavanju bolnih stanja danas se sve češće poduzimaju i transkutane neurostimulacije putem akupunkturnih igala ili elektroda električnog stimulatora. O tim postupcima ...postoje različita promišljanja i preporuke pa su u članku prikazani i obrazloženi na temelju suvremenih medicinskih spoznaja. Pri tome se najprije upozorava kako je riječ samo o nadopuni uvriježenih terapijskih postupaka, prije svega farmakoterapije. U članku su izložena zbivanja u živčanome sustavu prigodom podraživanja tzv. akupunkturnih točaka pritiskom i ubodom, laserskim zrakama te pri aurikulopunkturi.
PDF
