Rad obrađuje neke od pozitivnih i negativnih aspekata Bolonjskog procesa pri čemu je istraživački akcenat stavljen na koncept sreće kod studenata. Kvantitativnom analizom sadržaja deset dokumenata ...koje su rezultat ministarskih konferencija za visoko obrazovanje u razdoblju od 2001. do 2020. godine ustvrdili smo kako Bolonjska reforma ne posvećuje izričit i direktan interes za koncept sreće i dobrobiti studenata. Štoviše, pojmovi sreća, sreća studen(a)ta i dobrobit studen(a)ta ne spominju se ni u jednom od tih dokumenata. Potrebito je da visokoobrazovne institucije omoguće studentima stjecanje profesionalnih i stručnih kompetencija i prikladno osposobljavanje za tržište rada, ali i da im se osiguraju prilike za osoban razvoj i za istraživanje i evaluiranje determinanti sretnog, smislenog i dobrog života. U tu svrhu rad elaborira neke od stavaka ključnih za ljudsku sreću, a koje su nedovoljno zastupljene u europskoj reformi visokog obrazovanja na štetu osobnog razvoja studenata. Rad je podijeljen u četiri djela. Prvi dio razlaže Bolonjsku deklaraciju i neke od ciljeva Bolonjskog procesa. Drugi dio analizira pozitivne i negativne aspekte Bolonjskog procesa. Treći dio provodi kvantitativnu analizu sadržaja deset dokumenata koji su rezultat ministarskih konferencija i istražuje koncept sreće i dobrobiti, dok četvrti dio na temelju etičke teorije objektivne istine razvija određena rješenja kako bi se sreći i dobrobiti studenata unutar visokog obrazovanja posvetila adekvatnija pozornost.
The article analyses some positive and negative aspects of the Bologna Process, while paying special attention to the notion of happiness among students. On the basis of a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education in the period between 2001 and 2020, the author concluded that the Bologna Reform does not pay explicit and direct attention to the notion of happiness and well-being of students. On top of that, notions of happiness, happiness of students, and well-being of students are not mentioned at all in those documents. Institutions of higher education are required, of course, to provide students with an opportunity to acquire professional competencies and qualifications that are valued at the job market. However, they should also provide students with an opportunity to develop as persons and to research and evaluate determinants of a happy, meaningful, and good life. In that sense, the article elaborates on some of the key determinants of human happiness that are underrepresented in the European reform of higher education at the expense of the personal development of students. The article is divided into four parts. The first part explains the Bologna Declaration and some of the aims of the Bologna Process. The second part analyses positive and negative aspects of the Bologna Process. The third part carries out a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education and studies the notions of happiness and well-beings, while the fourth part develops some solutions on the basis of the ethical theory of objective truth. These solutions encourage paying more attention to happiness and well-being of students within higher education.
Demokratska društva žive po komunikacijskim protokolima. Za sve vrste djelatnosti postoje procedure - formati. Kad Hrvatska ovlada protokolima tj. uskladi poglavlja, ući će u Europsku uniju. I dok ...kao država polažemo prijamni ispit spremnosti za život u europskom informacijskom društvu, bolonjskim procesom poučavamo studente kako se uključiti u društvo znanja. Poučavamo ih informatičkoj pismenosti nužnoj za informacijsku pismenost - kako i gdje naći traženu informaciju. Učimo ih razlikovati društvo znanja, kao društvo forme, formata i protokola od često u praksi prisutnog birokratskog formalizma. Učimo ih informacijskom kapitalizmu koji traži poštivanje zakona i provodi kazne za kršenje pravila. Učimo ih kako pojedinci i države imaju svoje identifikacijske, prezentacijske, dokazne i pokazne kulturne formate i zakone kao njihove regulatore, a da su world
Cilj ovog rada je kontekstualizirati hrvatske studente kao subjekte društvene
i političke realnosti, uzimajući pritom u obzir kompleksnost povijesno-
-društvenih uvjeta, ali i specifičnosti ...analizirane populacije. Prvi dio rada
donosi kratki povijesni presjek studentskih kretanja uokvirenih u hipotezu o
studentima kao društvenoj avangardi. Drugi se dio odnosi na analizu današnjih
studenata u Hrvatskoj na temelju odrednica relevantnih za njihov (aktivni)
angažman u društvu i politici, dok se u zaključnom dijelu ispituje koliko
hrvatski studenti pripadaju kategoriji intelektualaca.
Autor u članku analizira odnos cjeloživotnog učenja kao nove ideje u obrazovnoj politici i institucionalnih promjena u visokom obrazovanju. Osnovni naglasak u istraživanju je na ulozi ideja, interesa ...i institucija u promjeni obrazovne politike. Institucionalna promjena i nove ideje u politikama visokog obrazovanja su objašnjene implementacijom koncepta cjeloživotnog učenja unutar Olsenova četiri modela sveučilišta. Članak opisuje cjeloživotno učenje kao novu ideju koja donosi temeljne promjene s obrazovanja na učenje i premošćuje različite pozicije akademskog i strukovnog tercijarnog obrazovanja. Članak sugerira da promjene sveučilišta određuju interesi iz političkog i ekonomskog okruženja uz ograničeni utjecaj aktera iz akademske zajednice. U tom kontekstu analizira se utjecaj ideje cjeloživotnog učenja na razumijevanje, preskripciju i provedbu institucionalnih promjena u obrazovnoj politici te političko opravdanje tih promjena. Autor analizira promjene u javnom upravljanju, kurikulumu i pribavljanju sredstava pod utjecajem cjeloživotnog učenja. Članak opisuje promjene koje u kurikulumu i pribavljanju sredstava nastaju ulaskom netradicionalnih studenata. Naglašena su opravdanja za autonomiju sveučilišta, pristupačnost, priznavanje rezultata učenja, modularizaciju i postrukovljenje u kurikulumu. Kvalifikacijski okvir naznačen je kao dio reforme kurikuluma, ali i kao instrument javnih politika za nacionalne i europske političke i ekonomske ciljeve.
