Cilj: Obilježje kronične mijeloične leukemije (KML) je hibridni BCR-ABL gen nastao kao posljedica recipročne translokacije između kromosoma 9 i 22, čime se stvara Philadelphia (Ph) kromosom. Klasičnu ...translokaciju t(9;22) ima 90 % pacijenata, dok ostalih 5 – 10 % ima varijantnu translokaciju koja uključuje više kromosoma, izuzev kromosoma 9 i 22. Cilj ovog istraživanja je odrediti postotak pacijenata s novodijagnosticiranim KML-om koji imaju varijantnu translokaciju te postotak kompletnog citogenetičkog odgovora (KCgO) pacijenata s varijantnom translokacijom u usporedbi s pacijentima koji imaju klasičnu t(9;22). Materijali i metode: U istraživanje je uključena koštana srž (KS) 177 pacijenata s novodijagnosticiranim KML-om. Za analizu Ph kromosoma koristio se kariogram kao klasična citogenetska analiza i fluorescentna in situ hibridizacija (FISH) kao molekularna citogenetska analiza. Rezultati: Varijantna translokacija dokazana je kod 14 pacijenata u razdoblju od 5 godina i 3 mjeseca, dok 163 pacijenta ima klasičnu translokaciju t(9;22). Zaključak: Postotak pacijenata s varijantnom translokacijom u istraživanju slaže se s rezultatima istraživanja u svijetu. Ne postoji statistički značajna razlika u postizanju KCgO-a kod pacijenata s varijantnom translokacijom t(9;22) u usporedbi s KCgO-om pacijenata s klasičnom translokacijom.
Aim: Chronic myeloid leukemia (CML) is characterized by a fusion of the BCR-ABL gene as the result of a reciprocal translocation of chromosomes 9 and 22 forming the Philadelphia (Ph) chromosome .Ninety percent of patients have reciprocal translocation t(9;22), while the other 5-10 % have a variant translocation that includes more chromosomes except chromosome 9 and 22. The aim of this study is to analyze the percentage of variant translocation of newly diagnosed patients with CML and the percentage of total cytogenetic response (KCgO) compared with patients having reciprocal t(9; 22). Materials and Methods: The study included bone marrow (BM) of 177 patients with newly diagnosed CML. For analysis of Ph chromosome, a karyogram was used as a conventional cytogenetic analysis and fluorescence in situ hybridization (FISH) as a molecular cytogenetic analysis. Results: Variant translocation has been shown in 14 patients in the period of 5 years and 3 months period, while 163 patients have reciprocal translocation t(9; 22). Conclusion: The percentage of patients with variant translocation in this study agrees with the results of research in the world. There is no statistically significant difference in achieving KCgO in patients with a variant translocation t(9;22) compared to KCgO patients with reciprocal translocation.
U retrospektivnoj studiji koja obuhvaća 15-godišnje razdoblje (2005.-2020.), tijekom kojeg je ukupan broj kariotipizacija bio 1879,
dijagnosticiran je 101 slučaj sindroma Down u KBC-u Osijek. Cilj je ...bio analizirati epidemiološka, citogenetička i klinička obilježja
djece sa sindromom Down u području Istočne Hrvatske. Svi bolesnici s fenotipskim obilježjima sindroma Down pregledani su u Klinici za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Osijek. Citogenetička analiza obavljena je u Laboratoriju za medicinsku genetiku Medicinskog fakulteta u Osijeku. Sindrom Down potvrđen je tehnikom GTG pruganja kod 101-og bolesnika, od toga njih 55% muškog i
45% ženskog spola. Najčešći je regularni tip trisomije 21 utvrđen kod 95% bolesnika, nakon čega slijedi translokacijski tip u 4% i
mozaični tip utvrđen u 1% bolesnika. Prosječna dob majki bila je 33 godine. Prirođena srčana grješka utvrđena je kod 38/89 (42,7%)
bolesnika. Tijekom 15 godina nije zamijećen značajan pad prevalencije živorođenih osoba sa sindromom Down u području Istočne
Hrvatske. Prenatalnoj dijagnostici podvrgnuo se manji broj majki djece s sindromom Down te je uputno procijeniti informiranost
budućih majki, kao i liječničko znanje i stavove prema prenatalnoj dijagnozi Downovog sindroma.
