Lajmska borelioza (LB) je bolest koju u Europi najčešće uzrokuju borelije kompleksa Borrelia burgdorferi sensu lato, dok je u Sjevernoj Americi jedino patogena B.burgdorferi sensu stricto. Kliničke ...manifestacije LB su polimorfne. Postavljanje dijagnoze temelji se na kliničkoj slici i epidemiološkim podacima o vjerojatnosti kontakta s krpeljima uz primjenu mikrobiološke dijagnostike. Najčešća je rutinska dijagnostika serologija za određivanje i praćenje dinamike specifičnih protutijela IgM i IgG. Nakon primarnog testiranja, rezultate je potrebno potvrditi dodatnim testom visoke specifičnosti. U područjima visoke prevalencije, specifičnost rezultata visoko osjetljivog i specifičnog testa nije obvezno dodatno potvrđivati. I pozitivni i negativni nalazi moraju se interpretirati klinički. Serološka dijagnostika predstavlja dobrobit za prepoznavanje i liječenje bolesnika samo ako se rezultati interpretiraju temeljem poznavanja patogeneze, kliničke slike i imunosnog odgovora kao i karakteristika korištenog testa. Karakteristike samih borelija i prezentacije antigena, izbjegavanje imunosnog odgovora, dostupnost različitih testova kao i Interneta predstavljaju zamke, posebno ako se slijede neprovjerene informacije.
Abstract Lyme disease is a multisystem disease caused by bacteria belonging to the group Borrelia burgdorferi sensu lato. The vector that carries the infection is a tick of the genus Ixodes , that ...infects subsequent hosts of the spirochete during blood-meal. The varied course of Lyme disease makes it impossible to recognize it on the basis of clinical symptoms. Therefore, the diagnosis of Lyme disease is based mainly on laboratory methods, both direct (detection of the presence of DNA or infectious agent proteins in the biological material collected from the patient) and indirect (mainly serological tests). A commonly recommended approach is serodiagnosis, however, due to the time required for the body to produce specific antibodies, it is not useful in the earliest period of infection. Microbiological diagnostics also can not be used to diagnose Lyme disease in the first weeks of the disease due to its low sensitivity and long waiting time for the result. The solution seems to be molecular diagnostics based on the detection of the spirochete DNA using PCR reaction that is highly specific and sensitive. However, the effectiveness of this approach depends on many factors, therefore it is necessary to develop a standardized protocol ensuring reproducibility of results in all laboratories. 1. Introduction. 2. Genome of B. burgdorferi s.l. 3. Diagnosis of Lyme borreliosis. 4. Types of PCR reactions used in the diagnosis of Lyme disease. 5. Target genes used to DNA detection of B. burgdorferi s.l. 6. Identification of B. burgdorferi s.l. genotypes. 7. Clinical material. 8. The factors affecting the efficiency of PCR. 9. Recommendations for the use of PCR diagnostics. 10. Summary
V prispevku predlagamo stališča za obravnavo otrok, mlajših od 18 let, z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca. Priporočila temeljijo na podatkih iz literature in na lastnih izkušnjah za ...obravnavo otrok z akutno osamljeno periferno okvaro obraznega živca.
Borrelia miyamotoi pripada grupi borelija koje uzrokuju povratnu vrućicu, a prenosi se istim krpeljima (Ixodidae) kao i Borrelia burgdorferi, Anaplasma phagocytophilum, Babesia spp. te virus ...krpeljnog meningoencefalitisa. B. miyamotoi dokazana je u malih glodavaca u Hrvatskoj. U Europi bolest nije česta, a prezentira se vrućicom praćenom zimicom, znojenjem, glavoboljom, umorom, mialgijama i artralgijama. U imunokompromitiranih bolesnika bolest može biti teška s meningoencefalitisom. Infekcija B. miyamotoi dijagnosticira se molekularnim testovima nakon isključivanja drugih krpeljima prenosivih bolesti. Serološke studije rađene su testovima temeljenima na rekombinantnom GlpQ proteinu koji nisu komercijalno dostupni. Nakon detaljne kliničke i mikrobiološke evaluacije moguća infekcija B miyamotoi u Hrvatskoj može se dijagnosticirati molekularnim metodama in house. Borrelia mayonii izolirana je samo u SAD-u iz krpelja Ixodes scapularis i u malog broja bolesnika. Nema dokaza za postojanje B. mayonii u Europi. Bolesnici s B. mayonii imali su akutnu febrilnu bolest s osipom i mogućim neurološkim simptomima. Dijagnoza infekcije B. mayonii postavljena je nalazom spirohetemije koja je dokazana kultivacijom i mikroskopiranjem preparata krvnog razmata te metodom PCR. Serološki testovi za detekciju B. mayonii nisu komercijalno dostupni. Preporuke za liječenje infekcije B. miyamotoi i B. mayonii temelje se na objavljenim kliničkim prikazima bolesnika te preporukama za liječenje lajmske borelioze. Nakon provedene terapije bolesnici su se oporavili bez komplikacija.
