Niskogradusni serozni karcinom jajnika (LGSOC) manje je agresivan i ima bolji klinički ishod u usporedbi s visokogradusnim seroznim karcinomom jajnika (HGSOC). Kirurško liječenje s pokušajem ...maksimalne citoredukcije važno je i opravdano zbog relativne kemorezistencije ovog tumora. Stadije bolesti IA-IB trebalo bi klinički pratiti nakon primarne citoredukcije, dok su kliničko praćenje, kemoterapija ili hormonska terapija predložene mogućnosti za stadije bolesti IC-IIA. Bolesnice stadija IIB-IV liječe se kemoterapijom sastavljenom od karboplatina i paklitaksela tijekom 6 ciklusa koju slijedi hormonska terapija, najčešće inhibitorima aromataze, ili pak samom hormonskom terapijom do progresije bolesti ili neprihvatljive
toksičnosti. Kirurško liječenje, kemoterapija i hormonska terapija također se koriste za bolesnice s povratom bolesti. U tijeku su klinička istraživanja ciljanom terapijom, posebno s inhibitorima mitogenom-aktiviranih proteinskih kinaza (MEK) i inhibitorima kinaza ovisnih o ciklinu (CDK). Dodatna istraživanja genomike LGSOC-a, u cilju boljeg definiranja aktivacije genskih mutacija uključenih u karcinogenezu, neophodna su radi poboljšanja prognoze ove zloćudne bolesti.
Metastaza svjetlostaničnog karcinoma bubrežnih stanica u grkljan izuzetno je rijetka dijagnoza s lošim preživljavanjem. Cilj je ovog kratkog preglednog članka pružiti uvid u trenutno stanje ...literature o ovoj rijetkoj novotvorini. Uz to uključujemo i slučaj pacijenta s metastatskim procesom tiroidne hrskavice koji je liječen novim ciljanim terapijama koje su omogućile produljeno preživljavanje i dobru kvalitetu života. Ova otkrića potkrepljuju njihovo uključivanje u protokole liječenja pacijenata sa svjetlostaničnim metastatskim karcinomom grkljana, posebno kod pacijenata koji odbijaju kirurško liječenje, što je dosad glavni modalitet liječenja prema dostupnoj literaturi.
Sistemska antitumorska terapija (kemoterapija, imunoterapija, hormonalna terapija) oblik je liječenja koji se sastoji od neprekidne upotrebe lijekova što uništavaju ili kontroliraju rast zloćudnih ...stanica. Može se davati kao jedan lijek ili kao kombinacija lijekova. Mnogi od citostatika koji se koriste mogu prouzrokovati popratne pojave. Te pojave jako se razlikuju kod pojedinih pacijenata. Kemoterapija djeluje na stanice koje se brzo dijele. To mogu biti normalne stanice, kao i stanice tumora. Posljednjih godina liječimo oboljele ciljanom terapijom (engl. targeted therapy) koja selektivno djeluje na stanice raka, a minimalno na normalne stanice, iako ima neke druge vrste nuspojava.
Macrophages of the reticuloendothelial system and brain act as major reservoir for HIV because of their long term survival after HIV infection and ability to spread virus particles to bystander CD4 ...positive lymphocyte cells. The objective of the present study was to investigate mannan-coated nanoparticles for macrophage targeting of didanosine. Different didanosine loaded nanoparticles were prepared using the double desolvation technique and were characterized in vitro, ex vivo and in vivo. Results of the ex vivo cellular uptake study indicated 5--fold higher uptake of didanosine from the mannan-coated nanoparticles formulation (62.5 ± 5.4%) by the macrophages in comparison with didanosine solution in phosphate buffer saline (PBS, pH 7.4) (12.1 ± 2.3%). The better cellular uptake from the nanoparticles formulation was further confirmed by fluorescence microscopy using hydrophilic 6-carboxyfluorescein as a marker. Results of the quantitative biodistribution study showed 1.7, 12.6 and 12.4 times higher localization of didanosine in the spleen, lymph nodes and brain, respectively, after administration of mannan-coated nanoparticles compared to that after injection of didanosine solution in PBS (pH 7.4). Results of the present study showed that the mannan-coated nanoparticles targeted didanosine to the macrophage by mannosyl receptor mediated endocytosis.
