Prispevek obravnava tlorise stanovanj iz preteklega stoletja v Mariboru. Iz primerjave je razvidno, da se je zasnova stanovanja precej spremenila. Nekaj prostorov je nastalo na novo, nekaterih v ...novih stanovanjih ni več, spremenila se je tudi velikost prostorov. Prepoznani so trije tipi tlorisov: iz začetka 20. st., iz začetka druge polovice in iz konca stoletja. Spremembe tlorisa je mogoče povezati z značilnostmi meščanske družbe, socialističnim sistemom ter pojavom individualizma, blagostanja in potrošništva.
Zamisel o skupnem prometnem prostoru (ang. living streets) se je razvila šele nedavno, upošteva pa se predvsem pri prostorskem načrtovanju in razvoju mest. Njena glavna namena sta zagotavljanje ...varnega dostopa za vse vrste prometa in s tem osredotočanje na splošni trajnostni razvoj mesta. Avtorji v članku proučujejo značilnosti glavnih prometnih žil v poslovnem središču Pešavarja z vidika koncepta skupnega prometnega prostora, na podlagi česar bi se lahko sprejeli ustrezni ukrepi za izboljšanje tega mestnega območja. Predpostavljajo, da trenutna infrastruktura skupnega prometnega prostora v poslovnem središču mesta ne zadovoljuje potreb različnih uporabnikov (nakupovalcev, stanovalcev, zaposlenih in ljudi, ki območje uporabljajo za rekreacijo). Da bi določili in analizirali osnovno javno infrastrukturo v poslovnem središču mesta, so opravili raziskavo, ki je vključevala opazovanje in anketo. Raziskava je razkrila težave, kot so hrup, onesnažen zrak, smeti, pomanjkanje ustrezne javne prometne infrastrukture in površin za pešce ter slabo upravljanje prometa. Anketiranci so izrazili močno nezadovoljstvo z zdajšnjo ureditvijo za pešce in parkiranje na ulici. Terenska raziskava je poleg tega pokazala, da površine za pešce ne zadovoljujejo potreb pešcev, pomanjkanje ulične opreme pa prebivalce odvrača od tega, da bi se bolj družili.
Referring to Nietzsche’s monograph Philosophy in the tragic age of the Greeks, Eugen Fink criticized the disappearance of the notion of being and added that the mentioned work is “imbued with the ...unique charm”. It is a very large and unusual contrast “between Nietzsche’s intuitive grasp of substantial destruction and its understanding”, primarily finding it in its relation to the Greek philosophy. In the Greeks, Nietzsche discerns bold courage for evidence of philosophy of life, unceasingly seeing, with his inner eye, a “sophisticated communication among great spirits” in the history of Pre-Socratic thinkers. Above else, in Pre-Socratic thinkers Nietzsche recognizes great metaphors – in other words – the genuine intuition, suppressed (through time) and finally annihilated by reflections of a reasoning mind.
V prispevku so prikazane zveze med življenjskim stilom in tipi stanovanjske hiše, torej med habitusom in habitatom. Opredeljeni so štirje tipi habitusa, in sicer na podlagi naslednih lastnosti: ...gospodarski in socialni položaj gospodinjstva, ekološka ter kulturna osveščenost. Življenjski stil je splet socialnega položaja (nižji, srednji in višji sloj) ter habitusa. Tipi stanovanjske hiše so opredeljenii z naslednjimi elementi: velikost objekta in parcele, doris objekta, namemnost okolice in pomožnih objektov ter oblika objekta. Razpoznali smo vsaj 10 tipov stanovanjskih hiš, ki ustrezajo opredeljenim življenjskim stilom.
Kot odgovor na urbano krizo velikih mest nastajajo na različnih koncih sveta nove oblike naselij, sestavljene iz trajnostno usmerjenih skupnosti. Taka naselja se med seboj precej razlikujejo, ...predvsem glede na deželo, v kateri nastajajo. Vendar imajo kljub temu značilne skupne lastnosti, kot so humano merilo in socialna povezanost skupnosti, vključevanje članov pri upravljanju naselja, uveljavljanje novih družbenih vrednot in sonaravno usmerjanje aktivnosti. Naselja so se razvila pod vplivom razvoja informacijskih in komunikacijskih tehnologij in pomenijo uvajanje novega načina življenja in dela.
Unatoč sve većem broju informacija o utjecaju ljudi na riječne i morske ekosustave te potrebi za radom na održivoj budućnosti, sudjelovanje djece u akcijama za zaštitu vodenih staništa i dalje je ...skromno. Iznimno je važno da odgojitelji potiču odnos djece rane i predškolske dobi prema slatkovodnom i morskom okolišu kako bi mogli steći vještine i dispozicije da postanu „pokretači promjena“ za okoliš. Pod vodstvom Deleuzovih ideja o bivanju i postajanju, kao i ekologija znanja, u ovom se radu razmatraju tri istraživačke studije slučaja iz Engleske, Sjedinjenih Američkih Država i Australije koje su istraživale načine na koje su se odgojiteljji koristili plovnim putovima kao mjestima učenja i poučavanja djece rane i predškolske dobi.