Posljednjih dvadesetak godina analiza kromosomskih aberacija rabi se kao glavna citogenetička tehnika u biodozimetriji osoba profesionalno izloženih zračenju. Metoda omogućava utvrđivanje prisutnosti ...nestabilnih tipova oštećenja u limfocitima ozračenih osoba. Međutim, njome nije moguće istodobno utvrditi i prisutnost stabilnih tipova oštećenja kao što su translokacije. U tu svrhu potrebno se koristiti višebojnom fluorescencijskom hibridizacijom in situ (mFISH) kojom je moguće svaki par kromosoma obojiti drugom bojom. Zbog same dinamike nastanka nestabilnih kromosomskih oštećenja analiza kromosomskih aberacija, kao citogenetička tehnika, prikladnija je za procjenu genomskih oštećenja u kratkom vremenu nakon ozračivanja, dok bi FISH mogao naći primjenu u detekciji stabilnih oštećenja genoma koja nastaju kao posljedica dugotrajne profesionalne izloženosti zračenju. Međutim, zbog visokih troškova same tehnike i zahtjevnosti njezine izvedbe, FISH kao tehnika u biodozimetriji rabila bi se samo u slučajevima kada podatke o stupnju oštećenja genoma nije moguće dobiti primjenom ni jedne druge citogenetičke tehnike.
Cilj: Kronična mijeloična leukemija (KML) karakterizirana je Philadelphia kromosomom (Ph), koji nastane recipročnom translokacijom t(9;22)(q34;q11.2), i rezultira fuzijskim genom BCR-ABL1. Kompleksna ...varijantna translokacija uključuje jos jedan ili više kromosoma uz kromosome 9 i 22, te se javlja u 5-10% svih slučajeva KML. U ovoj studiji prijavljujemo novi slučaj varijantne akutne limfoblastične leukemije (ALL) koja se transformirala iz KML.
Prikaz slučaja: Kompletna krvna slika 46-godišnjeg pacijenta pokazala je povećane vrijednosti bijelih krvnih stanica, a snižene vrijednosti crvenih krvih stanica i trombocita. Uzorak koštane srži (KS) poslan je na klasičnu citogenetičku (Giemsa-pruganje) i fluorescentu in situ hibridizacijsku (FISH) analizu kojima je potvrđena nova varijantna translokacija između četiri kromosoma. Obzirom na hepatosplenomegaliju i područje prijelomne točke koja je karakterizirana kao „major“ (M-bcr) korištenjem kvantitativne polimerazne lančane reakcije u stvarnom vremenu, dijagnosticirana je ALL u transformaciji iz KML.
Zaključak: Ova studija prijavljuje novu varijantnu translokaciju koja obuhvaća 4 kromosoma ins(22;1)(q11.2;q31q32)t(1;9;12;22)(q32;q34;q13;q11.2) kod pacijenta sa ALL transformiranom iz KML, na temelju provjere u bazama podataka „Mitelman Database of Chromosome Aberrations and Gene Fusions in Cancer“.
In order to determine the sensitivity of the genome and to confirm a clinical
diagnosis of chromosomal instability disorders, blood samples from patients
with clinical suspicion of Fanconi’s anemia ...(FA) and Nijmegen Breakage
syndrome (NBS), were collected for chromosome fragility evaluation by the
diepoxybutane (DEB) and bleomycin (BLC) tests. The study considered a total
of 100 patients: 90/100 with the hematological and/or congenital phenotypic
symptoms reminiscent of FA and 10/100 patients with clinical features of NBS,
all diagnosed at the Mother and Child Health Care Institute of Serbia "Dr
Vukan Čupić”. The DEB-induced chromosomal fragility analysis in patients with
FA symptoms was carried out by using standard cytogenetic methods. The
additional methods, such as: DNA damage analysis by comet assay and flow
cytometric analysis of G2 phase cell cycle arrest, were used in order to
confirm FA phenotype in patients with mosaic cytogenetic response to DEB.
