The process of deinstitutionalization in Croatia intensified in 2014, as a significant number of people with intellectual disabilities (hereafter ID) moved from institutional settings to group homes, ...which serve as a model for community settings. The current research aims to find out what everyday life is like for people with ID in group homes. A qualitative, ethnographic approach was applied. The methods used were observation and in-depth interviews. The sample consists of 13 female and 14 male participants from 11 group homes located in different parts of Croatia. The results show that people with intellectual disabilities are partially involved in everyday tasks in organized housing, although there is much more potential. A large part of the day is spent aimlessly, but there are also many examples of meaningful leisure activities. Mutual relations between tenants are in principle fine, but there is a lack of substantial communication and more intensive contact. The unfavorable characteristics of everyday life are particularly evident among tenants with severe disabilities and in housing units where staff are present most or all the time. The results obtained are discussed in the context of existing research.
Zbirni in namestitveni centri za begunce, azilni domovi in centri za tujce so sodobna oblika institucionalizacije in prostorske segregacije ljudi. Nekoč dobro znani procesi »velikega zapiranja«, ...biopolitike in ustvarjanja »populacij« so danes prežeti z ideologijami evrocentrizma, kulturalizacije in kulturnega rasizma, ki jih širijo mediji. Primerjava s procesi zapiranja hendikepiranih pokaže, da so se po eni strani procesi deinstitucionalizacije na Zahodu uspešno končali ali pa še potekajo (v Sloveniji, na primer), po drugi strani pa se povsod po Evropi krepi institucionalizacija beguncev in migrantov. Namesto konstruiranja beguncev kot varnostne grožnje, zdravstvenega tveganja in kulturne drug(ačn)osti so potrebni ukrepi deinstitucionalizacije in depatologizacije begunskih življenj.
Foster care is a type of social service where accommodation is provided to children or adults under certain conditions by foster parents (including single parents), or foster care providers and their ...families. The paper provides an overview of foster care for older persons from a theoretical and research perspective, as well as foster care in the context of deinstitutionalisation. The purpose of foster care is to provide care and support to individuals in need by providing a stimulating and positive family environment in accordance with their individual plan of change. Despite a recent increase in the number of older persons placed in foster families in Croatia, there is a lack of interest in the scientific community to critically assess this type of care. Therefore, the purpose of this paper is to highlight the importance of foster care for older persons in Croatia with the aim of improving this form of care.
Lietuvoje dabar vykstanti pertvarka yra didelis iššūkis sovietmečiu sukurtai ir iki šiol veikiančiai stacionarios globos sistemai. Nepaisant kritikos dėl žmogaus teisių pažeidimų ir neracionalaus ...išteklių naudojimo, stacionarios globos paslaugos dažniausiai yra vienintelė alternatyva ilgalaikės globos reikalingiems psichosocialinę negalią ar intelekto sutrikimą turintiems asmenims. Pasitelkus institucionalizmo teoriją, straipsnyje nagrinėjamas sistemos pasipriešinimas pokyčiams ir daromos išvados, kad globos įstaigos siekia išlaikyti turimą galią ir šiam tikslui pasitelkia finansinius, žmogiškuosius ir techninius išteklius, konjunktūrinius ryšius. Taip pat matomas ydingas globos įstaigų funkcionavimo ratas: būtinybė izoliuoti negalią turinčius asmenis argumentuojama jų nesavarankiškumu ir tolerancijos stoka visuomenėje, kartu pačių įstaigų veikla atskiria globos reikalingus asmenis ir slopina jų savarankiškumą.
Institucionalizacija djece tijekom čitavog 20. stoljeća dominantan je oblik skrbi za djecu na području Republike Hrvatske i Europe. U radu se razmatraju glavni razlozi, koji su često povezani i ...višestruki i ishodi institucionalizacije djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kao i proces deinstitucionalizacije. Premda je svrha institucionalizacije bila zaštita djece i mladih, institucionalni uvjeti nisu pogodovali svestranom razvoju njegovih korisnika. Štoviše, u institucijama krše se prava djece već samim smještajem u instituciju, a potom i načinom života i kulturom institucije. Suočeni s lošim ishodima razvoja djece koja su smještena u institucije, zapadna Europa već 50-ih godina 20. stoljeća počinje s traženjem i razvijanjem alternativnih oblika skrbi. Taj proces poznat je pod nazivom deinstitucionalizacija. On počiva na paradigmi dječjih prava. Svako dijete ima pravo živjeti u obitelji te mu kao stranka Konvencije o pravima djeteta, država treba osigurati život u okruženju obiteljskog tipa. Okvir za provedbu procesa deinstitucionalizacije na razini pojedine institucije čine doneseni strateški i operativni planovi. Temeljem tih dokumenata započet je proces deinstitucionalizacije koji obuhvaća, zbrinjavanje djece koja su u institucijama i njihovo premještanje u neinstitucionalne uvjete, razvijanje novih usluga u zajednici namijenjenih obiteljima koje će prevenirati izdvajanje djece iz obitelji, te osiguravanje adekvatnog tretmana za djecu kojoj je ipak nužan period boravka izvan vlastite obitelji.
