U ovom članku se pokazuje na koji je način astrologija, tj. teorija konjunkcije, utjecala na Kolumbovo prvo putovanje 1492. godine. On se sa spomenutom teorijom, kao i s eshatologijom, upoznao ...čitajući Tractatus de legibus et sectis contra superstitiosos astronomos Pierra d’Aillya. Na temelju tog teksta Kolumbo je povjerovao u skori dolazak kraja svijeta i u vlastito predodređenje za ispunjenje nekoliko proročanstava vezanih uz skori dolazak Antikrista. Na Kolumba je utjecalo i djelo Imago mundi, kompendij antičke i srednjovjekovne geografije i kozmologije, čiji je autor također d’Ailly.
Prosvjetiteljstvo je predvidjelo da će čovječanstvo izlaskom iz „samoskrivljene nezrelosti“ sve oblike predrasuda i neznanja zamijeniti znanstvenom spoznajom. Međutim, suvremena istraživanja pokazuju ...da se unatoč porastu obrazovanosti populacije, znanstvene pismenosti i znanstveno-tehnološkim postignućima može govoriti o revitalizaciji pseudoznanosti.. U radu se pokušava argumentirati da se, osim širenjem komunikacijskih tehnologija i medija koji dovode do „demokratizacije“ znanja i profitnih interesa, revitalizacija može objasniti obilježjima postmodernih društva kao društava rizika i nemogućnošću znanosti da pruži sveobuhvatne svjetonazore. Tehnološka i društvena kompleksnost dovela je do pojave rizika koje je stvorio sam čovjek i koji izazivaju nove oblike nesigurnosti među ljudima, a individualizacija dovodi do pada povjerenja u ljude i društvene institucije. Na temelju analize obilježja i upotrebe alternativne medicine, nekih vrsta kreacionizma, astrologije i pseudopovijesti u radu se pokušava dokazati da znanost zbog svoje metodičke skepse i samograničenja ne može pružiti one vrste simboličke sigurnosti koje uspijevaju pružiti ovi oblici pseudoznanosti.
U članku se razmatra ideja o astronomiji kao korisnoj teorijskoj znanosti koju je u djelu Astronomsko zrcalo zastupao Federik Grisogono, hrvatski renesansni filozof, astrolog i liječnik. Do renesanse ...teorijska znanost načelno nije mogla biti korisna znanost jer je to proizlazilo iz samog aristotelovsko-platoničkog pojma teorijske znanosti čiji je zadatak bio da tek motri ono vječno i nepromjenljivo. Teorijska znanost ni na koji način nije mogla biti “korisna znanost”. Grisogono sagledava mogućnost da teorijska znanost – matematika (odnosno astrologija) – bude i najviša teorijska i istodobno korisna znanost. Astrologija to, dakako, za nas nije. No Grisogono je svojim temeljnim shvaćanjem korisne teorijske znanosti radio na dokidanju tradicionalnog pojma teorijske znanosti, pa tako i na otvaranju mogućnosti za konstituiranje novovjekovne ideje znanosti.
Iako Grisogono u Speculum astronomicum nigdje ne spominje Speculum astronomiae Alberta Velikog uočljive su sličnosti između ta dva spisa koje upućuju na to da je Speculum astronomiae Alberta Velikog, ...izravno ili neizravno, jedan od Grisogonovih izvora. Sličnosti koje govore u prilog toj tezi su sljedeće: Albert Veliki smatra da 1. Astrologija, kad odgovara na pitanja o prošlosti i sadašnjosti, ne tvrdi da je sve iz nužnosti i ne proturječi slobodi volje. 2. Kad astrologija savjetuje što je u datoj situaciji dobro učiniti, ona upravo pretpostavlja da nije sve iz nužnosti, nego da je nešto i slučajno. 3. Problem koji Albert Veliki uočava u vezi s astrologijom njezina je sličnost s magijskim postupcima koji su loši i nedopustivi, ali astrologija nije magija, ona je matematika. 4. Odgovori koje astrologija daje na pitanja o budućnosti jesu, doduše, potencijalna opasnost za slobodu volje, ali to je u stvari problem teologije i teologija taj problem i rješava. Grisogonova izlaganja o odnosu slobode volje i astrologije vrlo su slična navedenim Albertovim tezama, što bi teško bila čista slučajnost. Ipak Grisogono nije puki epigon jer glavna Grisogonova teza da je astrologija najviša, teorijska i ujedno korisna znanost koja ukazuje u smjeru novovjekovlja ne nalazi se ni kod Alberta, niti kod kojeg drugog renesansnog filozofa.