Chromosomal sensitivity of cells in patients with NBS symptoms was analyzed
using a BLC test. Molecular analysis for the presence of the c.657_661del5
mutation in NBN gene in patients with NBS was carried out using modified PCR
method and heteroduplex analysis on PAGE gel. In this study 11.11% (10/90) of
patients with clinical suspicion of FA were found to have an increased
chromosomal sensitivity to DEB (FA group), comparing to healthy controls
(Mann-Whitney test: p < 0.05), while 3.33% (3/90) of patients showed
borderline results of the same analysis (FA* group). The chromosome fragility
index was used in order to provide a clear cut-off diagnostic level
distinguishing FA mosaic from other patients in the FA group. In this group,
40% (4/10) of FA patients revealed non-mosaic FA phenotype, while the
remaining 60% (6/10) of FA patients showed a mosaic response to DEB. In all
of FA mosaic patients, and two patients with borderline DEB-sensitivity,
further analyses were performed using comet assay and analysis of G2 phase
cell cycle arrest, in order to confirm the diagnosis of FA. In the second
group of 10 patients with clinical suspicion of NBS, the cytogenetic analysis
revealed an increased chromosomal sensitivity to BLC in 40% (4/10) of them
(NBS group). The BLC-induced chromosome fragility values in 30% (3/10) of
these patients were overlapping those in the control group (non-NBS group).
In the remaining of three patients the cytogenetic analysis was unsuccessful,
due to the low mitotic index. Molecular analysis confirmed the presence of
homozygous c.657_661del5 mutation in all seven NBS patients, including three
patients with unsuccessful cytogenetic analysis, which confirmed the final
diagnosis of NBS. Based on these results it can be concluded that the
analyses used in this study are useful in confirmation of clinical diagnosis
of FA and NBS, which justifies their further application in the differential
diagnosis of these two diseases.
U cilju ispitivanja senzitivnosti genoma i potvrde klinički postavljene
dijagnoze bolesti hromozomske nestabilnosti, korišćeni su uzorci dve grupe
pacijenata sa kliničkom slikom: Fankonijeve anemije (FA) i Nijmegenovog
sindroma nestabilnosti (NSN) (eng. Nijmegen Breakage syndrome, NBS).
Specifična hipersenzitivnost ćelija obolelih od FA na diepoksibutan (DEB),
odnosno kod obolelih od NSN na bleomicin (BLC), iskorišćena je u
diferencijalno dijagnostičke svrhe. Studija je obuhvatila ukupno 100
pacijenata: 90/100 sa kliničkom slikom FA i 10/100 pacijenata sa kliničkim
znacima NSN, koji su dijagnostikovani na Institutu za zdravstvenu zaštitu
majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“. U detekciji DEB-om indukovane
hromozomske nestabilnosti obolelih od FA primenjene su standardne
citogenetičke metode. Za potvrdu ili isključenje mozaičnog fenotipa FA
korišćene su dodatne metode: analiza oštećenja DNK komet testom i protočno
citometrijska analiza zastoja ćelija u G2 fazi ćelijskog ciklusa. Hromozomska
osetljivost ćelija obolelih od NSN je analizirana primenom bleomicinovog
testa (BLC test). Molekularna analiza prisustva ili odsustva c.657_661del5
mutacije u NBN genu obolelih od NSN, urađena je korišćenjem modifikovane PCR
metode uz analizu heterodupleksa. Kod 11,11% (10/90) pacijenata pod sumnjom
da boluju od FA (FA grupa), otkrivena je povećana hromozomska osetljivost na
DEB u odnosu na kontrolnu grupu (Mann-Whitneyev test: p < 0,05), dok su kod
3,33% (3/90) pacijenata dobijene granične vrednosti iste analize (FA* grupa).
