Autor analize stavove autora iz različitih disciplina – arheologije, antropologije, geografije i historije – koji se odnose na ekološku dimenziju povijesti ljudskih društava. Te su discipline, ...kritizirajući antropocentrički diskurs, dale veliki doprinos donedavno potpuno zanemarene ključnog pitanja u ljudskoj povijesti – ekološke (ne)održivosti i ekološkog aspekta sloma velikih civilizacija. Eko-historijska istraživanja ukazala su na pripadnost čovjeka Prirodi, što je suprotno egzempcionalističkoj paradigmi – iluziji da su se ljudi, zahvaljujući tehničkoj ekspanziji, «emancipirali» od Prirode. Autor prigovara eko-historijskim istraživanjima tendenciju jednostranog odnosa između čovjeka i ne-ljudskih entiteta (samo je čovjek djelatan agent), apsolutizaciju ljudske perspektive i često nekritični odnos prema modernoj civilizaciji.
U kontekstu različitih analiza na koncu dvadesetoga stoljeća, autor nastoji
staviti kršćanstvo pod povećalo i izvijestiti o stanju i perspektivama njegove budućnosti.
U prvome dijelu ovoga rada ...govori se o modernom vremenu i njegovim dostignućima. Moderna označava jasan prekid s tradicijom i prošlošću, što vodi do spoznaje da moderan čovjek na temelju iskustva "svete praznine", metafizičkog beskućništva ponovno traži izlaz.
"Punoljetnost svijeta" (D. Bonhoeffer) otkiva svu svoju bezizlaznost. Novi religiozni pokreti najbolji su dokaz za to, posebice predodžbe o reinkarnaciji u zapadnjačkom smislu. Postmodema, čija je predodžba
još uvijek nejasna, izazov je i kršćanstvu.
U središtu kršćanske vjere nalazi se Božja objava, objava o čovjekovu smislu i smislu njegova svijeta. Prema objavi Bog je ljubav, za kojom svako biće čezne. U biti kršćanstvo je civilizacija ljubavi, religija prema mjerilu čovjekova traženja i žeđanja. Da bi u trećem tisućljeću imalo budućnost, kršćanstvo se mora vratiti svome izvoru, Božjoj ljubavi. Obnovljeno kršćanstvo u rečenom smislu sigumo ima dobre perspektive za budućnost i za treće tisućljeće.
Članak donosi prikaz palače Pil u Meseniji na Peloponezu kojom je, prema Homeru, vladao kralj Nestor. U članku je palača detaljno opisana, pogotovo njezina uloga u okviru mikenske civilizacije i ...procesa dešifriranja pisma linear B.
U tekstu se, nasuprot tzv. poetiziranoj kulturi i pragmatističkim teorijama koje smatraju da sve spoznaje nastaju iz rada i imaju jedan cilj: da svrhovito vode rad te da su mišljenja i logička načela ...samo rezultat »obrađivanja« okolnoga svijeta, a rad je izvor svih vrijednosti, nastoji ocrtati teologija rada u svjetlu kršćanskoga shvaćanja ljubavi. U tom se smislu prikazuje promišljanje rada u kontekstu socijalnog učenja crkvenog učiteljstva, zatim teologija rada Drugoga vatikanskog koncila te posebice teologija rada prisutna u enciklici pape Ivana Pavla II. Laborem exercens. Također se prikazuje pneumatološka teologija rada Miroslava Volfa. Nakon toga, rad se nastoji prikazati u kontekstu kršćanskoga shvaćanja ljubavi te tako kontekstualiziranim poimanjem rada dovesti u vezu sociološko značenje teologije rada s njegovim gnoseološkim značenjem. Također se, kao nalič je rada, nastoji prikazati svojevrsna biblijska i pneumatološka teologija odmora, koje otvaraju prostor promišljanju ljudske slobode.
Obzor u kojemu se u suvremenoj filozofiji promišlja umiranje i smrt
jest ontoantropoloski individualizam. On je inspiracijiski izvor i metafizički temelj novovjeke zapadnjačke civilizacije s ...osebujnom senzibilnošču za egzistencijalne probleme čovjekova individualnog postojanja. Nakon uvodnih poglavlja u kojima se promišlja neutraliziranje besmislenosti umiranja i smrti u 'samorazumljivim' kozmičkim i prirodnim zakonitostima nastajanja i nestajanja svega što jest, te reflektira iskustvo smrti u političko-državnoj zajednici kao 'drugom kozmosu', razmatra se smrt u obzoru probuđene i oslobođene individualnosti i egzistencijalne hermeneutike,
inspirirane fundamentalnom ontologijom, kako je zasnovana u
Heideggerovu djelu "Bitak i vrijeme". Razmatranje o smrti u suvremenoj filozofiji završava u znaku pitanja: je li zapadnjačka civilizacija, utemeljena na metafizičkom individualizmu, civilizacija smrti ili civilizacija života?