Ovaj rad polazi od razumijevanja Petrićeve kozmologije u kontekstu njegove ontologije, kao metafizičko bavljenje materijalnom prirodom, koje se promatra u sklopu pokušaja da se zamijeni tradicionalna ...srednjovjekovno-aristotelovska slika svijeta. Temelj za razumijevanje i gradnju njegove kozmologije nalazi se u ljestvici bićā i četirima počelima. Četiri počela: prostor, svjetlost, toplina i fluid imaju ulogu povezivanja materijalnog i inteligibilnog svijeta. Na temelju sličnosti u polazištima njihovih kozmologija utemeljenih na ontologiji koje pronalazimo kod Petrića i Plotina moguće je usporediti kako su Petrić i Plotin razumijevali utjecaj nebeske na zemaljsku regiju te ulogu astrologije u objašnjenju tih utjecaja.
Lik centaura i djevojke na morskom biku na lijevom stupiću portala trogirske katedrale dovodi se u vezu s astronomskoastrološkim temama. U astrotetičke teme na istom stupiću valja ubrojiti još neke ...reljefe, među inima prikaz čovjeka koji ubija zmiju (zviježđa: Heraklo i zmaj), velike i male medvjedice (zviježđa: Velika i Mala medvjedica).
Renesansa, kao niti jedno drugo razdoblje u povijesti filozofske misli, objedinjuje i uključuje najrazličitije elemente ljudskog znanja i vjerovanja, pa tako i astrologiju. I u Campanellinu Gradu ...Sunca na primjeru konstrukcije idealnog grada očituju se utjecaji različitih filozofskih ideja, ali i magije i astrologije, što se nalazi u središtu mog interesa. Campanellin grad u sebi manifestira savršenstvo kozmičkog reda, pri čemu se odnos nebeskog i zemaljskog reda uspostavlja na temelju astrologije, očitujući pri tome i simboličko razumijevanje brojeva i njihovu magijsku ulogu. U tekstu se pokazuje da tako konstruiran grad predstavlja ujedno i enciklopedijski sustav znanja.
Giulio Camillo Delminio (1479–1544) predstavnik je neoplatonističke struje renesansne filozofije koji na osebujan način pristupa problemu mnemotehnike. U svom djelu L’Idea del Theatro (koje se ...sastoji od sedam dijelova: Prvi stupanj teatra, Gozba, Pećina, Gorgone, Pasifaja, Merkurove sandale i Prometej) Delminio iznosi svoje viđenje teatra kao teatra pamćenja. Delminijev teatar je konstruiran na temelju astrološkog razumijevanja svijeta i u njemu se ogleda korespondencija makro i mikrokozmosa. Teatar, kako ga vidi Delminio, može se promatrati kroz njegove dvije funkcije, bilo kao pomoć govorniku u pamćenju i iznalaženju govora, što se nalazi na tragu klasične funkcije mnemotehnike unutar retorike, bilo kao mjesto pohrane svega ljudskog znanja o kozmosu i mjestu traganja za arhetipskim temeljima, kroz neposredan uvid u cjelinu kozmosa. Sam teatar je konstruiran prema astrološkom viđenju kozmosa, koje se temelji na simbolici broja sedam, a koji predstavlja broj planeta te broj nebeskih sfera, ali je ujedno vezano i uz sedam dana stvaranja svijeta.
Ovaj tekst je usmjeren na promišljanje mjesta i uloge astrologije u sklopu Ficinova i Petrićeva razumijevanja utjecaja nebeskog na zemaljsko. Pri analizi navedenog problema koristimo se Ficinovim ...djelom Liber de vita (1489) i Petrićevim djelom Nova de universis philosophia (1591). Najprije se usredotočujemo na Petrićevo razumijevanje uloge astrologije u sklopu njegove ontologije, potom na Ficinovo razumijevanje astrologije u sklopu njegove prirodne magije. Ficino se koristi nekim elementima astrologije u gradnji svoje prirodne magije, pri čemu se u Liber de vita vidi sva složenost njegova stava prema astrologiji, koju ne nalazimo u Petrićevoj recepciji Ficina. Budući da Petrić Ficina navodi samo kao protivnika astrologije, nameće se pitanje je li Petrić poznavao sva Ficinova djela ili je iz Ficinovih djela uzimao samo one elemente koji su mu bili potrebni pri gradnji njegove filozofije. U posljednjem dijelu teksta provodi se usporedba koja polazi od neoplatonističkih temelja obaju filozofa te se promatraju veze i podudarnosti njihovih stavova o ulozi astrologije i utjecaju nebeskog na zemaljsko sa stavom koji pronalazimo kod Plotina.