Makrofagi retikuloendotelnog sustava i mozak djeluju kao glavni rezervoari za HIV zbog njihovog dugoročnog preživljavanja nakon infekcije HIV-om i sposobnosti da usmjere virusne čestice u CD4 pozitivne limfocite. Cilj rada bio je ispitati nanočestice obložene mananom za ciljanu isporuku didanozina u makrofage. Koristeći metodu dvostruke desolvatacije pripravljene su različite nanočestice s didanozinom te su zatim karakterizirane in vitro, ex vivo i in vivo. Rezultati ex vivo ispitivanja ukazuju da je unos didanozina u makrofage 5 puta veći iz nanočestica obloženih mananom (62,5 ± 5,4%) u usporedbi s otopinom didanozina u fosfatnom puferu (PBS, pH 7,4) (12,1 ± 2,3%). Bolji celularni unos iz nanočestica potvrđen je fluorescentnom mikroskopijom koristeći hidrofilni 6-karboksifluorescein kao marker. Rezultati kvantitativne biodistribucije pokazuju da je lokalizacija didanozina u slezeni, limfnim čvorovima i mozgu 1,7, 12,6, odnosno 12,4 puta veća nakon primjene nanočestica obloženih mananom nego nakon primjene otopine didanozina u PBS-u (pH 7,4). Nanočestice s mananom usmjeravaju didanozin u makrofage procesom endocitoze u kojoj posreduju receptori za manozu.
Posljednjih nekoliko godina napredak u našem razumijevanju biologije signalnih staničnih putova doveo je do uvođenja novih terapijskih postupaka, koji se često zajedničkim imenom nazivaju ciljana ...(biološka) terapija, usmjerenih prema specifičnim molekularnim čimbenicima uključenim u tumorski rast. Velik broj tih molekula nalazi se u kliničkim i pretkliničkim ispitivanjima. Djelujući znatno selektivnije protiv tumorskih stanica, molekularna ciljana terapija pruža mogućnost veće učinkovitosti i manje toksičnosti ako se uspoređuje sa standardnom kemoterapijom. U nekim slučajevima ta je terapija promijenila sam prirodni tijek tumorske bolesti kao što je to primjerice s gastrointestinalnim stromalnim tumorima. U ovom pregledu opisani su najvažniji lijekovi koji se danas rabe u gastrointestinalnoj onkologiji: monoklonska protutijela (bevacizumab, cetuksimab, panitumumab, aflibercept i trastuzumab) i tzv. „male molekule“ (imatinib, sunitinib, erlotinib, regorafenib, sorafenib i everolimus).
By introduction of all-trans retinoic acid (ATRA) in de novo acute promyelocytic leukemia (APL) an revolution in therapy of this disease has been made. The rate of molecular complete remissions (CR) ...have been doubled compared to conventional chemotherapy with anthracyclines ranging from 90% to 95%. Consolidation therapy is required in order to reduce the risk of early relapse. Maintenance therapy is recommended as it further reduces the risk of relapse, especially in high-risk patients. The relapse rate in APL is relatively high, about 30% and is the most common within three years of starting the treatment. Another agent, arsenic trioxide (ATO) is the optimal drug that achieves high CR rate in relapsed, approximately 80% and hematopoietic stem cell transplantation (HSCT) may prolong the overall survival in patients with APL. ATRA and ATO have become a paradigm of targeted therapy, and APL is a paradigm of curable disease, at least in comparison to other forms of acute myeloid leukemia (AML).
Uvođenjem all-trans retinoične kiseline (ATRA) u de novo akutnoj promijelocitnoj leukemiji (APL) napravljena je revolucija u terapiji ove bolesti. Stopa molekularnih kompletnih remisija (CR) udvostručila se u odnosu na konvencionalnu hemioterapiju antraciklinima i kreće se 90-95%. Konsolidaciona terapija je obavezna radi redukcije rizika od ranog relapsa bolesti. Terapija održavanja je preporučena jer dodatno redukuje rizik od relapsa, pogotovo kod visoko rizičnih bolesnika. Stopa relapsa APL je relativno visoka, oko 30%, i najčešća je unutar tri godine od početka lečenja. Drugi agens, arsen trioksid (ATO) je optimalni medikament koji postiže visoke stope CR u relapsu, oko 80%, a transplantacija matičnih ćelija hematopoeze (TMĆH) može produžiti ukupno preživljavanje bolesnika sa APL. ATRA i ATO su postali paradigma target terapije, a APL paradigma kurabilne maligne bolesti, bar u odnosu na druge forme akutnih mijeloidnih leukemija (AML).