U cilju preciznijeg klasifikovanja pacijenata u FA grupi, primenjen je indeks
hromozomske fragilnosti. Na ovaj način je u FA grupi, kod 40% (4/10)
pacijenata otkriven ćelijski fenotip FA nemozaičnog tipa, dok je kod 60%
(6/10) pacijenata dobijen mozaični odgovor na DEB. Kod svih pacijenata sa
mozaičnim fenotipom FA, kao i kod dva pacijenta sa graničnim vrednostima
diepoksibutanovog testa (DEB testa), daljim analizama primenom komet testa i
analizom zastoja ćelija u G2 fazi, potvrđena je dijagnoza FA. U drugoj grupi
od 10 bolesnika sa sumnjom da boluju od NSN analizirana je BLC-om indukovana
hromozomska nestabilnost, koja je bila povećana kod 40% (4/10) pacijenata
(NBS grupa). Kod 30% (3/10) pacijenata dobijeni rezultati su se preklapali sa
rezultatima kontrolne grupe (ne-NBS grupa), dok je kod preostala tri
pacijenta analiza bila neuspešna zbog slabog mitotskog indeksa. Molekularnim
analizama je otkriveno homozigotno prisustvo c.657_661del5 mutacije u NBN
genu kod sva četiri pacijenta iz NBS grupe, kao i kod tri pacijenta kod kojih
je citogenetička analiza bila neuspešna, i tako potvrđena konačna dijagnoza
NSN. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da su analize korišćene
u ovoj studiji omogućile potvrdu klinički postavljene dijagnoze FA i NSN, što
opravdava njihovu dalju primenu u diferencijalnoj dijagnostici ovih
oboljenja.
Zloćudne tumore karakteriziraju genetske promjene koje se u većini slučajeva mogu otkriti citogenetičkim metodama. Citogenetička istraživanja na velikom broju tumora ukazuju da kariotipske promjene ...nisu slučajno raspoređene u genomu, te su one često tumor-specifični klonski poremećaji. Patogenetski je najvažnije identificirati tzv. primarne klonske poremećaje koji su najčešće pojedinačni. Cilj ovog rada bio je istražiti citogenetičke karakteristike ponavljajućih poremećaja u malim staničnim populacijama u multiplom mijelomu i malignim limfomima iz svježeg uzorka dobivenog citološkom punkcijom. Citogenetičke karakteristike istražene su konvencionalnom tehnikom oprugavanja kromosoma i tehnikom FISH na razini interfaznih jezgara i/ili mitotskih kromosoma u 43 ispitanika s multiplim mijelomom i u 80 ispitanika s malignim limfomom. Originalni znanstveni doprinos ovog rada sastoji se u boljoj identifikaciji rijetkih kromosomskih abnormalnosti kojima se specifičnije klasificiraju maligni limfomi i multipli mijelomi, čime se doprinosi boljem kliničkom pristupu u uspostavljanju dijagnoze, prognoze i tretmana navedenih tumora.
Malignant tumours are characterised by genetic changes which can, in the majority of cases, be detected using cytogenetic methods. Cytogenetic research of great number of tumours indicate that karyotypic changes are not allocated in the genome by chance, and that they are commonly tumour-specific clone disorders. Pathogenetically, the most important step is to identify so-called primary clone disorders which are, in the majority of cases, single. The object of this thesis was to discover cytogenetic characteristics of reoccurring disorders in small cell populations in the multiple myeloma and malignant lymphoma. Cytogenetic characteristics were detected using conventional technique of striping chromosomes and FISH technique in the level of interphase nucleus and/or miotic chromosomes in 43 cases diagnosed with multiple myeloma and in 80 cases diagnosed with malignant lymphoma. An original scientific contribution in identifying rare chromosome abnormalities which is used for a more specific classification of malignant lymphoma and multiple myeloma is achieved. The research will contribute to a better clinical approach in diagnosis, prognosis and treatment of these tumors.