Članak nastoji istražiti glavne aspekte suvremenih trendova koji utječu na politike visokog obrazovanja u tekućim procesima restrukturiranja sveučilišta, poglavito pitanje transformacije sustava ...visokog obrazovanja u Europi (bolonjski proces), s naglaskom na postkomunističkim društvima. Globalizacija, internalizacija i marketizacija su utvrđeni ključnim egzogenim faktorima, dok su masifikacija, nacionalne specifičnosti (političke i kulturalne), obrazovne tradicije te kapaciteti lokalnih samouprava utvrđeni kao endogeni faktori koji određuju reforme sustava visokog obrazovanja. Autor istražuje trendove restrukturiranja sveučilišta u uvjetima promjene tradicionalnih odnosa koje ona ima s društvenim okruženjem, poglavito državom. Spomenute trendove naročito karakterizira smanjena uloga nacionalne države u provođenju društvenog i ekonomskog razvoja te dekompozicija socijalne države i smanjivanje njezinih temeljnih funkcija, što je za posljedicu imalo signifikantno smanjivanje potpore sustavu visokog obrazovanja. Oba procesa gurnula su kreatore politika u smjeru politika visokog obrazovanja zasnovanih na djelovanju tržišta, što uzrokuje niz problema – bilo da se radi o pitanjima održivosti visokog obrazovanja, o pitanjima njegove kvalitete i kompetitivnosti, ili pak o pitanjima pristupa visokom obrazovanju i njegovoj pravičnosti. Autor ističe da na promjene u sustavima visokog obrazovanja prije svega utječu (ili ih čak izravno kreiraju) egzogeni faktori, napose s obzirom na ulogu i misiju koju imaju sveučilišta, dok su endogeni faktori prvenstveno odgovorni za uspjeh reformi u pojedinim društvima.
Bolonjski studijski proces trebao bi donijeti promjene u organizaciji studija, načinu rada sa studentima, poboljšati kvalitetu studija i znanja studenata, skratiti trajanje studija i povećati ...uspješnost studija. U ostvarivanju postavljenih ciljeva važnu ulogu između ostalog ima i udžbenik. Postavlja se pitanje kakav bi trebao biti udžbenik za studente tehnike kako bi vodio i usmjeravao studente u svijet znanosti i struke, svijet spoznaje, razmišljanja i zaključivanja, kako bi osiguravao njihov duhovni razvoj i intelektualni rast, te ih osposobljavao za samostalni rad. Pred autorom udžbenika vrlo je zahtjevan i odgovoran zadatak na koji način izabrati sadržaj, kako metodički i didaktički oblikovati udžbenik, kako uključiti nove medije prijenosa znanja te usmjeravati korisnika na te izvore znanja, kako osigurati raznovrsne aktivnosti (misaone, senzoričke, produktivne, reproduktivne, itd.), kako pomoći studentu da usvoji nova znanja. U ovom prilogu prikazana su razmišljanja na koji način udovoljiti opisanim zahtjevima u udžbeniku koji je namijenjen studentima tehnike.
U ovom radu autori obrazlažu i dokazuju učinke sustava upravljanja učenjem LMS - Moodle (Learning Management System) u visokom obrazovanju pomoraca i ekonomista i prikazuju mogući model ...implementacije ovog sustava u obrazovni proces. Opisani se učinci prikazuju u kontekstu nužnosti za održavanjem kontinuiteta obrazovnog procesa, koje je kod obrazovanja pomoraca specifično zbog pokretljivosti i geografske distance primatelja znanja – studenta - u odnosu na visoko učilište kao ustanovu koja „proizvodi“znanje. Stoga autori ocjenjuju da navedeni model u značajnoj mjeri povećava učinkovitost obrazovnog procesa u visokom obrazovanju pomorskog smjera. Generalno, autori zaključuju da razvoj i primjena novih normativnih okvira, odnosno zakonodavnih normi, ali i primjena Bolonjskog procesa u visokom obrazovanju, nije moguća bez promjena u samoj srži obrazovnog procesa, posebice kroz primjenu najnovije informacijsko-komunikacijske tehnologije kao nužnog preduvjeta (ne samo) za implementaciju LMS modela.
U ovom radu daje se prikaz teorijskog i empirijskog okvira rasprave o načelu »proširivanja sudjelovanja« u visokom obrazovanju (eng. widening participation in higher education) i propituje se do koje ...su mjere dosadašnje spoznaje primijenjene u području javnih politika. Polazi se od pretpostavke da vjerojatnost pristupanja i uspješnog dovršavanja visokog obrazovanja ovisi o nizu društvenih, ekonomskih i kulturnih obilježja potencijalnih studenata te da mjere za proširivanje sudjelovanja moraju voditi računa o toj kompleksnosti uzroka nepravednosti u obrazovanju. Rad analizira do koje su mjere međunarodni dionici u području visokog obrazovanja postavili proširivanje sudjelovanja kao prioritetno pitanje u visokom obrazovanju. Posebna pozornost usmjerena je na pitanje jesu li nalazi i implikacije navedenih empirijskih istraživanja uzeti u obzir u dokumentima koje objavljuju međunarodni dionici te na procjenu učinka koji bi ti dokumenti mogli imati na raspravu o ovoj temi u Hrvatskoj.