Abstract Lyme borreliosis, an infectious disease caused by tick-borne spirochetes of the Borrelia burgdorferi sensu lato complex, is regarded as the most commonly reported vector-borne infection in ...the Northern Hemisphere. Currently, the basis for laboratory diagnosis of Lyme disease is a two-step serological examination. The first is an enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA). If the test result is positive or questionable, a Western blot is used as the second phase test. In both methods, the total cell lysates of B. burgdorferi s.l. are used as the main source of antigens. However, the huge diversity of genospecies within B. burgdorferi s.l. and the low degree of preservation of the sequence of their proteins means that using the cell lysates of one of the species is not sufficient to correctly diagnose Lyme disease. Numerous literature reports show that the use of B. burgdorferi s.l. recombinant or chimeric antigens may be a potential solution to problems occurring in Lyme disease immunodiagnosis. However, for diagnostic tests based on recombinant proteins to be as effective as possible, carefully selected antigens or fragments should be used. With this approach, a test can be developed with a sensitivity that remains independent of the B. burgdorferi s.l. species which caused the disease. In addition, the exclusive use of protein fragments may definitely reduce the frequency of cross-reactions. 1. Introduction. 2. Characterization of selected B. burgdorferi s.l. antigens. 3. Diagnosis of Lyme disease. 4. Problems in Lyme disease serodiagnosis. 5. Use of recombinant antigens and synthetic peptides in the diagnosis of Lyme disease. 6. Summary
Azitromicin u djece Tešović, Goran
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2018, Letnik:
27, Številka:
2 Sumamed
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Unatoč rastućoj rezistenciji na makrolide među najčešćim respiratornim patogenima, osobito u zemljama s dugotrajnom primjenom makrolida, azitromicin ima važnu ulogu u liječenju čestih dječjih ...infekcija. Respiratorne infekcije, ponajprije upala pluća iz opće populacije, posebice među djecom starijom od 5 godina, kao i terapijska kombinacija za liječenje pneumonije u mlađe djece ako postoji sumnja na miješanu infekciju, odnosno teži / komplicirani klinički tijek bolesti, ostaju važno indikacijsko područje za azitromicin. Također, dokazi o ulozi atipičnih bakterija (Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae) u etiologiji akutnoga tonzilofaringitisa i astme, kao i kontinuirana prisutnost hripavca u populaciji ističu jasne indikacije za primjenu makrolida / azalida u pedijatrijskoj medicini. Liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa u Hrvatskoj, u kojoj rezistencija Streptococcusa pyogenesa na makrolide iznosi oko 7%, također ostaje indikacija za primjenu makrolida / azalida, osobito u slučaju alergije na beta-laktamske antibiotike i u slučajevima kada se liječenje može otpočeti nakon prijma bakteriološkog nalaza obriska ždrijela. Azitromicin ima nedvojbeno mjesto i u liječenju nerespiratornih infekcija poput bolesti mačjeg ogreba (infekcije uzrokovane Bartonellom henselae), antimikrobnog liječenja bakterijskog proljeva i proljeva putnika, solitarnoga migratornog eritema (lajmske borelioze), nekih neonatalnih infekcija (klamidijskog konjunktivitisa i pneumonije), kao i nekih drugih infekcija (infekcije kože i mekih česti (impetigo, erizipel, celulitis, folikulitis, paronihija), kriptosporidioza, profilaksa meningokokne bolesti, egzacerbacije kod cistične fibroze).
W pracy przedstawiono boreliozę jako chorobę odkleszczową z uwzględnieniem biologii kleszcza. Zwrócono uwagę na poszczególne stadia choroby, przedstawiono zasady rozpoznania zakażenia, podkreślając ...przewagę klinicznego rozpoznania nad laboratoryjnym oraz najważniejsze elementy terapii wg zaleceń PTE i LchZ.
The work focuses on borreliosis as the tick transmitted disease, it includes the biology of ticks. All stages of the disease were analysed with emphasis on the importance of clinical diagnosis over laboratory tests. The most important aspects of treatment procedure according to PTE and LchZ recommendations are also presented.
Background. Lyme borreliosis disease results from infection by members of the Borrelia burgdorferi sensu lato complex. The most common clinical presentation of Lyme borreliosis is erythema migrans ...(EM). To gain knowledge of the epidemiological parameters and the risk factors of EM in Slovenia, a survey has been carried out in 2010.
Methods. A short anonymous and self-administrated questionnaire was sent to 4917 notified EM patients in 2010, aiming to collect epidemiological data and assess socio-economic determinants in patients with EM.