Podaci su prikupljani etnografskim metodama promatranja i intervjua. Rezultati su pokazali da su odgojitelji takva staništa promatrali kao prostore na kojima se inicijative za održivost mogu osmisliti i uvrstiti u kurikul kao “mreže međusobne povezanosti”. Zaključujemo da ovo istraživanje ima potencijal povećanja razumijevanja nedovoljno iskorištenih pedagoških prostora, kao što su vode u prirodi i morska staništa, gdje je odraslima i djeci dopušteno da zajedno uče kako bi njegovali intimniji odnos prema zemlji.
Članak prikazuje sociološku analizu nekih aspekata očinstva i roditeljstva u lezbijskim obiteljima, pri čemu se krenulo od pretpostavke kako temeljne promjene u roditeljskim identitetima, ulogama i ...praksi nadilaze moderne (heteroseksualne) roditeljske uloge kakve danas poznajemo. Lezbijske obitelji (kao i “gej” obitelji) predstavljaju najveći izazov uobičajenim društvenim normama vezanim uz heteroseksualne roditeljske uloge i identitete jer dovode u pitanje tradicionalno shvaćanje obitelji i reprodukcije kao nečega što je isključivo pravo heteroseksualnih obitelji. Analiza obuhvaća sljedeće aspekte: proces i razloge donošenja odluke o (ne)poznatom ocu (biološke, sociološke i kulturološke osnove odlučivanja), roditeljstvo u svakodnevnom životu i uloga oca, pitanja vezana uz odgoj i socijalizaciju djece u gej i lezbijskim obiteljima, te aktualnu raspravu o budućim smjernicama istraživanja gej i lezbijskog roditeljstva.
Platonova ποίησις Mikecin, Igor
Filozofska istraživanja,
01/2008, Letnik:
27, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Proizvođenje (ποίησις) se u Platona određuje kao dovođenje onoga koje prije nije poslije u jestvo. Razlikuje se prije svega ljudsko, umjetno i umjetničko tvorenje, koje tvori nekim izradbenim ...umijećem, te božansko ili prirodno proizvođenje. U suprotnosti spram osjetilnog proizvođenja, u kojem se proizvodi ono osjetivo i tvarno, proizvod neosjetilnog proizvođenja je ono mislivo samo. Svaki od ta dva vida proizvođenja nadalje može biti nasljedovanje, tj. proizvođenje nasljedaba pretpostavljenog uzora, ili raskrivanje, tj. proizvođenje onoga što samo jest. Proizvođenje se shvaća kao sama bit mišljenja, odnosno kao temeljni odnos između misleće duše, onog mislivog i onog osjetivog. Mišljenje kao raskrivajuće proizvođenje onog mislivog pobliže se određuje kao ograničavanje, miješanje i mjerenje.
Ovaj rad je etnografski prikaz kretanja i mobilnosti u andskoj zajednici Cabreca i oko nje. Istražuje se posjećivanje kao jedan od oblika kretanja u kojem kućanstvo postaje središtem društvene ...interakcije. Kako se ljudi kreću, tako informacije i novosti putuju s njima. Posjetitelji iz drugih krajeva uključuju se u taj protok informacija, a Cabrequeñosi im uzvraćaju posjete da bi održali svoje društvene mreže. Njihov životni stil obilježava fleksibilnost, jer se putovanja i posjeti često događaju spontano. Zbog obavljanja poljoprivrednih poslova čitava se kućanstva privremeno premještaju nekoliko puta godišnje. Ti višestruki domovi i mobilnost Cabrequeñosa unutar vlastitog teritorija karakteristični su za chawpiranu, prostor između brdovitih predjela i dolina u kojem se smjestila Cabreca. Kretanjem i cirkuliranjem ljudi, novosti i uroda Cabrequeñosi održavaju svoj društveni život i svoja kućanstva.
Autorica predlaže preusmjeravanje interesa za predmete kao reprezentaciju društvenih odnosa prema samoj materijalnosti predmeta u transnacionalnim migracijskim kontekstima. Više pažnje valja ...posvetiti onome što ljudi čine da bi održali veze kojima su konstituirani transnacionalni društveni prostori. Te su veze bitno materijalno određene, a često i ovisne o predmetima koje migranti nose, šalju, primaju i koriste. Primarnost istraživačkog fokusa na diskurse identiteta i pripadanja upitna je; razumijevanje bivanja – praksi i iskustava u kojima predmeti igraju važnu ulogu – nužno je za razumijevanje načina na koji ljudi (p)ostaju akterima u transnacionalnim društvenim prostorima.