Straipsnyje nagrinėjama vaikų globos namų deinstitucionalizacijos problema Lietuvoje, pateikiamos kai kurių globos namų socialinių darbuotojų įžvalgos ir patirtys šiuo pereinamuoju laikotarpiu. ...Institucinė vaiko globa pastaraisiais metais kritikuojama kaip ydinga vaiko visapusiškam vystymuisi ir ugdymui, tačiau pastebima, kad prasidėjusi sistemos pertvarka yra sudėtingas procesas, pastaraisiais metais daugiausia stringantis dėl politinės valios stokos, dalyvaujančių subjektų (valdžios institucijų, globos namų, bendruomenių, mokslininkų) aktyvaus ir darnaus veikimo bei bendradarbiavimo trūkumo. Kartu akivaizdu, kad vaikų globos namų deinstitualizacija yra nacionalinio lygmens problema ir šis procesas neįmanomas be didesnio visos visuomenės įsitraukimo ir žmonių sąmoningumo pokyčių.
Cilj je ovog rada prikazati povijest institucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama, prvenstveno u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, državama čije su socijalne politike služile kao ...model drugim državama svijeta. U prvom dijelu rada prikazat će se poimanja uzroka intelektualnih teškoća, klasifikacije osoba i svrha institucionalizacije u razdoblju od srednjeg vijeka do početaka deinstitucionalizacije. Svrha institucionalizacije prikazana je kroz zaštitu osoba s intelektualnim teškoćama i zaštitu društva od osoba s intelektualnim teškoćama. U drugom su dijelu raspravljeni obrazovanje, rad i sterilizacija kao važne odrednice života osoba s intelektualnim teškoćama u ustanovama, osnovne odrednice institucionalizacije u Hrvatskoj kroz povijest i temeljne postavke početaka deinstitucionalizacije u svijetu. Na kraju će se pokušati ponuditi odgovor što se promijenilo kroz povijest kada je riječ o institucionalizaciji osoba s intelektualnim teškoćama kao mjeri socijalne politike. Može se zaključiti da, iako suvremeni trendovi deinstitucionalizacije osiguravaju napredak u skrbi o osobama s intelektualnim teškoćama, postavke institucionalizacije su minimalno promijenjene kroz povijest.
Transformacija i deinstitucionalizacija odgcjnih ustanova unutar drzava clanica EU-a nije zaobisla ni hrvatsko maloijetnicko kazneno pravo. Posijedrjim izmjenama Zakona o sudovima za mladez 2019. u ...hrvatsko maloijetnicko pravo uveden je nov pristup izvrserju maloijetnicke sankcije upucivarja u odgcjnu ustanovu, kcji je nazvan specijalizirano udomiteijstvo. Ta se mjera provodi u ustanovama socijalne skrbi (centrima za pruzarje podrske u zajednici Ui odgcjnim domovima) i u udrugama specijaliziranima za ajecu s poteskocama u ponasanju, a prema novom uredenju i kod udomiteija kcji se have specijaliziranim udomiteijstvom za ajecu prema posebnom propisu, kao sto je propisano Zakonom o udomiteijstvu. Unatoc zakonskcj regulaciji primjena tih mjera izostaje, sto upucuje na ozbiijne probleme u praksi. S jedne strane, institucionalni smjestajni kapaciteti u odgcjnim ustanovama za ajecake i ajevcjcice nedostatni su,pri cemu nedostaju osobito odgovarajuce odgcjne ustanove za ajevcjcice. S druge strane, postcji neuspjeh u provoderju mjera putem specijaliziranog udomiteijstva. Ti problemi mogu dovesti do paradoksa da nedostatak mogucnosti izvrsavarja postcjece odgcjne mjere upucivanja u odgcjnu ustanovu rezultira izricarjem tezih sankcija. Istrazivanje ce se stoga fokusirati na izricarje te mjere maloijetnicama pred Opcinskim kaznenim sudom u Zagrebu te na lokacije gaje se ona stvarno provodi.
Danas, nakon mnogobrojnih znanstvenih spoznaja u području mentalnog zdravlja, sasvim je jasno da postoji izravna povezanost između poštovanja prava psihijatrijskih pacijenata i uvjeta smještaja u ...psihijatrijskim ustanovama s jedne strane te uspješnosti liječenja pacijenata, njihove deinstitucionalizacije, a time i destigmatizacije, s druge. No, posljednjih godina, sadržaji izvješća pučke pravobraniteljice i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te brojnih presuda Europskog suda za ljudska prava u slučajevima povodom pritužbi osoba s duševnim smetnjama, upozoravaju na loše uvjete smještaja i liječenja u psihijatrijskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Stoga se pokazalo opravdanim istražiti u kojoj mjeri psihijatrijski pacijenti ostvaruju svoja prava u psihijatrijskim ustanovama i u kakvim se uvjetima liječe. U tu svrhu, provedeno je istraživanje u Klinici za psihijatriju „Vrapče“, Psihijatrijskoj bolnici Rab, Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot“ Popovača i Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, jedinim psihijatrijskim bolnicama u Republici Hrvatskoj koje u svom ustroju imaju i odjele za prisilno smještene neubrojive osobe po odluci kaznenog suda. Pritom su korištena dva upitnika, osnovni upitnik za ravnatelje psihijatrijskih ustanova i anonimni upitnik za pacijente na uzorku od 80 ispitanika. Analiza rezultata dobivenih provedbom navedenih upitnika predmet je ovoga rada.
Polazeći od dugogodišnjeg iskustva rada u ustanovi, autor zastupa osnivanje referalnih centra na razini određenog područja ili županije kao pomoći u podizanju kvalitete života i prevenciji ...institucionalizacije osoba s intelektualnim poteškoćama. Referalni centar bi sačinjavao tim ili nekoliko timova stručnjaka koji bi djelovali na određenom području kao poveznica korisnika i svih davatelja usluga u zajednici – od zdravstvenih ustanova, dnevnih centra, obrazovnih institucija pa do pravnih i informativnih servisa.
PDF