Incidencija i prevalencija onkoloških bolesnika u svakodnevnom je porastu. Istovremeno, kontunirano se povečava i broj dostupnih lijekova, indikacija, i raznolikost dijagnostičkih postupaka potrebnih ...za postavljanje točne dijagnoze i klasifikaciju tumora. Kod bolesnika postoji vidljivo povećanja znanja o čimbenicima bolesti, te posljedično postavljaju odgovarajuče upite zdravstvenim djeltnicima i upoznati su s recentnim metodama zdravstvene njege u onkologiji, a to bitno povečava motivaciju za uporabu najnovijih metoda liječenja maligne bolesti. Prema rezultatima recentnih studija o zdravstvenoj njezi onkoloških bolesnika saznajem kako su medicinske sestre/tehničari najznačajniji čimbenik u tijeku liječenja bolesnika s malignom bolešću. Sadržaj članka opisuje praćenje bolesnika kod koji je verificirano postojanje metastatskih karcinoma dojke, bubrega te hematoloških bolesti, a kod kojih postoji indikaicja za primjenu liječenja recentnim apsolutno indiciranim terapijama. Cilj je člankla opisati znanstveno-stručno verificirane informacije koje poboljšavaju svakodnevni rad medicinskim sestrama/ tehničarima.
Nedavno otkrivenim molekularnim oštećenjima moguće je objasniti patogenezu zloćudnih bolesti mijeloidnih stanica. Te su promjene usto i ciljevi prema kojima se usmjerava terapija. U ovom članku ...prikazan je pristup u liječenju zloćudnih bolesti mijeloidnih stanica te nove mogućnosti liječenja s djelovanjem na razini molekularnih oštećenja. Terapija kombinacijom nekoliko lijekova koji ciljaju više od jedne molekularne promjene, npr. gensku mutaciju, prijenos signala ili antigensku determinantu najviše obećava i mogla bi u budućnosti dati najbolje rezultate.
Personalizirano liječenje melanoma Marić Brozić, Jasmina; Đaković, Nikola
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
10/2014
520=40
Journal Article
Liječenje kolorektalnog raka: uvodnik Juretić, Antonio; Fröbe, Ana; Đaković, Nikola ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
06/2017
530=44
Journal Article
Odprti dostop
Rak debelog crijeva (CRC) jedan je od najčešćih vrsta raka, a također i jedan od najčešćih uzroka smrti kod pacijenata oboljelih od raka u svijetu. Oko 25% novodijagnosticiranih bolesnika s CRC u ...trenutnku postavaljnja dijagnoze već je razvilo metastaze, a 50% svih bolesnika s kolorektalnim karcinomom razviti će metastaze s vremenom kako bolest napreduje. Aktivno onkološko liječenje pacijenata s metastatskim CRC bazira se na fluoropirimidinima (5FU) u kombinaciji s irinotekanom i / ili oksaliplatinom ± monoklonska protutijela (Mab). Razvoj i uvođenje monoklonskih antitijela usmjerenih na faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF; bevacizumab) i receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR; cetuksimab, panitumumab) u bolesnika s divljim tipom K/ N-RAS, u algoritam za liječenje, znatno je poboljšano prosječno preživljavanja (OS) bolesnika s metastatskim rakom debelog crijeva. Kliničko iskustvo, kao i patohistološki i molekularni podatci o biologiji tumora, pokazuju kako je CRC heterogena bolest. Novi pristup u liječenju mCRC treba biti individulano usmjeren na svakog pojedinog pacijenta, tj trebaju biti prilagođeni parametrima pacijenta (dob, klinički status, komorbiditeti) i parametrima tumora: stadiju bolesti, lokaciji tumora i molekularnim obilježljima tumora, te preferenciji pacijenta. Liječenje bolesnika s metastatskim CRC mora se temeljiti na dokazima i biti u skladu sa smjenicama stručnih društava. Uloga multidisciplinarnog tima u odluci o preporuci i provođenju terapije danas je mandatorna.
PDF