Bakterijska vrsta Coxiella burnetii je vrlo infektivna bakterija i obvezatni unutarstanični parazit. U ljudi i životinja uzrokuje Q-groznicu koja je raširena po cijelom svijetu. U ovom radu su po ...prvi put genotipizirani sojevi vrste C. burnetii u Hrvatskoj metodom MLVA (Multi Locus VNTR Analysis, Variable Number of Tandem Repeats) koja se u svijetu tek uvodi kao metoda za genotipizaciju bakterije C. burnetii. Metoda je primijenjena na 49 uzoraka podrijetlom od domaćih životinja, 15 uzoraka je u potpunosti tipizirano, a njih 14 svrstano je u jedan od 10 dobivenih genotipova. Dva genotipa srodnija su s genotipovima u svijetu nego s hrvatskim genotipovima, a karakteristični su za kontinentalni dio Hrvatske. Ostali genotipovi srodniji su međusobno nego sa stranim genotipovima, a karakteristični su za primorski dio Hrvatske. Metoda MLVA uvedena je kao rutinski dijagnostički postupak čime je omogućeno utvrđivanje izvora i puteva širenja infekcije što će pridonijeti kontroli i suzbijanju bolesti u domaćih životinja koje su ujedno primarni izvor zaraze za ljude.
Coxiella burnetii is very infectious intracellular bacterium. In humans and animals it causes Q-fever which is spread all around the world. This study was the first time of genotyping C. burnetii strains in Croatia. The strains were genotyped using MLVA (Multi Locus VNTR Analysis, Variable Number of Tandem Repeats) method, a method recently introduced for the C. burnetii genotyping in the world. The 49 domestic animals' samples were genotyped, 15 samples were typed completely and 14 of them were assigned to one of 10 obtained genotypes. Two genotypes are more similar to the genotypes in the world than to other genotypes in Croatia and they are typical for continental part of Croatia. All other genotypes are more similar to each other than to foreign genotypes. These genotypes are typical for the coastal part of Croatia. The MLVA was implemented as tool for locating the source of the infection and the route of transmission which is essential in prevention and controlling the disease.
Uloga gena p73 u tumorigenezi nije u potpunosti razjašnjena. Korištenjem promotora P1 nastaju izoforme sa cjelovitim transaktivacijskim područjem (TAp73), odnosno korištenjem promotora P2 izoforme ...bez te regije (ΔNp73). Najčešća promjena u tumorima je povećana ekspresija izoforme ΔNp73, koja djeluje kao transdominantni inhibitor TAp73 i p53. Metiliranost DNA je oblik reverzibilne epigenetičke regulacije, kojim se nakon replikacije dodaju metilne skupine na citozinske ostatke DNA, mijenjajući aktivnost staničnih gena. Hipermetiliranost otoka CpG u promotorskim regijama pojedinih gena inhibira transkripciju utištavajući gene. Koristeći inducibilni sustav tet-on ispitali smo utjecaj pojačane ekspresije TAp73α i ΔNp73α na globalnu metiliranost DNA, no nismo pronašli statistički značajnu promjenu metiliranosti uzoraka s aktiviranim izoformama p73 u odnosu na njihove kontrole. Rezultate smo usporedili s rezultatima genske ekspresije nakon aktivacije ΔNp73α i TAp73α iz literature. Za gene koji pokazuju pojačanu ekspresiju našli smo, premda statistički ne značajno, smanjenje metiliranosti promotorskih CpG otoka, što potvrđuje činjenicu da metiliranje može utjecati na regulaciju aktivnosti gena.
The role of p73 in tumorigenesis is not fully understood. Using P1 promoter transactivating (TAp73) isoforms are generated and P2 promoter the isoforms without this region (ΔNp73). The most common change in tumors is increased expression of ΔNp73, which acts as transdominant inhibitor of TAp73 and p53. DNA methylation is a form of epigenetic regulation, which adds methyl groups to cytosine residues, regulating gene activity. Hypermethylation of CpG islands in promoter regions inhibits transcription of genes silencing its expression. Using inducible tet-on system, we examined the impact of increased expression of TAp73α and ΔNp73α on global DNA methylation. However statistically significant change was not found upon induced expression of p73 isoforms. The results were compared with gene expression data obtained after induction of TAp73α or ΔNp73α from literature. For genes with increased expression we found, although not statistically significant, reduction of methylated CpG sites in promoter regions, which confirms the fact that methylation could affect the regulation of gene activity.
PDF