Results. Three thousand and five (61%) patients with EM returned completed questionnaires. One thousand and nine hundred twenty-nine (74%) patients noted the tick where the EM developed. The tick bite was most often located on the legs in adults and in the head/neck area in children. The time that elapsed before the tick has been removed increased significantly with age. The attached tick was most frequently overlooked in preschool children. Nearly 70% of patients believed that they contracted the infection with borrelia near home. Infection away from their permanent residence was more often the case in those with a higher level of education and in 15-49 age groups. Compared to the Slovenian general population over 14 years of age, those with a higher level of education, the unemployed and farmers were overrepresented among the EM patients.
Conclusions. The risk of Lyme borreliosis is widespread in Slovenia, with some areas more affected then others. Determinants of exposure to infected ticks are different, and depend on the socio-economic status and demographic characteristics.
Izhodišče. Lymska borelioza je posledica okužbe z bakterijami kompleksa Borrelia burgdorferi sensu lato. Erythema migrans (EM) je najpogostejša klinična oblika lymske borelioze. Namen raziskave je bil pridobiti epidemiološke podatke in preučiti socialno-ekonomske značilnosti prijavljenih bolnikov z EM v Sloveniji.
Metode. Kratek anonimni vprašalnik je bil poslan vsem 4917 bolnikom, prijavljenih z diagnozo EM v letu 2010, da bi se zbrali epidemiološki podatki in ocenile socialno-ekonomske determinante.
Rezultati. 3005 (61%) bolnikov z EM je vrnilo popolno ali delno izpolnjene vprašalnike. 1929 bolnikov (74%) je navedlo, da se je EM pojavil na mestu predhodnega vboda klopa. Vbod klopa je bil največkrat na nogah pri odraslih in v predelu glave ali vratu pri otrocih. Čas od vboda klopa do njegove odstranitve je bil značilno daljši pri starejših, pogosteje pa so ga spregledali pri predšolskih otrocih kot pri odraslih bolnikih. Približno 70% bolnikov z EM je menilo, da so se z borelijo okužili v bližini doma. Okužba zunaj kraja stalnega prebivališča je bila pogostejša pri tistih z višjo stopnjo izobrazbe in v starostni skupini 15-49 let. V primerjavi s strukturo slovenskega prebivalstva nad 14 let je bilo med bolniki z EM več tistih z višjo stopnjo izobrazbe, brezposelnih in kmetov.
Zaključek. Lymska borelioza je v Sloveniji zelo razširjena, pri čemer je primerov več v nekaterih predelih. Determinante izpostavljenosti okuženim klopom so različne in odvisne od socialnoekonomskega statusa in demografskih značilnosti.
Borelioza jest chorobą zakaźną wywoływaną przez krętki Borrelia burgdorferi sensu lato. Do zakażenia tą bak‑ terią dochodzi zwykle podczas ukąszenia przez zarażonego kleszcza z rodziny Ixodidae, ...m.in. Ixodes ricinus, Ixodes scapularis, Ixodes persulcatus. Za czynniki etiologiczne boreliozy uznawane są następujące genogatunki: B. burgdorferi sensu stricto, B. afzelii, B. garinii, B. bissettii oraz B. spielmanii. Bakteria ta w organizmie czło‑ wieka może atakować różne narządy: skórę, stawy, ośrodkowy układ nerwowy, serce. Poszczególne szczepy wiązane są z rozwojem różnych obrazów choroby: Borrelia afzelii powoduje zazwyczaj rozwój przewlekłego zanikowego zapalenia skóry, Borrelia burgdorferi sensu stricto jest najczęściej odpowiedzialna za rozwój zapa‑ lenia stawów, neuroboreliozę może powodować zarówno B. burgdorferi sensu stricto, B. afzelii, jak i B. garinii. Boreliozę diagnozuje się na podstawie objawów klinicznych, wywiadu epidemiologicznego oraz testów labo‑ ratoryjnych, takich jak testy serologiczne w surowicy, a także badania metodą PCR tkanek pacjenta lub orga‑ nizmu kleszcza odpowiedzialnego za ukąszenie. Najczęściej praktykowanym postępowaniem diagnostycznym jest rekomendowana przez Instytut Roberta Kocha w Berlinie tzw. diagnostyka dwuetapowa boreliozy, pole‑ gająca na wykonaniu czułego testu przesiewowego w pierwszym etapie (testy EIA, IIFA, ELISA) oraz weryfi‑ kacji dodatnich i wątpliwych wyników w drugim etapie (test Western blot). Ze względu na możliwości zmiany swojej struktury antygenowej krętki Borrelia burgdorferi sensu lato mają zdolność do unikania mechanizmów obronnych zainfekowanego organizmu. Jest to główna przyczyna problemów w interpretacji objawów klinicznych, wyników badań laboratoryjnych, a także leczenia zakażenia tą bakterią.
PDF
